Kuda nakon 4. komisije?

[war3z]

Rodjen sam 1973 godine u 12. mjesecu punim 39 godina starosti. Imam 20 godina radnog staza i 3,5 godine sam bio hrvatski branitelj od 1992 do 1995 godine. Nemam status dragovoljca i nisam ranjavan. Svo to sudjelovanje u ratu od 42 mjeseca mi se vodi na prvoj crti. Od 1996 do 2008 se nisam javljao doktoru. Od 2008 krecem na bolovanje zbog ostecenja kicme a od 2009 se lijecim od ptsp-a. Imam dijagnozu F43.1 I F62. Bio sam na cetiri komisije do sada s tim da sam pocetkom cetvrtog mjeseca tj. neki dan bio na zadnjoj. Od te 2009 sam na bolovanju bez prekida. Kad me odbije komisija taman budem na dnevnoj ili bolnickom lezanju pa tako da mi se produzi lijecenje. Pao sam na 50% bolovanja i zivimo djeca, supruga i ja od 1000 kn bolovanja i djecijeg dodatka od 400 kn. Danas me nazvala doktorica opce prakse i rekla da dodjem do nje da vidim papir. Dobila je predrijesenje u kojem pise da nisam opet dobio nista i da ce mi najvjerovatnije zakljuciti bolovanje.

 

Ne znam sto da radim. Posljedice ptsp-a mislim da sam imao i prije pocetka lijecenja ali sam ih potiskivao i bilo mi je neugodno do 2009 i spominjati moje probleme. 2005 kad je bio zadnji rok za hrvi nisam bio upucen i bio sam sav zbunjen kao i sad. Ne znam kome se javiti, kome pisati zalbu. Molim vas pomozite mi.

[boruna]

ne znam u kojoj firmi radiš ali sa nastavkom u radnom odnosu od 30 dana ponovo otiđi u psihijatra i vidi oče li ti otvoriti bolovanje po šiframa sigurno oče i imaš pravo na 100% bolovanje sljdečih godinu ipo,ili odmah sutradan nakon što ti zaključi bolovanje otiđi u svoga psihijatra sa novim nalazima i otvori bolovanje ako nisi sposoban psihički za rad i nastaviš bolovanje 50% do sljedečeg povjerenstva

[medeni66]

war3z je napisao:

Rodjen sam 1973 godine u 12. mjesecu punim 39 godina starosti. Imam 20 godina radnog staza i 3,5 godine sam bio hrvatski branitelj od 1992 do 1995 godine. Nemam status dragovoljca i nisam ranjavan. Svo to sudjelovanje u ratu od 42 mjeseca mi se vodi na prvoj crti. Od 1996 do 2008 se nisam javljao doktoru. Od 2008 krecem na bolovanje zbog ostecenja kicme a od 2009 se lijecim od ptsp-a. Imam dijagnozu F43.1 I F62. Bio sam na cetiri komisije do sada s tim da sam pocetkom cetvrtog mjeseca tj. neki dan bio na zadnjoj. Od te 2009 sam na bolovanju bez prekida. Kad me odbije komisija taman budem na dnevnoj ili bolnickom lezanju pa tako da mi se produzi lijecenje. Pao sam na 50% bolovanja i zivimo djeca, supruga i ja od 1000 kn bolovanja i djecijeg dodatka od 400 kn. Danas me nazvala doktorica opce prakse i rekla da dodjem do nje da vidim papir. Dobila je predrijesenje u kojem pise da nisam opet dobio nista i da ce mi najvjerovatnije zakljuciti bolovanje.

 

Ne znam sto da radim. Posljedice ptsp-a mislim da sam imao i prije pocetka lijecenja ali sam ih potiskivao i bilo mi je neugodno do 2009 i spominjati moje probleme. 2005 kad je bio zadnji rok za hrvi nisam bio upucen i bio sam sav zbunjen kao i sad. Ne znam kome se javiti, kome pisati zalbu. Molim vas pomozite mi.

