dragos

nije jer štiti svoju imovinu, a posebice ukoliko kamera ne snima prostor susjedovih vrata, jer u tom slučaju treba tražiti njegovu suglasnost.

Ovisno o poduzeću (tvrtki) u kojoj radite, možete dobiti odštetu i od Poslodavca, ukoliko je to ugovoreno Kolektivnim ugovorom, a ukoliko unutar tvrtke djeluje i sindikat, ukoliko ste njihov član, možete zatražiti (i dobiti) novčanu pomoć od njih. Negdje je to uvršteno Statutom. Ukoliko radite kod privatnika, teško da nešto od gore spomenutog možete očekivati, ali zato možete potraživati odštetu od Croatia osiguranja, ALI tek po završetku liječenja, tj. kada se može utvrditi "trajni" invaliditet na određeni dio tijela. O visini Police, koju je Vaš Poslodavac sklopio s CO ovisit će i odštetni zahtjev. Nemojte zaboraviti da se sa svakim osiguravajućim organizacijama dade pregovarati, pai o toj uspješnosti može ovisiti odštetni zahtjev.

Poštovani, moje mišljenje je da se trebala praviti revizija sredstava, te raspodijeliti razmjerni dio, prilikom SVAKOG novog predstavnika, te bi time bile smanjene tenzije, a i ne bi došlo do (eventualnih) tužbi. Budući to niste napravili s prvom podjelom, teško da ćete uspjeti sada to odraditi, a posebice kada su stanari potpisali Suglasnost. Pitanje je samo da li se spomenutih 51% potpisa odnosi na broj nositelja stanarskog prava ili pak (što bi trebalo) na površinu stambenih i poslovnih prostora (ukoliko ih ima). Što se tiče štedljivih ili rasipnih dijelova zgrade, apsurdno je govoriti, jer i unutar jedinice kojom sada upravljate sigurno ima onih koji bi nešto radili i onih koji ipak ne bi radili, jer smatraju da se ne radi o nužnim stvarima ili se pak njih konkretno ne tiču (sanacija terase - ukoliko ne žive direktno ispod nje; sanacija lifta - ukoliko su na nižim katovima, sanacija oborinske horizontale - ukoliko nisu na prvom katu i td....). Što se tiče Vašeg mišljenja o pravu svakog suvlasnika o spoznaji raspolaganja sredstvima, tiu ništa nije ili bar ne bi smjelo biti sporno, jer je predstavnik stanara DUŽAN dati financijsko izviješće NAJMANJE 1 puta godišnje, a to ste i Vi trebali uraditi i to za svaki ulaz posebice, a tako ste sredstva trebali i voditi od prvog dana za sva četiri ulaza. Ukoliko niste tako radili, pospješili ste ovu igru vaših protivnika, jer ste vjerovatno radili u dobroj vjeri, a kako ja volim kazati: Put do pakla popločan je dobrim namjerama!

Poštovani, sredstva pričuve su zajednička sredstva stanara jedne stambene jedinice, te se njima upravlja u dobroj vjeri. Sredstvima raspolaže predstavnik stanara, te on može donositi odluke za radove u visini do 5.000,00 kn, a za sve ostalo je potrebno da se dobiju (najmanje) tri ponude za izvođenje radova. Na Vaše pitanje da li se mogu stanari prisiliti "na solarno plaćanje" (pare na sunce - cash), odgovor je - NE. Dakle, odluka može biti u obliku podizanja kredita, povećanje pričuve (trajno ili privremeno (dok se ne riješi financijska konstrukcija za određene radove), ili pak suglasnost SVIH stanara o jednokratnoj uplati, ali na sredstva računa zajedničke pričuve, s kojeg će ta sredstva biti i uplaćena određenoj tvrtci, koja će radove i izvesti, a za to ćete vi stanari dobiti i garantni rok i potvrdu o pravilno raspoređenim sredstvima.

