Kako regulirati suvalsništvo u ideji?

[prettyflyguy]

Pozdrav svima!

 

trebam savjet. Imamo softversku ideju koja je vec krenila u realizaciju i tim ima 5 clanova. Imamo dva zainteresirana investitora koji zele kupit udio u ideji i osnovat tvrtku.

 

Kako nam je najbolje pravno regulirati prvo suvlasnistvo u ideji izmedju nas 5?

Drugi korak bi bio da onda tu ideju nas 5 suvlasnika prodamo novootvorenoj tvrtki u kojoj cemo zajedno s investitorima regulirat suvlasnicke odnose.

 

Dakle, u kojoj pravnoj formi da nas 5 prvo reguliramo suvlasnistvo u odredjenim omjerima nad idejom?

nekakav ugovor, sporazum... imate li negdje nekakav primjer?

 

Da li tako nesta treba biti ovjerenoj kod javnog biljeznika?

 

 

srdacan pozdrav,

mateo

[raiderdado]

Naj bolje je zastiti dio koda ili programa , na patentnom zavodu , svi se upisite kako patentni nositelji .Otvorite D.D unesite u kapital tvrtke program koji nesto vrijedi ili nakon otvaranja uvedite ga kako vlasnistvo firme .A vi međusobno sklopite ugovor kakav hocete u kojem omjeru i koji udio i kako cete to regulirati i onda dajte investitorima da kupe firmu .

[Zex]

@raiderdado - na patentnom zavodu ne se ne može zaštititi softver ili dio softverskog koda. Softver se štiti autorskim pravom, a ne patentom (osim u USA). Softver se može štititi patentom izvan USA samo u slučaju da je taj softver sastavni dio nekog tehničkog rješenja, koje tehničko rješenje udovoljava uvjetima za stjecanje patentne zaštite.

 

Sama ideja nije predmet pravne zaštite, ali realizacija te ideje može biti. Znači, vi samu ideju ne možete štititi pravnim sredstvima. Softversko rješenje koje se bazira na vašoj ideji se štiti autorskim pravima, i dodjela takve zaštite je automatska, tj. samim činom stvaranja tog softvera taj softver i njegovi autori postaju zaštićeni autorskim pravom.

 

U odnosu na raspored udjela, možete sklopiti međusobni ugovor o partnerstvu kojim ćete regulirati što je bit tog partnerstva (ideja i posao koji bi iz nje trebao slijediti), te kome pripada koliki udio u tom partnerstvu.

 

Ugovori ne trebaju biti ovjereni kod javnog bilježnika da bi bili pravovaljani, oni to jesu i bez ovjere bilježnika. Jedina razlika između potpisa na ugovoru ovjerenih kod bilježnika i onih koji to nisu, je u tome da je u slučaju sudskog spora daleko teže osporavati da je netko svojom rukom potpisao neki dokument ako je njegov potpis ovjeren kod bilježnika. Laički rečeno, onaj čiji je potpis na ugovoru puno teže može tvrditi da to nije on potpisao ako je potpis ovjeren kod bilježnika.