odvođenje malodobne djece u drugu državu

[dleki21]

neznam odakle da krenem ,osuđen sam za nasilništvo u obitelji(prvi i zadnji prekršaj tog tipa)naime nakon svađe s suprugom i malodobnim sinom (14g)pozvao sam policiju jer sam vidio da se malodobni sin uplašio i da me nikad nije takvog vidio.No na sudu moja supruga izjavljuje da je 16 g sustavno matletiram nj i malodobnog sina,optužila me da sam alkoholičar,i psihijatriski slučaj.nadalje ja sam na sudu izjavio ako me moja supruga takvim smatra da ču ići na lječenje,na pitanje sutkinje dali zarađujem i dali se brinem o obitelji odgovorila je da sav zarađeni novac ulažem u obitelj i da jako dobro skrbim za njih,na pitanje zašto nije prijavila nasilništvo "da se boi za svoj život i život malodobnog sina".završio sam u zatvoru na 15 dana i dobio mjeru obaveznog lječenja od alkohola. na vještačenju o alkoholizmu utvrđeno je da nisam alkoholičar te da ,uredno orjentiran,psihomotorno miran, vrlo kritičan,emocijalan bez ispada.i dalje odlazim k psihijatrima jer nalog suda još nije ukinjen i ako mi je rečeno da če bit ta mjera ukinuta.naime za vrijeme mog boravka u zatvoru supruga je odvela malodobnu djecu u bosnu i hercegovinu bez mog znanja,trenutno komuniciram s njom isključivo putem maila i to svakih 15 dana ,a sa djecom mi brani svaki kontakt,nedozvoljava mi da se čujem s njima niti da ih dođem tamo vidjet.ona tvrdi da imam zabranu pristupa njoj i djeci što nije istina ,poslo sam joj riješenje suda u kojem stoi da nemam zabrane kontakta niti pristupa,no bez obzira na to ona i dalje tvrdi suprotno.svjestan sam da sam pogriješio i da nisam smio tako burno reagirat al sad je to gotovo ,kajem se zbog tog svog sramotnog čina ,no grška me skupo stajala.stagijeg sina (14g)upisala je u školu tamo,a mlađeg(4g)u vrtić,jednostavno neznam kako da dođem do djece da ih vratim u rh .dali postoi drugi način osim haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece?nadalje supruga nie samo odvela djecu već i svu našu ušteđevinu,sve vrijednosti,bjelu tehniku,avans od ugovorenih poslova (novac koi nije naš)inače sam samostalni obrtnik ,sve moje dokumente,osim osobne karte i vozačke dozvole,podigla je kredit i ...jednostavno neznam šta mogu očekivat u daljnjem nizu događaja.moli bih vas legaliste za svaku pomoć.svaki komentar je dobro došo.zahvaljujem se na komentarima i na pomoći koju svakako trabam.pozdrav.

[Gringo]

1. ako niste počinili nasilje, zašto ste dozvolili da sudska odluka postane pravomoćna, zašto se niste žalili?

2. "haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece" evo donekle ste upoznati što činiti, morate je prijaviti za otmicu djece

3. definitivno tražite si odvjetnika

[dleki21]

1. pravomočnost je nastupila dok sam bio u zatvoru,nisam zano da mi je supruga otišla u bih te sam smatro da za to nemam potrebe.

2 već sam taj dio prijave podnio .

3 odvejetnik?

Da li bi išta postigo izvanparničnim postuškom?

[Gringo]

Pa vi morate pokrenuti postupak u kojem ćete predložiti da se djeca povjere vama na zajednički život, to ste već trebali učiniti, ali sad se opet vraćamo na točku 1. koju će vam svaki put izvlačiti u tom postupku i zato niste smjeli dozvoliti ako nasilja zaista nije bilo da ta sudska odluka postane pravomoćna.