Bolovanje je svaka odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede ili drugih okolnosti zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s propisima. Zakon taksativno propisuje te «druge okolnosti». U tim «drugim okolnostima» nema slučaja kada je poslodavac radniku otkazao ugovor o radu pa se nalazi u otkaznom roku, ali ga je za vrijeme otkaznog roka poslodavac oslobodio obveze rada pa mu isplaćuje naknadu plaće i radnik ne dolazi raditi. Za to vrijeme radnik nema pravo na bolovanje pa niti naknadu plaće za bolovanje. Zapravo taj otkazni rok ima se smatrati plaćenim dopustom. Radnik je kod kuće, ne dolazi na posao i ne mora raditi. Bolovanje je nepotrebno i poslodavac ga može kontrolirati. Ne može primati naknadu umjesto plaće za vrijeme otkaznog roka jer de facto ne radi. Poslodavac mora obavijestiti liječnika primarne zdravstvene zaštite o tom statusu radnika, pa mu ne treba otvarati bolovanje. Takva je i sudska praksa u Republici Hrvatskoj, a temelji se na podzakonskim aktima o pitanjima zdravstvenog osiguranja. Radnik u navedenim slučajevima oslobođen je obveze rada pa nema osnova da se toga rada oslobađa i zbog bolovanja. Otvaranje bolovanja za vrijeme takvog otkaznog roka je protupropisno. Ima i suprotnih mišljenja. Pravo na otkazni rok je utvrđeno Zakonom o radu od dva tjedna do tri mjeseca uz propisane «modifikacije». To je zaštitna kategorija za sve radnike kojima poslodavac otkazuje ugovor o radu, a radnik za to nije kriv. U Zakonu o radu čl. 113. propisano je da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. U slučaju da poslodavac radniku omogući da ne radi za vrijeme otkaznog roka mora mu priznati sva prava «kao da je radio do isteka otkaznog roka», kao i pravo da bude «odsutan s rada najmanje četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja». To sve stvara dileme u praksi pa je teško reći da je zauzet o tome konačan stav. Sugerirati je da, u takvim i u sličnim slučajevima poslodavac i radnik sklope svojevrstan sporazum u kome će se moći isključiti neka prava, ako to nije protivno zakonu. Oslobođenje rada radnika za vrijeme otkaznog roka ne smije štetiti ni poslodavcu niti radniku. Bolovanje bi produžilo otkazni rok što ne bi bilo na štetu poslodavca, a s druge strane ni radnik ne smije biti oštećen ako bi bolovanje potrajalo duže bez obzira na određena prava za vrijeme nezaposlenosti. U tom smislu najsigurnije je to precizno riješiti Zakonom. Ažurirano Zakonom o radu propisano je najmanje trajanje otkaznog roka, ovisno o trajanju radnog odnosa radnika kod poslodavca koji otkazuje i godinama života radnika. Otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu. Zakonom je određeno da otkazni rok ne teče za vrijeme: · trudnoće · korištenja dopusta · rodiljnog dopusta · roditeljskog dopusta · posvojiteljskog dopusta · rada s polovicom punog radnog vremena · rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta · dopusta trudnice ili majke koja doji dijete · dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju prema posebnom propisu · vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti · vršenja dužnosti i prava državljana u obrani · bolovanja (privremene nesposobnosti za rad). Ukoliko je radniku, zbog bolovanja prekinut (prestao teći) otkazni rok, radni odnos tom radniku prestaje najkasnije istekom šest mjeseci od dana uručenja odluke o otkazu ugovora o radu, neovisno o mogućem duljem trajanju bolovanja. Otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnost za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznom roku oslobodio obveze rada, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno. To je upravo onaj dio za koji i G-man postavlja pitanje, a za koje nije (još) dobio odgovor.

Pa s obzirom da ste u "dilu" s Poslodavcem, zašto nama postavljate pitanje, za što i sami znate da je prekršaj. Najprije ste radili neprijavljeni, pa ste došli "ozljeđeni" na posao, a vjerovatno se i iz same ozljede dade zaključiti na koji je način nastala. No, budući ste u dogovoru, moram Vam kazati da ćete na kraju ipak izvući deblji kraj, ili od HZZO, ili od Poslodavca, pa ćete na kraju samo lupati glavom o zid. Ovo je ipak samo moje mišljenje, i nadam se da griješim (žao mi Vas je, jer ste ipak ozljeđeni, a uz to i na "putu za nigdje"), te da ćete se što prije oporaviti, HZZO prestati (pre)ispitivati činjenice (jer više neće biti (daljnje) oštećen), te da će Poslodavac znati cijeniti Vašu "lojalnost" u dogovoru.

