Problemi sa bivšom...

[mail]

Poštovani alta31

Malo se zamislite o onom što ste napisali,iz vašeg posta zrači misao:"Plaćam alimentaciju i izvršio sam svoju obavezu"!

Dali je vama vaše dijete obaveza?

Umjesto da razmišljate na taj naćin,kupite malo odjeće kakvu dijete voli(sigurno će se razveseliti!)

[hanja]

ne znam da li ima pravo (to će pravnici bolje znati), ali mislim da nije u pravu. ovdje češće laici iznose svoja mišljenja, pa ću onda i ja iznijeti svoje. dakle, mislim da se o problemu plaćanja alimentacije stvari postavljaju prilično jednostrano. u pravilu je otac (u slučaju da je dijete kod majke) taj koji se prikazuje negativac koji nikad ne daje dovoljno, dok je majka uvijek u pravu i nikad ne dobiva dovoljno.

izračunato je da su troškovi dijeteta 1800 kn. ovdje svako malo netko kuka kako dijete traži više mjesečno. koliko točno više, u državi gdje je prosječna plaća 4 i nešto tisuća kuna? koliko se na dijete izdvaja u obiteljima koje žive od prosječne plaće?

dalje, ako je dijete povjereno na brigu i čuvanje majci, onda se pretpostavlja da majka ima minimalne uvjete za uzdržavanje djeteta. logično je da oba roditelja dijele troškove za uzdržavanje djeteta. pritom nisam nikad čula da je omjer izdvajanja 50:50 posto, u pravilu otac izdvaja više. recimo da je i to u redu ako majka ima više briga samim tim što je dijete kod nje. međutim, ovdje se svako malo kuka i na omjer 85:15 posto (1500 kn od oca, 300 kn od majke). koliko bi to otac trebao izdvajati, 100 posto od iznosa za uzdržavanje djeteta? zar to onda ne pokazuje da majka nema minimalnih uvjeta za djetetovo uzdržavanje? zar shodno tome, u takvim slučajevima, ne bi dijete trebalo povjeriti na brigu i čuvanje ocu, ako on jedini ima uvjete da skrbi o djetetu, tj. ako majka nije u stanju participirati u troškovima za dijete?

ako vaša bivša supruga redovito od vas dobiva 1500 kuna, i ako se pretpostavlja da je valjda i sama u stanju izdvojiti koju kunu za svoje dijete (budući da je dobila dijete), onda se nikako ne bi smjelo dogoditi da dijete šetka do oca bez ičega sa sobom. to je onda prilično prljava igra, neopravdano nametanje krivnje i grižnje savjesti ocu, koji uredno ispunjava svoje obaveze, a sve preko djetetovih leđa.

[newbie]

Čini li se to meni samo ili se implicira kako bi svako hrvatsko dijete razvedenih roditelja moralo živjeti po procjenjenom iznosu, a za koji je evidentno da nije mogao biti manji jer se ionako nitko u službenim podacima ne razbacuje ičim, a da su pri tom uključeni iznosi ukupnih godišnjih prosječnih troškova: stanovanje s režijama, školovanje sa svim ostalim vrstama neobavezne edukacije budućih građana a naše djece a glede i u svezi njihovog boljitka i stjecanja što šireg spektra kompetencija, prijevoz, hrana, oblačenje, obuvanje, higijenske, didaktičke i kulturološke potrebe o kojima svaka iole ozbiljna službena projcena vodi računa kako za odrasle tako i one male, odmor i sl.?!

Je li kome ikada ikome palo na pamet da onaj koji s djetetom živi ulaže dodatne iznose kako bi dijete imalo standard možda veći i bolji od minimalnog koji mu je na taj način zagarantiran, pa je ukupan iznos i ponešto veći, realno?

E pa sad počnite ljudi zbrajati, bili u braku ili ne bili u braku, odgajali i uzdržavali dijete/djecu odvojeno, zajedno, samostalno, kako god poželite.

Skoro da sam spremna onom tko ustanovi da mu dijete živi na tom minimumu i predoči mi dokaze o tome za godinu dana kako bi izračunali prosjek, javno ponudila da mu osobno nadoknadim pola uzdržavanja koje je sudskom odlukom prisiljen plaćati, pa nek' ima smješak ujutro kad se gleda u zrcalo i kaže:

MOJE DIJETE MENI NIJE UTEG OKO VRATA!!!

