Pritvaranje zbog sumnje

[ivrkljan]

Koji bi pravni akt ili međunarodni ugovor mogao onemogućiti Republiku Hrvatsku da pritvori osobu zbog sumnje da bi mogla počiniti kazneno djelo a da nije utvrđeno da ga ta osoba planira počiniti?

[petpetica]

Nema pritvaranja nikoga radi takve sumnje.

 

Za to postoje mjere opreza udaljavanja, zabrane približavanja, vršenja neke djelatnosti, upravljanja vozilom itd.

 

Postoje i zaštitne mjere koje onemogućavaju boravak na nekom prostoru.

 

Ako netko počini kazneno djelo RH ne može procesuirati pojedine osobe radi odredaba iz Ustava RH i međunarodnih obveza kao što su Bečka konvencija o diplomatskim odnosima, Bečka konvencija o konzularnim odnosima, Konvencija o specijalnim misijama itd.

[ivrkljan]

Konkretno se radi o odredbi članka 22. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama temeljem kojeg se u Republici Hrvatskoj u svakom trenutku nalazi pritvoreno oko 600 osoba temeljem MIŠLJENJA sudskih vještaka psihijatra / neuropsihijatra najčešće da osoba "ozbiljno i izravno UGROŽAVA tuđe vrijednosti i dobra" bez da postoje ikakvi dokazi da je osoba UGROZILA tuđe vrijednosti i dobra. U najvećem broju slućajeva radi se o osobama protiv kojih nije podignut nikakav optužni prijedlog niti su kažnjavane.

 

Što tu nije u redu s pravne strane i kako netko može biti pritvoren za djelo koje nije počinio niti je otkriveno da ga planira počiniti?

[petpetica]

Citirati ću odredbu iz zakona:

 

Osobu s duševnim smetnjama za koju se osnovano sumnja da može neposredno ugroziti vlastiti život ili zdravlje odnosno život ili zdravlje drugih u osobito žurnim slučajevima mogu ovlaštene službene osobe Ministarstva unutarnjih poslova dovesti u psihijatrijsku ustanovu nadležnu prema prebivalištu ili boravištu osobe odnosno prema mjestu na kojem je osoba trenutačno zatečena bez prethodnoga liječničkog pregleda.

 

O ovome, o čitavom zakonu, o tretmanu duševnih bolesnika od strane zdravstvenih djelatnika, rodbine, policije, problemima, motivima, prevarama i neradu se može napisati čitava knjiga, ali sve dok sa vaše strane informacija dolazi na kapaljci - nema smisla ni o čemu tome pisati.

 

Ako želite kompletan i cjelovit primjer, navedite cijeli problem, da onaj tko odgovara ne miješa diplomate sa duševnim bolesnicima.

 

Ako ste vi taj prema kojem se postupa kao duševnom bolesniku molim da odmah to navedete.

 

Dakle, odmah sve da se ne gubi vrijeme.

[ivrkljan]

To nije članak 22. Članak 22. glasi:

 

"Osoba s težim duševnim smetnjama koja uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba može se smjestiti u psihijatrijsku ustanovu bez svog pristanka, po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisanim ovim Zakonom."

 

Detalje svih 600-tinjak trenutno postojećih slućajeva ne znam niti bi ih mogao ovdje sve navesti. Međutim, sva sudska rješenja o prisilnoj hospitalizaciji više osoba koja sam do sad vidio potrebu za prisilnom hospitalizacijom obrazlažu tvrdnjom da osoba "ozbiljno i izravno ugrožava tuđe vrijednosti i dobra" a da u najvećem broju slućajeva osoba nije počinila nikakvo kazneno djelo. Npr. slućajevi kao što su: neurednost, umišljanje djevojke da je silovana, mahanje rukama određeni broj puta i ponavljanje određenih neuvredljivih riječi, umišljanje da ih netko prati, preseljenje iz grada u ruralnu sredinu i bavljenje stočarstvom i ratarstvom i sl. Dakle, radi se o ekscentričnim ili blago psihički bolesnim osobama. U svim takvim slućajevima obrazloženje je da osoba "ozbiljno i izravno ugrožava tuđe vrijednosti i dobra".

 

Da još jednom ponovim: Koji bi pravni akt ili međunarodni ugovor mogao onemogućiti Republiku Hrvatsku da pritvori osobu zbog sumnje da bi mogla počiniti kazneno djelo a da nije utvrđeno da ga ta osoba planira počiniti?

 

Što recimo sprečava državu da ne pritvori sve skinheadse koji nisu nikoga pretukli?

[petpetica]

Nema vam nikakve koristi od 22-ce, 24-ka je efikasna u praksi.

 

Ali dobro, neću više sudjelovati u ovoj raspravi budući da se ipak ne radi o nekom konkretnom slučaju.