Poštovana Marija, rijetki su oni koji imaju takvu privilegiju da dobiju službeno vozilo na korištenje, ali to nije tema ovog posta. Niste nam naime napisali da li Vi svakodnevno odlazite na putovanja sa službenim vozilom ili ga samo koristite za dolazak i odlazak s posla. Nadalje, ne znamo da li postoji nekakav pisani Ugovor o korištenju službenog vozila iza radnog vremena, te da li unutar njega postoji klauzula o (eventualnoj) odgovornosti za oštećenje na parkingu. Mislim da nije sporno utvrditi krivicu kada je vozač u njemu, ali u slučaju parkinga, vozač najčešće nije u njemu, pa je teže doći do počinitelja tog oštećenja. Poslodavac tom gestom "štedi" sebi, na Vašim putnim troškovima, a uz to Vas može zvati da dođete na posao "u svako doba dana i noći", jer niste ograničeni javnim prijevozom. Za kraj bio ponovio ono što je već napisao i "sivko", a to je da je Poslodavac Vama omogućio, a za sada Vas nije prisilio, pa ostaje Vaša dobra volja.

Eh, danas kada ljudi i ne primaju plaću, a kamoli dodatke (stimulaciju) Vas još mući kako je do toga došlo. Da mi je znati kakav bi tekst bio da se dogodio "malus"? Dakle, stimulacija vam je, ipak, 1.) prikazana kao posebna stavka,te su na nju trebali biti 2.) svi doprinosi i porezi, a na kojem će mjestu biti je manje važno i ovisi od tvrtke do tvrtke.

Pa ako ste tako nezadovoljni, zašto niste prijavili inspekciji kada je došla? Pretpostavljam da je strah u pitanju,pa vam sada preostaje anonimna prijava toj istoj inspekciji, ali s naznakom i navođenjem na problematiku. Svjestan sam, a nadam se i Vi što iz toga može proizići, ali.... ukoliko niste zadovoljni jedini savjet koji mogu dati jeste da se zadržite na tom poslu, dok ne pronađete nešto što bi vam, bar u prvom trenutku - bilo prihvatljivije.

Poštovana, niti jednom riječju nisam spomenuo da je "kasno ili prekasno" za bilo koju radnju, te zaista postoji rok od tri godine za pokretanje postupka,i drago mi je da postoje zapisnici ( nije prije bilo navedeno), te se nadam da unutar istih postoje i imena nekakvih svjedoka, koji bi mogli potvrditi okolnosti iz Vašeg navoda o samom tijeku ozljeda. Zaista je dobro da postoje Zapisnici, jer su oni temelj za pokretanje tužbe. Mnogo sreće u slučaju, te predlažem da razmislite o daljnjoj punomoći odvjetniku koji zanemaruje obveze, te odugovlači s aktivnostima. Pitajte ga što je do sada napravio, te za što ima konkretan pisani trag, pa da Vam ga kopira, u slučaju da se odlučite za promjenu odvjetnika (drugom bi to bilo ubrzana verzija).

DA, na žalost živimo na brdovitom Balkanu ( ma koliko mi šutjeli o tome), te je uvijek problem naći pouzdane svjedoke. Bilo bi najbolje da svjedoče sadašnji radnici ( ali se oni boje, (iako i danas netko od njih radi)), iz razloga što bi bivši radnici bili "optuženi" za odmazdu prema bivšem poslodavcu. Na žalost, svjestan sam da Vam nisam mnogo pomogao, a teško mi je kazati (s obzirom na stanje Vašeg supruga) da je je upravo on veliki krivac za to što mu se dogodilo. Naime, u datom trenutku je bilo važno samo dobiti posao ( bilo kakav s bilo kakvim uvjetima), ne vodeći računa ni o Ugovoru ni o osobnoj sigurnosti. Čudno mi je da se nije dobro ispitao slučaj sa strane policije, budući su djelatnici Prve pomoći morali izvijestiti policiju, koja je trebala sastaviti zapisnik, te odmah evidentirati svjedoke, pa i upitati za vezu Vašeg supruga i osobe koja ga je dovela na Hitnu (Poslodavac), a ujedno je trebao biti obaviješten ured za inspekcijske poslove u roku 24 sata od trenutka same ozlijede. Sada se već javlja i problem davanja imena za svjedoke s protekom vremena od skoro godinu dana od trenutka nesreće, jer se gubi smisao svjedočenja, jer će obrana okrivljenog moći upitati. "A gdje su bili do sada"? p.s. za njega kasno, ali svim dalje potencijalnim radnicima na poslovima s posebnim uvjetima rada (iznad 3 metra), a i i nače, da ne prihvaćaju poslove bez prethodno poduzetih mjera sigurnosti, a između ostalog i bez papirnatog traga. Mnogi vjeruju da se nezgode i nesreće događaju drugima, ali ne zaboravimo da svi jednom postati oni drugi.

