Ostavinska rasprava

[hva]

Molim vas za savjet

 

Iza smrti majke, njenog pola djela je dodjeljeno bratu i meni.

Ostavinsku iza umrlog oca treba raspravit.

Otac je bio bolestan senilan (demencija), i fizicki u jako losem stanju.

Sa bratom i njegovom zenom je usmeno dogovoreno da oca uzdrzavaju sa time da su zahtjevali da uzimaju dio njegove mirovine. Poslje su uzimali cjelu mirovinu.

Posto ja ne zivim u domovini nisam mogla imati nad svim tim kontrolu.

Nakon oceve smrti odnosi sa bratom su jako poljujani.

Posto ja neznam dali je nesto sa ocem bilo kakava oporuka ili dogovor o doz. uzdravanju napravljeno, molim vas za savjet, u slucaju ako je napravljeno bez mog znanja, kako da ja postupam tako da dobijem svoju polovicu od tatinog djela.

 

Zahvaljujem na odgovoru

[KronicnaStranka]

Oporuku i ugovor možete pobijati s argumentom da otac nije bio psihički sposoban da shvati njihovo značenje pri potpisivanju.

 

Ovisno o obliku oporuke (vlastoručna, javna, pred svjedocima) ona se uspješno pobija nešto više ili nešto manje teško, a ugovor o uzdržavanju još teže. Bez valjane medicinske dokumentacije i postojanja skrbništva teško je dokazati nečiju nesposobnost za oporučivanje odnosno ugovaranje.

 

U slučaju da postoji oporuka, imate pravo na nužni dio. U slučaju ugovora o uzdržavanje nemati niti to.

[djhristov]

Ne znam kakav ste dogovor imali sa bratom, ali recimo da bi u vašoj situaciji ja bila brat, jer se takva situacija događa i meni..... nakon što sam četiri godine brinula za teško bolesnu mamu, previjala joj rane slušala njene jauke, kupovala lijekove, plaćala osobe da je čuvaju dok me nema i moja sestra traži pola od svega... lijepo je sve gledati iz daleka i onda samo doći i uzeti

[KronicnaStranka]

Uza svo razumijevanje, ne možete očekivati ni od koga da se više brine o vašim interesima od vas samih. Pravno postoje različiti načini da ih zaštitite, ali isključivo od vas i budućeg ostavitelja ovisi hoćete li te mogućnosti iskoristiti ili ne.

[djhristov]

Uza svo razumijevanje, ne možete očekivati ni od koga da se više brine o vašim interesima od vas samih. Pravno postoje različiti načini da ih zaštitite, ali isključivo od vas i budućeg ostavitelja ovisi hoćete li te mogućnosti iskoristiti ili ne.

 

 

Imate pravo, samo kada kraj vas u bolovima pati i umire osoba do koje vam je beskrajno stalo zadnje na što imate vremena razmišljati je nasljedstvo, jer od brige oko te osobe, jurnjava za svim mogućim legalnim i nelegalnim sredstvima kojom joj možete pomoći i olakšati ostatak života ali zato oni koji se ne brinu o njoj imaju sve moguće vrijeme za razmišljati kako vam oduzeti sve .................................................

[KronicnaStranka]

U potpunosti razumijem, i sam sam zbog prevelikih obzira ostao bez nečega što sam mogao naslijediti, na sreću ne tolike vrijednosti da bi mi to bitno utjecalo na život. Ali postoji i drugi kut gledanja.

 

Ako se ne brinete za svoje interese do te mjere da se dovodite u situaciju da jednog dana drugome padnete na teret, što ste onda zapravo dobroga učinili? Nije svaka "sebičnost" prava sebičnost, kao što ni nesebičnost nije uvijek dobra sama po sebi. Kaže se ono da je put u pakao popločan dobrim namjerama.