[hanja]

nisam implicirala kako si shvatila, nego sam postavila pitanje na temelju čega su majke, kojima 85 % participiranja u procijenjenim životnim troškovima djeteta od strane bivšeg supruga nije dovoljno ni da opskrbe dijete najosnovnijim potrebama, uopće dobile dijete?

a kad se već spominju stan i režije, nek me netko ispravi ako sam u krivu, ali koliko je meni poznato, da bi jednom roditelju dijete bilo dodijeljeno, prvi je uvjet da taj roditelj djetetu može osigurati najosnovnije životne uvjete, kao što su stan i režije. ako će drugi roditelj ovom roditelju plaćati mjesečno stan i režije, onda zašto dijete nije kod tog drugog roditelja?

[newbie]

...koje ulaze u troškove života djeteta. Koliko je meni poznato, a poznato mi jest, ne radi se o iznosu za hranu i odjeću.

 

A zašto nije tako kako pitaš: jer dijete nije autić ili barbika koje su dvije prijateljice ili prijatelja kupili u djetinjstvu, jednom mama dala 5 kuna više, pa ga zato večeras nosi sebi doma.

 

Ne radi se o trgovini već Djetetu.

 

No, nekako sam glupo na sekundu pomislila da pričamo o Osobi a ne o kupljenoj igrački i stoga se najdublje ispričavam što sam na taj način- promašila temu.

 

[newbie]

A da se razumijemo, obzirom da je komunikacije otišla dalje od prvotne teme u postu koji ju je i otvorio: Bezočan je čin svake moguće ucjene ili prisile na nešto više ili drugo. Ne zbog činjenice "više ili drugo", već načina na koji je izneseno da se provodi.

[hanja]

imaš pravo, prešle smo okvire ove teme. ma ja se nekad možda previše "zapalim" za neku temu pa onda želim dati i neko drugačije mišljenje, pokazati da stvari nisu crno-bijele, da svaka priča ima i drugu stranu. i onda odem u neke širine, dubine, i onda me se krivo shvati ...

[newbie]

Ne, nisam te krivo shatila i upravo sam uočila i prvi put dvije stvari:

- plaćanje stana MAJCI?

Odgovor glasi: dijete se povjerava majci na zajednički život, skrb ostaje zajednička skrb ako nekom ne biva uskraćena (što je btw. iznimno rijetko i može biti vraćeno), a uzdržavaju DIJETE zajednički, no sud određuje u kojem omjeru. Ako i to ne bi bio trošak života, podpitanje: spava li dijete na cesti i pere se u lokvi? Ono, ne majka, naglašavam.

- Dijete onom tko ima više para?

Obzirom na predhodnu stavku, to bi bila-trgovina.

 

A sve što stoji da nije u redu, ne, nije u redu: nije u redu ucjenjivati oca bilo čime, pa ni financijama.

 

Ne, nisam te krivo shvatila.

 

 

[hanja]

koliko znam, prvi i osnovni uvjet da dijete bude dodijeljeno roditelju jest da mu taj roditelj može osigurati stanovanje. ako majka ne mkože osigurati stan i režije, dakle ono najosnovnije za djetetov dostojanstven život, onda se dijete povjerava drugom roditelju. je li tako ili nije? samo sam to htjela reći, ni manje ni više od toga. nije to nikakva trgovina, i ne radi se o tome tko ima više para. ne mislim da dijete mora ići onom tko ima više para niti da je dijete igračka koja se nabacuje sad jednom sad drugom.

[newbie]

Radije bih ne pričala o majkama ili očevima, već principu.

Dijete treba imati životni prostor. Fizički prostor, njemu odgovarajuć. Kada onaj koji traži da mu se povjeri dijete, mora ga djetetu takvog i osigurati. Teško da bi mogao strpati 5 djece u jednu sobu, kao što se zbiva kod obitelji u kojima su roditelji u braku, teško da bi pripadajućim smatrali i zajednički sobu raznospolnoj djeci, kao što nije nikakav problem kod predhodnospomenutih obitelji.

Zna se što spada pod troškove djetetovog života: ono što mu je neophodno za život, a iznosom koji se objavljuje do 1.4. svake godine (ili ne mijenja u odnosu na proteklu) se određuje koliki je neki procjenjeni ukupan iznos. Taj iznos roditelji dijele, odnosno biva im dodijeljen na omjere, a u skladu sa djetetovim troškovima, pazeći da ukupna cifra ne bude veća od procjenjene, a ukoliko roditelj (neki) ima izvanredno visoka primanja, sud mu dodjeljuje poveći isnoz smatrajući kako time roditelju neće ugroziti standard, a shodno jednoj malenom stavčiću koji se skriva u Obiteljskom zakonu, no to su iznimno rijetki slučajevi, još rjeđi od plaće od 30-40 tisuća kunica.

 

PS. A što nitko ne spomene glazbene škole, instrumente, njemački, talijanski, engleski, španjolski, košarku, nogomet, tenis, judo, plivanje, kojekakve tečajeve. I to se priznaje kao trošak djeteta. A košta kao telefon, voda, struja, blablablablablabla?