DA bi radnik uopće započeo s radom kod nekog Poslodavca, uvjet je sklapanje Ugovora o radu ( ugovora o djelu, Ugovora za privremenu zaposlenost) na neodređeno ili određeno vrijeme, pa je to dokument, koji kao pravni akt dokazuje povezanost Poslodavca i radnika. Budući je poslodavac odgovorna osoba po pitanju zaštite na radu, ostaje pitanje odgovornosti za štetu u ovom slučaju te dokazivost da je ozlijeđeni radnik radio poslove po nalogu osobe, koja bi trebala biti odgovorna (poslodavac). Nadalje je upitno da li je ozlijeđena osoba prošla osposobljavanje za rad na siguran način, te da li ima taj ili bilo koji drugi dokument koji je povezuje s određenim poslodavcem. Ukoliko nije ispunjen niti jedna od gore navedenih činjeničnih stvari, bojim se da će dokazivanje ići samo preko suda ( koje kako vidim već dugo traje), pa je potrebno ažurirati ili sud ili odvjetnika koji vodi predmet, pa ako zateže stvar tražiti i zamjenu odvjetnika.

ovisi o vrsti oboljenja, s obzirom da smo mi u našoj tvrtki imali slučaj profesionalnog oboljenja usred sindroma karpalnog kanala G56, te je na osnovu toga dobila Rješenje o invalidnosti, a slijedom toga je i premještena s tog radnog mjesta. "Borba" oko toga je trajala skoro godinu dana, ali je na kraju ipak dobila rješenje. da ne bi bilo zabune, samo priznanje od strane HZZO-a za profesionalnu bolest je trajalo svega mjesec dana

Naravno da mogu. Profesionalna rehabilitacija provodi se u svrhu smanjivanja napredovanja oboljenja, a postiže se i promjenom radnog mjesta (što je kod vas u učinjeno), međutim, sama rehabilitacija ne govori o stupnju trajnog oštećenja. Dakle, HZZO nije pronašao trajnu invalidnost, te vam slijedom toga nije utvrdio nikakav stupanj invalidnosti, pa vam nije ni izdao Rješenje o invalidnosti, temeljem kojeg biste postali "invalid rada". Možda vas moj odgovor neće razveseliti, ali stvari tako stoje. Naravno, i dalje imate pravo se raspitati i kod drugih za mišljenje, a najbolje je još jednom otići na HZZO, te tako utvriti stupanj (trajnog) oštećenja, te vidjeti da li postoji neka mogućnost za dobivanje statusa "invalida rada", koji donosi neke bonuse, ali na žalost i maluse, pa razmislite. Ažurirano Naravno da mogu. Profesionalna rehabilitacija provodi se u svrhu smanjivanja napredovanja oboljenja, a postiže se i promjenom radnog mjesta (što je kod vas u učinjeno), međutim, sama rehabilitacija ne govori o stupnju trajnog oštećenja. Dakle, HZZO nije pronašao trajnu invalidnost, te vam slijedom toga nije utvrdio nikakav stupanj invalidnosti, pa vam nije ni izdao Rješenje o invalidnosti, temeljem kojeg biste postali "invalid rada". Možda vas moj odgovor neće razveseliti, ali stvari tako stoje. Naravno, i dalje imate pravo se raspitati i kod drugih za mišljenje, a najbolje je još jednom otići na HZZO, te tako utvriti stupanj (trajnog) oštećenja, te vidjeti da li postoji neka mogućnost za dobivanje statusa "invalida rada", koji donosi neke bonuse, ali na žalost i maluse, pa razmislite.

Ne, nemate. Imate samo utvrđeno NEPOSREDNU opasnost od nastanka invalidnosti, što znači da NEMATE invalidnost, za koju bi u tom slučaju dobili i Rješenje. Poslodavac se zaštitio da se opasnost ne bi razvila u stvarnu invalidnost (i to je pohvalno), pa stoga je otklonjen mogući uzrok samog nastanka.

