borba oca za dijete i sumnja u centar za socijalni rad...

[zvjezdarnica]

Trebam hitno pomoć. Podnio sam zahtijev za sporazumnu rastavu braka u kojem smo postigli sporazum da se rastajemo i da dijete ostaje sa mnom (ocem) uz redovite posijete majke, znači ona se je odrekla skrbništva. Zatim slijedi razgovor u centru za socijaclni rad u procesu mirenja gdje se majka također kao i prije odriče na skrbništvo nad svojim dijetetom.

 

Unatoč tome što dijete živi sa mnom (ocem) već punih 5 mjeseci,na glavnoj raspravi majka dijeteta podnijela je podnesak za skrbništvo i brigu nada dijetetom i uzdržavanje nje same jer je nezaposlena. Ja sam predložio sudu izlazak centra za socijalni rad da se utvrde uvijeti u kojima bi dijetetu bilo bolje, jer majka živa u sedmeroćlanoj obitelji sa minimalnim primanjima i neadekvatnim uvijetima.

 

Mene zanima dali ja mogu tražiti izlazak socijalne službe iz neke druge bliže županije, jer sumnjam u prijateljske odnose sa nekim službenicima iz CZSR sa nekim članovima njene obitelji, a i nje same.

[newbie]

Skrbništva se odrekla nije, jer to jednostavno nije moguće izvesti na taj način. Roditeljske skrbi može biti lišena, ali u sasvim drugom i drukčijem postupku koji s razvodom braka i povjeravanjem djeteta jednom od dvoje roditelja u okviru tog postupka nema nikakve veze. Jednako tako nije na sudu zatražila skrbništvo nego da joj sud dijete povjeri na zajednički život. U slučaju povjeravanja djeteta vama ili majci, onaj drugi roditelj i dalje ima pravo roditeljske skrbi a i dužnosti. Dakle, "odricanje od skrbništva" je mala predstavica što se same roditeljske skrbi tiče, ali i pokazatelj da baš nešto dosljedan roditelj nije, a uz činjenicu da je dijete nastavilo živjeti s vama mjesecima ni kod djeteta prisutan roditelj, pouzdan ma što bilo...

 

Izlazak na teren kako bi napravili uvid u stambene okolnosti za dijete kod majke i kod oca je ono što je czss ionako dužan učiniti pri prikupljanju podataka na kojima će kasnije temeljiti svoje mišljenje koje će biti predano sudu na kraju postupka posredovanja.

 

Ako možete argumentirati takvu vrstu privatnih odnosa sa djelatnicima czss koji glatko vode u pristranost, moguće bi bilo izuzeće...

[Strawinsky]

jer je nezaposlena.

Koliko je meni poznato, zaposlenost jednog od roditelja je jedan od važnijih elemenata prilikom odlučivanja o pitanjima povjeravanja djece na brigu...

[newbie]

...da je doista jedan od važnijih, a kamoli odlučujući kriterij ili onaj koji prevagne, priličan broj odluka bi bio upravo suprotan. Stoga je razboritije se usmjeriti ka pouzdanijim i djetetu usmjerenijim argumentima.

 

Ali, moguće je zatražiti uzdržavanje buduće bivše žene, što je i učinjeno, najčešće do godine dana ako nema dostatnih sredstva za život ili imovine iz koje bi ih mogla ostvariti, a nije sposobna za rad ili se ne može zaposliti.

[Gringo]

"Koliko je meni poznato, zaposlenost jednog od roditelja je jedan od važnijih elemenata prilikom odlučivanja o pitanjima povjeravanja djece na brigu..."

 

Zaposlenost roditelja je jedan od kriterija u uređenim zemljama poput Njemačke.

[Strawinsky]

...da je doista jedan od važnijih, a kamoli odlučujući kriterij ili onaj koji prevagne, priličan broj odluka bi bio upravo suprotan. Stoga je razboritije se usmjeriti ka pouzdanijim i djetetu usmjerenijim argumentima.

