pomozite!!!

[TEA199]

Ovako s mužem sam u braku bila 7 god ,imamo jedno dijete. Zadnje četri godine nismo se slagali i ja sam pronašla ljubavnika on je to saznao i 3.mj. uzastopno smo se svađali nakon čega sam ja otišla od njega ,preselila se svojim roditeljima. Dijete je išlo k njemu kad je pozelio i to je bilo 2 puta tjedno po 3 sata nakon čega bi me zvao da plaće i da dođem po njega. Jednog dana me je toliko isprovocirao na mobitel da sam bijesna otišla do njega i tamo su me u kući dočekali on i njegova obitelj , tu smo se posvađali i izvrijeđali nakon čega sam ja zvala policiju , u međuvremenu je on pozvao svoju odvjetnicu - i naravno policija se je prepala njegove odvjetnice ,pošto je on imao svjedoke ja nisam meni su pridodali prekršaj za nasilje u obitelji. Nakon toga poštom mi je stigla poziv za ročište u kojem on traži skrbništvo nad djetetom.

Toliko se bojim da ostanem bez djeteta a znam da su mi sve jako dobro smjestili .

U tom prijedlogu za skrb nad dijetetom on navodi da mu nisam htjela reći gdje se dijete nalazi, da sam mu branila kontakte s djetetom itd.

Koliko su moje šanse da dobijem skrbništvo pošto sam imala ljubavnika?????

[KissTheCook]

90% i više. Centri za socijalnu skrb u svojim mišljenjima skoro uvijek dodjeljuju djecu majci, pogotovo ako je u pitanju jedno dijete, a ne više djece, gdje bi neka mogla pripasti vama a druga vašem suprugu. Činjenica da vi imate ili nemate ljubavnika nema nikakvog utjecaja na pravo na uzdržavanje djeteta i zajednički život s njim. Nećete dobiti dijete jedino ako ste alkoholičarka, ako uživate opojne droge, ako nemate dovoljno sredstava za život, ako vodite neuredan život u smislu da negativno utječete na razvoj djeteta, ili ako ste smanjeno ubrojivi - ako imate duševnu bolest, ili ako bi zajednički život s vama utjecao na to da bi dijete popuštalo u školi i slično. Dakle, bez straha.

[mario-sb]

KissTheCook je napisao:

90% i više. Centri za socijalnu skrb u svojim mišljenjima skoro uvijek dodjeljuju djecu majci, pogotovo ako je u pitanju jedno dijete, a ne više djece, gdje bi neka mogla pripasti vama a druga vašem suprugu. Činjenica da vi imate ili nemate ljubavnika nema nikakvog utjecaja na pravo na uzdržavanje djeteta i zajednički život s njim. Nećete dobiti dijete jedino ako ste alkoholičarka, ako uživate opojne droge, ako nemate dovoljno sredstava za život, ako vodite neuredan život u smislu da negativno utječete na razvoj djeteta, ili ako ste smanjeno ubrojivi - ako imate duševnu bolest, ili ako bi zajednički život s vama utjecao na to da bi dijete popuštalo u školi i slično. Dakle, bez straha.

 

Na žalost bojim se da je i u vašem slučaju, kao što je i u slučaju mnogih vama sličnih majki, ovo što je napisala ili napisao KissTheCook istina

[mario-sb]

- Nalazite si ljubavnika, ( varate zakonitog supruga i još se zbog toga što ga varate, sa njime i svađate )

- odvodite vaše zajedničko dijete od njegovog ili njezinog oca, pretpostavljam, bez suglasnosti supruga,

- dijete dajete na viđanje ocu, na kapaljku i kako VI to mislite da treba

- odlazite živjeti k svojim roditeljima da bi ne zadugo poslije toga BIJESNI ušli u dom svoga supruga, njegove obitelji i pravili red kako se to vama hoće

- napadate obiteljsku kuću svoga supruga i još zovete policiju da vam pomogne, uistinu, čudi me da vam nisu pomogli

- nakon svega, nije niti čudo što vam suprug traži skrbništvo nad djetetom

 

TEA199:

" Toliko se bojim da ostanem bez djeteta a znam da su mi sve jako dobro smjestili".

 

Nekada je uistinu važila ona stara poslovica:

" tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada "

( tu mislim naravno na vas )

ali danas to više ne vrijedi

i bez obzira na sve što sam vam gore napisao, ne bojte se,

djeteta će pripasti vama !