Poštovani sakyosijek, žao mi je uopće što vam se dogodila nesreća na poslu, ali o visini naknade za odštetu ne postoji nikakva tablica, već ovisi o nizu faktora. Bitno je da li imate uopće potvrdu da ste u radnom odnosu kod tog poslodavca, kod kojeg se dogodila nesreća. Dalje je bitno da li je inspektor rada izišao na teren da otkrije okolnosti pod kojima se dogodila nesreća. Da li ste bili propisno osposobljeni za rad, da li je do nesreće došlo usred nepažnje ili neispravnosti stroja...... Dakle, mnogi niz faktora i okolnosti je potrebno dokučiti, a na kraju i mišljenje vještaka ili inspektora rada može odrediti visinu odštetnog zahtjeva, te naravno i samog suca. Morate biti pripravni i na sve moguće "nepodopštine" od strane poslodavca, koji vas nakon tužbe sigurno neće zadržati u radnom odnosu ( ako to još uopće i jeste).

Poštovani, uvođenje video nadzora ima svojih dobrih, ALI i loših strana. Naime suglasnost za postavljanje video nadzora na prostoru koji pokriva javnu površinu, može dati 51% nositelja stanarskog prava, dok za pokrivanje ostalih dijelova zgrade treba suglasnost 100% nositelja,budući se ulazi u domenu privatnosti. Što se tiče plaćanja pričuve,dvojake su dosadašnje Odluke,jer zakonska je obveza uplaćivanja određenih sredstava za poboljšice stanovanja, kao i za pokrivanje tekućih troškova, koji često prelaze okvire uplata ili onemogućavaju daljnje investiranje u poboljšice, pa je Odluka o povećanju pričuve moralna, ali ne i obvezujuća. Ne smijem zaboravit kazati da uvođenje video nadzora ima i x dobrih strana,s napomenom da se prije puštanja signala i rada samog sustava mora postaviti jasna i nedvojbena poruka o tome da je prostor pod video nadzorom, te ime i broj telefona(mobitela) osobe ovlaštene za rukovanje snimkama, kao iperiod čuvanja snimaka. Dakle, video nadzor bi se u tom slučaju, ako ne postoji drugi način osiguranja sigurnosti) mogao postaviti samo na ulaznim vratima i ispred ulaza u lift ( na najnižoj razini), a nikako ispred ulaznih vrata samih stanara. Pristup snimci je preporučljivo da ima samo jedna osoba,da bi se onemogućilo malverzacije sa snimkama, te "izlazaka" snimke na Internetu ili drugim dostupnim medijima. I za kraj:Videonadzor spada u domenu tehničke zaštite koje regulira Zakon o privatnoj zaštiti NN68/03, NN31/10, NN139/10 i Pravilnik o uvjetima i načinu provedbe tehničke zaštite NN68/03. Sukladno tome navedene sustave mogu instalirati samo ovlaštene tvrtke i licencirani ljudi, dok licencu izdaje MUP. Način i proceduru postavljanja opreme znaju svi ovlašteni sigurnjaci.

O slobodnoj procijeni suca, koji bi vodio Vaš predmet, kao i (na žalost) u većini pravnih stvari. Naravno, savjetujem (op.a. osobno razmišljanje iako su u praksi svakakve kombinacije) da ukoliko želite ići na osobnu prijavu, da to bude nakon pravomoćnosti DORH-a u svezi kaznene prijave. Mnogo sreće. LP.

Dvaput je dvaput, ali triput je previše. PA molim Te, kakav si Ti to upravni pravnik ( ili pak budući) koji nije dovoljno ni opismenjen da se informatički izražavaš. Ako malo pogledaš post od "propast_66", zaključiti možeš da je On već završio stručni studij, za koji mu pokušavaš pomoći ?!

Prava iz radnog odnosa se mogu potraživati u roku tri godine od nastupanja za zastaru prava, pa prema tome možete potraživati i ta prava, a posebice ukoliko ih potražujete privatnom tužbom. Međutim imati prava potraživati i uistinu dobiti ta prava, a posebice materijalna, u osnovi je na prosudbi suca koji dobije taj predmet, a umnogome ovisi upravo o onoj činjenici "da li je kriv, u kojoj mjeri i s kakvim posljedicama", te se na temelju te odluke može raspravljati o činjeničnim stvarima u povodu traženja naknade štete. Dakle, možete dobiti retroaktivno plaću kao da ste radili, pa čak i uvećano za kamate od trenutka neisplate, ALI sudac može donijeti Riješenje kojim ne dobivate ništa ( osim možda troškove suda).

