stjecanje dosjelošću

[Lucica]

Imam pitanje u vezi stjecanja dosjelošću. Radi se o kući koja je imala dva suvlasnika (svaki je bio vlasnik pola kuće). Roditelji su 1965. godine od jednog suvlasnika kupili njegovu polovicu, a drugu nisu mogli jer je drugi suvlasnik bio „nepoznato odsutan“ (tako piše i u starom posjedovnom listu). Kuća se nalazi na jednoj katastarskoj čestici, a dvorište i vrt na drugoj. Prema kupoprodajnom ugovoru obje čestice predane su roditeljima na trajno korištenje „u smislu čl. 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta“.

1968. godine drugi suvlasnik proglašen je suradnikom okupatora, te je njegova polovica konfiscirana, odnosno postala je društveno vlasništvo. Dakle, već 45 godina roditelji žive u kući koja je pola njihova, a pola društvena, a društveno je i zemljište (obje čestice). U aktualnom zk izvatku, čestice čine jedno, a kuća drugo ZK tijelo. U teretnom listu uknjiženo je pravo korištenja zemljišta (obje čestice) za korist svakodobnog vlasnika zgrade dok zgrada postoji. Od Službe za imovinsko-pravne poslove dobila sam potvrdu da bivši suvlasnik („suradnik okupatora“) nije podnio zahtjev za povrat imovine.

Jedan odvjetnik mi je rekao da, zbog jako dugog kontinuiteta, imamo elemente za stjecanje dosjelošću čak i prije 8.10.2011. kada će biti ispunjen i rok od 20 godina za stjecanje dosjelošću nekretnina u društvenom vlasništvu. Drugi odvjetnik je rekao da nemamo pravo, jer posjed nije pošten – roditelji su znali da kupuju samo pola kuće, pa sad ne mogu tražiti sve, praktično bi od države trebali otkupiti drugu polovicu. Molim vaše mišljenje!

[desimir]

Smatram da je u pravu advokat koji Vam osporava validnost dosjelosti.

Za drugu polovinu vlasnistva ne postoji nikakav pravni osnov stjecanja osim onog, u obliku vremenskog trajanja upootrebe, kako bih ga ja nazvao. Za dosjelost je jos neophodan elemenat savjesnosti, koji u svakom slucaju Vama nedostaje. Jedini pravnovaljan osnov da steknete vlasnistvo je kupoprodajom/otkupom. Konfiskacijom 1/2 vlasnistva izvrsen je prenos vlasnistva na drzava a poslije i na opcinu. Dugotrajno koristenje bez savjesnoti/postenja ne moze biti samo po sebi preduslov stjecanja vlasnistva.

[Lucica]

Hvala na odgovoru, ali i dalje mi nije jasno kako se radi o nepoštenom posjedu kada roditelji nisu niti mogli kupiti drugu polovicu kuće. Čak što više morali su potpisati da se slažu s odlukom suda o konfiskaciji. Osim toga, kako da sada od države otkupimo tu drugu polovicu?

[desimir]

Ne mogu da nadjem blizi propis na trazenje:

 

"zakona o pretvorbi društvenog vlasništva i o ustanovljavanju vlasništva fizičkih i pravnih osoba na nekretninama"

 

sto moze da znaci da taj propis vjerovatno ne postoji.

 

 

Cinjenica jest, da niste bili osteceni time sto ste kao nevlasnik i bez naknade koristili drugu polovinu kuce nizom godina.

Pogledajte na kome se vodi dio nepokretnosti i razgovarajte s "vlasnikom" (opcina mozda), o sklapanju obicnog kupoprodajnog ugovora, ako je to moguce, iako sumnjam da se ovo uopce moze realizirati.

 

 

Jedini propis o ovoj temi je :

 

ZAKON O NAKNADI ZA IMOVINU ODUZETU ZA VRIJEME

JUGOSLAVENSKE KOMUNISTICKE VLADAVINE

 

 

http://www.fnoi.hr/UserDocsImages/ZAKON%20O%20NAKNADI-czs.pdf

 

medjutim, ovaj propis nema veze s Vama.

[Lucica]

Budući sam totalni laik možda sve to gledam pogrešno, ali što je s onim "vlasništvo obvezuje". Drugi suvlasnik (kaže odvjetnik da je to u ovom slučaju svakako RH) nije brinuo o toj nekretnini npr. uvođenju plina, telefona, plaćanju komunalija itd.

[desimir]

S druge strane mogli bi ste krenuti u "proceduru" da se jave nekadasnji vlasnici, odnosno njihovi potomci, te da uz njihovu "saradnju" dodjete do vlasnistva, sto sigurno ne bi bilo besplatno.

[2010]

Pogledajte stajalište Vrhovnog suda, odluka Rev 1009/1996. Prema toj konkretnoj odluci, znanje posjednika da se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu isključuje savjesnost posjednika u smislu stjecanja vlasništva dosjelošću.