[hanja]

PS. A što nitko ne spomene glazbene škole, instrumente, njemački, talijanski, engleski, španjolski, košarku, nogomet, tenis, judo, plivanje, kojekakve tečajeve. I to se priznaje kao trošak djeteta. A košta kao telefon, voda, struja, blablablablablabla?

 

možda zato što živimo tu gdje živimo i imamo standard takav kakav imamo (prosjek)?

slažem se da dijete ima pravo na raznorazne tečajeve, glazbene škole, instrumente ... možeš slobodno dodati i skijanje zimi jer dijete ima pravo naučiti skijati, ljetne kampove za učenje stranog jezika jer dijete i na to ima pravo, bar jedno kvalitetno putovanje godišnje jer dijete ima pravo i duhovno se obogaćivati. možeš slobodno dodati da dijete ne želi nositi bilo kakve cipele, ono ima pravo poželjeti marte koje koštaju soma kuna. koji roditelj ne bi svom djetetu volio omogućiti sve što dijete poželi? samo, jedna je priča kod "normalnih" obitelji ako svojim primanjima ne mogu dijetetu sve to omogućiti, onda nikom ništa, čovjek se pokriva koliko mu je duga deka. e, ali kad se roditelji rastave, kad na dnevni red dođe alimentacija, onda se svim mogućim bilda djetetov proračun. ne daj bože da otac nešto ne može financirati, onda je on bešćutan gad. i tko onda govori o trgovini?

 

ako majka koja svaki mjesec za dijete dobiva 1500 kn nije u stanju djetetu nabaviti ni najosnovnije stvari, nego ga šalje ocu bez ičega, onda je problem u njoj, a ne u visini alimentacije.

 

zna se što spada u osnovne životne potrebe, tj. u osnovne životne troškove, i to se dijeli i svako podmiruje svoj dio redovitim mjesečnim iznosima. sve ostalo, kao što je kupovanje instrumenata, ne spada u osnovne potrebe nego u ekstra izdatak pa se onda valjda i plaća ekstra, prema dogovoru i prema mogućnostima roditelja.

[newbie]

Eh, gle, draga, upravo i pričam o poremećenim mjerilima i stavovima, naravno da ćeš, po običaju izbanalizirati stvar do besvjesti i zakačiti se na neviđene sitnice: pohađanje i učenje npr jezika i sud čak priznaje kao djetetov trošak života, jer ono na to ima pravo, a ti vrti po

martama koliko te god volja. Marte od soma ipo kuna nisu potreba, a jezik, npr jest njegova obrazovna potreba koja iako nije na listi obaveznog ili izbornog predmeta u školi se- priznaje među osnovnima.

Pa ti ne priznaj, piši ili misli što te volja, sudovi to u obzir uzimaju. U okviru izrečene cifre.

A lamentacije mogu ovako ići do besvjesti

 

Pa se stoga vratimo na prvotnu misao a glede i u svezi prvog posta ovo topica:

ako majka koja svaki mjesec za dijete dobiva 1500 kn nije u stanju djetetu nabaviti ni najosnovnije stvari, nego ga šalje ocu bez ičega, onda je problem u njoj, a ne u visini alimentacije.

TOČNO!

 

A ovo:

sve ostalo, kao što je kupovanje instrumenata, ne spada u osnovne potrebe nego u ekstra izdatak pa se onda valjda i plaća ekstra

prepustimo ono tko je voljan. Uoči riječ: "voljan", što bi značilo, imati volju, želju, rado nešto učiniti itd, itd, itd...

U ovu kategoriju ide Martens, Skechers, skijanje u Švicarskoj, ljetovanje na Tenerifama i sl. Ali uz predhodnu kategoriju ide, jezik, sport i sl. Ovdje-ne.

[hanja]

slažem se sa svim što kažeš, i to je bila suština i mog posta, a ne marte.

s martama sam karikirala, namjerno, idu u isti koš s instrumentima. htjela sam reći, ako se krene tim putem, onda nikad kraja. a imala sam pritom na umu one slučajeve u kojima žene, iako redovito primaju solidnu alimentaciju, na jedan ne fer način vrše dodatan pritisak, ucjenjuju, uvaljuju osjećaj krivnje i sl. mislim da se slažemo da to nije u redu, prema tome nema potrebe dalje vrtjeti istu priču

[newbie]

Sasvim točno.