Sukladno odredbama članka 10. Zakona o radu, ugovor o radu se može iznimno sklopiti na određeno vrijeme koje je određeno rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen u trajanju kraćem od tri godine, ukupno trajanje sklopljenih ugovora o radu ne može biti neprekinuto duže od tri godine, osim u iznimnim slučajevima. Poslodavac s istim radnikom može sklopiti svaki sljedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji u tom ugovoru mora biti naveden. Prekid između dva uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljena između istog poslodavca i radnika kraći od dva mjeseca ne smatra ne smatra se prekidom. Bitno je napomenuti da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona o radu ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. Dakle, poslodavac nije dužan nakon tri godine rada radnika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme zaposliti radnika na neodređeno vrijeme. Međutim, u tom slučaju poslodavac radniku nije dužan niti uručiti otkaz ugovor o radu, jer ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom ugovora, a ne otkazom, pa stoga otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme nije niti potreban, a samim tim radnika NE pripada otpremnina. P.S. Ovo je napisao i "malicovjek", ali sam se pozvao na određeni članak

Tehnološki višak ne znači da se određeno radno mjesto "gasi", već da na to radno mjesto nije potreban broj djelatnika koji na njemu radi. Očito je Vaš Poslodavac "muštra", koja poznaje pravne propise, pa je najprije nekoga zaposlio na to radno mjesto, a tada kazao kako mu nije potrebno dva, već samo jedan djelatnik. Odlaskom na sud Vi nećete posebno profitirati, ali je to Vaša obveza, budući ste Vi osobno prijavili svog Poslodavca. Međutim, kažete da je i Vas Poslodavac "prisiljavao" na kazneno djelo (zbog kojeg ste ga i prijavili DORH-u, pa ostaje vidjeti da li je Vaša zamjena prihvatila takav način rada. Ukoliko jeste, mogao bi i on doći "na tapet" pravosudnih organa, pa bi se samim tim ukazalo upražnjeno mjesto. ALI, ukoliko Poslodavac bude iza rešetaka, pa tko će Vas onda zaposliti?

Maksimalno radno vrijeme je utvrđeno ZOR-om, pa je apsurdno o tome išta pisati. Što se tiče započinjanju radnog vremena prije službenog početka, bilo bi prekršajno djelo (fiskalne kase), za koje bi u slučaju dolaska inspekcije odgovarali i Vi (kao djelatnica uhvaćena u prekršajnoj radnji), ali i Poslodavac (kao odgovorna osoba). Jedini način da izbjegnete eventualnu krivicu je da upravo Vi prijavite inspekciji, pa da na taj način skinete odgovornost sa sebe, ALI u tom slučaju tko može odgovoriti na pitanje o Vašem daljnjem zaposlenju, teško je naći osobu i odgovor.

Točno, maksimalno radno vrijeme radnika za tjedan iznosi točno određenu satnicu, pa samim tim je nemoguće prekoračiti istu. Dakle, samo ukoliko Vaš pripravnički staž i rad na, eventualnom, drugom poslu, ne premašuje satnicu utvrđenu ZOR-om, tada možete raditi više poslova u istom danu ili tjednu (ovisno o rasporedu rada i dogovora s Poslodavcima).

A zašto ste se uopće obraćali MUP-u s takvim pitanjem, ali bih se složio s G-men-om za dobivanja (pisane) procedure oko tog "problema". Međutim, sporan može biti dio oko prijema sredstava Poslodavcu od strane radnika, jer se može tumačiti na razne načine (iako je vama radnicima u prvu ruku, očito olakšati sebi radni proces), a i problem je kod materijalnoga knjiženja donacije od strane radnika, jer se i takva donacija treba knjižiti, a predmet dobiti inventarni broj. Naravno, sve možebitne probleme ne možemo ni predočiti, jer ne znamo o kakvoj se vrsti "tehničkog pomagala" radi, jer ukoliko je u sferi sigurnosti (javne ili radne), tada zaista MUP treba dati dozvolu za prikupljanje, a zatim i za kupovinu takvog "tehničkog pomagala".