Skrbništvo nad djetetom

[mamiica]

Molim vas pomozite mi..Ima li netko tu da je imao isti ili slični problem??? Ovako ja i muž smo se rastali imamo curicu od godinu i pola šta živi samnom....dogovorili smo se da mala bude kod mene a on je može viđati u određene termine..međutim curica u zadnjih mjesec i pola ne želi kod tate...plače..protivi se..išli smo na centar za socijalnu skrb i tamo radnice su rekle da bez obzira dali mala oče ili neće da trebam ju prisiliti na susret sa ocem....meni je to nelogično i po meni to škodi psihički kćerkici...Prisilili su me da ako mala ne želi ići sa tatom ..da ja kao majka trebam s njom u stan kod tate i tamo provesti svo vrijeme dok se mala ne nauči na tatu???ja njega ne želim ni gledati a kamoli otići kod njega i biti tamo satima....Ja njemu ne branim da dođe kod mene i da viđa malu u posebnoj prostoriji i bez moje prisutnosti..al on to odbija....ne želi dolaziti kod mene i prijeti mi ako ne donosim malu kod njega da će svega napraviti da dobije on skrbništvo nad njom! Šta da radim..pomozite??? Hvala... :tuzan:

[marlino]

skrbništvo ni vi ni bivši muž ne možete dobiti jer je ono zajedničko, jedino što se može je povjeriti djete na zajednički život jednom od roditelja( trenutno je dijete povjereno Vama)dok će s drugim održavati susrete.

nije"normalno" da dijete odbija susrete s bilo kojim roditeljem, pa bi tako tribalo pokušati utvrditi zbog čega dite to odbija.što se tiče susreta oca sa ditetom na način da budete cijelo vrijeme prisutni smatram da je to jako loše rješenje kako za dite tako i za roditelje(dite se mora naviknuti na to da bude sa ocem ,odnosno s majkom... a i ukoliko vi i bivši niste u dobrim odnosima lako se može dogoditi da u prisustvu diteta dodje između vas do nekakve prepirke ili dr. što svakako triba izbjegavati ponajprije zbog diteta.)ono što možete je pismeno se obratiti CZSS te tražiti njihovu pomoć u rješavanju ovog problema(npr. na način da se vi i otac pokušate oko načina odvijanja susreta dogovoriti kod njih, možete predložiti uvođenje mjere nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi....

ako ne možete tražiti izmjenu susreta diteta s ocem(putem suda) tako što ćete npr. tražiti da se susreti odvijaju na način da otac dolazi po dite ili npr da se ti susreti odvijaju neko vrijeme u vašem domu..

svakako dok se ne postigne drugi dogvor odnosno ne izmjeni presuda pridržavajte se tih termina

[newbie]

Za početak i u najjednostavnijoj (najobičnijoj) varijanti, kod dječice jasličkog uzrasta je uvijek zgodno se upitati kako bi razmišljali da se radi o polasku u vrtić. Bilo bi nam sasvim normalno da će dijete ići u vrtić a nećemo vrtić dovesti doma, a uz to ćemo ga pripremati, nastojati poduzeti sve da se dijete pri tom bolje osjeća, lakše i radije ostane s tetom. Ovo nije tEta nego tAta.

[Gringo]

Ponovit ću samo što je već newbie napisala na malo drugačiji način:

 

1. dijete se na susrete sa drugim roditeljem ne prisiljava, nego se priprema. Što vi činite u tom pogledu?

 

2. vaše zajedničko dijete nije moglo birati svoje roditelje, u vašim neriješenim partnerskim odnosima dijete ne smije sudjelovati jer to nije u interesu djeteta

 

3. dijete treba model, ako djetetu šaljete negativnu sliku o drugom roditelju pa makar to bilo i na neverbalan način

("ja njega ne želim ni gledati a kamoli otići kod njega i biti tamo satima"), posljedica toga bi moglo biti ovo:

"međutim curica u zadnjih mjesec i pola ne želi kod tate...plače..protivi se."

[mamiica]

hvala na odgovoru..samo što ja djetetu nikad ne govorim loše za tatu još ju motiviram da ode kod njega da to joj je tata.....problem nije taj jer ja mog bivšeg muža poštivam..problem je to što on ne želi provesti vrijeme sa djetetom u mom domu nego mene sili da ja mu moram vodit djete kod njega doma i biti tamo s njim ...( a zašto bih ja to morala) ako on prvi ne želi napraviti nešto dobro kao uspostaviti kontakt sa svojom curicom kod mene u kući ( već kad ona ne želi njemu ).....ne može on očekivati od mene da ću cijelu nedjelju biti kod njega doma...i ja radim ...imam moje obaveze i sve....došla sam mu u susret više puta i vozila mu curicu...međutim treba i on se potruditi....već ako on to ne želi...tvrdoglav je..hoće da se pleše kako on svira ....neću više radit budalu od sebe...

[mamiica]

vrtić je vrtić....i normalno da ga neću dovesti doma.....al tata koji ima zakazan termin da mora!dolazit po curicu mora se toga pridržavati šta i ne radi kako je dodjeljeno nego kad mu pukne....on bi trebao uspostaviti kontakt sa curicom i to ako ona ne želi s njim kod mene doma..jer ko je on da ja mu moram nositi kćerku????(biti tamo s njim)? Da on prihvati stanje kako je i da obavlja te susrete kod mene s vremenom bi uspostavio i s njom neki dialog te mala bi išla njemu bez problema....ja malu pripremam na susrete s njim i na početku nije bilo frke...išla je i bez mene...ako u zadnje vrijeme ne želi otić bez mene nigdje tu je nešto iza toga..ili joj se šta desilo kod njega što on mi nije reko..ili jednostavno on nezna uspostaviti dijalog između njega i kćeri.

[marlino]

upravo iz razloga koje navodite bi bilo dobro predložiti uvođenje mjere nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi,jer je jedna od uloga nadzornika da savjetuje roditelje,a na temelju promatranja(i razgovora) odnosa svakog roditelja sa djetetom tj. ponašanje djeteta prema roditeljima.

Bilo bi dobro da razmišljate o "problemu" ovako : to je moje dite i sve što činim ,to je zbog diteta i ništa mi nije i nesmije biti teško.nažalost u većini slučajeva roditelji ne razmišljaju tako, pa zbog toga dica ispaštaju...

[newbie]

Vi ne želite odvoditi dijete k njemu i tamo se zadržavati.

On ne želi dolaziti k vama i tu se zadržavati.

Dijete ima cca 18 mjeseci i nije naviklo na odlazak k ocu, a naviklo je na boravak s majkom.

 

otac "Neću ja!" + majka "Neću ni ja!" = dijete "E, neću- Ja!"

Zbilja bi bilo korisno kad bi se uspjeli pomaknuti od riječi "neću" (za očekivati je to od odraslih, pa tek onda od djeteta), jer su izgledni susreti i druženja uz stručni nadzor, upravo s ciljem da se dijete u što skorijem roku osamostali s ocem, pa za to vrijeme niti ćete vi k njemu niti on k vama jer je očito problem u nespremnosti jednog i drugog pomoći djetetu u tome.

Je li baš neophodno tim putem?

 

Ako je pitanje "principa", predložite mu nek on jednom dođe k vama, drugi put vi djevojčicu odvedite k njemu, neko kraće vrijeme dok se dijete ne privikne na boravak kod njega i druženje takve vrste. A sve s ciljem da takvo privikavanje (i pripremanje djeteta) traje- što kraće.