 

 

E moj prijatelju,

ja sam zakasnio al si ti još i više. Što je tu je. Bili smo naivni, mislili smo da neće bit sve tako, al sad je uzaludno prisjećat se prošlosti.

Moj ti je savjet sljedeći (ipak sam moraš odlučit, zavisno od situacije koju najbolje ti znaš): kontrolori (tj. komisija, povjerenstvo i ovlašteni doktor HZZO) su postali strašno rigorozni na duga bolovanja. Mene su isto skinuli nakon 22 mj. Napravi pauzu (mora ti biti preko 30 dana) pa otvori ''novo'' bolovanje s istom dijagnozom. Imat ćeš onda 100% plaće ako imaš rješenje od HZZO kojim ti se priznaje 100% plaće zbog oboljenja iz domovinskog rata. Onih 30 i više dana pauze traži godišnji odmor od firme (imaš pravo na prošlogodišnji i ovogodišnji godišnji odmor).

 

Pozdrav i sretno.

[war3z]

U razgovoru s prijateljima koji su ostvarili svoja prava sticem dojam a i oni me tjese da jos imam sanse. I onaj koji je rijesavao 1996 i koji je to rijesio 2011 imali su slicne probleme kao ja sada. Nikad nije bilo lako i kazu a to potvrdjuje i praksa da nema dva ista slucaja. Svaki je na svoj nacin tezak. Hvala sto me savjetujete i hvala sto me razumijete. Vjerujte mi kad mi dodje ova situacija da moram biti bistre glave i pravilno odluciti sto dalje, ja se bez svoje volje toliko izgubim i toliko padnem u depresiju da bi se najradije ubio. Iz depresije me vade moji ukucani a i prijatelji koji su prebrodili slicne probleme kroz koje ja sad prolazim. Imam jaku terapiju i cesto sam sam u kuci zatvoren po nekoliko dana mi nitko ne treba. Supruga me razumije i objasnila je djeci sto mi je.

Mislim da me razumijete i hvala vam na savjetima.

[BrumBrumm]

war3z je napisao:

U razgovoru s prijateljima koji su ostvarili svoja prava sticem dojam a i oni me tjese da jos imam sanse. I onaj koji je rijesavao 1996 i koji je to rijesio 2011 imali su slicne probleme kao ja sada. Nikad nije bilo lako i kazu a to potvrdjuje i praksa da nema dva ista slucaja. Svaki je na svoj nacin tezak. Hvala sto me savjetujete i hvala sto me razumijete. Vjerujte mi kad mi dodje ova situacija da moram biti bistre glave i pravilno odluciti sto dalje, ja se bez svoje volje toliko izgubim i toliko padnem u depresiju da bi se najradije ubio. Iz depresije me vade moji ukucani a i prijatelji koji su prebrodili slicne probleme kroz koje ja sad prolazim. Imam jaku terapiju i cesto sam sam u kuci zatvoren po nekoliko dana mi nitko ne treba. Supruga me razumije i objasnila je djeci sto mi je.

Mislim da me razumijete i hvala vam na savjetima.

 

Poštovani,

 

Prije svega potrebno je istaknut da nas na ovom portalu ima jako puno sa, nažalost manjim ili većim problemima.

Dakle oni mogu biti različitih karaktera, ali problem je problem. Svakako postoji izlaz ali je potrebno bit staložen i uporan ma koliko god to bilo teško. Imaš na ovom portalu jako puno napisanog i polako, nešto copy-paste a nešto osobnom upornošću dok se problem ne rješi.

 

Pozdrav

[joso-legija]

prijatelju war3z.svi mi koji smo prosli ovo sto ti sada prolazis,vjeruj mi nije lako jer "debelo" kasnimo za 2005g.krvav je put do toga da ostvaris sto te sljeduje,samo upornost,potpora obitelji ti je najvaznija,zelim ti puuuno srece i zivaca u ostvarivanju svojih prava i u privatnom zivotu!!

Bog i Hrvati!!!