Duro objavljeno: 16. ožujak 2007. Dijeli objavljeno: 16. ožujak 2007. Molim za pomoć - informaciju u svezi sljedećeg: prvostupanjskim rješenjem priznat mi je status HRVI privremeno 20%, te sam se žalio i to traje li traje ...: je li i kako određen rok za donošenje rješenja po mojoj žalbi za status HRVI? Hvala! Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
morskywuk odgovoreno: 17. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 17. ožujak 2007. Zakon govori o roku za izvršenje revizije prvostupanjskog rješenja i navodi da je isti iznosi 3 (tri) mjeseca, računajući od dana kada drugostupanjsko tijelo zaprimi predmet od prvostupanjskog tijela, a završava na dan kada drugostupanjsko tijelo otpremi predmet prvostupanjskom tijelu. S obzirom da se u postupku revizije i/ili žalbe gotovo uvijek pribavlja nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva, iznimno rok za izvršenje revizije počinje teći od dana kad je drugostupanjsko tijelo zaprimilo nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva, ako je taj nalaz i mišljenje zatražilo u roku od 15 dana od primitka predmeta na reviziju. Također, Zakon obvezuje liječnička povjerenstva da daju nalaz i mišljenje u roku od dva mjeseca od primitka predmeta. Znači, sve gore navedeno vrijedi i za tvoj slučaj (iako si izjavio žalbu i kod tebe se - osim postupka po žalbi - vrši revizija), te će tvoj predmet, ukoliko ga je savjetnik u roku od 15 dana poslao na drugostupanjsku komisiju, biti u Dubravi do 2 mjeseca u kojem roku komisija mora donijeti svoj nalaz. Kada drugostupanjsko tijelo zaprimi nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva, počinje teći rok od 3 mjeseca u kojem roku drugostupanjsko tijelo treba donijeti rješenje i otpremiti predmet prvostupanjskom tijelu. Prema tome, trebalo bi proteći najviše 5 mjeseci i 15 dana (1/2+2+3) od dana kada tvoj predmet zaduži savjetnik. Kažem, trebalo bi ... Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 18. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 18. ožujak 2007. Dobro kazes, morskywuk, trebalo bi.... Meni je drugostupanjska probila rok za oko mjesec i pol, i na rjesenju samo produzila rok privremene invalidnosti za to razdoblje, dakle moze biti svasta..... A kolegi koji je postavio pitanje: treba uzeti u obzir da je zbog povecanog broja zahtjeva guzva kako na prvostupanjskim, tako i na drugostupanjskim povjerenstvima stravicna... Dakle, nazalost, ne preostaje nista drugo nego naoruzati se strpljenjem.... A uvijek postoji solucija i pitati sto je s predmetom, da provjere status predmeta, jer svi su ljudi, svi grijese, pa je ponekad moguce da se nesto i zagubi iako to nije pravilo.... Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Duro odgovoreno: 18. ožujak 2007. Autor Dijeli odgovoreno: 18. ožujak 2007. Hvala na odgovoru, pa da iskoristim priliku i pitam za slučaj mog kolege priča slična samo se radi o nastavnom priznavanju statusa: bio prije dva mjeseca na prvostupanjskom dobio nastavak privremeno i žalio se na to prvostupanjsko tražeći za stalno. Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
morskywuk odgovoreno: 18. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 18. ožujak 2007. Ako se pitanje odnosi na dužinu trajanja revizije u njegovom slučaju, odgovor je isti kao i gore (rok za reviziju je isti bez obzira da li je riječ o prvom ili nastavnom priznavanju). Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 19. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 19. ožujak 2007. priznat mi je status HRVI privremeno 20%, jel ptsp? Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Duro odgovoreno: 19. ožujak 2007. Autor Dijeli odgovoreno: 19. ožujak 2007. Pitanje se odnosi na rok za sve ukupno; bilo to po žalbi+revizija ili drugostupanjsko ili kako već zvali. I da, odnosi se za kolegu na PTSP. Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 19. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 19. ožujak 2007. I da, odnosi se za kolegu na PTSP uzas i prestrasno! mada, postavlja se pitanje kvalitete lijecnicke skrbi za ovakve momke... naime, ista je jako upitna - kod nas jos nije zabiljezen slucaj izlijecenog ptsp-a! nevjerojatno, ali psihijatrija u hrvata jos nije izlijecila niti jedan jedini (invalidsko-mirovinski) ptsp! znaju li ti lijecnici pomoci ovakvim momcima? jesu li oni uopce dostatno kvalificirani za posao koji obavljaju? ako jesu - a zasto rezultati izostaju? kako je moguce da se ptsp (izvan hrvatsko-mirovinskog) u ostatku ne-hrvatskog svijeta spontano (dakle bez ikakve terapije) povalci u 60% slucajeva? mislim da nasi momci nisu zasluzili ovako sumnjivu lijecnicku skrb i mislim da im je drzava, ako vec nema domacih strucnjaka kadrih ostvarivati barem polovicu od svjetskog standarda, duzna osigurati pomoc inozemnih strucnjaka - evo recimo izraelskih, oni su nam ionako ponudili pomoc (nakon sto su se oporavili od soka u koji ih je dovela prezentacija broja oboljelih od ptsp-a u hr) jednako tako, mislim da bi dio pravosudja zaduzen za progon pocinitelja kd-a, bio duzan preispitati da li hrvatski psihijatri koji, ponavljam, JOS NISU IZLIJECILI NITI JEDAN JEDINI SLUCAJ PTSP-A KOD HRV. BRANITELJA, u svom radu postupaju u skladu sa pravilima med. struke. Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 19. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 19. ožujak 2007. kako je moguce da se ptsp (izvan hrvatsko-mirovinskog) u ostatku ne-hrvatskog svijeta spontano (dakle bez ikakve terapije) povalci u 60% slucajeva? da ne bi bilo da izmisljam - 60%-tna spontana (bez lijecnicke pomoci) izlijecivost ptsp-a (u ostatku svijeta bez hrvatske) je navod hrv. zavoda za javno zdravstvo, autor dr. sc. tanja franciskovic dr. med. mozda domaci psihijatri ne samo da ne pomazu nego jos i stete - da ih nema, barem bi se 60% ptsp-a spontano povuklo... ovako proizlazi da ako se obratis psihijatru u hrvatskoj - nema ti spasa, bolestan si dozivotno. Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 19. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 19. ožujak 2007. E pa prijatelju baš ta Tanja Frančišković je jedna od ključnih osoba u Rijeci bila za procjenu ptsp kod hv vojnika,mene je osobno testirala,ispitivala i pregledala,u sva tri pregleda,komisija 1 i 2 stupnja tražilo se njeno mišljenje jer je bila u to doba 93-97g jedna od odabranih doktora za psihičke poremećaje,bez njenog potpisa da boluješ od ptsp i sl, nema ništa.kakao takva osoba može tako srati u stručnim krugovima,to je kao i moj psihić koji mi je dao do znanja da sam ovisnik nakon 10g. terapije istim ljekovima,pa bi bilo dobro da ih zamjenim,e hebo on svoj posao,da ne kažem da u ovih 14g nikad niko nije nazvao i rekao jeste li OK,trebate li što...........mogo bi danima o ovome a možda jednom i otvorim temu zaozbiljno. Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 19. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 19. ožujak 2007. u to doba 93-97g , u tom periodu, 93-97, u hrvatskoj nije bilo ptsp-a koji se svojom masovnoscu, uz standardnu devijaciju, ne bi mogao uklopiti u svjetski prosjek. jednako tako, u tom periodu, ptsp je odgovarao na terapije, ima preko nekoliko slucajeva da se oboljeli nisu javljali psihijatrima preko godinu dana... medjutim 2005 predstavlja prekretnicu (naravno, cista slucajnost je cinjenica da se iste te 2005 pojavio zakon po kojem se ptsp - gle cuda - moze masno unovciti) te godine je jedna masa porazbolijevala, a ona druga, daleko manja masa iz 93-97 koja i po godinu dana nije trazila sastanak sa psihoterapeutom odjednom naglo osjetila dramaticno pogorsanje simptoma pa krenula na psihijatrije 3 puta tjedno... i predavati papire nekim drugim ministarstvima, onima koji te papire vrednuju statusima hrvi.... i zato konkretnu dr. sc. ne treba prozivati zbog njenog strucnog rada i u njemu iznesenih podataka, koje se ionako temelje na sluzbenim podacima svih ostalih zemalja osim hrvatske, a koji, mozda, govore da bi dijagnoze ptsp-a u hrvatskoj trebalo revidirati. naime, ovaj, karakteristicno hrvatski ptsp ali bas nikako ne prati svjetske trendove - pa onda to mozda i nije ptsp? nego, da ne bi bilo da pretjerujem, ti si ocito "u igri" i kao takav zasigurno bolje informiran od mene, pa znas li ti mozda makar jedan - dakle jedan jedini - slucaj ptsp-a koji je donio mirovinu, a da su ga hrvatski psihijatri uspijeli izlijeciti? pa je li doista moguce da psihijatrija u hrvata nije sposobna makar jednog jedinog ptsp-ovca izlijeciti? pa tko placa te ljude i zasto? sto oni rade? jel oni lijece ili piju kave i ocijukaju sa sestrama? znaju li oni uopce, u pauzama izmedju produciranja "blazih strucnih pogresaka" raditi i ono sto im je duznost - pomagati i lijeciti ljude koji im se obrate za pomoc?! jesu li branitelji doista zasluzili da takvi, evidentno totalni nesposobnjakovici - njih lijece? i dalje drzim da trebamo prihvatiti pomoc onih drugih, recimo izraelskih psihijatara cija je strucnost neupitna buduci da se u toj zemlji prevalencija ptsp-a medju ratnim invalidima mjeri u promilima. a to sto izlijeceni ptsp znaci ukidanje hrvi prava i mirovine nije uopce bitno - najbitnije je zdravlje, kako se to ovdje voli reci od strane oboljelih hrvi-a. možda jednom i otvorim temu zaozbiljno nemoj mozda nego otvori! to je tvoje pravo, ali i moralna duznost! Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 19. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 19. ožujak 2007. pizdiš!!! Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 19. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 19. ožujak 2007. dobro si reka,ja zaključujem da je tip ljubomoran na ove šta imaju ptsp,jer on je skroz otiša!!! Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 19. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 19. ožujak 2007. ma tip je prolupao to je sigurno kad je tako pametan šta radi na ovom forumu,pa tako pametne ljude trebamo na odgovornim funkcijama.Tip je kao zabrinut za toliki broj oboljelih,pa i ptice na grani znaju da se na jedan način htjelo izaći u susret braniteljima,jer u ovakvim ekonomskim prilikama kad ih se nije moglo zaposliti najlakše je bilo poslati ih u mirovinu.Normalno nije neko rješenje ali bolje išta nego ništa,uostalom oni bi bili i politički problem jer bi svaka vlast bila osjetljiva na njihove prigovore ili ne daj bože nerede a nebi mogla reagirati onako kako bi htjela. Prema tome dragi moji,izlišne su ove priče o stvarnim hrvi i lažnim,uostalom to je pančić htio pokušati rješiti sa famoznim mmpi2 testom pa znamo kako je završilo.Dakle da zaključim uvijek u svim vremenima poslije ratova postojale su nagrade za ratnike još od rimskih vremena pa tako i danas u ova "demokratska vremena" to je trebalo na jedan način "legalizirati".Da nije bilo ptsp izmislilo bi se nešto drugo! Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 19. