malena14 objavljeno: 13. ožujak 2010. Dijeli objavljeno: 13. ožujak 2010. nije pravno pitanje ali ipak ... upravo pokrecem razvod braka, probali sve ali ne ide...udaljili se na svim poljima, optuzujemo jedan drugoga za nastalu situaciju i da sam ne duljim zanima me kakva iskustva/ informacije od slicnih slucajeva imate kako se to odrazilo na dijecu? naime imamo dvoje djece, dva decka, 5 i 7 godina i oni osjecaju da nesto nije u redu... da li da ih odvedem psihologu vec sada? ili je bolje da pricekam pa kad se malo smiri sve? htijela bi ih maximalno zastititi da se ne osjecaju krivima za nista Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
malagarava odgovoreno: 13. ožujak 2010. Dijeli odgovoreno: 13. ožujak 2010. Prvo i osnovno pravilo je da se roditelji ne smiju svađati pred djecom. Čak ni preko telefona jer maleni sve ipak slušaju i njima se isto svijet ruši. Drugo pitanje je da li vidite da imaju potreškoća u smislu - da je dijete počelo piškiti, raditi stvari koje inaće nije..najbolje poznajete svoju djecu. Na žalost, uvijek tijekom razvoda najviše se svađa,malo se pažnje posvečuje tome kako su djeca jel smo okupirani svojim bitkama i optuživanjima. Prvo što sam sama napravila - radila sam na sebi i na smirivanju sebe. Dok sam ja dobro - i moje dijete je dobro. Protiv drugog roditelja nikada ružne rijeći. Susreti uredni. Sa osmjehom ih ispračati drugom roditelju i tako ih i dočekivati. Kažu kako im je bilo koliko žele. Uz to - mnogo razgovarati sa njima. Objasniti im na dječji način da nisu izgubili mamu i tatu i da ih oni jednako vole kao prije. Sve je to mukotrpan posao ali isplativ. Toplo preporučam knjigu: a što sa djecom?? izdavač: planetopija. Meni je jako pomogla. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
newbie odgovoreno: 13. ožujak 2010. Dijeli odgovoreno: 13. ožujak 2010. malena14 je napisao: da li da ih odvedem psihologu vec sada? Prevencija nikad nije naodmet... Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
dunjaleva odgovoreno: 13. ožujak 2010. Dijeli odgovoreno: 13. ožujak 2010. Slažem se u potpunosti, zatražiti pomoć psihologa, u nekom od savjetovališta ne može naštetiti ni vama ni djeci. Bilo bi dobro da idete svi kao obitelj, ako je ikako moguće ili barem vi s djecom. pozdrav Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
bartleby odgovoreno: 13. ožujak 2010. Dijeli odgovoreno: 13. ožujak 2010. Prevencija u ovakvim slučajevima nije prvenstveno vođenje djece psihologu, već da roditelj/i odu psihologu, ako je moguće i na partnersku terapiju ili nešto slično gdje će naučiti kako kvalitetno komunicirati pa će se ukloniti uzroci i preventivno djelovati.. Naravno, ako se roditelji ne daju psihologu, onda je najlakše odvesti djecu pa liječiti posljedice. Kakva je to prevencija? Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
newbie odgovoreno: 14. ožujak 2010. Dijeli odgovoreno: 14. ožujak 2010. Ako su roditelji priuštili djeci prisustvo situaciji koja može na njih loše utjecati, posljedice su već nastupile, veće ili manje, lako uočljive ili manje vidljive. Mišljenje i preporuke dječjeg psihologa ih mogu potaknuti na ono na što možda inače ne bi bili oboje spremni. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
bartleby odgovoreno: 15. ožujak 2010. Dijeli odgovoreno: 15. ožujak 2010. Točno tako, slažem se. No, to nije prevencija već kurativa. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
newbie odgovoreno: 16. ožujak 2010. Dijeli odgovoreno: 16. ožujak 2010. Da, sanacija je već nastupilog, pokušaj držanja pod kontrolom onog što je u tijeku i ujedno usmjeravanje na sprječavanje svega što uslijedi kad roditelji dulje nisu spremni postupati djetetu u korist ili ne poimaju svoj mogući negativan utjecaj. Postoji ne baš mali problem između faze nespremnosti i spremnosti poraditi na tome, obzirom da u fazi razvoda partneri koji imaju namjeru postati bivši vrlo često nisu spremni surađivati ni u čemu, pa ni u području međusobne roditeljske komunikacije, kako bez str. pomoći tako i pri pomisli na neki vid zajedničke obiteljske terapije i savjetovanja. Jer, otprilike bi stvar bila ovakva: - Doktore, mislim da mi dijete ima amebe. - Vidi stvarno- ima! - Dajte riješite to. - Evo hoćemo, ali znate, nositelji ste vas dvoje, pa... - E neću, nisam ja kriv/a nego on/a. (*Lidrano) Na dugotrajnost tog perioda bi bilo poželjno preventivno djelovati. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
malagarava odgovoreno: 17. ožujak 2010. Dijeli odgovoreno: 17. ožujak 2010. Moje dijete je tijekom razvoda zajedno sa nama prolazilo intenzivno teško razdoblje... Uspjeh koji smo postigli u novonastaloj situaciji danas me čini ponosnim roditeljem. Nije uvijek bilo lako. Tata je nešto prijavljivao Centru vezano oko skrbi dijeteta i tu sam pukla i odvela je samoinicijativno u Argentinsku na kompletnu timsku obradu. Rezultati su ispali izvrsni. Oboje smo ih čuli. I tata i ja. Moje malo pače od tada svojih 5 godina je rekla takve stvari kojih smo se mogli mi odrasli samo postidjeti ali unatoč tome ona je ostala čvrsta u svojoj nakani da jednako voli i mamu i tatu samo želi da se mi prestanemo svađati. I to je i rekla. I tata i ja smo zasnovali nove obitelji. Nacrtala je obje obitelji u prekrasnom crtežu.. Svi su bili oduševljeni. Cijeli tim je pohvalio napor koji je uložen da se dijete uklopi i imamo to napismeno. Moram priznati ponosan sam roditelj prekrasnog bića. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Preporučene objave
Uključi se u diskusiju
Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.