Korupcija u pravosuđu - 2013.g. - drugi dio

[Bobic]

Kad se o nečemu piše u dijelovima, u slijedu godina, to znači da je predmet priče stalan, neuništiv.

To je KORUPCIJA u Hrvatskoj.

Znam da sam previše puta pisao o istim djelima ali jednostavno za nastavak ove priče moram neke detalje ponoviti. Ne samo zbog građana koji će ovo po prvi put čitati već i zbog ostalih, da lakše shvate kontinuitet kriminalnih radnji koje su povezane kako po svojoj prirodi tako i po osobama.

Pokušati ću u ovom uvodnom dijelu biti kratak pa eto;

 

Ovaj primjer korupcije je klasičan. Grupa sudaca udružila se da na protuzakonit način steknu milijune kuna. Način provođenja je takav da se kroz desetljeće namjerno razvlače ročišta na sudu i tek onda poništi odluka o otkazu ugovora o radu osobi koja ga je dobila jer se bavila kriminalom prema poslodavcu ili jednostavno nije radila posao (tipično: kronični alkoholizam). S obzirom na protek godina, pretjerano visoke zatezne kamate, nenormalno visoko iskazane troškove - u pravilu više odvjetnika druge strane, fiktivno se presudom zasniva takav radni odnos i dosuđuju novci. Naravno, stvarno vraćanje na radno mjesto osim što je napisano na papiru, nikada nikom nije niti bilo niti u “ pozadini mozga”. Tko bi ponovno na posao primio osobu koja poslodavcu krade novac, krivotvori dokumentaciju ili jednostavno pijan spava za stolom? Čemu?

O podjeli novca, po takvom dogovoru, naravno ništa ne piše niti će ikada biti napisano.

Javnost će biti sretna jer “pravda pobijedila” i konačno je jedan jadni radnik dobio svoj željeni posao i svog poslodavca. I vreću novca.

 

U konkretnom slučaju iz Križevaca i Županijskog suda u Koprivnici, grupa sudaca fiktivno je pokušala zaposliti osobu, koja čak nije niti bila svjesna da je tamo neki suci pokušavaju zaposliti. Jednostavno, Mladen Đ. iz Križevaca bio je u mirovini kao opće radno nesposobna osoba, pa prema Zakonu o radu nije se niti mogao zaposliti. Supruga je za njega primala mirovinu. Bio je nepokretan, pred kraj života nesvjestan bilo kakvog sudskog postupka, tako da u sudnicu zadnjih godina fizički nije mogao niti doći. Ležao je nepokretan u krevetu.

 

Međutim, ova grupa sudaca - Ronić / Srečec (kćerka županijskog suca Srečeca) imala je i dalje neodoljivu želju da napišu presude o zaposlenju (o radu takve osobe) i uzimanju novca. Kao što ste to ranije čitali, da bi se to postiglo naručen je i pribavljen krivotvoreni zdravstveni karton (podnio ga je odvjetnik a kasnije sudac istog suda - Lojen) i činjeno je mnogo toga drugog. Sve dok javno, na način kao što sada čitate ovaj tekst, nije objavljeno što to čine. I kako to čine. Nakon objave navrat - nanos sudski spis je “spremljen pod tepih”.

I Mladen Bajić - Dražavno odvjetništvo je odahnulo. Neće više morati pisati da Damir Ronić ne odgovara za kaznena djela.

 

Za ovaj nastavak priče bitan je jedan drugi paralelni postupak s kojim su nastojali prisiliti instituciju u vlasništvu Republike Hrvatske da na ovaj protuzakonit (kriminalan) način preda oko 10.000.000 kuna.

 

Morali su to poduzeti zbog greške. Nešto kao što je greška u genetskom kodu ljudi, koja se dogodi pojedincu, nasumice, pa zbog te greške ili izgledaju drugačije ili se ponašaju drugačije od svoje okoline.

 

Ovdje u Bjelovaru, poslovna jedinica državne institucije nije htjela dati ovaj novac. Nije htjela sudjelovati u kriminalnim radnjama. Pa im je punomoćnik te institucije, zastupajući je integralno u cijelosti za cijelu Hrvatsku cijelo vrijeme smetao. Prijavljivao je suce za kriminal, tražio pomoć od Državnog odvjetništva (Mladena Bajić), Ministarstva pravosuđa, Vrhovnog suda RH i činio je mnogo toga, tako da je ove suce “izluđivao do očaja”.

 

Zamislite - trebalo je samo staviti na potpis na kakvu presudu i eto 10.000.000 kuna. Čas posla. Niti za oznojiti se. A onda ona nesreća od pravnika napiše da se protivi proširenju tužbe na isplatu novca. Pa sve iznova, uz angažiranje kćerke županijskog suca da otvori parnicu za isplatu novca (to zato jer su prije nje druge sutkinje Općinskog suda u Križevcima kad im je Mirjana Nemec dala taj predmet iznenada osjetile zdravstvene probleme pa se redom izuzele). Započela je sa sudskim postupkom 12-13 godina od otkaza ugovora o radu a da je taj otkaz, tada kad je primila tužbu - bio na snazi. Od nikoga neosporen. Očito je unaprijed znala da će ga tamo neki sudac (Damir Ronić - koji je u istoj parnici sudio i kao općinski i kao županijski sudac) poništiti, pa je započela s parnicom s 12-13 zastare pokretnja. Sitnica od broja godina. A nije imala temeljem čega je pokrenuti. Nije bilo radnog odnosa da bi se s te osnove uzeli novci.

 

Od tog pravnika sa greškom, bilo je za poludjeti.

Rješenje? Zamoliti su kolege suce iz Bjelovara, sa kojim su nekada zajedno radili na prvom katu iste zgrade da uvjere te osobe, koje se ponašaju posve drugačije od drugih, da za njihovo zdravlje nije dobro da su opiru ovakvom stjecanju novca.

Pa je onda sutkinja Sandra Hančić provela kažnjavanje direktora poslovne jedince jer eto nije prijavio nepoznatog počinitelja, a kako nije znala kako da nastavi pisati presudu, nastavila je dalje pisati - nepoznate počinitelje (množina), koji su učinili nešto nepoznato.

Kad se shvatilo da je tu presudu napisala kao nešto za ozbiljno, javno je obavljen natječaj uz novčanu nagradu svima u Republici Hrvatskoj i dalje od nje, da Općinskom sudu u Bjelovaru prijave tko je ta nepoznata osoba ili tko su te nepoznate osobe i što se to trebalo prijaviti da ona - sutkinja Općinskog suda u Bjelovaru ne bi kažnjavala građane ove države. Jer svako od Vas može sa suda u Bjelovaru primiti optužni prijedlog da niste prijavili nešto Vama i sudu nepoznato. I nepoznatog nekog. Ili nepoznate neke.

 

Ovaj javni poziv izazvao je sveopći smjeh u gradu Bjelovaru, posebno među sucima koji NISU sudjelovali niti su htjeli sudjelovati u “prijateljskom uvjeravanju”. Empirijsko provjereno.

 

Naravno da Državno odvjetništvo niti Ministarstvo pravosuđa službeno nije reagirao na uzrokovani smjeh i zgražanje na presudu sutkinje.

 

Znate zbog čega? Optužni prijedlog napisalo je samo Državno odvjetništvo. Ono je sudjelovalo sa Sandrom Hančić “u prijateljskom uvjeravanju” za račun kolega sa kata. Kako bi se to priprosto reklo: smjestilo joj je ovu sramotu.

Međutim, ona je bila svjesna što radi i zašto radi. Inteligentna je. Uostalom sada prima plaću na Županijskom sudu, pa je to neka satisfakcija.

 

Tu priču o “uvjeravanju” objavio sam tek kad je nastavila sa pritiscima (ovi suci i dalje nisu mogli do novca) kad se odlučila se da se poslije direktora kazni i samog punomoćnika tuženika. Tužen je da je tamo nekog I. S. -a, stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru, u sudskom postupku u dopisu samom sudu koji je pokrenuto taj stečajni upravitelj, opisao ga , “kao krivotvoritelja”, “kriminalca”, “lažljivca”, “da pred sucima daje lažne izjave”, “seksista”, da vrijeđa i ponižava žene, “ da je očito duševno bolestan” i sl.

 

Kad je Sandra Hančić sebi dala za pravo da primjeni INKVIZICIJSKI način suđenja, da sama kao sudac odluči što je to u interesu tužitelja i od svih navoda iz tužbe, ignorira postojanje 90% sadržaja tužbe a da za osuđujuću presudu uzme samo 10% bilo je očito da ono suđenje direktoru podružnice NIJE bilo posljedica gluposti. Namjena i smisao oba postupka postao je očit.

 

Usput, Sandri Hančić dovedeni su svjedoci koji su pred njom svjedočili da ih je I.S. nazivao ”glupačama”, “kravama”, “đubrad”, “četnikuše”, predana je dokumentacija koju je sačinio i potpisao I. S. u kojoj je pisao da se žene već po spolu rađaju kao “medicinski patološki slučajevi”, predočena joj je dokumentacija - krivotvorine koje je izrađivao ovaj stečajni upravitelj, sudski zapisnici, itd.

Za korist tužitelja odabrala je samo jedan dio tužbe - onaj u kojem je pisalo da je I.S. sa ovakvim stavovima “duševno zdrava osoba”. O krivotvorenju dokumentacije, ponižavanjima žena, uvredama, klevetama, lažnim sudskim iskazima danim radi dobivanja zaposlenja i novca, Sandra Hančić nije se usudila odlučiti. Nije odlučila o zahtjevu iz tužbe.

 

Nije se usudila u presudi napisati da je stečajni upravitelj - osoba od posebnog povjerenja za Trgovački sud u Bjelovaru i Ministarstvo pravosuđa - kriminalac. U stvari i danas je od povjerenja za Ministarstvo pravosuđa jer ga ono i dalje nudi sucima za usluge stečajnog upravitelja. Za krivotvorenje dokumentacije i sve što radi. Na pitanje pred Sandrom Hančić “zašto je krivotvorio ugovor” odgovorio je “pa što onda kad sam to napravio”. Za njega je krivotvorenje nešto normalno što bi radio svaki dan - samo mu dajte papir, olovku i pečat Vaše firme i ostavite ga pet minuta samog. Iznenaditi ćete se koliko i kakvu “dokumentaciju” je sačinila Vaša firma.

 

Time što je odabrala što je to za tužitelja korisno, tada se kao sudac stavila u poziciju privatnog tužitelja. U suštini - njenom presudom samo je nastavljen pritisak na radnike državne institucije, što se u tom trenutku moglo protumačiti da je to isključivo radi stjecanja onih 10.000.000 kuna. Nije bitno da li je znala što to radi Damir Ronić. Vjerojatno jeste, jer sam se trudio da što više predsjednika sudova to zna.

 

-----------

Sad je red na nastavim sa početkom ovog nastavka

Kao što je Albert Einstein konstatirao da ljudska glupost nema granica, čitajući na dalje ovaj tekst vidjeti ćete da je Hrvatska, svojom malenkosti u odnosu na svemir, savršeno dovoljna za potvrdu ove teze. Dovoljna je za cijeli svemir.

Kad sam pomislio da sam se riješio ove grupe nadasve pohlepnih ljudi i da ću konačno na miru raditi redovan posao, ono sve ispočetka.