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 19. ožujak 2007. pa i ptice na grani znaju da se na jedan način htjelo izaći u susret braniteljima, tko su "ptice", tko "izlazi u susret" i tko to "zna", a kada "zna", sto to tocno "zna"? iz tvog replya bi se dalo zakljuciti kako ti branitelje oboljele od ptsp-a u stvari smatras zdravim ljudima kojima se, da bi pokupili mirovine "izlazi u susret" da im se pisu lazne dijagnoze, i to ne bilo kakve vec smrtno ozbiljne psihijatrijske dijagnoze? ma cekaj ti malo, ako ti to znas, forward tvog posta na dorh, pa neka oni procijene o cemu to "ptice na grani pjevaju", a urednistvo zasigurno zna da se tvoj prethodni post ne smije ukloniti bez da se ip posiljatelja zabiljezi, sacuva, i preda nadleznima na njihov zahtjev. pa daj ti malo o "pticama" i o "zna se" zapjevaj onome tko bas i nema razumijevanja za takve "ljudi smo - dogovorit cemo se" pi*darijama.... Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. pa daj ti malo o "pticama" i o "zna se" zapjevaj onome tko bas i nema razumijevanja za takve "ljudi smo - dogovorit cemo se" Anonimci svojim javljanjem od muke kolo vode ......užičko.Samo plešite! Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. Anonimci svojim javljanjem od muke kolo vode ......užičko aha, razumijem, treba o cudnom ptsp-u sutiti jer tako rade pravi hrvati i iskreni domoljubi, a ako se netko slucajno zapita sto se to dogajda u hrvatskoj psihijatriji nesposobnoj do ozdravljenja (i popratnog ukidanja statusa hrvi) dovesti jednog jedinog oboljelog od ptsp-a, onda takvo nesto moze uciniti samo onaj koji plese uzicko kolo. pretpostavljam da bi i lijecnik koji bi jednog dana uspjesno izlijecio jedan mirovina-ptsp takodjer bio plesac uzickog kola? Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
agnez odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. apage satanas :priest: A uzicko kolo,kad budes iso u otadzbinu. Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. Malo glupo,ali ne daleko od istine,točno je da je ptsp kao bolest uzeo maha nakon 97g. lai uzmi u obzir da su tada uglavnom dovršene sve ratne igre na ovom prostoru,pa je odaziv lječnicima pa tako i psihićima bio drastično veći.Eto kako tvrde onaj koji je spreman na ratna djelovanja ne oboljeva ili u znatno manjoj mjeri od pričuvnika dignutih na ho-ruk i to stoji.Ja sam bio ŠRO i spreman vrlo na rat bio sam tankista,eto pa opet obolio.I šta onda ti meni pričaš rekao sam ti u gornjem postu ta osoba me pregledavala i davala svoja mišljenja,osim toga kakva je ona lječnica ili nekinjeni kolege ako te 10g truju tabletama koje su izazvale ovisnost a onda te kao upozore?Pa oni su u rangu dilera,barem za mene.Uostalom svjetski neki srednji red je da 30% učesniak oboli od ptsp,pa čak i u drugom svjetskom ratu su poznati slučajevi tkz. partizanske drhtavice,a jedan od slučajeva je i filmski dokumentiran u filmu KOZARA.Doduše kao vojno oboljenje zamjećen je tek negdje iz korejskih ratova i prepoznat kao bolest,u biti nije lječiv kao ni šizofrenija ali se osobe mogu kontroliratai uz ljekove i terapije.Ali samo u fizičkom smislu kad od čovjeka praviš biljku,nuspojave su slab sex,debljanje,izoliranost od svih uključujući i obitelj,česte depresije,provale osjećaja različitih inteziteta,nasilno ponašanje u određenim situacijama,koje nije kontrolirano...želiš još?samo reci,rekao sam o ovome mogu pisati disertacije Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. iz tvog razmišljanja se dade zaključiti da ti ova problematika nije najjasnija,međutim idemo redom;prvo trebaš znati ptsp kao dijagnoza postoji odavno samo se kao takva nije prepoznavala.Pitanje koje se najčešće čuje je zašto odjednom navala branitelja sa dijagnozom ptsp,pa jedan od razloga je bilo neznanje a i stid jer nije bilo lako odmah poslije rata ići na psihijatriju i priznati sebi a i drugima da si obolio(psihička bolest se uvijek najviše krila).Zatim nisu niti postojeći zakoni dozvoljavali