postupci prije pokrenutog razvoda

[mfi]

Pozdrav,

 

Bio sam kod nekih odvjetnika na konzultacijama i dobio različita razmišljanja.

 

Supriga i ja smo 8 godina u braku te ima dvoje maloljetne djece. Živimo u stanu koji sam prije 4 godine dobio darovnicom od majke, a koji je ona dobila temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od svoje mame. Prije braka podignut je kredit za adaptaciju i stavljena je hipoteka na stan uz suglasnost tadašnjeg vlasnika, moje bake.

 

Uslijed stalnih razmirica (svađa) odlučio sam svemu stati na kraj i pokrenuti sporazumni raskid braka ukoliko to bude moguće. Ovdje nailazim na poteškoće jer su boljeg imovinskog stanja od mene i očekujem tužbu, jer supruga želi pola stana i želi auto koji sam također kupio na kredit i koji ja otplaćujem. Automobil je kupljen 50% u gotovini (60% njenog novca, 40% zajednička ušteđevina), a ostatak na kredit.

 

Da ne tjeram ženu i djecu iz stana, ja sam odlučio otići kod roditelja da ne ispadnem osoba koja tjera ženu i djecu na ulicu, a može otići kod roditelja ali tada neće biti na 10 min od posla.

 

Ne bježim od alimentacije, i ne želim djeci uskračivati njihova prava. I dalje želim sudjelovati u njihovom odgoju u onim zakonskim okvirima koji mi jamče da viđam djecu. Čak razmišljam da dio alimentacije kompenziram udjelom u stanu da djeci ne mijenjam životnu sredinu.

 

- Da li uopće ima pravo na stan?

- Da li sam trebao izaći iz stana?

- Što je sa autom koji želi i kako se rješevaju obveze? Da li se temeljem sudske odluke kredit prebacuje na nju?

- Ako i ostavim stan njoj, što je sa kreditom za adaptaciju?

 

Uglavnom svi me savjetuju da ne dajem ništa.

 

Unaprijed hvala.

LP.

[zmodri11]

u sličnoj sam situaciji bio kao vi, dobio sam nešto informacija ovdje na forumu. ne znam kako če njene tužbe završit ali siguran sam da neče dobit ni pola što traži.

Na vama je ako joj želite nešto darovat? ako joj date svoj stan morate znati da če si nekog jednog dana dovest da s njim živi.Nema prebijanja s alimentacijom.Auto je stečena imovina u braku i morate je djelit.Dugovi (krediti) se također djele.

Ne izigravajte djeda božičnjaka , da joj sve ostavite još bi vas tražila. Vodite brigu o djeci a ona če se snači.

Pozdrav

[vtj]

Pozdrav,

 

situacija mi je poznata i podsjeća me na moju s obzirom da sam ja kroz nešto slično prolazio prije godinu dana. Tada sam bio u velikoj krizi i razvod mi se činio kao jedini izlaz iz mojih problema.Situacija doma me je gušila, problemi su se gomilali i nisam vidio rješenje nastale situacije osim razvoda.

 

Pokrenuo sam postupak za razvod braka koji me je dokrajčio psihički i fizički. Ma ovo ti zapravo hoću reći. Kad sam se konačno odlučio za razvod shvatio sam da sam kroz cijelu situaciju jurio prebrzo i nerazmišljajući trezvenom glavom. Vođen idejom da je jedina solucija rješenja tih problema razvod zapravo sam ubrzo uletio u vrtlog emocija toliko da sam gotovo skroz puk'o. Umjesto da sam tražio pomoć stručnih osoba, koje su osposobljene savjetovati kako očuvati brak, tražio sam pomoć odvjetnika kojem je naravno jedino bilo na pameti kako može na meni zaraditi. Kad mi je lupio svoju tarifu i kad sam se zbrojio koliko će sve to koštati nije mi bilo svejedno. Zamislio sam se ma šta on zna o meni, mojoj djeci pa i ženi. Dođeš i veliš imam problema u braku, želim razvod, koja su mi prava, a on sav sretan, došla mu žrtva k'o naručena. No, ja sam tada zapravo trebao neki dobar razgovor (žena i ja gotovo da nismo komunicirali, zapravo nismo ni znali kako treba komunicirati jer smo se stalno svađali) s osobom koja bi mi pomogla shvatit koji su to naši problemi u braku i kako ih i na koji način riješiti. Uglavnom prošlo mi je kroz glavu da sam toliko energije i emocija potrošio na razmišljanja kako se što prije rastati, a da ni 1% od toga nisam uložio u smjeru očuvanja braka… Jer nije sve to baš tako isključivo. Uglavnom da ne duljim… Pomogao mi je razgovor s prijateljima koji su me savjetovali da moram pokušati dati novu šansu očuvanja svoje obitelji. U razgovoru tako saznaš da u problemima nisi usamljen da i drugi prolaze kroz slične situacije i počneš razmišljati na jedan drugi način. Na kraju skužiš da smo i žena i ja bili ko tvrdoglave mazge, a da su u svemu tome najviše trpili naši klinci (3 djece imamo).