 

Neki dan mi je poštar donio plavu kovertu sa privatnom tužbom. Priča? Mogao bih napraviti copy / paste ovog prethodnog teksta, ali ipak se u detaljima razlikuje. Akteri su u drugom gradu i ovaj put prevaga je na onu “političku” stranu. Znate - Sabor, znase politička stranka, rodbinsko / sudačka veza više nije otac / kćerka, sada je to brak, tu je i mali lokalni sud čija moć kao da proistječe iz samog Zagreba, .........

 

Tužba je poslana sa Općinskog suda u Ivanić Gradu. Razlog? Opet sam u sudskom postupku kao punomoćnik tuženika, iznoseći stavove oko 4.000 radnika i naravno Uprave, braneći imovinu Republike Hrvatske od krađe, pred sutkinjama Županijskog suda u Velikoj Gorici žalbom na presudu Željane Kauzlarić uvrijedio i oklevetao tužitelja I. S.-a.

Tužba je predana sudu prije više od godinu dana ali eto sudac je čekao ............ možda reakciju Mladena Bajić i Ministarstva pravosuđa na kaznenu prijavu protiv Lidije Bošnjaković i Željane Kauzlarić? Zašto bi je držao u ladici više od godine dana? Vidjeti ćete zašto sam na to pomislio.

 

Sadašnji odvjetnik I.S.-a Radovan Dožudić za svog klijenta, stavio mi je na teret da sam ga oklevetao time što sam u žalbi sucima u Velikoj Gorici napisao da je njegov klijent sutkinje tog suda - Županijskog suda u Velikoj Gorici nazvao “četnikušama”.

 

Zato sam ponovno pročitao dopis I. S.-a započet riječima “Čazma, 30.09.2011.”, primljen na Općinskom sudu u Ivanić Gradu 03.10.12011.g. u predmetu P-380/11 (ranije: P-227/08, P-42/07; P-270/03).

Njegov klijent bez nadzora svojih odvjetnika, poslao je dopis sutkinji Željani Kauzlarić, u kojem je napisao da je u ovom sudskom postupku, cit. “podvrgnut četničkom teroru”.

 

Četnici? Ustaše? Talibani? Čim čujete te riječi asocirati će vas na klanje ljudi, bacanje beba na bajunete, bacanje žena, djece, staraca živih u jame, u rijeke da tamo umru, na bombe i otrove u školama u kojima se školuju djevojčice, na tržnicama i sl.

 

Dopis Željani Kauzlarić kao sutkinji Općinskog suda u Ivanić Gradu započeo je stavom da je sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici Magda Gligora Tripalo cit. “izmislila da tužbeni zahtjev nije podnijet u roku”. Nastavio je riječima da se o tome dogovarala sa odvjetnicom Đurđom Dragović Grahek. O dogovorima izvan suda, ponovno je pisao na trećoj stranici pisma.

 

Na sedmoj stranici piše da su mu od Općinskog suda u Bjelovaru u tri parnice odbijene tužbe jer su suci donijeli presudu na temelju cit. “lažnih svjedoka”. Cijeli dopis svodi se na vrijeđanje i ponižavanje ne samo bivšeg poslodavca (u suštini Republike Hrvatske), njegovih radnika tako i sudaca koji nisu donijeli presude kakve je tražio tužbama zastupan sa od odvjetnika.

 

Na slijedećem ročištu promatrao sam reakciju Željane Kauzlarić. Obraćala se I.S. gotovo ponizno, sa riječi “gospodine”.

Čekao sam reakciju ministra pravosuđa, Državnog odvjetništva (Mladena Bajić) ili Lidije Bošnjaković kao predsjednice suda.

Ništa. Još gore od ništa. Rješenjem Općinskog Državnog odvjetništva u Ivanić Gradu br. K-DO-439/11 od 29.02.2012.g. upućen je tuženik, institucija u vlasništvu Republike Hrvatske da cit. “privatnom tužbom pokrene kazneni postupak” zbog klevete sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici.

 

Prema stavu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske osporavanje javno iznesenih navoda o korupciji imenovanih sudaca, zaštita sudaca od uvreda (“četništvo”, “lažni svjedoci” ....) nije na Državnom odvjetništvu već na građanima i pravnim osobama koji imaju za račun Republike Hrvatske i imenovanih sudaca - podnositi privatne tužbe.

 

 

Sad molim da malo razmislite.

Tužitelj u sudskom postupku I.S. napisao je javni dopis u kojem je javno optužio sutkinje Županijskog suda u Velikoj Gorici da se izvan suda privatno sa tamo nekom odvjetnicom dogovaraju kako će ukidajući presude Lidije Bošnjaković njemu naškoditi.

Javno je optužio sutkinje Županijskog suda u Velikoj Gorici za korupciju. Konkretno: “dogovaraju se sa odvjetnicom Đurđom Grahek”.

Jednostavno. Ne možete pogriješiti u razumijevanju teksta.

 

Pri tome na njemu provode “četnički teror”. Takav teror - “četnički”, naravno provode četnici i četnikuše. Ili “četnikice”? Naime, nije sporno da je to izraz koji I.S. javno koristi prema ženama i to prema radnicama bivšeg poslodavca, među koje ih su Lidija Bošnjaković i Željana Kauzlari tako uporno, ukidajući odluku o otkazu ugovora o radu, pokušavale vratiti.

 

Ono što je stravično za slučaj Općinskog suda u Ivanić Gradu i Državnog odvjetništva, jeste da se nesmetano i javno može napisati da sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici Magda Gligora Tripalo zajedno sa drugim sutkinjama koje su s njom donosile odluke, ne samo da je korumpirana, već da je i “četnikica”.

Pardon, sada sam pozvan na sud u Ivanić Gradu da sucu objasnim da riječi “četnički teror” nužno podrazumijevaju postojanje “četnika i četnikica”. Tko su i gdje se nalaze.

 

Stoga nisam pogriješio kad sa sam u žalbi napisao da tužitelj I. S. pored stava da su žene “krave”, glupače”, po rođenju “patološki slučajevi”, da zbog žena na javnim mjestima nosi pištolj, ..................... da su eto po njemu i “četnikice”.

 

Ti isti “četnici i četnikuše” kroz tri parnice su i suci i sutkinje na sudovima u Bjelovaru. Napisao je da su ti suci protiv njega koristili, cit. “lažne svjedoke” da su nad njim provodili “četnički teror”.

 

Usput molim Vas, u svojim dopisima u sudskim postupcima sutkinje i suce kakvog županijskog suda ne opisujte na ovakav način. Ne nazivajte ih četnicima i četnikušama. Da to učinite negdje izvan Republike Hrvatske, čim bi se pojavili pred sutkinjom, trenutno bi Vas poslala u zatvor. U ovom slučaju bila je to obveza Željane Kauzlarić. Ili barem predsjednice suda Lidije Bošnjaković.

A za dulji boravak u zatvoru Tužilaštvo bi Vas optužilo barem za tri - četiri kaznena (krivična) djela. Računajući da vršite protuzakonitu prisilu prema sudu i sucima.

 

Ovdje u Hrvatskoj, na zaštitu časti i ugleda sudaca Državno odvjetništvo uputiti će tvrtku koju zastupate da to učini privatnom tužbom. Primjer: rješenje ODO iz Ivanić Grada K-DO-439/11 od 29.02.2012.g.

Naravno, ono neće niti pomisliti da je takav tekst o četnicima imao za cilj pritisak na suce da donesu presudu u korist pisca. Da je to izraz moći, one jače od pravog sustava države. A to već ulazi u sferu “političke” - realne moći.

 

Samo zamislite situaciju da Vaše kolege na poslu, Uprava Vaše tvrtke (ili u ovom stvarnom primjeru iz Ivanić Grada - Vrhovni sud RH, Ministarstvo pravosuđa, Mladen Bajić) znaju da ste javno opisani kao “četnik” ili “četnikica”. I da nitko od njih neće stati u Vašu zaštitu. Time će se prema Vama ponašati kao da Vi jeste četnik. Ili “četnikica”.

Kakve ćete ona odluke donositi na svom radnom mjestu??????

Sigurno ne po svojoj savjesti i znanju. Biti ćete prisiljeni da se povijete, da učinite bilo što protuzakonito samo da Vas više javno ne nazivaju “četnikom” ili “četnikicom”.

--------------

Tužbom me se tereti da sam napisao da je Vrhovni sud Republike Hrvatske I. S.-a opisao kao “moguće duševnu osobu”.

Fakat istina. To je rečenica sutkinje Vesne Šuflaj koja je I.S.-u dosudila novce s osnove pretrpljenih duševnih boli jer da je Vrhovni sud napisao dopis sa tekstom da je stečajni upravitelj Trgovačkog suda u Bjelovaru “moguće duševno bolesna osoba”. “Čast” da isplati ovaj novac imao je onaj pravnik koji se eto baš u to vrijeme opirao uzimanju željenih 10.000.000 kuna.

Stoga ću tražiti od suca u Ivanić Gradu da Vesnu Šuflaj sasluša kao svjedoka. Ona je sutkinja i zna da se mora odazvati na poziv i svjedočiti o onome što zna.

Kao uvijek, pokušavam unaprijed zamisliti kako će saslušanje proteći, pa možda bude ovakvo:

- sudac: kolegice sudac dužan sam Vas upozoriti da ste sada kao svjedok dužni govoriti istinu. Da li je istina na ste napisali da se u Vašem sudskom predmetu nalazi dopis Vrhovnog suda Republike Hrvatske?

- ona: istina je, u presudi P-1078/03-18 od 14. travnja 2004.godine napisala sam da imam “dopis Vrhovnog suda RH Zagreb broj Su-924-VI/02-3 od 17. rujna 2003.godine (46-47)”, dakle da se nalazi na str. 46-47 mog sudskog predmeta.

- sudac: znači da možemo pročitati taj dopis Vrhovnog suda?

- ona: ne možete, taj dopis ne postoji

- on: kako ne postoji? Pa temeljem čega ste ustvrdili postojanje duševne boli???

(sudac otvara ladicu stola, guta dvije, ne uzima još dvije tablete i govori daktilografkinji da mu doda vodu)

- odvjetnik Radovan Dožudić: “gosp. sudac, vidite da sam dobro za klijenta napisao da tuženik kleveće mog klijenta izmišljajući dokumente Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Obzirom da taj dopis Vrhovnog suda nikada nije postojao te da je moj klijent putem sutkinje a sada svjedoka bez razloga dobio novac za nepostojeće duševne boli, sada molim da se mom klijentu Vašom odlukom omogući stjecanje još novca. Zato što je od sutkinje izmišljeno njegovo postojanje, a to smo svi znali čim smo pročitali njenu presudu, pa tako i tuženik”.

 

Kad zamislim ovakvu situaciju onda je možda bolje da kao svjedoka ne pozovem sutkinju Vesnu Šuflaj. Pozvati će je Radovan Dožudić.

