Podjela stana nakon rastave na 4 dijela (supružnici + djeca)

[HardLife]

Roditelji su se rastali prije 2 mj nakon 30 godina braka. Još uvijek žive zajedno, u stanu od cca 65m2, a drugih nekretnina nemaju (njihovi roditelji imaju po 1 nekretninu). Nas dvoje punoljetne djece također nemamo u vlasništvu niti jednu nekretninu, s tim da brat živi s roditeljima dok sam ja prijavljena na drugoj adresi kao podstanar. Pošto je majka pokrenula razvod zbog lošeg braka (više od desetljeća psihičkog zlostavljanja, a zatim i nekoliko godina potpune odbačenosti od strane oca), a posredno i u nadi da će otac iseliti, što se nije dogodilo, razmišlja o tužbi za podjelu imovine. Smatra da je više od njega unijela u brak i više toga uložila - što je istina, jer je stan na njeno ime, a ona je i sama plaćala sve režije zadnjih 2 godine - tu uključujem i dugove režija koje je otac pustio da narastu do točke opomene pred ovrhu stana - do rastave, nakon čega je i otac primoran plaćati pola režija. To je naravno samo djelić troškova, jer je uvijek bila uključena u plaćanje životnih i obrazovnih troškova svoje dvoje djece. Hoću reći, nije bila domaćica u kućanstvu u kojem je samo muškarac privređivao, uvijek je bila zaposlena i pridonijela u taj stan i život u njemu najmanje koliko i on. Ima li ikakve pravne osnove tražiti da se stan dijeli na 4 umjesto na 2 dijela?

Pošto majka nije imućna bilo bi joj lakše isplatiti mu 1/4 vrijednosti stana. Svakako joj je stalo da se on makne iz stana da može normalno živjeti. A konačni cilj joj je da stan zapravo ostane nama djeci ili da se, u nedostatku boljeg rješenja, stan proda i dobiveni novac opet razdijeli na 4 dijela - najmanje što želi je da nakon svega on ima jednaka prava na taj stan i da ostane na tome da se oni 'dogovore', jer s njim nema dogovora; potpuno ju ignorira, o nekakvom civiliziranom razgovoru gdje dvoje ljudi sjedi i razmatraju opcije nema ni govora, a ako ju ne ignorira tretira ju kao zadnje smeće.

Ima li smisla spominjati očevu nevjeru, rasipnost i generalno tešku narav u ovakvoj tužbi?

Ima li smisla spominjati da je majka sušta suprotnost tome i da takav tretman nije nikako zaslužila?

Oprostite na emocionalnosti, sve je pojačano nepravdom, pored činjenice da se radi o meni najbližoj osobi...

Koliko vidim, garant u ovom romanu nema nekih pravnih činjenica, ali bila bih zahvalna makar i na smjernicama.

U budućim komentarima na ovu temu ću nastojati uključiti i pravne podatke koji bi se eventualno tražili, jer trenutno ne znam odakle da krenem...