Osjećam potrebnim obavijestiti svekoliko forumaško pučanstvo, kako bi lakše mjerili u vlastitim slučajevima, da znaju o kojim se iznosima radi: sport djeteta se kreće oko 200-250kn/mj, glazbene škole 120kn/mj, unajmljivanje glazbala 700kn/godišnje pa ispada nešto više od 50kn/mj, jezici 200-250kn/mj. Čak kad bi dijete išlo na sve 3 stvari paralelno, kad se zbroji ispada nekih niti 600/mj podijeljeno na oba roditelja, a držim da je sasvim bespredmetno se natezati oko 100kn/mj ako to djetetu omogućava npr. vladanje jednim svjetskim jezikom- više. Amen i toj diskusiji.

 

Papagajski zaključak koji ponavljam od početka ovog topica:

1) ucjenjivanje roditelja koji s djetetom ne živi, na bilo koji način i bilo čime, je NEDOPUSTIVO

2) uzdržavati dijete shodno sudskoj odluci je OBAVEZNO

 

[hanja]

imaš pp

[Mia77]

Nikako niste u pravu. Ja osobno ne bih dozvoljavala iskorištavanje na taj način iako sam razvedena sa djetetom od 4 godine. To nije niti fer niti realno. S obzirom da gospodin plaća dosuđeni iznos redovito, on samo na svoju dobru volju može kupiti robicu itd, a ne zato jer je ona to tako odlučila. Recimo da svaki roditelj pridonosi po 1500 kuna za uzdržavanje, znači 3000 kn, djete sigurno ima što za obući. mislim da je bitniji odnos između gospodina i njegovog djeteta. Nema te robice ili sl.. Kupite par stvari pa ih držite kod sebe, neka dijete ima, ali ne njoj za gušt nego dijetetu za život. Držite se, znate koliko ima žena koje ne mogu nastaviti živjeti dalje nego žive u svom očaju, a vi se nedajte, na svako njeno zlo, poklonite joj smješak. Pozdrav, držite se.

[bigfoot]

...osobno, poznato je da sam protiv hranarine, kao pravne , civilizacijske i ljudske institucije. Moj stav je da brigu o djeci razvedenih ljudi isključivo treba provoditi država, koja je jedini krivac i jedini odgovoran za raspad civilizacijske i pravne institucije braka. Krivac jer potiče ljude na sklapanje braka, bez prethodnog upoznavanja sa značajem i posljedicama raspada, i krivac jer nije prevenirala i uvažila osnovni uzrok raspada braka - poremećaj osobnosti jednog ili oboje supružnika, pri čemu je UVIJEK poremećaj samo jednog jedini i glavni uzrok raspada braka.

 

Ali, šta je tu je.....hranarina je tu, dio je neljudskog apsurdnog Obiteljskog zakona, koji je važeći i ogroman dio pitanja na ovom forumu vrti se oko ove gluposti...

 

Dakle, u konkretnom primjeru, radi se o uobičajenom postupku " probijanja granica" bliske osobe..- granica koje se odnose na svaki segment bračnog ili poslijebračnog života, a dio je opisanih, predvidljivih, uzročno - posljedično objašnjivih postupaka osobe koja koristi mehanizme osobe s Graničnim poremećajem ili pak ima Granični poremećaj osobnosti.

 

Postupak bi po nekakvoj logici trebao potpadati pod Zakon o zaštiti od obiteljskog nasilja, jer ima iste uzroke i mehanizme kao i ostalo obiteljsko nasilje, ali kao što je poznato i taj zakon se kod nas potpuno neispravno tumači i u praksi provodi na zločinački, spolno - diskriminirajući način.....

 

http://web4health.info/en/answers/life-family-violence.htm

 

http://www.ejfi.org/DV/dv-6.htm

 

http://www.oregoncounseling.org/Handouts/DomesticViolenceMen.htm

 

http://www.batteredmen.com/batbpd.htm

 

http://www.dvmen.org/dv-34.htm

 

 

itd....itd....itd....

 

 

[alta31]

Kad je već netko spomenuo plaćanje stana majci...samo da kažem kolika je bila dobra volja oca nakon razvoda! On je svoju bivšu ostavio da živi u njegovoj kući jer nije imala kuda, a on je otišao u podstanare, i kada je u ožujku izašla iz kuće (u kojoj je par mjeseci živjela sa svojim novim mužem), ostavila je brdo nepodmirenih računa koje smo mi plaćali i pokupila sav namještaj "jer to njoj treba". U isto vrijeme i nas dvoje smo kupili stan i kupovali namještaj jer smo bili podstanari...a da ne spominjem kako dijete uči da je njen tata glupan i majmun i da ju tuče! I sad neka mi netko kaže da je ona majka!!!!! I još da napomenem da dijete nema nikakvih aktivnosti, sad ju je jedva upisala u vrtić, a kako mi se čini ni to neće potrajati jer ju je već jednom ispisala iz vrtića, a radi se o djetetu od 4 godine.