 

Što se tiče duševnog zdravlja njegovog klijenta stavlja mi se na teret da sam napisao da ga je Državno odvjetništvo oslobađalo od kaznene odgovornosti kao da je duševno bolesna osoba koja ne zna da je krivotvorenje tuđeg potpisa, izrada i korištenje krivotvorine službenog dokumenta, ne samo nedopušteno već i kažnjivo. Radi se o slučaju u kojem je u kaznenoj prijavi navedeno da je upotrebio štambilj poslodavca koji je koristio za izradu ekonomskih analiza, privremeno raspoređen na rad u Ivanić Gradu, napravio krivotvoreni službeni dokument navodeći da ga je sačinila radnica Marija Madunić iz Kutine iz kadrovskih poslova a zatim takvu krivotvorinu odnio u poslovnicu Erste & Steiermärkische Bank d.d. u Čazmi, da bi tamo na prijevaru bankarske službenice podigao novce u vlasništvu banke.

 

Naime, upravo je I.S. navode kaznene prijave da je krivotvorio tuđi potpis - stavivši nečitak paraf na mjesto na kojem se potpisuje zastupnik poslodavca (direktor Podružnice iz Kutine) i na drugom mjestu potpisujući se kao žena - Marija Madunić, preuzimajući izradom krivotvorine materijalne obveze za pravnu osobu, u cijelosti izradio krivotvoreni službeni dokument, s lažnim sadržajem i osobno krivotvorinu odnio u Banku, Milanu Kiš - državnom odvjetniku iz Ivanić Grada, obrazložio riječima da je smatrao da se s svim tim svojim radnjama pred bankom citiram “anketirao”. A kako anketiranje nije kazneno djelo da onda nije kazneno odgovoran.

 

Državni odvjetnik Milan Kiš u cijelosti mu je vjerovao i oslobodio ga je kaznenog progona odlukom br. K-DO-19/04 od 30.09.2004.g. doslovno ponavljajući riječi I.S. o anketiranju i da je sebe potpisao (nečitkim parafom) kao zastupnika poslodavca . Dakle da je sebe potpisao na službenom dokumentu nečitkim parafom kao da je on direktor Podružnice u Kutini, a iznad toga upisavši riječi “ovlašteni radnik Marija Madunić”, upisao njen telefonski broj iz Kutine, mjesto obračuna plaće - Kutian, potpisao je kao osobu koja je u okviru svojih redovnih poslova izradila (popunila podacima) dokument.

 

Opće poznato je da drugi građani ne odlaze u banku po novac sa od sebe napravljenim krivotvorinama. U protivnom bi ovakvo “anketiranje” na šalterima banaka bilo svakodnevno i za tjedan dana banke bi ostale bez svog novca. I ne bi bilo koga da im ga vrati.

 

Zato ću pozvati Milana Kiša da sucu u Ivanić Gradu objasni zašto je oslobodio od kaznenog progona osobu koja je sebe predstavila kao osobu koja zastupa poslodavca - kao direktora Podružnice i u istom dokumentu kao ženu “Mariju Madunić iz Kutine” koja je sačinila obračun plaće, upotrijebio štambilj poslodavca i formulare za izradu krivotvorine, uzgred: napisao je da nije pod otkazom a koji mu je kroz disciplinski postupak uručen nekoliko dana poslije.

 

I zašto mu Erste & Steiermärkische Bank d.d. nije dao novce. Ako nije počinio bilo kakvo kazneno djelo (krivotvorenje, prijevara, zlouporaba ....) kako to tvrdi državni odvjetnik Milan Kiš, neka Državni odvjetnik objasni zašto mu Erste & Steiermärkische Bank d.d. NIJE DALA traženi novac.

 

Da je Banka prihvatila, što u početku jeste, taj “dokument” kao ispravan, njime bi poslodavac bio materijalno obvezan prema banci. S prijetnjom, citiram sadržaj formulara: “pod prijetnjom materijalne i krivične odgovornosti” za istinitost podataka. Koji su lažni.

 

Ako je I.S. duševno zdrav i svjesno se lažno nečitkim parafom predstavio kao direktor institucije u vlasništvu Republike Hrvatske te upisom podataka u formular istovremeno kao žena koja sačinjava takvu vrstu dokumentacije, trebao je završiti u zatvoru zbog izrade krivotvorine i prijevare. Suprotno tome ako toga nije svjestan - onda možemo shvatiti stvarne a nenapisane stavove Državnog odvjetništva - da je duševno bolestan.

 

Nije dobro kad građani i pravne osobe ove države shvate da Državno odvjetništvo bez razloga kriminalce oslobađa od kaznenog progona samo zato da bi u nekoj parnici dobili 10 godina radnog staža kao da su poštene i razumne (duševno zdrave) osobe. I nekoliko milijuna kuna.

No dobro, to ćemo uz pomoć Milana Kiš razjasniti u postupku suda u Ivanić Gradu, najavljenom pod br. 2 K-207/12.

 

Ono što je bit ovog članka a riječ je o korupciji, to da trebate znati da državni odvjetnici postupaju slično kao i policajci. Ne smiju ništa napraviti bez znanja svojih šefova, a kada je riječ o osobama iz političkog života onda i samog glavnog državnog odvjetnika.

 

Imajući u vidu odluku Milana Kiš ponekad mi padne na um pomalo neobična zamisao o tome što se događa u predmetu:

 

Zamislimo situaciju da kod glavnog državnog odvjetnika zazvoni telefon:

“Ministar ovdje. Ma imam mali problem, znaš onog mog prijatelja, onog za kojeg govore da ga volim više od žene, dovela ga policija tvojima. Kao pokušao opljačkati banku.

Aha, dobro, reći im on da su ga u banci anketirali. Reći će on to, nego policija tvrdi da je pucao iz AK- 47 po plafonu banke..... Aha, naravno da je sezona komaraca. Je, sve je pobio. Odlično, dobro je nema problema.

Što, već sutra trebam svjedočiti protiv svog šefa? Naravno da ću doći, pa znam sve što radi.”

 

Koliko god blesavo zvuče ove zamisli, razmislite koji je razlog da je državni odvjetnik Milan Kiš oslobodio kriminalca od kaznenog progona, koji je pokušao prevariti banku i svog poslodavca sa krivotvorinom, sa stavom da je I.S. bio, citiram Milana Kiš; “anketiran od banke”, pri čemu je upisao sebe kao zastupnika - direktora pravne osobe a zatim izdavatelja dokumentacije tako što je napisao da se zove, sada citiram sadržaj krivotvorine “Marija Madunić” iz Kutine sa njenim telefonskim brojem (što je otkrilo ovu prijevaru) i da je za izradu takve krivotvorine kao valjanog dokumenta posve normalno za sve to koristiti štambilj poslodavca i to onaj koji mu je bio prvi na dohvat ruke.

 

Meni to nije normalno. Zvuči mi “duševno bolesno”. Zato sam pisao da ga je državni odvjetnik oslobodio sa stavom kao da je duševno bolestan. Iako to nije izričito napisao. Uostalom, i Državno odvjetništvo u Bjelovaru napisalo da ovaj stečajni upravitelj ne zna da treba plaćati poreze i doprinose i da treba prijaviti svoj rad. Nemojte zaboraviti: Pravosuđe Republike Hrvatske po Trgovačkom sudu u Bjelovaru barem deset godina ovu osobu je plaćalo kao da zna da postoje porezi i doprinosi. Da zna biti stečajni upravitelj - stručna osoba koja radi za Republiku Hrvatsku. Da zna pošteno i sa znanjem s tuđom imovinom.

 

Nije ga Milan Kiš smio osloboditi od kaznenog progona bez znanja svojih šefova. Da bi ga na ovaj način oslobodio, morao je pitati svoje šefove, vjerojatno one u Zagrebu.

 

U čemu je bit? U odgovoru na pitanje da li je Državno odvjetništvo kao cjelina i Mladen Bajić na čelu, sudjelovalo u ovim radnjama Milana Kiš. Kada Milan Kiš tvrdi da je I.S. osoba iz Čazme nečitkim parafom potpisao sebe kao zastupnika poslodavca kao da je on direktor Podružnice iz Kutine (Milan Grahek) i da je sačinio službeni dokument kao da je istovremeno i ženska osoba iz Kutine sa imenom Marija Madunić onda je prevario Mladena Bajić. Svog šefa.

Prevario je Državno odvjetništvo a time Republiku Hrvatsku i vas kao njene građane.

Međutim, Mladen Bajić nije reagirao kako bi reagirala osoba prevarena od sebi podređenog radnika.

Ovo što pišem je javni dopis - pa još stigne. Oni milijuni kuna još nisu isplaćeni.

 

U ovom trenutku I.S. kao poštena i razumna osoba ima od suda u Ivanić Gradu priznatih dodatnih 10 godina radnog staža a to ne bi imao da je Državno odvjetništvo radilo ono što radi protiv duševno zdravih muškaraca, koji sebe predstavljaju kao ovlaštenu osobu - direktora Podružnice iz posve drugog grada i poslovne jedinice te istovremeno kao ženu iz Kutine koja je sačinila taj dokument i tako krivotvorenu poslovnu dokumentaciju svog poslodavca osobno odnose u banku i predaju bankarskoj službenici da bi je prevarili i dobili novac.

No dobro, to što se osjeća kao direktor iz posve drugog grada i istovremeno kao žena (nekom zadovoljstvo) koja izrađuje obračune plaća, to je njegov problem ali krivotvorenje dokumentacije i krađa novca od banke bi trebao biti problem ne samo poslodavca i banke već i Državnog odvjetništva zaduženo da štiti njene građane i Državu.

 

Zato ću za svoju obranu morati kao svjedoka pozvati državnog odvjetnika Milana Kiš iz Ivanić Grada (ista zgrada) da objasni kako to da je napisao da je I.S. sebe valjano potpisao nečitkim parafom kao da je zastupnik poslodavca - direktor Podružnice u Kutini i istovremeno sačinio dokument kao osoba koja u Kutini radi na obračunu plaća - “Marija Madunić”. Ako odbije doći, pretpostavljam da će ga na obvezu svjedočenja podsjetiti sam Mladen Bajić. Rade isti posao i obojica o ovome slučaju sve znaju.

 

---------

Terećen sam da sam I.S. opisao kao prevaranta. U redu.

Mogu zamisliti kako će biti teško sucu u Ivanić Gradu, kad počne uspoređivati tužbu koju je napisao Radovan Dožudić sa dokumentacijom koju će morati pročitati. Više neće znati tko tu koga vara i laže. Razlog se uvijek zna: novac, vreće novca.

 

Za sada uzmimo samo jedan primjer. Samo jedan zapisnik sa ročišta s kraja parnice.

U predmetu Općinskog suda u Ivanić Gradu br. P-380/11 (ranije: P-227/08, P-42/07; P-270/03) u zapisniku 5 P-380/11-119 sa ročišta od 01. veljače 2012. godine postavio sam I. S.-u pitanja da li je počinio djela za koja mu je dan otkaz ugovora o radu - za svako djelo posebno. Radi se 14 stavki gdje mu je za svako djelo utvrđen otkaz. Da se zbraja, to bi bilo 14 samostalnih otkaza ali kako je to nemoguće izreći, za sve to izrečen je samo jedan. Ne možete “izreći” otkaz ugovora ako ste to sa prethodnom rečenicom već napravili. Zato se otkaz “utvrđuje” za svako djelo pojedinačno a “izriče” samo jedan.

Na svako pojedino pitanje za svako djelo izjavio je DA GA NIJE POČINIO.