[bella019]

vtj je napisao:

Pozdrav,

 

situacija mi je poznata i podsjeća me na moju s obzirom da sam ja kroz nešto slično prolazio prije godinu dana. Tada sam bio u velikoj krizi i razvod mi se činio kao jedini izlaz iz mojih problema.Situacija doma me je gušila, problemi su se gomilali i nisam vidio rješenje nastale situacije osim razvoda.

 

Pokrenuo sam postupak za razvod braka koji me je dokrajčio psihički i fizički. Ma ovo ti zapravo hoću reći. Kad sam se konačno odlučio za razvod shvatio sam da sam kroz cijelu situaciju jurio prebrzo i nerazmišljajući trezvenom glavom. Vođen idejom da je jedina solucija rješenja tih problema razvod zapravo sam ubrzo uletio u vrtlog emocija toliko da sam gotovo skroz puk'o. Umjesto da sam tražio pomoć stručnih osoba, koje su osposobljene savjetovati kako očuvati brak, tražio sam pomoć odvjetnika kojem je naravno jedino bilo na pameti kako može na meni zaraditi. Kad mi je lupio svoju tarifu i kad sam se zbrojio koliko će sve to koštati nije mi bilo svejedno. Zamislio sam se ma šta on zna o meni, mojoj djeci pa i ženi. Dođeš i veliš imam problema u braku, želim razvod, koja su mi prava, a on sav sretan, došla mu žrtva k'o naručena. No, ja sam tada zapravo trebao neki dobar razgovor (žena i ja gotovo da nismo komunicirali, zapravo nismo ni znali kako treba komunicirati jer smo se stalno svađali) s osobom koja bi mi pomogla shvatit koji su to naši problemi u braku i kako ih i na koji način riješiti. Uglavnom prošlo mi je kroz glavu da sam toliko energije i emocija potrošio na razmišljanja kako se što prije rastati, a da ni 1% od toga nisam uložio u smjeru očuvanja braka… Jer nije sve to baš tako isključivo. Uglavnom da ne duljim… Pomogao mi je razgovor s prijateljima koji su me savjetovali da moram pokušati dati novu šansu očuvanja svoje obitelji. U razgovoru tako saznaš da u problemima nisi usamljen da i drugi prolaze kroz slične situacije i počneš razmišljati na jedan drugi način. Na kraju skužiš da smo i žena i ja bili ko tvrdoglave mazge, a da su u svemu tome najviše trpili naši klinci (3 djece imamo).

 

Ovo je pravi savjet!

Dirljivo, zaista mi je drago što ima još uvijek divnih očeva i muškaraca!!!

[vtj]

Hvala. Samo još želim reći da su djeca naše blago i treba im priuštiti život sa oba roditelja, a da mi roditelji ne smijemo biti sebični i misliti samo na sebe i svoje potrebe jer mi živimo za tu djecu.

[aadriano022]

Ovo je pravi savjet!

Dirljivo, zaista mi je drago što ima još uvijek divnih očeva i muškaraca!!!

 

