Tužba - povreda prava na žig i povreda ind. dizajna

[ttutek]

Obzirom da nisam siguran da smijem iznositi delje vezane za sam postupak mogu probati ukratko objasniti cijeli postupak koji se dogodio.

Uglavnom, prije par dana dobio sam tužbu u kojoj u osnovi tužitelj traži da platim troškove parničnog postupka, objavljivanje presude u jutarnjem i vecernjem listu te uništavanje krivotvorine koju sam uvezao u RH. Naime radi se o kontroleru za ps3 kojeg sam naručio sa ebaya vrlo niske cijene što je i osnov tužebe tužitelja, obzirom da sam "trebao prepoznati" zbog niske cijene da se radi o krivotvorini. Naime, prvo što sam dobio bilo je rješenje središnjeg ureda carinske uprave o privremenom zadržavanju iste robe u količini od 2 komada. Obzirom da je paket išao na roditeljsku adresu, rješenje je potpisao moj otac kod kojeg ne živim i nisam prijavljen već više od 6 godina. Nakon toga sam dobio pismeno u kojem mi opunomoćenik tužitelja nalaže da uplatim 800 kn na njegov račun za uništavanje kontrolera od 2 komada ili će dignuti tužbu. Kako ja u osnovi nisam znao (znam da me ta stavka ne opravdava) da postoji zakon povrede žiga i povrede industrijskog dizajna, uvidio sam prvo ne pravilnosti u samom radu carinskog uprave. Dakle, nakon što sam se javio inspektoru u Carinskoj upravi e-mailom te me upoznao sa situacijom u kojoj se nalazim, moj odgovor je bio da paket kojeg su primili nije moj i da obzirom da nikad nisam naručio 2 kontrolera za PS3 slobodno taj paket vrate nazad pošiljatelju ili ga predaju pravom vlasniku. Nakon toga mi se inspektor nije više javio već sam ga ja nazvao te mi je rekao da je doneseno riješenje "ispravka" gdje je uvidom u spise utvrđeno da se radi o 1 kontroleru Naravno, to je bilo nakon što sam mu ja rekao da nisam naručio 2 kontrolera. Samim tim nisam bio u mogućnosti potpisati mirno rješenje spora i platiti uništavanje za 2 kontrolera, obzirom da 2 nikad nisam niti naručio. Uglavnom, taman sam u to vrijeme dobio u ruke letak od jednog registriranog trgovačkog društva RH u kojem se isti takav kontroler (industrijsko obličje) nudi po gotovo identičnoj cijeni po kojoj sam ja kupio svoj sa ebaya. Samo sam se nasmijao i sve te prijetnje o tužbi nisam shvaćao ozbiljno, obzriom da sam mislio da neće nitko valjda tužiti mene za 1 kontroler, kad već trgovačko društvo u RH legalno prodaje u puno većim količinama i naravno legalno oglašava isti kontroler koji po tome također krši zaštitu industrijskog dizajna. Poslije 4 mjeseca stiže konačno i tužba, kojoj je osnov to da sam ja kupio kontroler znajuć da je isti krivotvorina i uvozom istog prekršio prava na žig i industrijski dizajn. E onda je počelo ono najzanimljivije. Kako mi je sveskupa i dalje bilo prilično apsurdno išao sam proučavati zakone i naravno pisati odgovor na tužbu. Odgovor na tužbu moram predati jer će sud u smislu ogluhe prihvatiti tužbu i vjerovatno mene proglasiti krivim, te ću morati platiti sve troškove podizanja tužbe, objavu u jutarnjem i večernjem, uništavanje te troškove ležarine carini... ukratko upropastit će mi život. Odgovor na tužbu sam napisao i sakupio sav dokazni materijal. Zanimljivo je da sam pronašao u zakonu da je za sporni predmet prestala važiti zaštita industrijskog dizajna prošle godine te je pokrenut zahtjev za proglašenje zaštite industrijskog dizajna ništavnim. Pored toga primejetio sam da sam proizvođač ne prodaje iste kontrolere na svojim stranicama, već ima politiku distribucije istih kontrolera razim internet shopovima tipa amazon.com. Nakon kupac ne kupi taj predmet u tom trenutku već se vrati na amazon.com prilikom pretrage kontrolera nudi se identičan oglas kontrolera, s istom cijenom, kojeg sam ja kupio na ebayu. Zaključujem da sam proizvođač preopruča shop koji prodaje krivotvorine. Pored toga, pretraživanjem sadržaja internetskih trgovina registriranih u Republici Hrvatskoj naišamo sam na 3 trgovačka društva koja direktno krše povredu industrijskog dizajana za taj kontroler ta ga nude po istoj scijeni po kojoj sam ja takav kupio na ebayu. Pored toga još jedno trgovačko društvo krši povredu prava na žig obzirom na svojim stranicama nudi isti takav kontroler reklamiranjem zaštičenim žigom te mu je cijena još i niža nego sam ja platio svoj kontroler na ebayu. Tu već nisam mogao vjerovati da je to moguće. Nakon toga sam još shvatio da je carinski zakon loše definira uvoznika jer ne radi nikakvu razliku između uvoznika koji uvozom stvara određeni profit te uvoznika koji uvozi predmet za osobnu upotrebu. Dakle, meni osobno je jasna razlika ali zakonu nije Pored toga svega uistinu čudnog slučaja savjetovano mi je da se ne borim sa vjetrenjačama i da probam postići vansudsku nagodbu. Nakon što se osjećam prevaren od strane prodavatelja na ebayu, iako se osjećam poguran od strane tužitelja da kupim krivotvorinu, iako sam oštećen samom procedurom od strane carinskog središnjeg ureda jer ljudi koji rade tamo bi trebali znati brojati do 10, te znati jasnu razliku između komada 1 i komada 2, iako mi se čini da sam u cijelom ovom slučaju žrtva upravo ja, vjerovatnost je velika da ću morati probati to izgladiti kako nebi došlo do još gorega.