To piše u sudskom zapisniku. Dakle, radnike nije nazivao “đubrad”, nije potajno napuštao radno mjesto da bi obavljao poslove stečajnog upravitelja, nije koristio bolovanje da privatne poslove, nije prijetio radnicima otkazom, nije se radnicama - ženama obraćao sa riječima “glupača”, “marš”, nije krivotvorio evidenciju o svome prisustvu na radnom mjestu itd.

 

Kvaka 22: Poništavajući odluku o otkazu i Lidija Bošnjaković a nakon protiv nje podnesene kaznene prijevare, Željana Kauzlarić (protiv koje je također kasnije podnesena kaznena prijava) pisale su da I.S., JESTE POČINIO SVA DJELA IZ ODLUKE O OTKAZU.

 

Po njima I.S. je bio unaprijed kažnjen za sva ta djela pa mu se nije smio izreći otkaz. Dakle, poslodavac zbog toga što je tužitelja ranije opominjao, uvjetno kažnjavao, za posve druga djela u odnosu na djela iz odluke o otkazu ugovora, ne može otkazati ugovor o radu za ona djela za koja će kasnije saznati ili su počinjena kasnije.

Inače, svaka razumna osoba zna da opomene nisu kazne. Njima se tek prijeti kaznama ili otkazom ugovora o radu, što je ovdje učinjeno.

Bit ovog odlomka jeste da je I.S. pred svojim odvjetnikom Radovanom Dožudić LAGAO sutkinji Željani Kauzlarić da ništa nije počinio iz odluke o otkazu. Ranije pred Lidijom Bošnjaković.

 

Unatoč tome što je LAGAO, od strane ovog suda priznat je u toj parnici kao poštena i razumna osoba. S dobitkom deset godina kod bivšeg poslodavca ne odrađenog radnog staža i u budućnosti očekivanog novca.

 

 

Prema tome I.S. jeste i lažljivac i prevarant. Ili je pak duševno bolesna osoba koja devet godina bez prestanka, ne zna o čemu govori pa onda sutkinje Općinskog suda u Ivanić Gradu pišu da je radio sve ono što on više ne zna da je činio. Duševna bolest ne mora biti trajnog karaktera, može se smatrati poremećajem, ali radi se o izjavama koje ponavlja od davne 2003.g. počevši od Lidije Bošnjaković i tužbe koju je za njega napisao Krunoslav Markovinovića (inače izdaje rješenja o ovrsi pod svojim imenom).

 

Pod pojmom kriminalac podrazumijeva se osoba koja postupa protuzakonito, čini delikte, sve za novac, kao npr. lažno svjedoči pred Željanom Kauzlarić s ciljem da od nje dobije željenu presudu.

 

Kao i Lidija Bošnjaković, tako je i Željana Kauzlarić znala da pred njom lažno svjedoči. Naravno i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i ministar pravosuđa (ranije - suprug Lidije Bošnjaković) odnosno sada Orsat Miljenić, pa sve ovo što sada čitate za njih nije ništa nepoznato.

 

-----------

Tvrdnja tužitelja da nije varao državu za poreze i doprinose.

Pretpostavimo situaciju da će se temeljem presuda Lidije Bošnjaković odnosno sada presude Željane Kauzlarić steći novčana sredstva s osnova kao da je neka osoba deset godina radila za poslodavca.

Svi znamo da je tužitelj u isto vrijeme u stvarnosti radio na Trgovačkom sudu u Bjelovaru za Salaj j.t.d. te kasnije Revideros d.. Možete pročitati u Narodnim novinama. To mu je bio zakonski uvjet za posao stečajnog upravitelja. Broj stečajeva kroz koje je zarađivao i iznose novca koje zaradio možete saznati, djelom putem web stranice Narodnih novina ili u cijelosti na ovom sudu.

U čemu je ovdje porezna prijevara? Po elementarnoj logici i naravno sudskoj praksi izvan suda u Ivanić Gradu, a sada i u Velikoj Gorici, ne može se istovremeno raditi i zarađivati na dva mjesta.

Ne možete biti na dva mjesta. Pa to je jedan od razloga zašto je I.S. dobio otkaz ugovora o radu. Pri tome je dopunski krivotvorio poslovnu dokumentaciju poslodavca, otvarao lažna bolovanja i svoj rad za sebe i svoje trgovačko društvo dvostruko naplatio. Prvo od Trgovačkog suda u Bjelovaru a zatim od poslodavca koji mu je isplatio plaće kao da je isto vrijeme radio za njega. I to s osnove od njega izrađene i od njega korištene krivotvorene dokumentacije a što je temelj porezne prijevare.

S time da je prijevara države Republike Hrvatske stavom suda u Ivanić Gradu razvučena na 10 godina - s tvrdnjom da nije bio zaposlen da je bez prihoda, bez trgovačkog društva i da mora uzdržavati svoju maloljetnu djecu. A što se tiče maloljetne djece, ima maloljetnu unučad pa prema presudama Lidije Bošnjaković i Željane Kauzlarić ispada da je djed svojim unucima istovremeno i njihov otac. Kao onaj Fric iz Austrije.

 

Samo u jednoj godini prevario je državu za, čini mi se nekih 70.000 kuna. Dovoljno je pogledati u sudski registar Trgovačkog suda u Bjelovaru. Ili spis Lidije Bošnjaković odnosno Željane Kauzlarić gdje se nalazi kopije dokumenata sa Trgovačkog suda u Bjelovaru. Ili spise Porezne uprave.

 

---------

Očito je da ova tužba, koja se naziva privatnom u stvarnosti ima javni značaj, ima za cilj dobivanje presude s kojom bi se ustvrdilo da se na Općinskom sudu u Ivanić Gradu ostvaruju presude o stjecanju zaposlenja i novca na zakonit i moralan način.

To je jedan od razloga zašto je napisan ovaj tekst.

I upravo zato ću očekivati od suca da pročita predmet Lidije Bošnjaković i Željane Kauzlarić, Dakle, da sam vidi da li je tužitelj savjestan, pošten i nadasve razuman građanin koji je s pravom ostvario prividno zaposlenje (bez stvarnog rada kod tuženika) u trajanju od 10 godina, slijedom čega će uslijediti stjecanje novca.

----------

O krađi ili prikrivanju dokaza iz sudskog spisa

Sudac suda u Ivanić Gradu u ovom postupku morati će shvatiti da je u sudskom predmetu Lidije Bošnjaković ukraden dokaz.

Radi se o zapisniku disciplinske komisije sačinjen u Čazmi davne 20.03.2003.g. od strane radnika poslodavca iz tri grada - Zagreba, Bjelovara i Kutine, zapisničara, uz mnoštvo svjedoka i uz korištenje dokumentacije.

Kad sam pročitao rješenje sutkinje Županijskog suda u Velikoj Gorici 6 Gžr-72/10-3 od 15.06.2011.g. bio sam šokiran. A da u tome stanju ne budem ja i ljudi oko mene, molim da pročitate ovaj odlomak iz rješenja:

 

“Zapisnik komisije od 20. ožujka 2003. godine, kojeg prilaže uz žalbu suprotno njegovim tvrdnjama također ne prileži prvostupanjskom spisu, niti se na njega tijekom postupka tuženik pozvao, a i da je, navedeni zapisnik nije isprava koja bi potvrđivala da je prije otkazivanja ugovora o radu upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza, te mu omogućio da iznese svoju obranu.”

 

Sutkinja Županijskog suda napisala je da u sudskom predmetu ne postoji ovaj zapisnik.

 

Naravno da sam odmah odjurio u Ivanić Grad i u roku od 10 minuta u prisustvu sudske službenice pronašao ovaj zapisnik, nazvao kolegicu i obavijestio je o tome, službenicama suda dao da ga fotokopiraju (uz priznanicu o učinjenom). O tome sam obavijestio Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i Ministarstvo pravosuđa.

A što se tiče stava:

“....... a i da je, navedeni zapisnik nije isprava koja bi potvrđivala da je prije otkazivanja ugovora o radu upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza, te mu omogućio da iznese svoju obranu.” pa zapisnik je upravo zasnovan na izjavama svjedoka (tada direktora Podružnice) da I. S. jeste i usmeno i pisano opominjan i zapisnik sadrži opis ponašanja I. S. pred komisijom. Dakle, prije odluke o otkazu bio je opominjan i omogućeno mu je da dade svoju obranu.

Zato jeste nastala “krađa”.

Razumije se da se ne radi o klasičnoj krađi, gdje bi se netko noću sa čarapom na glavi uz ljestve popeo se na prvi kat Općinskog suda u Ivanić Gradu, provalio u ormar Lidije Bošnjaković i iščupao dokument iz sudskog spisa.

 

Taj dokument nikada nije izašao iz zgrade suda. Umjesto da se nalazio uredno uvezan (ili zalijepljen) u sudskom spisu, našao sam ga na kraju spisa, izvađenog, među “otpadnim” papirima. Naime, duplikati odluka, zapisnika, dopisa, nasumice se odlažu iza sudskog spisa i ostaju tamo za slučaj neuspjele dostave, izbjegavanja ponovnog prepisivanja i sl. Mogli su biti i bačeni u koš za smeće. O tim papirima ne vodi se bilo kakva evidencija.

 

Što mislite tko je to napravo? Tko je i zašto izvadio dokaz iz sudskog spisa, stavivši ga iza svih papira, među one nebitne (“otpad”), i time omogućio Lidiji Bošnjaković da donosi presude u kojima je pisalo da “tužitelju nije dana mogućnost da se brani pred poslodavcem. Pa je onda ona više puta ukidala odluku o otkazu.

 

Siguran sam da ovog “lopova” osobno pozna Milan Kiš - državni odvjetnik u Ivanić Gradu. Znate li kako? Jednostavno, Državno odvjetništvo po Milanu Kišu pobrinulo se da se u sudskom predmetu nalazi zapisnik kojeg po stavu Lidije Bošnaković nije bilo. A bio je sve ovo vrijeme.

Sastavni dio sudskog predmeta, bio je u predmetu formiranom od strane Ministarstva unutarnjih poslova. Uredno urudžbiran. Uz komentar njegovog sadržaja od strane službenika Ministarstva unutarnjih poslova.

 

Sada zamislite Općinskog državnog odvjetnika u Ivanić Gradu Milana Kiš.

S jedne strane zna da je Lidija Bošnjaković u svojim presudama jednog kriminalca opisivala kao poštenu osobu, njen stava prema kojem poslodavac nije smio otkazati ugovor o radu jer da je tužitelja unaprijed kaznio raznim opomenama u kojima ga je molio da ne ponavlja djela (s tim njenim stavom uspio sam ga natjerati da se smije - inače djeluje preozbiljno, gotovo uplašeno),........ a onda shvati da se dokazi iz sudskog predmeta “kradu” i sve to sa istim ciljem - zaposlenja i stjecanje novca na teret države Republike Hrvatske, koju bi on trebao štititi.

 

Morao je to u svojoj glavi povezati i shvatiti tko je “ukrao” dokaz (zapisnik). Morali su ga tada proći žmarci po leđima. Ipak je na njemu da zna tko “krade” dokaze na štetu države. U istoj zgradi u kojoj se on nalazi.