priznavanje svojstva hrvi na osnovu ptsp u svako vrijme pa tako kako su se mijenjali zakoni tako se mijenjao i odnos prema ptsp.Ttako ovaj zadnji zakon sad konačno priznaje da se ptsp može javiti i 10-tak godina iza ratnih djelovanja,što je i logično.Nekad se bolest samo pritaji i čeka nezgodno vrijeme da se ispolji,znači on se nemora ispoljiti odmah već kad životne okolnosti pojedinca krenu u lošem smjeru tada i cjelokupni organizam oslabi pa tako i latentni ptsp u ovako oslabljenom tijelu se može lakše probuditi. Sigurno je da kako su se mijenjali zakoni tako se mijenjao i odnos prema braniteljima,ako se prisjetite odmah poslije rata većina hrvi je bila na naknadi jer je imala preostalu radnu sposobnost (a po osnovu dijagnoze ptsp,što je i moj slučaj) što znači da velika većina nije bila odmah poslana u mirovinu a iz razloga te preostale radne sposobnosti.Pretpostavljalo se da će se s vremenom oni moći zaposliti s tom preostalom radnom sposobnošću ili ako su bili zaposleni da im se osigura radno mjesto u istoj firmi koje bi odgovaralo njihovoj preostaloj radnoj spoobnosti.Ali nakon par godina vidjelo se da od tog zapošljavanja nema ništa,pa se novim zakonom iz 2001 g odlučilo da se svi hrvi na naknadi prebace u mirovinu i to s općom nesposobnošću ali samo ako je to za njih povoljnije.Eto tako se ogroman broj branitelja našao u mirovini a da nije možebit niti htio ići u mirovinu već se nadao da će liječeći se ozdraviti i pronaći odgovarajući posao.To znači u ovoj problematici oboljelih od ptsp svaki pojedinac ima svoju priču,prema tome nije velikoj većini branitelja bio cilj ići u mirovinu i nšta ne raditi nego su se velika većina tu našli i bez njihovog pitanja već samo donošenjem administrativnih mjera, a u cilju rješavanja problematike branitelja pa tako i oboljelih od strane vladajućih. Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. U svim ovim postovima vezanim uz PTSP svi tretiraju PTSP kao bolest ili psihički poremećaj nastao od ratnog stresa, što je samo dio istine..... PTSP je, čak većim dijelom, poremećaj prilagodbe na normalan život nakon rata. Tu, dakle, treba uzeti u obzir i druge čimbenike kao što su: dob i radni vijek oboljeloga, mogućnost resocijalizacije - povratak u obitelj (ako je itko ostao živ), mogućnost uposlenja, izvori životnih prihoda, preventivna liječnička skrb, itd.... Ne želeći braniti najezdu PTSP-ovaca u zadnje vrijeme (jer u njoj zasigurno ima i dosta lažnjaka) tvrdim da ima puno ljudi koji su, kad ih se skine iz uniforme i baci u "normalan" život zatečeni jer ne mogu naći posla ili zato jer su mladi otišli u rat i ne znaju ništa drugo raditi osim biti u uniformi.... A vodeći računa o totalno uništenoj ekonomiji i privredi, ogromnoj nezaposlenosti i svim drugim nedaćama koje su snašle ovu državu, držim da je relativno normalno za očekivati da budemo negdje iznad prosjeka broja oboljlelih od PTSP u odnosu na broj učesnika u ratu..... Recimo ovako: Neka je čovjek sa 18 god. nakon škole otišao u uniformu. Bez obzira, bio ranjen, ozlijeđen, bolestan ili ne, on danas ima 34 godine. Neka se malo vukao po bolovanjima ili RZ (dakle, opet poslije rata nije radio), danas imamo zrelog 34-godišnjaka koji može nemati ni dana civilnog radnog staža. To je strašno. I neprirodno. Nemojmo zaboraviti da život ide dalje, da svake godine iz škola i fakulteta izlazi nova, mlada radna snaga koja je željna posla i novaca i koja je kudikamo obrazovanija i stručnija od našeg 34-godišnjaka, koji više nema šanse za pronalaženje posla...... A čovjek je ipak još kao dijete obukao uniformu i otišao u rov braniti državu koja nakon rata nije poduzela praktički ništa kako bi tom čovjeku na neki način zahvalila na njegovoj