[Gringo]

Danas u Hrvatskoj sustav štiti interes žene, očeve šikanira, a za djecu ih nije briga. U cca 90 % slučajeva djeca se povjeravaju majkama na zajednički život gotovo automatizmom, bez ikakvih kriterija, osim rodnog.

 

"meni su pridodali prekršaj za nasilje u obitelji"

 

Vidite da je otac dobio prekršaj za nasilje, njemu ne samo da dijete nebi moglo biti povjereno na zajednički život, nego bi mu i ograničili viđanje djeteta.

 

Vaš slučaj biti će vrlo zanimljiv, ako vam povjere dijete na zajednički život onda će to biti još jedan u nizu dokaza o izrazitoj pristranosti sustava.

[NIKA01]

Naravno da dijete treba automatizmom pripasti majci. Kada muškarci budu mogli nositi to divno biće u sebi devet mjeseci, odricati se i strepiti za tu malu mrvu u sebi, bojati se svakog "čudnog" osjećaja, danima i noćima iščekivati sretan ishod i pri tome biti savršena žena, majka, kraljica... i kada budu mogli prolaziti višesatne porođajne muke, postporođajne bolove( što od reza, što od vraćanja organizma u prvobitno stanje, što od grudi koje se upale u roku 10 min. i stvaraju nesnosnu bol, što od dojenja koje je najzdravije za malog anđela, ali je bolno da si vi to muškarci ne možete ni zamisliti) onda neka se bore za jednakost u postotcima. Kada se samo sjetim koliko muškaraca ne može ni prisustvovati porodu jer je to za njega ne znam šta.....sva se naježim!

I sama sam dijete rastavljenih roditelja i mada je moj otac bio izvrstan čovjek i pažljiv otac, uvijek, ali baš uvijek bi izabrala život sa majkom!

[Gringo]

U prvobitnoj zajednici bilo je "prirodno" da se muškarci smatraju lovcima, a ženama mjesto uz djecu.

Od tada do danas provedena su brojna istraživanja, a neka od njih kažu sljedeće:

 

Što je više otac uključen u brigu za dijete, to je djetetu lakše uspostaviti otvoren i kvalitetan odnos povjerenja s novim osobama u njenom/njegovom (djetetovom) životu.

 

M. Main, D. R. Weston, „The Quality of the Toddler's Relationship to Mother and to Father: Related to Conflict Behaviour and the Readiness to Establish New Relationships“, Child Development, Vol. 52, 1981, pp 932-940.

 

Djeca osnovnoškolske dobi bez očeva imaju veću vjerojatnost da će imati noćne more, strahove, bit će manje popularni među vršnjacima i češće će se neprijateljski ponašati prema odraslima. Veća je vjerojatnost da će biti ovisni o drugima, nepažljivi, agresivni i/ili povučeni. Općenito imaju slabe socijalne vještine, a posebno su slabiji u komunikaciji.

 

John Guidubaldi, Joseph D. Perry, Bonnie K. Nastasi, „Growing Up in a Divorced Family: Initial and Long Term Perspectives on Children's Adjustment“, u Stuart Oscamp, ed., Applied Social Psychology Annual, Vol. 7: Family Processes and Problems (Beverly Hills, CA: Sage Publications, 1987), p. 230.

 

Bebe za koje se brinu samo očevi pokazuju vještine na područjima socijalnih i osobnih vještina koje dva do šest mjeseci ranije nego što djeca to u prosjeku usvoje te vještine. Ovakav ubrzan napredak se nastavlja i u kasnijoj dobi te djece.

 

Kyle D. Pruett, „The Nurturing Male: A Longitudinal Study of Primary Nurturing Fathers“, in Fathers and Their Families, ed. Stanley H. Cath , Alan Gurwitt, Linda Gunsberg (Hillsdale, NJ: The Analytic Press, 1989), p. 390.

 

Istraživanje provedeno u Danskoj u koje je bilo uključeno 1200 djece u dobi od 3 do 5 godina (od kojih je pola živjelo s ocem, a pola s majkom) je pokazala da su djeca koja žive s ocem izložena manjem riziku da se osjećaju kao žrtve. Djeca koja žive s ocem su pokazala manju preosjetljivost na kritiku i imala su manje ispada u ponašanju. Djeca koja žive s ocem su upola rjeđe imala noćne more, nisko samopoštovanje, osjećaj osamljenosti i probleme s koncentracijom. Djeca koja žive s ocem su bila tri puta rjeđe viktimizirana od strane druge djece i četiri puta rjeđe su imala napadaje straha, nego djeca koja žive s majkom. Konačno, djeca koja žive s ocem su imala više prijatelja.