 

Također zna da je Lidija Bođšnjaković odmah na početku parnice, izvan ročišta izjavila da će donijeti presudu u korist I.S. i da neće izvoditi dokaze. I da o tome postoji audio zapis.

U to vrijeme - treće ukinute presude Lidije Bošnjaković - zasnovane na stavu da ne postoje dokazi, tajnik Ministarstva pravosuđa Dražen Bošnjaković a njen suprug postao je ministrom pravosuđa.

 

Stoga je Milan Kiš morao o ovoj “krađi” obavijestiti svoje šefove. Time i Mladena Bajića. Znate već, vlast i moć su tim veći čim se raspolaže sa više informacija. Pa tako i o tome da je u predmetu supruge ministra pravosuđa “ukraden” dokaz. Za kojeg je državni odvjetnik iz Ivanić Grada ZNAO da se cijelo vrijeme nalazio u sobi predsjednice suda Lidije Bošnjaković. U njenom spisu. I da je ona za njega znala. Znao je da je dokaz po žalbi oštećene strane trebao je biti dostavljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici na odlučivanje a da tamo nije dostavljen.

 

Morao je Mladenu Bajić napisati da je Lidija Bošnjaković znala za postojanje ovog zapisnika - ukidala je odluku poslodavca o otkazu ugovora u kojoj je rad komisije detaljno opisan, postoje pisane izjave I.S.-a da je bio pred komisijom - pa nije mogla, a da za to nije imala (protuzakonit) razlog u presudi izmisliti da tužitelju nije dana mogućnost da se brani pred poslodavcem. Ili da nije opominjan - kako ste pročitali - to je stav županijske sutkinje.

 

Definitivno - kao svjedoka po ovoj “privatnoj” tužbi ali sa javnim posljedicama, moram pozvati Milana Kiša. U ovom predmetu on sve zna o poštenju i časti. A to jeste predmet tužbe.

 

Naravno, kao svjedoka tražiti ću da se sasluša i Lidija Bošnjaković. Ona mora znati tko je iz njenog predmeta ukrao (prikrio) dokaz koji je cijelo vrijeme bio kod nje (i onda kad je sudski predmet po žalbi trebao biti na Županijskom sudu). Možda ćemo time isključiti samog I.S.-a i njegovog odvjetnika. Time će tužitelj lakše dokazati svoj častan odnos u tom sudskom predmetu - zakonito stjecanje radnog staža i očekivano novca. Pa i onda kad je na svom posljednjem saslušanju Željeni Kauzlarić izjavio da nije počinio niti jedno od 14-tak djela za koja su mu je utvrđeno 14 otkaza ugovora o radu i jedan za sva djela izrečen.

 

Ukoliko sudac u postupku dade za pravo tužitelju da na temelju vlastitih lažnih iskaza, prikrivanja dokaza u sudskom postupku, fikcijom nezaposlene osobe i osobe bez prihoda, .......... sudskom presudom suda u Ivanić Gradu prizna radni staž od 10 godina i posljedično tome novac, to jeste porezna prijevara.

Plaćanjem poreza Vi ste ti koji ćete biti prevareni. Rezultat tih radnji dugo ćete plaćati kupovinom kruha, mlijeka, knjiga, goriva, ......... jer se iz poreza financiraju posljedice opisanih presuda. To je trošak države.

 

Ako mu odbije tužbu - onda sam opet u pravu.

 

Detalje o tome kako je tužitelj kao vlasnik i zastupnik i jedina formalno kvalificirana osoba, radio “na crno” u Salaj j.t.d. Čazma, kasnije preimenovan u Revideros d.. Čazma čitati će sudac po tužiteljevoj tužbi. Ovi podaci sve vrijeme nalaze se pred Lidijom Bošnjaković i Željanom Kauzlarić. Samo se na njih treba pozvati.

-----------------

Spomenuti ću još samo jednu stavku iz tužbe po kojoj se imam braniti. Lidija Bošnjaković i Željana Kauzlarić, kao razlog zašto su svojim sudskim presudama poništavale odluku o otkazu ugovora o radu navele su da su djela iz otkaza prije njih citiram: “razmatrali” suci u Bjelovaru.

Naravno da jesu. I to samo u onom dijelu za radnje tužitelja opisane u odluci za koji se tada pred sucima u Bjelovaru saznalo. Tipičan primjer: da je I.S. s pozicije šefa sebi podređenog radnika zvao “đubre”. O tome se prvi put čulo pred sucima u Bjelovaru. Nigdje i nikad prije, osim naravno kad se to dogodilo.

Dok o onome što je poslije sudskih postupaka u Bjelovaru a dio je odluke o otkazu, to naravno nisu mogli “razmatrati”.

Zato ću morati pozvati kao svjedoke suce iz Bjelovara Vladimira Šestak i Nadu Sambol. Jer ja kao punomoćnik, zatim zastupana i oštećena državna institucija i vi koji ovo čitate (javnost), ne znate zašto bi presude kojima su ovo dvoje sudaca zajedno sa sucima županijskog suda odbili tužbe I. S.-a za zaposlenjem i novcima, spriječile donošenje odluke za bilo koje djelo od njih 14 za koje mu je pojedinačno utvrđen otkaz (dakle i za vrijeđanje radnika riječima “đubre”).

Dakle, suci iz Bjelovara kao svjedoci odgovoriti će sucu u Ivanić Gradu, a vezano za stav predsjednice suda Lidije Bošnjaković i sutkinje Željane Kauzlarić, što su to učinili da su presudama koje su napisali onemogućili poslodavca da jednom kriminalcu otkaže ugovor o radu.

Jednostavno pitanje imati će jednostavan odgovor. A da li će to odgovarati stavu predsjednice suda u Ivanić Gradu Lidije Bošnjaković i sutkinje Željane Kauzlarić iz njihovih presuda, saznati ćemo za nekoliko mjeseci. Obavijestiti ću Vas o tome.

---------------------

Tužena strana u predmetu Lidije Bošnjaković i Željane Kauzlarić tražila je saslušanje dva svjedoka što su njih dvije uporno izbjegavale. Devet godina ignorirano je postojanje dva svjedoka - Milana Graheka i osobe koja je kao punomoćnik bila u sudnici na svakom ročištu. Za Lidiju Bošnjaković i Željanu Kauzlarić oni su bili nepostojeće osobe. U sudnici su vidjele punomoćnika ali ne i kao svjedoka čije je saslušanje kroz devet godina traženo. Jednostavno nisu reagirale na riječi - zahtjev za saslušanjem svjedoka. Ni čule ni pročitale.

Kao što u poslovnoj dokumentaciji poslodavca piše a nalazi se u ovom sudskom predmetu, pričali bi im o radu disciplinske komisije (koja po njima nije postojala) te da opomenama, bilo čime, bilo kakvim sudskim postupkom tužitelj nikada nije bio kažnjen za djela iz odluke o otkazu. Jer se za njih tada nije znalo ili su počinjena nakon tih opomena i postupaka.

Zato su se ove dvije sutkinje pretvarale da ova dva svjedoka nema - ne postoje i onda kad zauzimaju stolicu u samoj sudnici i sudskom hodniku, čekajući da ih se kao svjedoke prozove.

 

-------------

Ovo poglavlje opisuje korupciju u pravosuđu kroz pet gradova - Koprivnicu, Križevce, Bjelovar, Ivanić Grad i naravno Zagreb. Napisano je jednostavno, tako da se ne mora biti pravnik da bi se razumjelo. Svaki prosječni čitatelj shvatiti će motive sudionika.

Tu je klasičan motiv - stjecaje novca i to u ogromnim količinama. Pomnožite 10 ili 16 godina presudom dosuđenog radnog staža sa mjesečnim iznosom od min. 10.000 kuna a to sa 2 (kamate i troškovi odvjetnika) i eto milijunske zarade. Ako još imate u vidu da je ta ista osoba kroz to isto vrijeme zarađivala vlastitim radom u vlastitom trgovačkom društvu “na crno” (Čazma) ili vrijeme provodila izležavajući se u krevetu s mirovinom u ruci (slučaj iz Križevaca), u oba slučaja čekajući obećane presude, onda je jasno da to nije novac samo za jednu osobu.

Nitko se ne bi javno sramotio a da za uzvrat ne dobije satisfakciju.

 

Ovisno o ulozi, raspoznati ćete motiv napretka u karijeri (sudačkoj), straha za vlastito radno mjesto (državni odvjetnici), pogrešno složene hormone, želju za još više moći itd.

Ako to kojim slučajem niste prepoznali, onda nisam napisao dobar tekst.

Ako ste ga shvatili onda ste shvatili i drugu najvažniju formulu Alberta Einstein - o odnosu svemira i ljudske gluposti.

 

Damir Bobić, Bjelovar, 2013.g.

 

 

 

P.S.

Obzirom na značaj teme i da se pred sudom u Ivanić Gradu moram braniti od stava da je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim aktom Su-924-VI/02-3 od 17. rujna 2003. godine opisao I.S.-a kao moguće duševnu bolesnu osobu, pitam Vas, da li da kao svjedoka pozovem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske?

Ivanić Grad nije daleko od Zagreba a radi se o njegovom pisanom stavu o duševnom stanju tužitelja.

Ipak se radi o VRIJEDNOSNOM SUDU predsjednika Vrhovnog suda o ovome što ste upravo pročitali.

[Bobic]

No dobro, shvatio sam. Shvatio sam zašto je sudac u Ivanić Gradu u ladici držao privatnu tužbu više od godine dana.

Možda bih se konačno trebao pretplatiti na novine. Ne, nije reklama, jednostavno neke novine daju više važnih informacija od drugih, pa tako:

http://www.jutarnji.hr/drzavno-sudbeno-vijece--ovako-se-biraju-hrvatski-suci/1071308/

ili http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=1071308

 

Pročitati ćete da je Lidija Bošnjaković postala sutkinjom Županijskog suda u Zagrebu. A taj sud bi trebao biti primjer svim drugim sudovima u Hrvatskoj. Tamo trebaju biti najbolji suci od najboljih. Najpošteniji od poštenih.

 

Međutim šokira izbor osoba za suce tog suda. Da bi Vas Državno sudbeno vijeće imenovalo za suca županijskog suda morate dati odgovor na pitanja npr.

- da li navijate za Dinamo?

- gdje parkirate vozilo?

- jel’ Vam dugo voziti se?

- itd.

 

Da sam primio onu privatnu tužbu onda kad je napisana - prije više od godinu dana, ovo isto Državno sudbeno vijeće, putem sredstava javnog informiranja znalo bi da protiv kandidatkinje za sutkinju Županijskog suda u Zagrebu postoje dvije kaznene (krivične) prijave na koje se niti jedno državno tijelo do danas nije očitovalo na način da bi osporilo ili potvrdilo činjenje kaznenih djela.

 

Znalo bi da činjenice o kaznenim djelima, počinjenim s pozicije suca i dalje “vise u zraku”, čekajući da ih koje državno tijelo utvrdi ili ospori.

Definitivno, Državno sudbeno vijeće, prije godinu dana promijenilo bi pitanja koja postavlja kandidatima, pa bi onda umjesto pitanja za koji nogometni klub kandidat za suca navija, gdje parkira vozilo, kako suprug i njegov prijatelj, glasila npr. ovako;

- da li je opomena kazna?