Da budem iskren, da sam na mjestu zakonodavca, kriterij zaposlenosti-ostvarivanja prihoda bi bio jedan od važnijih, iako ne jedini isključivi čimbenika, ali da bih ga uzeo ozbiljno u razmatranje, to sigurno. Po meni je također važno obrazovanje, ponašanje, općeljudski stavovi, požrtvovnost, sadržajnost nekog od roditelja, razvijena svijest o djeci i svijetu oko sebe, psihološka i emotivna stabilnost itd.

 

Tu je jedan gospodin pisao o tome kako neke neosviještene majke djecu od 5 godina puštaju da gledaju tv-emisije za odrasle, kako tope plastiku u kuhinji što dijete udiše i sl. Onda stalno slušamo, čitamo, doživljavamo kako roditelji (uglavnom majke) sustavno bojkotiraju i opstruiraju viđanja djece s očevima, a sustav (CZSS) to promatra kao benigne "bračne razmirice", a zapravo se radi o zanemarivanju djetetovih prava.

 

Ne možete uskratiti roditelju pravo viđanja, a da pri tome ne uskratite svojem djetetu pravo na drugog roditelja i time ga zanemarujete. Dakle, roditeljima koji se tako ponašaju bi to trebao biti minus pri razmatranjima o tome kome će se povjeriti djeca. Mislim da je i bio neki od novinskih članaka koji je bio naslovljen u tom smislu da će se roditeljima koji uskraćuju pravo drugom roditelju da viđaju svoju djecu, izreći sankcije. Je li to istina?

 

Evo, ja sam npr. u posjedu vlastoručno potpisane uskrate (izjave) takvog karaktera.

[newbie]

Kao što vjerojatno znate, roditeljske sposobnosti i sklonosti, individualni vrijednosni sustav unutar kojeg djeca imaju odgovarajuću njima primjerenu ulogu, bi morali biti presudni faktor, jer rezultiraju odgojem djeteta u stabilnu i emocionalno zdravu osobu (da ne nabrajamo pojedinosti tog ishoda).

 

A da, i materijalne okolnosti nisu preskočive. Na primjeru zaposlenosti i rada, ne niti samo kao financijski faktor, već i kao potencijalni utjecaj roditelja kao modela: u rasponu od apsolutne nezainteresiranosti i otpora prema zaposlenju, pa do prioriteta ranga koji zapostavlja samo dijete (i sa svim varijantama između ). Nažalost, bilo je vidljivo i da se nezaposlenost znalo smatrati i prednošću (jer je više vremena za posvetiti djetetu) i manom (nedovoljno ostvarena osoba, nesposobna itd), a ovisno kakvom je ostatku procjene to "prigodni/dodatni/ukrasni" element.

Iz aspekta koji nije samo financijski, više nego dobro bi bilo staviti postizanje što veće dobrobiti djeteta kao ciljanog ishoda prema kojem se razmatra elemete njegovog postizanja, jer generalizacija može voditi i ka lošim ishodima, a više korisna za omogućavanje da nam czss-ovi rade upravo onako kako rade (površno) nego za postizanje da se doista razmatra dobrobit pojedinačnog djeteta o kojem je riječ. Dakle, za određeno dijete, određene mame i određenog tate, u okolnostima pomno ispitanim a ne pretpostavljanim: koje su točno prednosti i korist u varijanti A, kakve u varijanti B, koji su točno minusi i rizici varijante A, koji varijante B itd.

 

U bojkotiranju odnosno opstruiranju susreta i druženja je logično da prednjače majke, u znatno većem postotku su djeca povjerena njima, pa je prilika za to znatno više. Kad bi tome pridodali sve očeve koji nisu angažirani s djecom se družiti (najmanje) koliko je presudom određeno, omjer bi zasigurno bio malo uravnoteženiji. Osobno to radije nazivam roditeljima koji opstruiraju ili zanemaruju, jer je djetetu sasvim svejedno kojeg je spola takav roditelj- posljedice snosi ono.

Istina jest da se ljudi odlučuju poslužiti djecom u osobne svrhe a često bivše-partnerski odnosi (za)ostali nerješeni kod barem jednog od dvoje takvih.