lojalnosti i omogućila mu resocijalizaciju, nekakv posao i pristojnu plaću od koje bi živio. I šta da sad on radi? Još ako si je natovario na vrat ženu koja ne radi i dvoje djece? Rješenja ovog problema nema i zato su meni jani porivi države koja bar jednim malim dijelom pokušava nekako riješiti ovaj problem, pa makar na način da pleše po marginama zakona..... Meni je jasno da bi svi ovi negativno nastrojeni anonimusi bili najsretniji da su po završetku rata svi branitelji postrijeljani pa da nema opterećenja državnog proračuna koji im sada činimo...... Ali onda bi se valjda bunili protiv mirovina koje bi naša djeca dobijala...... Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. pa čak i u drugom svjetskom ratu su poznati slučajevi tkz. partizanske drhtavice te "partizanske drhtavice" sa upadljivim simptomima u kojoj se borac i dalje doslovno bori, kao u kazalisnoj pretstavi i tu u velikoj vecini slucajeva iskljucivo pred publikom, ali ne i onda kada misli da ga nitko ne gleda su odavno prepoznate kao jedna druga bolest - tzv. "rentna neuroza". o osnovi tih "rentnih neuroza" je, kako im i ime kaze - zelja za rentom, to su situacije u kojima covjek hoce biti bolestan jer mu bolest donosi korist... popricaj s psihijatrom o tome, ako te zanima, njemu je to zasigurno poznato... i ne znam o kakvim ti svjetskim standardima od 30% oboljelih ucesnika rata govoris? znas li da jedan izrael na 10.000 rvi-a ima samo 3 slucaja ptsp-a? samo izrael za razliku od hrvatske na temelju ptsp-a ne omogucava visoka primanja ili dugotrajne hospitalizacije, on takvim ljudima vrlo brzo nalazi radno mjesto i ukljucuje ih u zivot.... vidis kako takve terapije odlicno funkcioniraju i vidis kako se ptsp i u ratnim zemljama sa ozbiljnim situacijama u psiholoskom smislu moze sjajno drzati pod kontrolom? i tko to kaze da se ptsp "u biti nije izlijeciv"?! pa zar nisi procitao sto sam napisao i citirao autora koji je inace dr.sc psihijatrijske struke? ptsp se spontano, bez ikakve terapije povlaci u 60% slucajeva!!! sigurno da ima jedan broj upornih ptsp-a, samo taj je jako, jako mali... a sigurno nigdje drugdje na svijetu nije toliki da bi nakon sto se rijese ovi iz 2005 hrvatskih rvi-a bilo 60.000, a od toga 40.000 ptsp. Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. oooooooooooooofffffffffffffffffffffffffff topic, teški oblik. F800.0 Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. samo da se nadovežem na slučaj ptsp iz izraela,pa zna se da se tamo ratuje više manje 30-40 godina,i mnoge generacije su rođene u samom ratu te im je rat više manje prirodno stanje pa onda neće niti snositi posljedice tog rata Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. Meni je jasno da bi svi ovi negativno nastrojeni anonimusi bili najsretniji da su po završetku rata svi branitelji postrijeljani pa da nema opterećenja državnog proračuna koji im sada činimo...... vidis, da nema ovog zadnjeg dijela post bi ti bio vrlo korektan... budi siguran da meni-anonimusu takvo nesto ne pada na pamet i budi siguran da se i ja slazem da se drzava propustila kvalitetno pobrinuti za branitelje. medjutim, tvoj post je na tragu upravo onoga sto ja govorim, ti se uglavnom bavis socijalnim problemima sto jedan ptsp nije - ptsp je psihicka bolest, krajnje ozbiljna! pa ako netko nekriticki dijeli psihijatrijske dijagnoze da bi na taj nacin rjesavao socijalne probleme, onda je to ne samo kazeno djelo nego i za ovu drzavu najgore moguce rjesenje, jer, kao sto znas, branitelji su do te mejre okupirali psihijatrije da ovi knjiznice pretvaraju u psihijatrijske oridnacije jer vise nemaju mjesta, neke pu (ponajprije zadarska i sisacko moslavacka) kako to navodi slobodna, imaju svakog treceg