Dirljivo. Slična situacija je i kod mene, ali supruga želi razvod nakon preko 5 godina braka. I dok ja mislim kako će to dijete preživjeti razdvajanje roditelja, ona samo spominje da joj svi idu na živce kad joj spominju dijete, a da što je sa njenom srećom. Nisam nasilnik ni ništa slično. Volim je još uvijek, čak mislim da sam joj i previše dozvoljavao, obožavam naše dijete, a i ono nas. Uživali smo dobar životni standard. Imali sve. Imali bi i vise ali joj novac curi malko kroz džepove. Iako u braku nije radila, nisam je htio zakinuti za njen zakonski dio. Sad dogovaramo podjelu i isplatu za stan (ja sam nudio pola glavnice i svega ulozenog u stan, ona trazi i kamatu) auto (prodaja, zatvaranje kredita i podjela dobiti, ali ne zeli podjelu duga ako se auto ne proda za dobar iznos), alimentaciju je trazila 4000-5000 kuna, uspio sam smanjiti na 3000 ali još uvijek mi se čini da ću sa djelom toga novca uzdrzavati i nju. I pozivam je da ne skriva neke vlastite interese iza prava djeteta. Da joj dokazem da to upravo radi, rekao sam neka se zamisli da je djete kod mene, bi li mogla prezivjeti ona sama sa 3000 kuna (za koje se nada da bi mogla zaradjivati), rekla je NE. Rekao sam i da ću joj dati 2500 kuna alimentacije, a 1500 kuna malome na racun, čisto da pokažem da želim dati djetetu, ali ne njoj. Rekla je NE. Traži i 12 mjeseci uzdržavanja ali kako joj 1500kn nije dovoljno za rentirati stan, zahtjeva 2250 kuna...

Ali neku vecer je shvatila da posao nije lako naci niti moze ikakav stan kupiti sa isplatom niti urediti etazu kod brata i krenule su joj suze. Rekla je da bi joj se najbolje bilo ubiti i skratiti muke sebi i drugima. Pa nek mi netko kaže da je to normalna osoba. Jos sam jednom joj rekao da me najviše boli što nije ni pokušala spasiti brak. Nisam dobio ni riječi odgovora. Znam da me ne voli. Bože moj, očito. Ako bi se netko prije ubio nego bio samnom. Ali ne razumijem odakle ta sebičnost kod jedne uzorne majke kakvu je znam sve ove godine. Bojim se da ću joj popustiti i dati što traži samo da zadržim neke normalne odnose zbog djeteta, a da će kasnije kad shvati u što se uvalila i kamo vuče djete, da će mi se opet popeti na glavu.

[vtj]

Ma pomozi ženi jer ona treba psihološku pomoć i sada je u očaju. Ona to ne misli ali sada u tom trenutku u bijegu i rastavi vidi izlaz. Žene su ipak te koje imaju veću brigu oko djece i kućanskih obaveza i dolazi do zasićenja. Djeca trebaju oba roditelja 24 sata a ne 2 x tjedno, ne znam kako neki to ne shvaćaju i misle samo na sebe.Sjedni i razgovaraj sa ženom kada se malo smiri jer moj slučaj pokazuje da se rastavmo ništa ne dobiva, da se ne donose ključne odluke u afektu jer rastavom će svi patiti, naročito djeca kojima ti to ne možeš objasniti u pravom smislu, a kada ona odrastu shvatit će da su njihovi roditelji to napravli jer se nisu borili i da su bili sebični i egoistični, a život je kratak i ne znaš ni dana ni časa kada te više neće biti, a sada razbijaš glavu o novcima i imovini. Ljubav se ne gasi preko noći,ako je više nema onda to i nije bila prava ljubav, ali ako još i malo tinja treba ju rasplamsati a ne gasiti i pružiti obitelji još jednu priliku.

[tina1234]

Čitam ovo i ne vjerujem kakvih žena ima. I sama sam u procesu rastave, čekamo glavnu raspravu. Bivšem sam rekla da mi ne treba ništa, da se odričem svega što se tiče zajednički stečene imovine, pa čak i alimentacije. Jedino što želim je da počnem više živjeti svoj život.

Što se tiče vtj - treba spasiti brak ako oboje u tome vide nešto pozitivno. Oosobno, ne bi nikada brak spašavala samo zbog djece. Mišljenja sam da je dijete sretnije ako živi samo s majkom ili ocem i uživa u djetinjstvu bez da sluša obiteljske svađe i prepiranja, nego da su roditelji zajedno a takve se stvari događaju. Kasnije to ima jako puno utjecaja i na samo ponašanje djeteta. Ako se već priča o razvodu, mislim da nitko to ne potiče iz nekih banalnih razloga. Ne smijemo zaboraviti da je i za ljubav i za rat potrebno dvoje..

Adio, i sretno što god odlučili..

