zaštitna mjera novi,stari zakoni

[akaco]

Prvostupanjski sud donio je presudu 5.ožujka 2011.g za počinjen prekršaj koji se dogodio 12.siječnja 2011.g. Žalio sam se Visokom prekršajnom koji je potvrdio presudu prvostupanjskoga i postala je pravomoćna 16.svibnja 2014. godine.

Sad mene zanima da li ja spadam po zakone koji su tada bili na snazi vezano za zaštitnu mjeru zabrane upravljanja (jer onda nije bilo da policija dostavlja obavijest o počinjanju zabrane već je automatski po izvršnosti presude uvodila u evidenciju) ili me kači po novome zakonu (tek je 1. srpnja 2011.g u izmjeni ZSPC-a dodano da policija dostavlja obavijest)?

[G-man]

Ide po novom.

[akaco]

Razumijem to, ali primjena čl 58. završnih odredbi PZ (NN157/139) u sukobu je sa čl.3 i starog i novog PZ-a, jel se mogu u prigovoru pozivati na primjenu propisa koji je povoljniji za mene a to je u mom slučaju PZ (nn 107/07) po kojemu izvršenje zaštitne mjere nastupa odmah nakon pravomoćnosti presude. Molim vas na odgovor jer sam isto pitanje prije pola godine više puta postavio Ministarstvu pravosuđa i nikad nisam dobio odgovor. Hvala.

[G-man]

Čl. 58. st. 3. prijelaznih odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN br. 39/13) jasno ističe kako će se izvršenje prekršajno-pravnih sankcija izrečenih prema odredbama Prekršajnog zakon (NN br. 107/07), čije izvršenje nije započelo ili je u tijeku, provoditi sukladno odredbama novog zakona (NN br. 39/13). Vaš slučaj upada u tu kategoriju.

 

Ova norma faktički derogira načelo obvezne primjene blažeg zakona istaknuto u čl. 3. PZ-a, budući se navedeno načelo primjenjuje u pravilu, isključivo uz materijalno-pravna pravila kojima je reguliran prekršaj, dok je pitanje izvršenja sankcije postupovno-pravne naravi.

[akaco]

Hvala

[Merovingi]

Pozdrav,

...zanimljiv mi je Vaš odgovor na ovo pravno pitanje jer i sam imam sličnu situaciju pa me zanima, dali je Vaša ocjena o ''faktičnoj'' derogaciji obveze primjene blažeg propisa primjenom čl.58 (novog) PZ-a, neko načelo koje se primjenjuje kao pozitivna praksa u sudskim odlukama ili to negdje u zakonu konkretno određeno, naime znano je da je u

čl.3.st.1. PZ-a prisutno i određenje koje jamči primjenu onog propisa prema počinitelju koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, dakle dali je i ta odredba derogirana primjenom čl 58. (novog) PZ-a, odnosno dali bi se u prigovoru Visokom Prekršajnom sudu bilo uputno pozvati se na nju. Osobno nije mi u potpunosti jasna definicija ''primjene blažeg propisa'' dali je to generalno povoljnije rješenje za okrivljenika ili neko selektivno određenje usmjereno samo na postupovni odnosno materijalno-pravni koncept...

Unaprijed zahvaljujem na odgovoru

[G-man]

Načelo obvezne primjene blažeg zakona, bilo da govorimo o Kaznenom zakonu bilo Prekršajnom, jeste načelo usmjereno na pitanje materijalno-pravnih odredaba. Takvog je barem stajališta prevladavajuća teorija, a i praksa. Jer jedino u materijalno-pravnim odredbama okrivljenik može biti zakinut. Proces je nešto što služi kao instrument primjene materijalno-pravnih odredaba i primjenjuje se uvijek jednako prema svima. Nema zakinutih.

 

Problem ovdje leži u činjenici što je Prekršajni zakon istovremeno i materijalno-pravni i postupovno-pravni zakon, što Kazneni zakon nije (isključivo materijalno-pravni dok je postupak reguliran ZKP-om). Kako se i sam PZ u svim detaljima koje izrijekom ne uređuje poziva na odredbe kaznenih zakona, tada usporedbom čl. 3. PZ-a i čl. 3. KZ-a, dolazimo do zaključka da su gotovo identični.

 

Kao što sam ranije napisao, izvršenje sankcije, a zaštitna mjera zabrane upravljanja MV to sasvim sigurno jeste, jeste pitanje postupovno-pravne naravi, a u postupovnom pravu postoji načelo naziva tempus regit actum, što u suštini znači da se radnja uvijek poduzima prema zakonu koji je na snazi u vrijeme njezina poduzimanja, osim ukoliko nije drugačije uređeno samim zakonom.

 

Imajući u vidu činjenicu da je PZ "miješani" zakon (i materijalno i postupovno-pravni), zakonodavac je prijelaznim odredbama iz već citiranog čl. 58. PZ (NN br. 39/13) izrijekom naglasio kako će se one izvršavati i time zapravo, barem po mom mišljenju, jasno dao do znanja da čl. 3. nema primjene u pitanjima postupovno-pravne naravi PZ-a.

 

To je ono što sam mislio da je taj članak "faktički derogirao" primjenu čl. 3., ali u pitanjima postupovno-pravne naravi. Stoga sam mišljenja da, sa ovakvim prigovorom nećete uspjeti, ali to ne znači da ne možete pokušati, jer nemate što za izgubiti.

 

A kako će VPS RH odlučiti - javite.

[Merovingi]

Hvala na iscrpnom odgovoru, svakako ću VPS-u poslati obrazloženi prigovor i javiti ishod.