Izražava se na način na koji je tko u prilici i mogućnosti, a verzija je mnogo- ovisno koliko je tko "kreativan i maštovit" te "uporan i dosljedan" u ometanju djeteta s roditeljem. Nažalost, pri tom dijete odrasta i prolazi vrijeme- njemu.

Kako smo već jednom konstatirali: odrasloj osobi od 30-40g je npr 5g samo 1/6 ili 1/8 života, dok je petogodišnjacima to cijeli njihov život a desetogodišnjacima cijela polovica.

 

Opstrukciju susreta i druženja je dobro smatrati u najmanju ruku "razmiricama" jer barem jedan od dvoje roditelja izvor tog problema nosi u sebi, ali je problem što to treba prepoznavati kao takvo. Problem je činjenica ako nešto nije iznimka ili rijetkost, to ne znači da je normalno ili nebitno, pa ni takav nepoštivajući odnos prema djetetu kojeg je opstruirajuća ili zanemarujuća osoba pri tom "previdila".

 

Neka postupanja prema takvim roditeljima su bila i prije moguća (v. klik-ovdje), ali po svoj prilici vrlo rijetko u odnosu na broj ljudi koji se na to tuži...

 

Upravo se u prijedlozima susreta i druženja (precizno: kakvu odluku svaka majka i svaki otac priželjkuju ako bi sud dijete povjerio jednom, a kako ako bi ga povjerio drugom) može naći naznake budućih problema ove vrste, a i uočiti tko djetetu želi pružiti zajedno od oboje više.

[manuela39]

molim vas pomoć! majka sam troje djece,16,12,i 2 god,dvoje starije djece je iz prvog braka,(otac im je poginuo),odlični su đaci,uzornog vladanja i zaista nikakvih problema sa njima.U izvanbračnoj zajednici sam rodila treće dijete,veza je bila dobra dok se u taj brak nije počela mješati suprugova majka,koja je psihički zlostavljala mene i djecu.Kada bi pokušala od supruga tražiti pomoć,on je uvjek negirao i stao uz svoju majku.Odlučila sam nakon punih godinu dana razgovora,moljenja i ostalog,izaći iz te zajednice....on to nije prihvatio i otišao je na centar rekao da zlostavljam djecu,da sam alkoholičarka,narkomanka,da djeca smrde,i još svašta...na svoju inicijativu odlazim kod psihijatra i dobrovoljno vađenje nalaza na kojem se ustanovilo,da nisam luda,alkoholičarka i narkomanka...nakon što mu to nije uspjelo,podiže tužbu da se njemu povjeri djete na odgoj i čuvanje zbog neadekvatne moje brige o djetetu...u međuvremenu czss izlazi na teren u moju kuću,i ostaje pozitivno šokiran zatečenim stanjem. znači sve za što me optužio mu je palo u vodu,u međuvremenu mi je prijetio ubojstvom meni i djetetu(naravno to je porekao),i to sam prijavila policiji....moja su primanja 12000kn,on zasada nije u radnom odnosu i živi sa roditeljima....moram samo naglasiti da je czss kada je izvršio posjetu kod mene izqajavio,gospođo što se nas tiče vi ste mirni....zanima me ,budući da poteže sve veze kolika je šansa da mu se povjeri djete.

[Gringo]

Do danas su se djeca u Hrvatskoj u 89,5 % slučajeva povjeravala majkama, o čemu u konačnici odlučuje sud, a ne centar koji može dati jedino svoj prijedlog ili mišljenje.

Ukoliko se dokaže da je jedan od roditelja prijetio drugome ubojstvom, to će ga poprilično diskvalificirati prilikom donošenja odluke o povjeravanju djeteta.

 

Ali nije mi jasna, iz više razloga, ova vaša zadnja rečenica:

"zanima me ,budući da poteže sve veze kolika je šansa da mu se povjeri djete."

 

Iz ovoga što ste opisali nije vidljivo na koji način otac poteže sve veze, osim što traži, a na što ima jednako pravo kao i vi da mu se dijete povjeri na zajednički život i povjeravanje djeteta nije nogometna utakmica pa da se okladimo tko ima veće šanse da mu se povjeri dijete na zajednički život.