Darovni ugovor/odricanje nasljedstva/ucjena

[Doxi]

Dakle,

radi se o slijedećem.

Relativno davne 1996.godine moj djed je svojoj kćeri(mojoj majci)darovnim ugovorom poklonio trosobni stan u Zagrebu.Spletom okolnosti, moja se majka s tim darovnim ugovorom nikad nije otišla uknjižiti u gruntovnicu kako bi i službeno postala vlasnik stana.Doduše, uknjižba u gruntovnicu za nju i nije bila toliko hitna i nužna stvar budući da je najvažniji dio posla oko prijenosa vlasništva stana bio obavljen u uredu javnog bilježnika, a odlazak u zemljišne knjige bi bio stvar čiste formalnosti.

Nadalje, 2003. godine njezin je otac preminuo.Budući da se moja majka nikad nije službeno u gruntovnici uknjižila kao vlasnik stana, nedugo nakon njegove smrti sazvana je ostavinska rasprava budući da se stan de facto još uvijek vodio na ime njezinog oca.

Tu već nastaju problemi.Njezina majka(moja baka)je preklinjala i na sve moguće načine molila svoju kćer da zataji navedeni darovni ugovor i da se na ostavinskoj raspravi svoje polovice stana odrekne u njezinu korist.Moja majka je tako i učinila.Darovni ugovor je zatajila i javnom bilježniku nije rekla da postoji, te je samim time pravo na nasljedstvo pripalo u polovičnim dijelovima mojoj baki i njezinoj kćeri(budući da nije imala braće ili sestara) koja se svoje polovice stana odrekla u korist svoje majke koja je sada 100%-tni vlasnik čitavog stana.

Unazad nekoliko godina, moja baka gotovo svakodnevno prijeti i ucjenjuje svoju kćer da će, ukoliko ne učini ono što ona zahtjeva od nje, navedeni stan prodati i sve novce potrošiti, a ono što za života ne bude potrošila, to će spaliti.Prilično neljudski i nemoralno.

Ono što mene zanima je slijedeće-ima li moja majka ikakvo zakonsko pravo na povrat navedenog stana ili jedan dio(1/2)istog u smislu nužnog djela nasljedstva(budući da moja baka nema ni jednu drugu imovinu pod svojim vlasništvom) s obzirom na to da posjeduje darovni ugovor kojim joj je njezin otac taj stan u cijelosti poklonio?Da kojim slučajem nema tog darovnog ugovora, moja majka, dakako, ne bi imala nikakvo pravo na povrat vlasništva jer jednom kada se osoba odrekne nasljedstva u korist nekog drugog, to je gotova stvar.Međutim, radi se o tome da je de facto čitav stanbio njezino vlasništvo zahvaljujući darovnim ugovorom, a na ostavinskoj raspravi se odrekla polovice stana u korist svoje majke, dok je druga polovica pripala mojoj baki samo zato što je moja majka zatajila ugovor o darovanju.

Stoga, postoje li ikakve zakonske osnove da spomenuti darovni ugovor još uvijek može proizvesti pravni učinak u smislu povrata čitavog ili jednog djela vlasništva stana bez obzira na ishod ostavinske rasprave koja se odigrala 2003.godine?

[G-man]

Neće ići.

 

Čl. 135. st. 1. Zakona o nasljeđivanju -

 

"Izjava o odricanju od nasljedstva ne može se opozvati."

 

Trebalo je misliti prije na moguć nepovoljan scenarij.

[KronicnaStranka]

... uknjižba u gruntovnicu za nju i nije bila toliko hitna i nužna stvar budući da je najvažniji dio posla oko prijenosa vlasništva stana bio obavljen u uredu javnog bilježnika, a odlazak u zemljišne knjige bi bio stvar čiste formalnosti.....

 

Zanimljiva interpretacija s obzirom na slijedeću odredbu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima:

 

Članak 119.

 

(1) Vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

....

 

Dakle, upravo je obratno od onoga što tvrdite - sklapanje (darovnog) ugovora je "formalnost" koja tek omogućuje stjecanje vlasništva, ali još ne čini stjecatelja vlasnikom. Upis u zemljišne knjige treba obaviti što je moguće prije, jer višestruko otuđenje jedne te iste nekretnine (darovnim ili kupoprodajnim ugovorima) u korist različitih stjecatelja uopće nije neka posebna rijetkost, svako malo možete u medijima pročitati o takvim stvarima.

 

Nažalost, to ste naučili na teži način i tome nema pravne pomoći. Zato samo jedna napomena psihološkog a ne pravnog karaktera.

 

Ucjenjivanje (predmnijevanih) nasljednika nasljedstvom od strane onih koji očekuju da se bliži čas kad će postati ostavitelji (tj. napustiti ovaj svijet) uopće nije neuobičajena zabava takvih ljudi. Prijetnje se ponekad realiziraju, ali češće ipak ne, i to iz dva razloga.

 

Onog trenutka kad "ostavitelj" otuđi imovinu on više nema sredstva ucjene, a (psihološka) bit takvog postupanja je potreba da se nekoga maltretira, a ne da se žrtvi nanese konačna šteta.

 

Drugo, što pokazuje i primjer vaše bake, takve osobe su škrte i gramzljive, i teško će se odreći imovine. To je vaša baka pokazala kad je tražila ne samo da se ne realizira darovni ugovor, nego i to da se vaša majka odrekne svog dijela u njezinu korist (to je bio trenutak kad se vašoj majci trebala upaliti crvena lampica, ali sad je kasno pametovati). Da bi vaša baka ostvarila prijetnju da će ostatak novaca spaliti, morala bi točno znati kad će umrijeti, a tu spoznaju je jako teško prihvatiti čak i kad čovjek zna da mu se bliži kraj. Ako proda stan. uvijek će biti sučena s pitanjem hoće li joj dostajati do kraja života. Što ako spali novac i poživi - od čega će živjeti?

 

Dakle, bakina moć se osniva samo na strahu žrtve i hrani se njezinom reakcijom. Kad nestane straha i pokornosti žrtve, baka će ostati bespomoćna. Ionako ne možete utjecati na to što će baka učiniti sa stanom jer ako joj se i budete pokoravali, to nikad neće biti dovoljno da ona bude zadovoljna, a ima puno načina i bez prodaje da vas ostavi bez nasljedstva. Zato razmislite o tome kako da se oslobodite njezinog psihološkog pritiska. Bar si to možete priuštiti.

[Doxi]

Hvala svima na odgovorima!