Prava oca i pravni savjet

[Private]

Poštovani, molim vas za pravnu pomoć...

 

U lošoj sam situaciji psihički te ne znam što mi je činiti. Želim najbolje, ali više ne znam što je to a neke poteze me strah učiniti!

 

Naime imam 22 godine i imam kćerkicu od 15 mjeseci. Sa majkom nisam oženjen, ali smo u vezi. Prije toga je bilo dosta drame tako da smo bili i na sudu te je na kraju pomirdbom i dogovorom odlučeno da plaćam alimentaciju 1000 kn i da imam pravo viđati dijete tri puta tjedno po 2 sata. Kasnije smo se opet pomirili i viđali se svi troje zajedno svaki dan, ali ja sam nastavio uplaćivati 1000 kn te još kupovati za 1000 kn stvari mjesečno.. Ona živi kod svojih roditelja sa kćerkom, a ja kod svojih..

 

Kada sam pozvan na priznanje očinstva formular je bio popunjen, te je prezime djeteta bilo majčino a matičar me samo pitao jel priznajem djete. Ja sam naravno rekao da i potpisao, nisam znao jel se to može mijenjati ili jel se mogu žaliti (a tad je kao bila dobra sa mnom).

 

Sada nakon 15 mjeseci situacija je sve gora i gora. Zima je i kiša pada te ne mogu biti u parku sa kćeri, njezini roditelji me ne vole te ne mogu niti biti s njom u stanu, kada pitam curu jel možemo barem dodati prezime ako ne staviti moje - ona kaže da ćemo pitati kćer kada bude mogla odlučivati.

 

Sada slijedi najveći paradoks - moji roditelji imaju kuću pola sata od zagreba u kojoj je prazno 70 kvadrata i koje je namijenjeno da mi živimo. Ona to ne želi (govori da ne želi u tu pustoš, da ne želi svoje dijete u zabit, da neće niti slučajno s mojim roditeljima pod isti krov i da to niti ne spominjem jer za nju to nije niti opcija), već želi stan u zagrebu. Ja sam redovan student 4. godine i sada me uzdržavaju roditelji (i radim honorarno za alimentaciju) te nemam za stan u zg (kupiti ili unajmiti), a ona ne radi nigdje. I stalno me vrijeđa da sam nikakav otac jer nisam uz svoje dijete, nikakav muž, nikakav čovjek jer da jesam bio bi uz njih -- ALI ona ne želi doći ovdje di imamo, a tako govori jer ja nisam negdje gdje nemamo i ne možemo biti!!

 

Na rubu sam sloma, nemam novaca za stan, kada dođem do njene zgrade (treba mi 45 min autom) ona pošalje poruku da je mala zaspala, ili kada pada kiša ne mogu je uopće vidjeti. Predložio sam da ja odvedem kćer kod sebe na dva sata i tamo se s njom igram (mala i ja se slažemo, uvijek mi se smiješka kada me vidi, trći mi u zagrljaj, ljubi me i ja se trudim biti što bolji - koliko mogu u kratkom vremenu) i cura na to kaže da ne mogu niti razmišljati da ju odvedem nekamo bez nje do njene pete godine, a njezin brat (znači ujak djetetov) ju odvede na tri sata kod svoje cure bez pardona :tuzan:

 

Kao što vidite prilično destruktivna veza za mene, ali bojim se poduzeti nešto, zauzeti stav ili prekinuti jer se bojim da će mi biti još gore. Danas sam se naručio kod psihologa jer ne znam više što ću sa svojim životom, volim to dijete svim srcem, a toliko mi se uskračuje. Molim vas mišljenje savjet, što god.

 

Što ako razgovaram s njom i prekinemo? Jel mogu ja ikako dobit dijete kod sebe? Jel će ikada nositi očevo prezime? Što da radim kada padaju kiše ili snijeg? Gdje da budem sa djetetom i kako da curu nagovorim da siđu iz zgrade?