[dleki21]

Da meni je jasno da sam "obilježen" odnosno da sam deklariran kao nasilnik,Samo dali je zakon isti za sve,odnosno ja sam kažnjen za taj dio,te odslužio svoju kaznu.Ne nasilje je jako teško dokazat,no i to se može u daljnjim postupcima zar ne.

Na sve moje pokušaje da stupim u kontakt s djecom centri za socijalni rad u B I H,te centar za socijalnu skrb u RH tražite samo pokretanje nekakvih postupaka no što se gubi pokretanjem postupaka? Što se dobiva?

-Gube djeca za koju očito nikome nije stalo osim roditelja ma koko to grubo zvučilo,jer sa svakim postupkom počinje povlačenje po institucijama,sudovima…

Centri za socijalni rad I skrb imaju pravo I dužnost da po zakonu o obitelji omoguče roditelju da se viđa s djecom ,osim ukoliko roditelju nisu ukinjena roditeljska prava.

 

-Borimo se za ravnopravnost spolova u okviru porodice, a zna se odavno da je kod nas majka neprikosnovena vladarica doma i nakon razvoda socijalni radnici i sudci ih nagrađuju kompletnom zajedničkom imovinom iz braka (djeca, alimentacija, dostojanstvo i podrška. Očevi su kažnjeni jer su im oduzeti djeca, plaće, dom, dostojanstvo. Proglašeni su krivima do kraja života i bez prava da ikada dokažu svoju nevinost. Međutim, najteže je što su u ovoj cijeloj priči djeca potpuno zaboravljena, oni su nevidljive žrtve razvoda. Gube očeve

Žene koje doživljavaju nasilje rijetko žele otvoreno razgovarati o tome. Boje se nasilnika, stide se, tihe su…Ali, žene koje lažno prijavljuju nasilje ponašaju se suprotno. One glasno viču kako su žrtve, pričaju svakome o tome i to im je stalna tema. Očito im je cilj uništavanje kredibiliteta bivšega partnera,

Molbe, apele, želje, nedoumice i razmišljanja djece ne čuje niko, pa čak ni roditelj koji misli da će zabranom kontakta djeteta sa drugim roditeljem zabraniti i da dijete razmišlja o njemu, da ga želi, voli, traži i u šutnji pati za njim. U našoj sredini se dijete nakon razvoda u 99 posto slučajeva dodjeljuje majki. Samo u slučajevima kada je majka registrovani ovisnik ili počinilac kaznenog djela otac se imenuje skrbnikom

Ni povlačenje po sudovima, Centrima za socijalni rad i slično nije dobro za djete, ali ni odrastanje bez oca ne vodi ničemu dobrom. Moja djeca imaju oca koji ih jako voli, koji bi dao sve da može ostvariti bilo kakav kontakt s njima. Tako je od njihovoga rođenja. Sve sam svoje obaveze uvijek na vrijeme izvršavao. Nisam jedino ja kriv za sve što nam se dešavalo u proteklo vrijeme, a ispaštam. Siguran sam da ni djeci nije lako, No Kod nas svi procesi traju jako dugo, a to sve doprinosi gubljenju bliskosti između djece i očeva. Onda se dešava da djeca u kasnijoj dobi odbijaju susrete s očevima, jer žive u ubjeđenju kako ih očeve ne vole, ne žele, kako ih smatraju teretom i slično.

 

 

1.Da li moram doživotno bit kažnjen,il sam po zakonu i dalje ravnopravan roditelj?

2.Da li drugi roditelj koi brani viđanje,i bilo kakav kontakt s djecom ima ikakvu odgovornost?

3 Nisu li time direkno ukinjena prava djeteta na oba roditelja.?

4.Nisu li mi povređena prava da budem roditelj?

5 Dali žena koja je zlostavljana javno objavljuje da je zlostavljana il se povlaći u sebe ,te se boi za ponovno nasilništvo?

6.Nema ju li djeca pravo na oba roditelja?