Razvod braka i starateljstvo...

[lana_lina]

Pozdrav,

 

u braku sam 4 godine i prevarila sam muza(jednom ipriznala mu), odnosi su losi, ali jos smo zajedno, trenutno radi u inostranstvu i to vrijeme koristi da razmisli i vidi moze li preci preko toga.

Takodje je rekao, ako se razvedemo da budem sigurna da sina necu vise vidjeti ( malom je 3 godine)

I da ce mi zabraniti kontakt sa njim, da ce sin zivjeti sa njim.

Sad me zanima da li on to moze?

Ko ima prednost da mu se dodjeli starateljstvo?

Da li cinjenica da sam ga prevarila moze uticati na to?

Znam da ako sud odredi da dijete bude kod mene ili odredi posjete, da ja imam i pravo na to, ali s druge strane me strah njegovog ponasanja u tom slucaju, da ce mi praviti probleme...

I koji su uslovi da se dobije starateljstvo nad djetetom( posao, stambena situacija...) ?

Da li igra kakvu ulogu cinjenica da je muz vecinu vremena u inostranstvu i da je djete uvjek bilo uz mene i vese vezano za mene?

Moze li uopste da mi zabrani kontakt s djetetom tj da ga vidjam, bez iakakvi razloga vec cisto iz zelje da mi napakosti jer je povrijedjen u svemu tome?

I jos jedno pitanje vezano za imovinu, kuca u kojoj zivimo nije njegovo vlasnistvo vec vlasnistvo njegove majke, iako je on ulozio pola sredstava u izgradnju( prije braka) ali smo ulagali u nju i u braku, ali je kuca vlasnistvo majke. Da li ja imam pravo na ista sto se imovine tice?

 

Bicu veoma zahvalna na odgovoru

[newbie]

Takodje je rekao, ako se razvedemo da budem sigurna da sina necu vise vidjeti ( malom je 3 godine) I da ce mi zabraniti kontakt sa njim, da ce sin zivjeti sa njim. Sad me zanima da li on to moze?

Može pokušati. To rade roditelji (prilično često povrijeđene žene, uz više ili manje maštovite izgovore) kojima do djece nije stalo osim deklarativno, već se njima služe u vlastite svrhe. Za sada, pripišite to nekim uvriježenim rečenicama koje ljudi vrlo često izgovaraju uslijed povrijeđenosti- spada u "klasiku".

Ko ima prednost da mu se dodjeli starateljstvo?

Roditelj koji se djetetom bavi, prisutan i aktivan, koji ga odgaja poštujući njegova prava i pazi na njegove potrebe, uključivši i manjak negativnog utjecaja na djetetov uredan psihofizički razvoj (oba dijela bitna). To uključuje i manjak "alergijskih reakcija" na činjenicu da dijete ima i majku i oca (i pravo na oboje), iako oni možda nisu više muž i žena. Roditeljsku skrb ćete dijeliti oboje, kao i do sada. Ne "dodjeljuje" se ijednome.

Da li cinjenica da sam ga prevarila moze uticati na to?

Nema potrebe izjednačavati partnersku ulogu s roditeljskom (vrijedi jednako i za muškarce i žene). Između riječi Dijete i Ja nema znaka jednakosti u jednadžbi, bez obzira s koje strane. Posljedično, roditeljstvo i bračno zadovoljstvo nisu sinonimi.

Ipak, on može osjećati, pa i konstatirati da preko vašeg postupka ne može prijeći ili jednostavno ne želi, pa smatrati da su vaši bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Kako u braku nitko ne može biti prisilno već svojom voljom i željom, morat ćete prihvatiti njegovu odluku da se razvede, sviđala vam se ili ne.

Znam da ako sud odredi da dijete bude kod mene ili odredi posjete, da ja imam i pravo na to, ali s druge strane me strah njegovog ponasanja u tom slucaju, da ce mi praviti probleme...

U slučaju razvoda, niti vi niti on, bez obzira s kim dijete živjelo a s kim se susretalo i družilo, nećete smjeti braniti niti izbjegavati ostvarenje tog djetetovog prava na uredan i redovit kontakt i izgradnju/njegovanje međusobnog odnosa. To je pravo djeteta, a ni jedan od roditelja nije pozvan o tome samostalno odlučivati. Odluku suda ćete oboje biti dužni poštivati, inače vam slijede stvarni i vrlo konkretni problemi/postupci radi nepoštivanja djetetovog prava i odluke suda koja to nastoji zaštititi.

Da li igra kakvu ulogu cinjenica da je muz vecinu vremena u inostranstvu i da je djete uvjek bilo uz mene i vese vezano za mene?

Moglo bi "igrati", narocito ako se ne namjerava djetetom baviti kao/koliko svaki roditelj koji s djetetom živi ili mu sud ne pokloni vjeru.

Moze li uopste da mi zabrani kontakt s djetetom tj da ga vidjam, bez iakakvi razloga vec cisto iz zelje da mi napakosti jer je povrijedjen u svemu tome?

Kako već rekoh, može pokušati, a čovjek i inače može svasta pokušavati: orobiti mjenjačnicu, ustrijeliti čovjeka, pregaziti omraženu osobu na pješačkom itd. U nastavku bi mogao snositi posljedice, nimalo ugodne. Nažalost, prije toga bi posljedice po sebe osjetilo dijete, a obzirom da to ljudima padne napamet tek nakon takvog postupanja (i ako uopće ikad), riječ je o osobama kojima dijete nije na prvom mjestu, već vlastiti nerazriješeni partnerski odnos s osobom s kojom više nije u braku/vezi. U ovome prednjače žene, ali su djeca u znatno većem postotku povjerena majkama, pa je i ta mogućnost znatno veća.