- da li se u pravnom poretku Republike Hrvatske kažnjava za unaprijed? Za dijela za koja se ne zna da li će nastati i kakva će biti.

- da li sudac u sudnici po zaključenju prvog ročišta može reći a zatim nastaviti voditi sudski postupak sa izrečenim riječima i stavom: “neću izvoditi dokaze i donijeti ću presudu u korist tužitelja”?

- da li se dokazi - dokumenti iz sudskog spisa od strane suca mogu izvaditi a spis bez tih dokaza poslati po žalbi podnositelja dokaza na viši sud sa napisanim stavom u presudama da tih dokaza nema u njegovom sudskom spisu?

- da li Ivan S. iz Čazme ima istovremeno ime i prezime: Milan G. iz Kutine i direktor je i istovremeno ima ime prezime: Marija M. iz Kutine (žena je i radnica u Kutini)?

- da li je posao suca u parničnom postupku da dosuđuje novac tužitelju i kada ga on tužbom ne traži?

- itd.

 

Naime, to bi bila pitanja iz samo jednog postupka koji je vodila Lidija Bošnjaković, supruga ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića s ciljem stjecanja novca. I novca. I novca ......... na imovinsku štetu države Republike Hrvatske.

 

 

Na sva ova pitanja ona bi dala potvrdan odgovor. Jer je tako postupala u sudskom predmetu kao sutkinja i predsjednica suda u Ivanić Gradu.

 

Sada zamislite, kako bi nakon ovih odgovora postupili članovi Državnog sudbeno vijeća;

S obzirom na ovaj novinski članak, napisan prema svjedočenjima sudaca - kandidata za suce Županijskog suda u Zagrebu, zamišljam da bi članovi DSV-a odjednom ustali od stola, otrčali niz hodnik vičući: “čekajte, molimo Vas čekajte!”

Sustigli bi suca, prethodnog kandidata tamo negdje na parkiralištu ispred Chromos-ove zgrade, kleknuli pred njim i molili ga za oprost. Za one uvrede kroz glupe šale na njegov račun. O tome gdje je i koliko puta (uzalud) parkirao vozilo. Rekli bi mu da su pogriješili sa unaprijed stvorenim stavom da znaju tko će kroz intervjuu, od njih dobiti onoliko bodova koliko je to potrebno da bi se postao sucem Županijskog suda u Zagrebu.

 

Damir Bobić, Bjelovar

 

P.S. ovaj novinski članak, pa makar djelomičan, savršeno pokazuje stanje u Pravosuđu. U kojem postoje suci naivci koji vjeruju da će svojim znanjem, zalaganjem i poštenjem napredovati na više sudove i u kojem postoje osobe koje će o tome odlučiti pitajući ih koliko su puta (uzalud) parkirali pred ovom zgradom.

 

P.P.S. što mislite, da li će suci Županijskog suca u Zagrebu, kroz posao koji obavljaju, vjerovati Lidiji Bošnjaković? Barem u vremenu dok se Ministarstvo pravosuđa i Državno odvjetništvo (Mladen Bajić) ne očituju o svakoj pojedinačnoj stavci iz kaznenih prijava. I onima koje bi mogle uslijediti zbog otuđenja dokaza iz sudskog spisa, protuzakonitog stjecanja imovinske koristi, ........

[ude]

Poštovani !

 

Iz Vaših vrlo uvjerljivih navoda proizlazi da naše pravosuđe je crnje od crnoga vraga,da za izbor sudaca jako je važno gdje kandidat parkira ili čak njegov otac.Bit će da je važnije gdje i kako parkira njegov otac ,jer tada sa 33 godine možeš postati predsjednik suda bez obzira na znanje ,moral itd.

Znati se ne mora puno jer tko mari za stoku sitna zuba .Na njima bahate neznalice i budale mogu trenirati strogoću i provoditi pravosudno nasilje.Na četvrtom smo mjestu po tome.

 

Pozdrav!

[Bobic]

Čuli ste za izreku “vuk sit i sve ovce na broju”?

 

Kad sam neki dan primio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 746/13-2 od 03.09.2013.g. (dostavljena u siječnju 2014.g.) prvo sam pomislio na ovu izreku.

 

Da vuk bude sit i ovce (sada je to sinonim za “novce”) da ostanu na broju, moguće je samo u bajkama. Ili ponekad u kakvoj sudskoj presudi.

 

Kao što ste pročitali u slučaju sudaca Ronić / Srečec, Vrhovni sud “pokrio je” slučajeve korupcije u sudstvu sa zakašnjenjem od 16 godina sa frazom: “tužitelj nije dokazao navode tužbe” te time zaključio protuzakonit pokušaj uzimanja tuđeg novca. I ta je fraza sve. Njome je pokrivena izrada i korištenje krivotvorene medicinske dokumentacije, presude kojima se htjelo fiktivno zaposliti osoba koja je bila u mirovini kao općeradno nesposobna, dosuđivanje novca nepostojećim osobama, ............. ukratko 16 godina nastojanja da se grupa ljudi kroz fiktivne presude obogati sa desetak milijuna kuna.

Sa riječima “tužitelj nije dokazao navode tužbe” a nakon što je javnost upoznata sa ovim slučajem, pravosuđe Vam je poslalo poruku da nema korupcije među sucima (vuk je (i dalje) sit) a tuženiku se neće oduzeti onih desetak milijuna kuna (dakle i ovce su na broju).

---------------

Ovom novom presudom iznova se vuk ostavlja u stanju sitosti (ne onoliko koliko je to htio biti sit) a ovce će (vjerojatno) ostati na broju. Ako ne računamo da ste kroz poreze platili stotine tisuća kuna izgubljenog vremena sucima, advokatima, trgovcima papira i tonera, ..........

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom po reviziji, suštinski je potvrdio presudu Općinskog suda u Ivanić Gradu (tada predsjednica suda Lidija Bošnjaković) i drugostupanjsku presudu sutkinje u mandatu ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića zaposlene na Županijskom sudu u Velikoj Gorici, koja je preuzela predmet od vijeća koje je ukidalo presude Lidije Bošnjaković.

Konačni stav je da je odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu nezakonita.

 

Razlog: prepisani stav sutkinje Lidije Bošnjaković da poslodavac tužitelju nije dao mogućnost da se pred njim brani.

Obzirom da do pisanja ovog teksta još uvijek na web stranici Vrhovnog suda ova presuda nije objavljena, što valjda neće zaboraviti, nakon ovog stava napisanog u prvom i drugom odlomku na str. 6 obrazloženja presude, citirati ću slijedeću rečenicu - treći odlomak;

“Budući da je otkaz nedopušten već zbog navedenog formalno - pravnog razloga nedopuštenosti otkaza, revizijski navodi tuženika koji se tiču pitanja postojanja opravdanog razloga za otkaz nisu od odlučnog značaja, pa ih ovaj sud nije ocjenjivao”.

 

Prevedeno: kako poslodavac tužitelju nije dao da se pred njime brani, Vrhovni sud ne zanima s kojih je to 14 razloga 14 puta otkazan ugovor o radu i naravno izrečen jedan za sve.

Gotova priča.

 

Ustvari nije. Treba iz presude pročitati nenapisani detalj koji je sudac izvjestitelj Vrhovnog suda prećutao svojim kolegama - članovima vijeća i NIJE napisao za sve Vas koji ćete čitati njegovu presudu.

Postoji zapisnik na papiru, od 6 stranica disciplinske komisije poslodavca, imenovane od same Uprave, sačinjen dana 20.03. 2003.g. u vremenu od 10:00 do 14:50 sati u poslovnom prostoru u Čazmi. Zapisnik je potpisan od strane tri radnika, jedan iz Bjelovara, drugi iz Zagreba, treći iz Kutine te zapisničarke.

U zapisniku se navode njihova imena, ime zapisničarke (Čazma), te barem šest svjedoka (Kutina, Čazma). Naravno, u zapisniku se navodi ime i prezime radnika povodom kojeg se provodila istraga, koji je fizički i duhom bio pred tom komisijom. Kasnije tužitelja kod tada mjesno nenadležnog suda predsjednice Lidije Bošnković.

 

Kopija tog zapisnika nalazi se u Ministarstvu unutarnjih poslova, u Državnom odvjetništvu kod Milana Kiš i Mladena Bajić, origigi primjerak kod mene u ormaru (poslije ćete razumjeti zašto sudu NE SMIJETE PREDATI ORIGINAL) i pazite sad ovo;

 

1. primjerak u sudskom predmetu Lidije Bošnjaković

2. primjerak u sudskom predmetu Lidije Bošnjaković

 

tako što je prvi bio izvađen iz uveza spisa i ostavljen u “otpadni papir” (kopije odluka, dopisa i druge nebitne papire koji se “ne čitaju” već su tu za slučaj da ih tko zatreba. Onaj drugi primjerak bio je u spisu priloženom sudskom spisu, sačinjen od strane Državnog odvjetništva te Ministarstva unutarnjih poslova.

 

Kao što ste ranije čitali, Lidija Bošnjaković, baš negdje u vrijeme kad je njen suprug sa mjesta tajnika Ministarstva pravosuđa imenovan ministrom pravosuđa, napisala je presudu sa riječima koje će ponoviti sudac izvjestitelj Vrhovnog suda Republike Hrvatske - “tužitelju poslodavac nije dao mogućnost da se brani” pa zbog toga poništava odluku o otkazu ugovora o radu.

 

U međuvremenu Županijski sud u Velikoj Gorici u rješenju 6 Gžr-72/10-3 od 15.06.2011.g. na str. 4 i 5, začuđeno je konstatirao da zapisnika disciplinske komisije, kojeg je PRIMIO (pazite: to je već treći primjerak) u prilogu žalbe tuženika NEMA u predmetu Lidije Bošnjaković (to su ona dva primjerka).

 

Pretpostavljam da ste savladali matematiku? Jedan primjerak zapisnika s početka sudskog predmeta + onaj drugi iz policijskog spisa + ovaj uz žalbu, pa to je, da malo razmislim............ pa to su tri primjerka istog zapisnika disciplinske komisije u istom sudskom predmetu!?

 

A da niti jedan sa tim predmetom nije završio na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske?!

 

Zapamtili ste? Sudac izvjestitelj Vrhovnog suda u presudi Revr 746/13-2 napisao je da “tužitelju poslodavac nije dao mogućnost da se brani”. I da zbog toga Vrhovni sud neće odlučivati o onih 14 razloga pojedinačnih otkaza iz odluke o otkazu ugovora o radu.

 

Znate, da dva primjerka dokumenta (dokaz iz sudskog spisa) nestanu na putu iz Ivanić Grada do Velike Gorice uz konstataciju sutkinje u vlastitoj presudi da nikada nisu niti postojala, to je greška koja se često događa na lokalnim sudovima. Netko je neki dan na TV-u nazvao predsjednike sudova “lokalnim šerifima”?

 

Ali da tri primjerka (2 + 1) ne dođu do Zagreba (autoputom - ograda je sa svake strane ceste), e to već nešto što MORATE znati.