policajca na ptsp-bolovanju, pa onda moraju dovlaciti ljude iz drugih pu, kojima pak treba placati i smjestaj i odvojeni zivot, lijekove i lijecnike takodjer treba platiti,a u cijeloj toj masi se zasigurno dogdi da neki ozbiljno bolestan od ptsp-a jednostavno ne dobije odgovarajucu lijecnicku skrb... pa zato ne moramo prihvatati zatecena stanja, treba li pomoci braniteljima, a naravno da treba, imamo mi i sabor koji donosi zakone, nije zakon o braniteljima nepromjenjiv... pa nadjimo tamo neko rjesenje i pomozimo tim ljudima ako treba i konkretnim novcem (naravno ne onolikim novcem koliki dobija bas hrvi) jer sve je bolje od ovoga... Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. cijeloj toj masi se zasigurno dogdi da neki ozbiljno bolestan od ptsp-a jednostavno ne dobije odgovarajucu lijecnicku skrb... evo npr. bas na ovom podforumu neki dan citam iskustvo "novog2 ptsp-ovca kod lijecnika-vjestaka, kaze da ga je vjestak, ni ne pogledavsi mu papire, otpilio rijecima "pola hrvatske ima ptsp". pa jel to sada dobro, iako taj vjestak ne laze kada to kaze, i sto sada ako taj kojeg je otpili doista ima ptsp, malo ozbiljniji od onog kojeg ima "pola hrvatske"? nije li to onda jako lose, naime taj, izgubljen u masi, ne moze dobiti kvalitetnu pomoc koja mu je potrebna! Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. samo da se nadovežem na slučaj ptsp iz izraela rat nigdje nije prirodno stanje, a izraelci su, buduci da su i oni ljudi, vrlo slicni hrvatima, ni njima nije normalno biti u blizini bombasa samoubojice koji se upravo raznjeo skupa sa 10 slucajnih prolaznika, a od toga 3 djece. no zasigurno djelomicno jesi u pravu, evo ja bih bio spreman prihvatiti da smo mi 100 (sto puta) podlozniji ptsp-u nego izraelci. ali onda bi kod nas trebalo biti 300 ptsp-a na 10.000 rvi, a vraga, kod nas ih je i bez najnovijeg vala 500 na tisucu - svaki drugi! doduse nasi psihijatri koji dijagnosticiraju taj ptsp u trenutcima iskrenosti pricaju i o nekakvim "svjesnim blazim pogreskama" , izraelski psihijatri ne pricaju ni o kakvim greskama, ali su sokirani stanjem kod nas i nude nam pomoc... pa kad nam ju nude, a zasto ju kvragu ne prihvatimo? Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. nije mi ajsan ovaj tip kojeg muče ptsp-ovci,u kojem si ti statusu,jesi ti uopće branitelj šta si nezaposlen kad si u ovo vrijeme na forumu,ako nam možeš reći nešto o sebi? Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. evo pa citajte ako ne vjerujete i ako mislite da se ptsp "javlja kod 30%" http://www.jutarnji.hr/zagreb/clanak/art-2006,11,21,invalidi_izrael,51303.jl Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. ako nam možeš reći nešto o sebi? mogu, hrvatski sam gradjanin koji konzumira jedno od svojih temeljnih ljudskih prava - pravo na misljanje i izrazavanje. uz to sam, kao sto vidis, sjajno informiran i zbog toga sto iznosim porazne i apsurdne, ali tocne informacije nimalo omiljen kod ovdasnjih diskutanata - mahom oboljelih od ptsp-a i u pokusaju ostvarivanja mirovine po tom osnovu. to bi, sto se tebe tice, bilo sasvim dovoljno informacija o meni i nista te vise ne treba zanimati. Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
anonimno odgovoreno: 20. ožujak 2007. Dijeli odgovoreno: 20. ožujak 2007. ti si obična p::::: i prestani više jesti g:::: k:::enu jedan.g::: si kao i ta tvoja psihijatrica oboje možete svima oboljelima od ptsp-a p:::::k::::itu kao drugu titu..marš sw ovih stranica s::: č::::čki.:::::i provokatoru jedan smrdljivi...jesu te g:::: u ŠRO kako se sam hvališ ili su ti tenk nabili u d:::....marš stoko... Editirao Mrljavac i zaključavam. Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Preporučene objave