Razvod, imovina, preseljenje?

[york]

Nakon dugogodišnjeg braka i ja sve češće razmišljam otići u samostalan život. Već duži period ionako ne konzumiramo brak, više "živimo" zajedno. Imamo sina, živi sa nama, punoljetan i nije stalno zaposlen. Odnos sa ocem... oduvijek....pa nimalo očinski, tiho zanemarivanje, omalovažavanje, vječita kritika . Mislim da bi sin ostao samnom. Naravno tu su i njegovi preljubi sa povremenim i trajnim vezama. No ne bi o tome.

 

Nadogradili smo stan, vlastitim sredstvima na postojeću kuću njegovih roditelja. Nikada prepisali na nas.

Kakva prava imam na stan? Stan je dio kuće, odvojen i funkcionira samostalno. Gotovo nemoguća misija prodati ga i podijeliti novac, možda griješim. Ostati u stanu i njega nekako prisiliti da ode kod roditelja?I to bi nekako podnjela i ignorirala njegovu blizinu. Ja osim podstanarstva nemam kamo. Radim, financijski sam stabilna i neovisna, posjedujem ušteđevinu koju sam stekla nasljedstvom od svojih roditelja.

Hvala na Vašem vremenu i eventualnom savjetu.

[G-man]

Prije svega, sina pustite da sam odluči, punoljetan je i njegova je odluka s kim će ili neće živjeti. Iako je razumljiva vaša briga, on će uvijek biti vaše dijete, pa i sa 50 ili 60 godina.

 

Glede dograđenog stana, načelno biste imala pravo na polovicu, ali kako stan nije etažiran, pravno gledano je i stan vlasništvo roditelja, osim ako se ne dogovorite drugačije. Doduše, imala biste pravo na polovicu ulaganja učinjenih u tu nadogradnju.

 

Prisiliti supruga ne možete na ništa, na kraju krajeva niti njegove roditelje. Najbolje rješenje je u kvalitetnom ljudskom razgovoru, svi zajedno - vi, suprug i njegovi roditelji, da si kažete licem u lice, smirenim tonom sve što imate za reći i nađete najbolju i najmanje bolnu soluciju za sve. Dugogodišnje parničenje vam ne bih savjetovao, a to vas čeka, ako ne nađete zajednički jezik.