Da u slučaju da putujući autoputem vidite odbačene papire, da stanete, pokupite ih i donesete tu u Zagreb, na adresu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Kako dugo neću putovati tim djelom autoputa, moja je obveza da članovima sudskog vijeća - Vrhovnog suda Republike Hrvatske pojedinačno dostavim ovaj zapisnik. Ako ih sudac izvjestitelj nije (mogao) izvijestio da je tužitelj bio u skupini od 10-20 radnika poslodavca, pred komisijom, svjedocima, sa dokumentacijom na stolu ispred njega i od njega sačinjenim krivotvorinama poslovne dokumentacije, ja ću ih izvijesti.

 

Jedino što zapisnik neću dostaviti sucu izvjestitelju.

Očekujem da će njemu svoj primjerak zapisnika predati ostali članovi sudskog vijeća.

Zbog budućih predmeta koje će im kao istinite iznositi.

 

Ako ste čitali ranije tekstove o ovom predmetu, mogli ste zapaziti rečenicu da je sudac Vrhovnog suda svojom odlukom izjednačio žalbeni postupak sa postupkom mirenja. Da je izjednačio postupak nametanja odluke strankama u postupku sa postupkom sporazumnog razrješenja spora. I k tome se pozvao na nepostojeću osobu i neoformljeno (nepostojeće) tijelo.

Posljedično tome, sudski postupak u Ivanić Gradu je nastavljen, a protiv Lidije Bošnjaković vezano uz njene presude, podnesene su dvije kaznene prijave na približno 40 stranica.

 

Ako pretpostavimo da je Općinski sud u Ivanić Gradu dostavio sucu Vrhovnog suda kompletan sudski spis, bez “čupanja” papira i s njim predmet Ministarstva unutarnjih poslova kao sastavni dio sudskog predmeta, onda i Vrhovni sud zna da je tužitelju omogućena obrana. Uostalom u predmetu se nalaze izjave svjedoka pa i samog tužitelja da on JESTE bio pred disciplinskom komisijom.

Sjedio je pred komisijom koja mu je postavljala pitanja vezana za djela iz buduće odluke o otkazu. Ustajao je sa stolice da bi otišao iza leđa zapisničarke da vidi što to ona upisuje na ekran PC-a.

 

Siguran sam da je Vrhovni sud ovim stavom uvrijedio ne samo 20-30 građana Republike Hrvatske koji sada valjda trebali otići psihijatru da im objasni gdje su bili 20.03. 2003.g. a da nisu bili u Čazmi i što su opće raditi taj dan, prikrivanjem dokumenata (dokaza) uvrijedio je i sve druge građane ove države.

 

Kako uvijek treba čitati ono što nije napisano, može se pretpostaviti da je potvrđivanje stava Lidije Bošnjaković o tome da nije bilo komisije, da nije bilo (mogućnosti) davanja obrane, da zapisnika nema u sudskom predmetu, ................. samo sredstvo da se narodu Republike Hrvatske po tko zna koji put napiše da korupcije u pravosuđu - NEMA.

Pa makar više nitko ne vjerovao najvišoj sudskoj instanci.

---------

Još jedan detalj iz ove presude. Nije da Vas gnjavim sa pravnim detaljima, ali ovaj tekst u nešto ozbiljnijoj formi ali sa istim značenjem čitati će suci Vrhovnog suda te neposredno ovaj tekst mnogi drugi suci na nižim sudovima.

 

Citat rečenice na str. 6 sedmi odlomak; - osvrt suca izvjestitelja na navode iz revizije tuženika i protutužitelja:

“Nije jasno zašto bi sama okolnost donošenja djelomične presude nakon zaključenja glavne rasprave, a ne zaključenja rasprave u vezi sazrelih zahtjeva u kojima je odlučeno tom presudom bilo ili moglo biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost djelomične presude.”

 

Ovu rečenicu pročitao sam barem 10-15 puta u nastojanju da shvatim ovog suca. Da shvatim što to on ne razumije pa očekuje od Vas odgovor na svoje pitanje.

 

Prvo što ćete shvatiti to je da je ova rečenica toliko nakićena nepotrebnim riječima kao da su namjerno napisane da zbune čitatelja. Da podcjenjuju njegove intelektualne sposobnosti (time oslikavaju karakter osobe koja ih je napisala). Što znače riječi “okolnost donošenja”? Pa na dalje: “djelomične presude .... na djelomičnu presudu”? Sama na sebe?

 

Između tih riječi smještene su riječi koje u stvarnosti ne postoje u sudskom predmetu sutkinje Željane Kauzlarić, ali navode čitatelja na podsvjestan zaključak da te riječi doista postoje.

A to su: “zaključenja rasprave u vezi sazrelih zahtjeva u kojima je odlučeno”.

 

Kada deset do petnaest puta pročitate ovu rečenicu, shvatiti ćete manipulaciju riječima. Nije Željana Kauzlarić odlučila u vezi sazrelih (tužbenih) zahtjeva, jel’te: samo u odnosu na njih “sazrele” zaključila glavnu raspravu kako to sugerira sudac izvjestitelj.

Zaključila je glavnu raspravu u cijelosti, smatrajući da su SVI ZAHTJEVI sazreli za odlučivanje.

Napisala je da je cijela parnica gotova - finito - razlaz.

Ostavila je za odlučivanje samo iznos troškova koji se imaju dosuditi strankama.

 

U zapisniku br. 5 P380/11-124 od 04.04.2012.g. napisala je “neće se provoditi daljnji dokazi”; zatim da obje stranke traže trošak (to se radi kad parnica završi); da vrši uvid u cijeli spis (nema ništa više da bi to ostavila za kasnije), zatim citiram: “Glavna rasprava zaključena”, te je napisala datum za objavu presude.

 

Ovaj tekst čitati će i laici, Bed Blu Bojsi, Torcidaši ... kao i onaj običan narod koji više zanima okus kokica nego ono dolje na livadi, pa onda o mogućim manipulacijama od strane nogometnih sudaca ovako;

 

Zamislite da na nogometnoj utakmici sudac odsvira kraj. Publika napušta stadion, igrači su u svlačionici, sudac potpisuje zapisnik da je utakmica završila u regularnom vremenu i koji je rezultat.

 

Međutim, nakon nekoliko tjedana oba tima dobiju dopis suca sa utakmice da ona utakmica nije završila. Sudac određuje nastavak i pravila pod kojim će se odvijati.

1. pravilo: u nastavku mora se postići rezultat koji je sudac očekivao (npr. to može biti rezultat s sportske kladionice, nije bitno tko je na njega tipovao, u svakom slučaju to je sucu važno)

2. igra samo jedan tim i to na prazan gol protivnika.

 

Sada za pravnike:

Što je prvostupanjska sutkinja napravila? Pred strankama je zaključila parnicu (odsvirala kraj utakmice), napisala da se daljnji dokazi neće izvoditi (na nogometnoj utakmici poznat je rezultat timova i neće se mijenjati), sve to u pisanom obliku predala stranci.

 

Međutim, kada je trebala napisati tu presudu, shvatila je da nema tužbeni zahtjev za novce. Nije znala koliko novaca treba dati. Pa je onda u presudi prije riječi “presuda” dopisala riječ “djelomična”.

Dakle, poziva ona dva tima da ponovno dođu u njenu sudnicu i ostvari onaj rezultat KOJI JE ONA HTJELA.

Inače od nogometnih sudaca očekuje se da unaprijed ne znaju kako će nogometna utakmica završiti i da protivno pravilima FIFA-e neće svojim “namještanjem” utjecati na njegov rezultat. Jednako se odnose prema oba tima. Ista pravila vrijede za oba tima i samog suca.

 

Ako ste bez posla, a razumjeli ste prethodni tekst, svejedno koji, onaj za pravnike ili onaj za nogometne navijače, javite se za posao na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Znate, tamo ima sudac koji će u ime cijelog vijeća napisati da ovaj tekst nije razumio.

 

Inače, pošten sudac sudi prema stanju spisa u trenutku zaključenja rasprave. Pa ako do tada tko putem suda nije tražio novce - neće mu ih dati. Odbiti će tužbeni zahtjev ili odbaciti tužbu.

 

Ovaj dio je za pravnike; sudska praksa Republike Hrvatske dozvoljava da se vodi parnica samo radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu uz vraćanje na posao. Nakon deset do petnaest godina kad sud utvrdi otkaz nezakonitim i prizna (fiktivan - nije ga bilo) radni staž u tom trajanju, ostavlja se mogućnost pokretanja još jedne parnice ali za novac za sve ove godine - stvarno neodrađenog rada. Ta nova parnica naravno pokreće se sa tužbom, kojoj je zahtjev za isplatom novca GLAVNI ZAHTJEV- nije nešto sporedno kao što su troškovi postupka. Usput rečeno o kojima je odluku - pazite ovo; u tzv. djelomičnoj presude prolongirala iako je pri zaključenju rasprave već bila donijela odluku da se stranke pred njom izjasne o SVIM troškovima.

 

Ili da pojasnim moguću manipulaciju. Sutkinja je nepravilno napisan a time i “nenapisani” tužbeni zahtjev imala odbiti. I time zauvijek okončati taj postupak. Fikcijom nastavka iste parnice s riječima o “djelomičnoj presudi” ali sada po iznova napisanom tužbenom zahtjevu izbjeglo bi se da tužitelj ostane bez novca.

 

U ovom predmetu prvostupanjska sutkinja je zaključenjem glavne rasprave, odlukom da neće izvoditi daljnje dokaze, dala do znanja da će donijeti odluku o svim (glavnim) zahtjevima iz tužbe i protutužbe. I na tome je trebala završiti.

Nastavak parnice bio bi postupak po u vrijeme zaključenja glavne rasprave nenapisanom tužbenom zahtjevu - o novcu. Taj tužbeni zahtjev tek bi se morao napisati. I tu više ne bilo rasprave (suđenja) - samo bi se zbrojili novci i to vreće novca.

 

I još jedan detalj koji sudac Vrhovnog suda ne zna pa je o tome u presudi Vama postavio pitanje a koje ste malo prije pročitali.

 

Nije u Zakonu o parničnom postupku u slijedećoj rečenici slučajno stavljen veznik “ili”;

“Djelomičnu presudu sud može (stavak 1.), odnosno dužan je (stavak 2. i 3.) donijeti, u skladu s prethodnim odredbama ovoga članka i kad je podnesena protutužba, ako je za odluku sazrio zahtjev tužbe ili protutužbe.” Ili o tome: dr. Siniša Triva: “Građansko procesno pravo i parnično procesno pravo” - Narodne novine Zagreb 1964.g. - str. 496 prvi odlomak.

Jer sudac ne računa sazrelost “samo prema nekom od više tužbenih zahtjeva ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku” nego je u ovom slučaju sutkinja odlučila o cijeloj protutužbi i u tom trenutku napisanoj tužbi. U istom trenutku kad je odlučila o protutužbi, po prirodi stvari, dospjela je na odlučivanje u cijelosti i sama tužba - svi njeni zahtjevi.

Pošten sudac u sudskom postupku ne gleda interes samo jedne strane (tužba) a da ga pri tome ne zanima druga strana (protutužba).