 

Unaprijed hvala svima

[newbie]

Prezime: mogli biste od CZSSa zatražiti suglasnost za promjenu prezimena, dodavanje vašeg k majčinom, jer vas dvoje niste o tome suglasni. Oni bi o zahtjevu mogli odlučiti procjenjujući dobrobit djeteta, a zbilja nikakve bojazni za njegovu dobrobit ne bi trebalo biti ako nosi prezime oboje roditelja.

 

Ako je riješeno da je dijete povjereno majci na zajednički život, sa vama se susreće i druži 3x tjedno po 2 sata, a ako nije određeno da se to odvija u prisutnosti majke i mjesto nije definirano (stan u kojem dijete živi s majkom) onda možete najnormalnije odvesti dijete k sebi za to vrijeme.

Radi ovog biste se mogli obratiti područnom CZSSu, prvo usmeno a ako zatreba (pripremite se da najčešće treba) i pismenim putem. Pokušajte se prije toga prisjetiti barem otprilike koliko puta i s kakvim izgovorima niste bili u mogućnosti biti s djetetom.

I, što točno piše o mjestu i načinu?

 

Nadalje, priča kako dijete neće bez nje sa vama prije svojih navršenih 5g baš i ne igra: o tome odlučuje sud, roditelj ni pod razno.

[luiggi]

Žao mi je svakog tko prolazi takva iskustva a moja kažu da sa ********* kojima smeta kiša da vide oca nema nikakve priče nego svoja prava zahtijevati isključivo putem suda koji će odrediti prava na viđanje sa djetetom. Traje nešto vremena, ali puno manje nego što u praksi prođe nadajući se da ****** postanu pametne i smirene.

Svako dobro želim iako ne očekujte previše u ovom tromom jadnom i usporenom društvu u kojem svi deklariraju nekakvu brigu a brinu se samo o svojoj stolici ni plaći

 

editirala newbie

[newbie]

@luiggi,

ne znam jeste li uspjeli primjetiti, ali na Legalisovom forumu nemamo običaj komunicirati na način da bilo koga krstimo nazivljem koje upotrebljavate. Bez obzira na osobnu želju kako nazivati ljude koji tako postupaju, suzdržite se ovog načina.

Hvala.

[Private]

Pozdrav,

 

zanemario sam odgovore i forum jer sam se pomirio sa curam, ali nakon nekog vremna pokusavanja smo prekinuli - u 4 mjesecu. Tada sam poslao i zahtjev za povecanje druzenja sa malenom, ali sada bi htio i dodati prezime malenoj. Mozete mi pomoci ili me uputiti kako to napraviti?

 

Unaprijed hvala,

Private

[Gringo]

Ti prije svega moraš odlučiti:

 

1. dali ti je na prvom mjestu zaštita najboljeg interesa djeteta ili

2. i dalje imaš nerazriješeni partnerski odnos u kojem ćeš dozvoliti da te djetetova majka i dalje ucjenjuje djetetom, nadajući se da ćete možda i dalje biti zajedno

 

Ostalo imaš u PM.

 

 

Evo malo u prilog tvrdnjama o važnosti uključivanja oboje roditelja, očeva u brigu oko djeteta.

 

"Što je više otac uključen u brigu za dijete, to je djetetu lakše uspostaviti otvoren i kvalitetan odnos povjerenja s novim osobama u njenom/njegovom (djetetovom) životu."

 

M. Main, D. R. Weston, „The Quality of the Toddler's Relationship to Mother and to Father: Related to Conflict Behaviour and the Readiness to Establish New Relationships“, Child Development, Vol. 52, 1981, pp 932-940.

[Private]

Ja sam već odlučio da želim najbolje za našu kćer, a svjestan sam koliko su očevi bitni (upravo čitam knjigu o tome - strong fathers, strong daughters) i znam da trebamo provoditi puno više vremena nego što provodimo sada. Da ne spominjem da malena ne može UOPĆE vidjeti i biti sa bakom, djedom i dvije tete..

 

Što se tiče našeg odnosa - imam tonu SMS poruka u kojima me se direktno vrijeđa, ucjenjuje i umanjuje vrijednost kao oca. Ne znam jel mi mogu te poruke koristiti na sudu, ali ja ih cuvam.

 

Ja to sigurno više ne želim, već želim imati kvalitetan odnos sa svojim dijetetom.