Naivni posuđivač

[Kandid]

U dobroj namjeri i sa razumjevanjem za situaciju svog postarijeg rođaka već mu godinama periodično posuđujem određenu novac za njegove životne potrebe. On naravno novac ne vraća.

 

Nezaposlen je. U susjednoj državi ima nekretnie koje ne namjerava prodati. U Hrvatskoj nema nekretnina, ali ima umjetnine koje bi htio prodati, ali ne uspjeva postići odgovarajuću cijenu. (Sve on to tako kaže.)

 

Nikakav dokument o pozajmici nismo potpisali, makar on izjavljuje da je voljan otići kod javnog bilježnika i potpisati odgovarajući ugovor.

 

E, sad, budući da je prošlo podosta vremena i kamate su narasle, kako bi valjalo sročiti takav dokument?

Ima li pravnu snagu, ako se u njemu navede da se mogu uknjižiti u njegove nekretnine u inozemstvu, ako do određenog roka ne vrati novac?

 

Zahvaljujem se na odgovoru.

[Pinhas]

Poštovani,

 

u Vašem slučaju radi se o ugovoru o zajmu. Iako ga niste sklopili u pisanom obliku on vrijedi, samo je sklopljen usmeno teže dokazljiv.

 

Svakako bi bilo dobro sklopiti da u pisanom obliku. Preporučam da u ugovor, u sporazumu sa dužnikom uvrstite ukupan dugovani iznos te da u sporazumu obračunate kamate za vrijeme prije sklopljenog ugovora. Što se tiče kamatne stope ona je već određena zakonom (određuje HNB).

 

Založno pravo na nekretninama u inozemstvu ne bih preporučao jer za nekretnine u inozemstvu vrijedi pravni poredak zemlje u kojoj se nalaze. Spomenuli ste pokretnine, na njima bi vam svakako bilo bolje osnovati založno pravo