[aadriano022]

Novost... supruga je još samnom u stanu. Posao još nije našla. Ja je tjeram da šalje zamolbe i životopise. Ostala je šokirana kad sam rekao da se bliži datum da izađe iz stana, jer da se još nije snašla i stala na noge. Rekao sam da me se to ne tiče. Imala je dovoljno vremena, a ona ide samo po kavama sa frendicama, ako želi razvod i nije joj lako bit kraj mene... da je jedina solucija da se pakira i da odlazi. Istina ni meni je se više ne gleda. Razočarala me. Istina, još uvijek skuha i obavlja kućanske poslove. Dobiva i od mene nazovi alimentaciju od 1500kn ali to joj je za benzin kave i cigare. Jesam ja ovca?

Onda je počela emotivna manipulacija... da će onda otići i voditi sina za sobom, makar on vrištao jer da će shvatiti prije ili poslije pravu istinu. Ja bi radije da je kasnije... Ja sam rekao da maloga ne vuče odmah dok tegli sve svoje stvari. Ja sam mu pripremio teren da će mama ići kod bake živjeti jer baki treba pomoć, a on može spavati gdje god hoće kako koji dan. Ispalo mu je zanimljivo. Mislim dok shvati pravu istinu, možda se već bar malo navikne na ideju. Ljudi da li griješim. Mislim da njemu spomenem išta po pitanju razdvajanja njegovih roditelja da bi on to mogao interpretirti u svojoj glavici na neki svoj način a da mi nećemo ni biti svjesni toga, a da bi to moglo jako loše utjecati na njega. Ima ipak 4 i pol godine. Napominjem, emotivac je i jako vezan za sve nas... i nas dvoje i familije naše. Nekako sam u uvjerenju, da ona ni u ludilu se ne bi izselila iz stana bez da njega ne povuče odmah za sobom, da li je savjetovana da bi to moglo značiti da napušta djete iako sam rekao da odmah drugi dan kad mali kaže, vodim ga kod nje i bake...

Pomozite mi... izgubljen sam.

[Fromsarawlove]

Aadriano,

 

Sigurno ti je jako tesko.. Ni meni nikada nije palo na pamet da cu se rastaviti i morati svoju djecu udaljiti od oca.. Naime moj muz je imao ocito probleme i nikada nije bio za ozbiljan razgovor i kad bi tako nesto ozbiljno s njim pricala onda bi on sutio pa bi se ja naljutila i on bi me napao.. Zadnji put je bacio maloga na pod i pokusao mene ugusiti ali da sam stvarno vidila smrt pred ocima, nakon cega me je odmah zagrlio i govorio da me voli.. Sto se tice djece on je predivan otac ali eto to sto me napada tako, oprastala sam jedan put dva pa nije islo, cak je doslo do rastave prije 2g ostavio mene i sina od godinu dana i otisao s drugom i nije znao sto se s nama dogadja.. Na sudu je sve to demantirao naravno i kako bi ispao najbolji otac na svijetu odmah rekao da ce placat malome alimentaciju od 1200kn.

Nakon zadnjeg napada (prijavila sam ga policiji) sam mu rekla da cu mu jedino oprostit ako idemo skupa na obiteljsko savjetovanje al ga nije bilo briga.. Prije mene je imao brak od 6mj koji je isto propao.. Zakomplicirano i samo mi je djece zao, zelim se rastaviti od njega i ne zelim apsolutno nista of njega, nego samo da dolazi sto cesce vidjati djecu i da ih vodi vikendom da se druze s njim. Cak sam ga pozvala da ide s nama u inozemstvu gdje trebam studirati i da cu ja pokriti sve troskove samo da bude blizu djece.. Ali on po obicaju nista ne odgovara.. Ne znam kako sam se uvalila u sve to, ljubav je slijepa! Oprosti na dugi post ali sam se trebala ispuhati! Molim te pokusaj misliti na djete i ako zena mozda trenutno ljuta i nju ce to proci valjda.. Pokusajte ostati u prijateljskim odnosima i neka samo dijetetovo dobrO bude u vasem interesu! Sretno

[aadriano022]

Evo, prošla je napokon! Ali sa "akontacijom" bračne stečevine (naravno ovjerene ... da si može kupiti auto, iako još nije bila ni na jednom intervjuu za posao...

Uzela malog koji je idući dan došao meni i ostaje već drugi dan... ne ide mu se k njoj. Pokušavam ga motivirati da nazove mamu... da će mama se zabaviti sa njime, ali ne pomaže. Frka mi je jer mislim da će bivša misliti da ga okrećem od nje. A djetetu je dosadno s njom. Za 10 dana odlazim na brod... Bože pomozi