Djeca nisu vlasništvo, nisu ničije igračke, ni oružja u tuđim ratovima (iako bi se mnogi rado njima služili).

I jos jedno pitanje vezano za imovinu, kuca u kojoj zivimo nije njegovo vlasnistvo vec vlasnistvo njegove majke, iako je on ulozio pola sredstava u izgradnju( prije braka) ali smo ulagali u nju i u braku, ali je kuca vlasnistvo majke. Da li ja imam pravo na ista sto se imovine tice?

Ovo nije dio postupka razvoda braka. Mogli biste imati pravo na polovicu uloženog za trajanja braka, naravno stečeno radom, ne darovanjem, nasljeđivanjem ili od nečeg što je stekao prije braka. Naravno, to ne biste mogli potraživati od njega, a morali biste i dokazati.

[lana_lina]

Hvala na brzom odgovoru....

 

Samo da napomenem da ako on odluci da ovaj brak ne moze opstati, jer svatam da sam ja gresku napravila ( pod kojim god ubjetima), ne mislim se protiviti tome, ali je stvar u tome sto se nebi mogli dogovoriti.

Meni nije namjera da odvajam dijete od njega tj da branim da ga vidja ili bude kod njega, ako bi doslo do tog razvoda, slazem se sa time da on dijete vidja koliko i ja, da ga uzme sebi na odredjeni broj dana, jer ne mogu reci da je on los otac i da dijete nije sigurno kod njega, on je brizan otac i voli dijete koliko i ja, niti bi mogla tvrditi da nije u stanju brinuti za dijete... jer dijete ga treba i voli i smatram da je najnormalnija stvar da imaju kontakt i da dijete treba znati da je otac uz njega i da ga voli, isto koliko i majka>

Ali me brine da li otac isto tako razmislja, iz povrijedjenosti i ljutnje moze tvrditi da ja nisam dobra majka, da nisam u stanju brinuti za njega, iako dijetu nikad nista nije falilo,od paznje ljubavi brige pa nadalje, mali je skoro 24 sata dnevno samnom, ponekad je kod bake na sat dva da se igraju setaju i slicno, napredno je i zdravo dijete koeje nije izlozeno nikavim svadjama ili ispadima...

Ali ako bude htio ( a rekao je u slucaju da) da dijete zivi kod njega i da ne zeli da ga ja vidjam, vjerujem da ce njegova porodica stati na njegovu stranu i reci kako ja nisam sposobna brinuti se sam o dijetu...

E sad ne znam ko odlucuje kod koga ce dijete zivjeti, czss (da li je to opstine u kojoj zivimo ili kantonalno, ne razumijem se u to) i koji sud, jer nisam sigurna na ciju stranu ce ko stati ako je opcinski sud jer su tu u biti njegovi prijatelji i poznanici...

I sto se uslova za dijete tice, koliko je bitna visina plate jednog i drugog roditelja pri razmatranju ko ima bolje uslove, i velicina stana, i to ko bi cuvao dijete dok je roditelj na poslu?

 

Jer stvarno ne znam kako ce se cijala prica zavrsiti pa ne zelim da se kasnije nadjem u situaciji da ne znam odakle poceti i sta ocekivati...

 

 

hvala jos jednom

[anjaa]

Ne znam odakle da pocnem ,ali mi je pomoc stvarno jako potrebna ,bar sto se tice psihicke strane mene.Ovako,,sa suprugom sam u braku vec cetiri godine.Imamo djevojcicu koja ima dvije i pol godine,a ja sam sada u devetom mjesecu trudnoce.On nije sa nama,jer je tako bilo uvjek,nikada nije bio tu.JA SAM neke stvari trpila zbog dijeteta ,jer bi sve za nju uradila,i zelila samda ima dom,roditelje.Kada smo se uzeli imao je jako cudno ponasanje,jer sam saznala da se i drogira i to jako dugo.Onda su poceli problemi.TRpila sam sve i svasta,njegovo maltretiranje psihiki i fizicki.Prijavljivala sam ga i policiji,ima dosije i za nasilje u porodici.A jednom mi je djevojcica pala iz ruku dok me je tukao.Iako sam saznala da sam trudna ,nisam zelila da to dijete ubijem ,vec sam kod svojih veC nekoliko mjeseci i djevojcica je dosla sebi ima normalan zivot i sve sto pozeli.Rekao je kako to nisu njegova dijeca ,kako nece o tome da razmislja,kao i njegova mama koja me je nazvala da kaze kako sam napravila svinjac od kuce ,jer nisam mogla ustati iz kreveta zbog niske trudnoce i krvavljenja.JA SAM im rekla da nas vise nikada ne nazovu i da nas puste na miru.Sve je bilo ok ,do danas kada je nazvao da pita da spremim uricu da je vodi kod njih jer mu sestra dolazi.Ja sam mu rekla da ona nee nigdje bez mene i ako ona zeli neka dodje da je vidi ovdje kod mene ili cu je ja dovesti.JER ne zelim da je vode nigdje.KAO prvo on se drogira,majka mu pije i dovela je tu svog decka da zivi koji je isto tako alkoholicar,I NE ZELIM DA MI DIJETE PROZIVLJAVA STRESOVE,jer kada joj ga spomene neko ona kaze da je glup ili da suti..Ja sam sada u toj fazi kada mi je dosta stvari u glavi,,neke i ne mogu da navodim jer su jako duge a svaka je povezana sa svakom.Mene zanima dali on moze dobiti skrbnistvo ikako nad dijecom..jer me to ubija psihicki,..Izvinjavam se na ovakvom sadrzaju i opisu tog svog zivota ,ali toliko je toga da sam navela samo nesto,da imate uvid .Hvala unaprijed na odgovoru,,