hitno molim pomoć!!!!-czss,oduzimanje djeteta

[danijela36]

Molim vas pomozite pravnim savjetima jer ne znamo puno kakav je točno zakon u ovom slučaju.

 

Roditelji smo dvoje djece(brat i sestra)koje smo posvojili prije skoro 2 godine.Nije baš lako,ali trudimo se i ide sve na bolje(djeca su školarci).Od strane škole nikada nismo bili pozvani niti kada je naše dijete bilo nasilno prema drugom djetetu(više puta)niti kada su naše dijete drugi udarili ili kada je dijete slomilo prst ili mu bilo loše.Jedno i drugo dijete je sklono lažima pa često hodamo na informacije i brinemo za djecu,no odnos škole-ravnateljice prema nama je blago rečeno nekorektan.

Prije par dana,u kuću nam dolazi policija i socijalna radnica,odvode mene i dijete u postaju,tamo mi govore da je djevojčica rekla da ju je strah ići kući,jer će ju tata tući.(na njoj nema nikakvih znakova nasilja)Znači škola nije nazvala,pitala bilo što......Cijelo popodne su roditelji na saslušanju,protiv oca će podnijeti kaznenu prijavu,drugo dijete su ispitivali u czss,bez naše nazočnosti,djevojčica odbija ići kući i dalje.Czss ju odmah odvodi u udomiteljsku obitelj!!!!!Nas nitko ništa ne pita,bez obzira što je priča koju je izmislila neosnovana,lažna.Već 8 dana dijete nam nije doma,mi nemamo nikakav papir da su ju oduzeli,a ona ne ide u školu,i ne pita za nikoga od nas,i ne bi još išla kući.Iz škole nas i dalje ne kontaktiraju,ali su zvali djevojčicu,dječaka svaki drugi dan defektolog poziva k sebi i ispituje kako je on,kako je kod kuće(što dijete rastuži,jer i njemu kao i nama je jako teško zbog svega).

Inače djevojčica ima emotivnih problema,često izmišlja,teško se uklapa u razred,nitko se sa njom ne želi igrati,idemo sa njom logopedu,na psiho terapiju,pije lijekove pomoću kojih bi se malo lakše otvorila i prema nama.Njen odnos još uvijek nije blizak i iskren prema nama.

 

Nakon svega ovog naša pitanja su:

DA LI JE ŠKOLA ISPRAVNO POSTUPILA

DA LI JE CZSS SMIO DIJETE UDOMITI ODMAH

DA LI SU SMJELI ISPITIVATI MALOLJETNU DJECU BEZ NAŠE DOZVOLE I PRISUSTVA

DO KADA DIJETE MOŽE BITI VAN OBITELJI NA OVAJ NAČIN

KOJA SU NAŠA RODITELJSKA PRAVA(JER NISMO SKRBNICI)

 

nA KRAJU DOZNAJEMO OD NEKIH RODITELJA DA JE DJEVOJČICA DIJELILA U ŠKOLI VELIKE KOLIČINE SLATKIŠA(ne jeftinih),a za to je morala nama uzeti novac ili je ukrala slatkiše jer nije imala više od 20 kn kod sebe.I ispada da ju je vjerojatno toga strah....

 

Molim vas pomozite što prije,jer mi smo već na kraju snaga što od šoka,što od novih saznanja...

 

roditelji

[bartleby]

Ako imaju naznake da je bilo zlostavljanja djeteta, imali su pravo odmah izdvojiti dijete iz obitelji u kojoj se zlostavljanje dogodilo. Naravno, kako vi tvrdite da za to nema materijalnih dokaza, cijela će stvar pasti na sudu, a do tad trebate strpljenja i dobroga odvjetnika.

U međuvremenu tražite kontakte s tim djetetom, makar uz nadzor - tko zna kako se dijete osjeća - sigurno treba podršku.

 

Ako želite razgovarati s djelatnicima škole, ne morate čekati da se oni vama jave - javite se vi njima, idite u školu i raspitajte se o svemu što vas zanima. Isto vrijedi i za centar za socijalnu skrb. Naravno, svi vam oni mogu uskratiti informacije budu li smatrali da time štite dijete.

 

Je li drugo dijete s vama? Umirite ga i ne opterećujte nepotrebnim stvarima u vezi s ovim događajem. Koliko su djeca stara?

[newbie]

Škola je trebala po saznanju (koje je očito došlo od djeteta) obavijestiti dalje. Dijete tvrdi da ne želi doma i da će ga otac tući. Možda je reklo i da ga tuče inače. Što se tu i koliko je tko zapetljao, je li ili nije, tko će znati?