Dodatni problem za pravosuđe (a inače to je posao za Mladena Bajić uvjetovano time da se izjasni da suci kazneno odgovaraju za korupciju) je u tome, što prvo i drugostupanjskom presudom uopće nije odlučeno o stvarno napisanoj protutužbi, već je namjerno izbjegnuto da se piše o krivotvorenju poslovne dokumentacije (krivotvoreni potpisi i krivotvorene službene isprave) te lažno položenom ispitu za radno mjesto voditelja poslovnice, pa je u presudama lažno prikazano da je protutužba zasnovana ISKLJUČIVO na uvredama tužitelja, koje su inače opisane u odluci o otkazu a ne u protutužbi. Nesumnjiv zaključak je da sudac izvjestitelj Vrhovnog suda svojim kolegama u vijeću namjerno nije rekao da djelom ukidaju niže presude u odnosu na odluku o protutužbi a da to nije ona protutužba koja se nalazi u predmetu Lidije Bošnjaković.

 

Potez je to suca za nevjerovati, da dok je potvrdio presude nižih sudova u dijelu u kojem su prihvatili tužbu, prema kojem se tužitelju ne može otkazati ugovor o radu zbog nazivanja njemu podređenih žena glupačama, kravama, đubrad, četnikuše, ........... jer da mu poslodavac vezano za te uvrede nije dao da se pred njim brani (pročitali ste - dokumenti nestaju pute od Ivanić Grada do Zagreba), istovremeno za te iste uvrede (glupače, krave, đubrad, četnikuše, ...........) ukinuo bi presude nižih sudova u dijelu u kojem su “prihvatili” protutužbu.

Da je kojim slučajem sudac Vrhovnog suda potvrdio presude nižih sudova, tada je ista činjenična osnova razlog za prihvaćanje tužbe (poništenje odluke o otkazu radi ponovnog zaposlenje kod poslodavca) i istovremeno razlog za prihvaćanje protutužbe (raskid ugovora o radu). Van pameti.

Zato je sudac izvjestitelj svojim kolegama na Vrhovnom sudu prećutao sadržaj presuda nižih sudova i “naredio” prvostupanjskom sudu da ovaj put prepiše stvarni sadržaj protutužbe. Doduše, tek u polovini, za početak koji počinje nakon 10 godina ........... ajd’ nek je i toliko. Nije za očekivati da će izričito pisati o korupciji u vlastitim redovima ali i najtupavijoj osobi u Hrvatskoj jasno je da se tome radi.

 

U kaznenom predmetu to bi se nazvalo “suučesništvo” u ......... ma to već zna Mladen Bajić.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske zadnja je institucija na kojoj se može zaustaviti kriminal u pravosuđu. Poznato je da Ministarstvo pravosuđa uporno iznosi stav da po pitanju korupcije ne može ništa napraviti. Nema veze tko je ministar - ionako su iz redova odvjetnika: Dražen Bošnjaković, Orsat Miljenić, ...

 

Državno odvjetništvo - Mladen Bajić, ne da bi napisalo da ništa ne može napraviti, od tamo se ponavlja stav da za korupciju prijavljeni sudac kazneno ne odgovara. Ili jednostavno ne odgovara na navode iz kaznenih prijava - niti osporava niti potvrđuje. Niti na tekstove koje Vi čitate. Ma nikako. Kada sa sutkinjom povezani (privatni) odvjetnik vara okolo građane šaljući im od sebe sačinjena rješenja o ovrsi (krivotvorine koje izgledaju kao da su rješenja o ovrsi) s nalogom da na njegov račun uplate javne prihode i to je od 2013.g. postalo zakonito za Državno odvjetništvo. Samo za DORH, nikog drugog. Mnogo je važnija veza između nekome važnih ljudi od onog što rade.

 

Pa onda pred Vrhovni sud dolaze presude s kojima se zapošljavaju osobe koje su u mirovini, radno nesposobne, koje čak i ne znaju da je tkogod za njih vodio parnicu. Ili osobe koje svaki čas krivotvore dokumentaciju poslodavca (posebno ako im je pri ruci kakav pečat), na sudske zapisnike daju lažne iskaze pa onda uz znanje sutkinje dobiju presudu kao poštene osobe, Vama primjer ponašanja, itd.

Problem je kad “pola Hrvatske” zna za takve slučajeve i osluškuje što će Vrhovni sud napraviti.

 

Tada slijedi priča o ovcama.

 

Presuda o kojoj pišem ima dio kojim ukida dio nižih presuda u odnosu na sudski raskid ugovora o radu. Kao što se čitali, jednom kriminalcu s osnove u presudi lažno prikazanog sadržaja protutužbe otkazan je od suda ugovor o radu a da to u stvarnosti nije otkaz. Istom presudom ta osoba dobiva 10 godina radnog staža na teret poslodavca i time osnovu za bezuvjetno stjecanje kroz neizbježnu slijedeću presudu milijune kuna.

Prevedeno, pravosuđe daje mu se fiktivni radni staž od deset godina i u budućnosti zagarantiranih nekoliko milijuna kuna. Za koga god. Kad netko pred sudom dobije presudu kao osoba koja je nezaposlena a istovremeno na Trgovačkom sudu u Bjelovaru “trži” kao stečajni upravitelj, krijući Državi prihode (sve ono što je stekao i uzeo), jasno je da će tu biti i za njega previše novca.

 

Sad kad o ovom predmetu zna “pola Hrvatske”, presuda Vrhovnog suda RH na samom kraju ima odlomak koji je u suštini nalog Općinskom sudu u Ivanić Gradu.

Otprilike glasi: sad kad cijeli svijet zna za krivotvorenje, lažna svjedočenja, lažni sadržaj presuda, ..., u slijedećoj presudi mora se napisati da je tužitelj krivotvoritelj i prevarant. Nije sporno, iskaz samog tužitelja da je krivotvorio (“anketirao se” sa tuđim imenima i prezimenima), iskazi svjedoka od njega sačinjena krivotvorina postoje u sudskom predmetu već osam godina, samo Lidija Bošnjaković i Željana Kauzlarić nisu mogle pročitati iskaze svjedoka i priznanje samog tužitelja. Nije bilo u interesu tužbe. Čak i Mladen Bajić zna za ovo krivotvorenje i stjecanje presuda kao da je osoba s takvim radnjama časna i poštena.

 

U ovom slučaju, više se pred javnosti rad Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne smije se dovesti vezu s protuzakonitim bogaćenjem sudskom presudom.

I zato se krivotvoritelju i prevarantu, ponovo od suda (na kraju od Vrhovnog suda) neće priznati niti jedan dan (fiktivnog) radnog staža i jedna kuna plaće.

 

Pravna pouka za pravnike u budućim predmetima.

Kada revizijska presuda bude objavljena na web-u ili prije (zatražite je na Vrhovnom sudu), sačuvajte je i po potrebi koristite. Ima dva bitna stava.

 

1. sudac može zaključiti glavnu raspravu u cijelosti pa se poslije predomisliti i nastaviti postupak po nečemu što još stranka nije napisala. Npr. o novcu u novoj i ovaj put nakon zaključenja rasprave propisno napisanoj tužbi

 

2. kada sud odluči i o tužbi (tada napisanim tužbenih zahtjevima) i o protutužbi (tužbenom zahtjevu iz nje) istovremeno jednom presudom i dalje se parnica može nastaviti ukoliko se takva presuda nazove “djelomičnom presudom”. Navodim to iz razloga što Zakon o parničnom postupku podrazumijeva takvu situaciju nedopustivom i o tome npr. dr. Siniša Triva: “Građansko procesno pravo i parnično procesno pravo” - Narodne novine Zagreb 1964.g. - str. 496 prvi odlomak.

 

A što se tiče Vašeg povjerenja prema sudu tako što ćete mu povjeriti dokaze o korupciji u pravosuđu, kakav pisani dokument, to nikako ne činite. Možete se osjećati sigurnim ako ih povjerite na čuvanje predsjedniku vlade Sanaderu, Komore Vidoševiću. Jest da će privremeno nestati, dakle ne za stalno kao kada bi ih ostavili na sudu, čuvati će se u posebno skrivenom i zaštićenom prostoru, a poslije ćete ih ponovno vidjeti na naslovnim stranicama novina ili na TV-u.

 

 

Damir Bobić, Bjelovar, siječanj 2014.g.

 

P. S.

 

I još da se vratimo na motive presude Vrhovnog suda.

Dakle, korupcije nema u pravosuđu. Lidija Bošnjaković napredovala je do mjesta sutkinje Županijskog suda u Zagrebu. Kasnije će možda i na Vrhovni sud, možda i Ustavni.

Interesantno, sutkinja o kojoj sam pisao vezano za slučaj Ronić / Srečec više nije sutkinja. I ne radi u Bjelovaru. Vjerojatno to nema veze sa ovim o čemu pišem, jer ako je to ono mislim, bila bi to anomalija - greška koja se dogodi pojedincu.

Mladen Bajić imati će kod sebe podeblji dosje o blago rečeno neobičnim radnjama sudaca, koji će kasnije možda odlučivati o pitanjima koja će ga interesirati.

Dražen Bošnjaković? Pa, biti će izbori, birajte.

[ude]

Poštovani g.Bobić!

 

Dugački postovi u kojima se napadaju imenom i prezimenom osobe nisu prihvatljivi

makar meni osobno .Sud o nečemu mogu stvoriti samo kada čujem i drugu stranu .

Pretpostavka je da su suci kompetentni ,neupitno etični i neupitnog profesionalnog stava.

Kada se desi nezakonita presuda tada postoji sistem kontrole te presude putem žalbe sve do EU suda za zaštitu ljudskih prava .

Ima se i mogućnost podnošenja tužbe protiv RH ,u svim slučajevima kada je očito da neki sudac postupa s umišljajem protuzakonito.Građaninu je dužnost da podnese kaznenu prijavu protiv konkretne osobe ili nepoznatog počinitelja za djela koja se gone po službenoj dužnosti.Vi ako imate konkretne slučajeve zašto ne koristite tu mogućnost ?.

Što se tiče prethodnog i prethodnih ministara pravosuđa svi su se oni ponašali u skladu sa

onim što se od njih tražilo.

Činjenica je da su u pravosuđu nužne reforme .Potrebna je takva organizacija pravosuđa ,kojom će biti onemogućen pritisak na pravosuđe.

Danas veliki doprinos u nezakonitim presudama imaju sudski vještaci.Manje vješti

suci idu linijom manjeg otpora i bez da pročitaju nalaz vještaka ,bez obrazloženja već u izreci presude kažu "sve kako stoji u nalazu vještaka a koji je nalaz sastavni dio ove presude".( često se radi o neistinitom nalazu vještaka-nalazu koji predstavlja KD).

Anglo-saksonski pravni sistemi da bi izbjegli takvu situaciju daju mogućnost da stranke

u postupku imaju svaka svog vještaka te se vještaci moraju dogovoriti o činjenicama,.

Sistem treba podesiti tako da jednostavno nema mjesta nezakonitostima ,nema mjesta

dugotrajnim postupcima .Odvjetnik će dobro pripremiti predmet kada bude morao raditi bez naknade za sva naknadna otezanja ,koja mu se danas u našem pravnom sistemu pružaju.

 

Poštovani g.Bobiću ,moj post je dobronamjeran .Žalim što Vas neki postupci u našem pravosuđu izbacuju iz takta.Pokušajte konkretne probleme predočiti pravosudnoj inspekciji pri Ministarstvu pravosuđa.

 

Pozdrav!