Ono što mene zanima, a što sam upitao i besplatnu pravnu službu pravosudja.hr, a nisam dobio odgovor je da li ja kao građanin, ukoliko uviđam nedostatke u određenom zakonu mogu dati prijedlog promijene određenog zakona, obzirom da sam mišljenja da bi se na taj način rješili mnogi problemi vezani za ovo područije u pravnoj struci i na neki način možda stvorio mehanizam zaštite Republike Hrvatske prema svojim građanima. Znam da je to nekakvo utopijsko razmišljanje i znam da se zakoni rade na način da pogoduju velikim korporacijama, ali me čisto zanima, jer se bojim da bi kudikamo još veći problem bio da se na mojem mjestu nalazila npr. samohrana majka koja je svom sinu kupila PS3, što nije nemoguće da se desi.

Još me zanima, kako je moguće da je isto tako uvoznik osoba, kojoj netko drugi također može poslati istu takvu krivotvorinu, a ona mora odgovarati za nju te se goniti po sudovima ako znamo da je na ebayu vrlo lako moguće dobiti povrat uloženih sredstava kupnje. To bi točno značilo da sadašnjim zakonom ako ja želim nekome zlo, mogu mu naručiti svako toliko jedan kontroler te nakon mjesec dana tražiti povrat sredstava, a toj osobi "Bog pomogao".

Hvala na odgovorima

[ttutek]

Možda je post bio predug, a pitanja nejasna pa nema nikakvih odgovora niti savjeta. Činilo mi se da je ovaj forum poprilično živ pa sam zato postao ovaj slučaj ovdje. Možda je pak prerano očekivati nekakav odgovor. Uglavnom ako tko naleti, a učini mu se ovaj slučaj zanimljiv imam još pitanja, a između ostalog je i koliko je realno da ukoliko izgubim zatražim privatnom tužbom od Središnjeg ureda Carine Republike Hrvatske da snosi troškove postupka i nakdnadne troškove nastale zbog njihove pogreške.

Dakle, smatram da ukoliko sam ja počinio neku pogrešku i moram odgovarati za nju onda je uredu da ako je netko pogriješio u postupku prema meni također snosi svoj dio odgovornosti. Pod time podrazumijevam da Središnji carinski ured nije krenuo sa "nevaljanim" riješenje, te da su cijeli postupak započeli ispočetka do suđenja ne bi niti došlo pa tako ne bi bilo niti dodatnih troškova. Da li je pametno tražiti od Središnjeg ureda carine da mi pošalje presliku spisa iz kojeg je nastala pogreška da bi se to koristilo kao eventualni dokaz u parničnom postupku?