 

Nije oveći hematom ili prijelom jedina posljedica nasilja u obitelji, ali tome treba pristupati oprezno jer je moguće svašta. Lako moguće da je i samo dijete tražilo da ga se skloni, pa su svi postupali kao da se radi o neodgodivom slučaju radi trenutne zaštite sigurnosti žrtve obiteljskog nasilja, usput će tražiti od suda donošenje odgovarajuće mjere, a u prilog ide što dijete ne želi natrag i ne traži kontakt.

 

CZSS nije/je onaj isti prilikom posvojenja pred niti 2g? (Jeste li tražili razgovor sa njihovim psihologom?)

Spomenuli ste da ste školom u nekom većem "krivom spoju"- kakvom? (Od njihovih djelatnika će prikupljati dodatne informacije)

Jeste li kontaktirali djetetovog liječnika? (I od njega će tražiti info ako se bude smatralo potrebnim)

 

S druge strane, obzirom da je primjer specifičan (djeca nisu s vama predugo), ne bi bilo nemoguće da dijete koje je posvojeno u ne baš ranoj dobi, još uvijek je neadaptirano, na redovitoj terapiji, radi svojih predhodnih životnih iskustava (ili manjka drugačijih od svojih pretpostavki) osjeća strah ili pomisli da mu je možda trenutno lakše biti smješteno drugdje nego "razočarati" vas ako je ona priča o krađi novca ili stvari u dućanu točna. Jeste li djetetovog terapeuta upoznali s tim dijelom priče?

 

Dobro je da tijekom ove 2g postoji kontinuitet psihoterapije jer bi u ovoj situaciji upravo ta osoba mogla pomoći i vama i djetetu stručnim mišljenjem koje ima svoju povijest. Nastavkom rada također...

[danijela36]

U centru smo bili na razgovoru,čujemo se svaki dan,no ona još ne bi išla kući.saznajemo da je više dana donosila slatkiše i dijelila,a kod kuće je bila stalno na nekom oprezu,pratila kakve smo volje suprug i ja,vjerojatno provjeravajući da li smo shvatili da nam fali novac...Sa bratom je uvijek zajedno išla iz škole,do prije 7-8 dana,kada je dolazila par minuta poslije...U kontaktu sa školom me smeta što niti jednom riječju nisu pitali da li stvarno ima problema u obitelji,nisu rekli da se ona tuži na nešto...Osim toga soc.radnicama i psihologu je sama rekla da često izmisli neku priču i da laže...Ona je 4. razred,a on 3.Dječaka u školi defektolog svaki drugi dan zove na razgovor i priča mu da je sestra kod druge obitelji,da je dobro...i naravno dijete dođe kući potišteno.

CZSS je isti koji nas je obrađivao za posvojenje,samo su djeca iz drugog centra.I da,bili smo na razgovoru i dogovoren je pregled djevojčice kod naše doktorice psihijatra gdje idemo na terapije.Slučaj sa slatkišima je prethodio samom ovom događaju,i za njega smo saznali jučer od jedne mame djeteta iz razreda,a odmah ću ih obavijestiti sutra.Ovo sa školom ide otprilike ovako,mi se doselili u to malo mjesto,bez da ikog poznajemo,za par godina posvojili djecu,krenuli u školu.Djeca im se rugala da su posvojeni(a to mi niti djeca nisu sama pričala u školi),nisu ih baš prihvatili,i dan danas se baš ne žele sa njima igrati,jer ne govore kaj,i tko zna što još...Kada se dijete kod kuće žalilo da mu se nešto dogodilo,vjeruješ mu,ravnateljica se nasmije,kaže to nije istina...Kada ti posumnjaš da nešto nije tako kako dijete kaže,pa dođeš popričati o tome defektolog da bez razloga sumnjamo,kada doneseš nalaz stručnjaka koji zahtijevaju individualizirani pristup djetetu i treba proslijediti dokumente,ništa se ne dogodi više od 6 mjeseci,mada pitaš.Stvar se pokrene kada dr, službeno uruči taj isti dopis na školu,a i to nakon tvojeg ispitivanja.Ravnateljica je stara gospođa,ona je i pedagog i sve što treba,razgovara sa tobom kao da si na placu,našu djevojčicu je u razredu ispitivala o njihovoj braći,sestrama,biološkim roditeljima,da li se čuje sa njima,što jedan pedagog nikada ne bi smio učiniti,jer ti podaci su tajni i dijete više nema veze sa njima....I defektologu djeca idu bez znanja roditelja,ne samo nas,a nas se ne obavijesti o tome,a ni o tome da ti je dijete gušilo drugo,da se potuklo,da je slomilo prst,da mu je zlo,da dodješ po njega...I još hrpa stvari...