 

Mogens Nygaard Christofferson, „An Investigation of Fathers with 3-5-Year-Old Children“, presented at the Social Research-Institute Ministerratskonferenz, Stockholm, Švedska, 27-28 April 1995.

 

 

Dali vi imate neke argumente koji nisu rezultat stereotipa i predrasuda?

 

Eh da, i još nešto, ali ne i manje važno, vi nam tu opisujete svoje potrebe i osjećaje, ali morali bi znati da nema znaka jednakosti između potreba i osjećaja roditelja i djeteta. A roditelj koji vlastite potrebe i osjećaje nije u stanju odvojiti od djetetovih nikako se ne može nazvati stabilnijim roditeljem kome bi trebalo dijete povjeriti na zajednički život.

[mario-sb]

NIKA01 :

 

" Kada muškarci budu mogli nositi to divno biće u sebi devet mjeseci..."

 

Dok vi ne budete u mogućnosti da rađate djecu bez učešća muškaraca u tom stvaralačkom činu i dok nas ne kastrirate uz pomoć i blagoslov Hrvatskih zakona,

do tada se draga gospođo suzdržavajte ne zaštičenog spolnog odnosa pa nećete imati "probleme" koje ste nabrojili a koji su za mnoge majke jedno od najdivnijih životnih iskustava.

[bartleby]

Tea, potpuno je nebitno kome će dijete 'pripasti'. Za dijete je važno da i dalje ima oba roditelja i da su roditelji stabilni. Potrudite se uvažavati ih i pokazati da uvažavate potrebe djeteta - ono nije izabralo vaš razvod, to je vaša stvar. Potrebe djeteta ne uvažavate ako ne uvažavate važnost oba roditelja u životu djeteta. Stvar je vrlo jasna - smanjite doživljaj i mislite prvenstveno na dijete. Javite se ocu djeteta, razgovarajte isključivo o djetetu i dogovorite kad će i koliko dijete biti s njim - ne po par sati, već po par dana.

 

Skrbništvo ne možete dobiti - bez obzira s kim će dijete živjeti, oboje ćete i dalje biti skrbnici djeteta i odluke o djetetu morate donositi zajednički. Roditelj s kojim dijete živi nije vlasnik djeteta i ne bi se smio tako ni ponašati.

[mario-sb]

Roditelj s kojim dijete živi nije vlasnik djeteta i ne bi se smio tako ni ponašati.

 

Na žalost, NETOČNO.

Roditelj kojemu je dijete povjereno,

je apsolutni VLASNIK DJETETA !

[bartleby]

U današnje vrijeme je trudnoća i porod izbor a ne obveza (pa time majka nije žrtva već ona koja odlučuje) i ni na koji način ne obvezuje dijete da u slučaju razvoda roditelja ono mora željeti živjeti baš s majkom. Osim toga ste to stanje opisali kao neku tešku bolest, što ono definitivno nije, osim u slučaju težih komplikacija. I sasvim ste smetnuli s uma da posvojena djeca imaju svu roditeljsku brigu od osoba koje nisu prošle kroz strašno iskušenje trudnoće i poroda.

[bartleby]

mario-sb, nešto ste puno ljuti pa odgovarate na tvrdnje koje nikad nisu izrečene. Ne, roditelj s kojim dijete živi nije vlasnik djeteta i ne bi se smio tako ponašati - ako to ipak čini, postoje pravni putevi da malo popravi svoje ponašanje, usprkos nefunkcioniranju sustava. Međutim, sustavi nigdje u svijetu ne funkcioniraju dok se ne skupi kritična masa onih koji ih na to primoraju. Kritična masa onih koji jadikuju 'joj, kako nam je teško', nema značaja.

[mario-sb]

bartleby je napisao:

mario-sb, nešto ste puno ljuti...

 

Kako ne bi bio ljut kada : saborki zastupnici, predsjednik države Hrvatske, ministri, cijela nacija, osim CZSS i njima slični iz dana u dan ponavljaju:

" pravna država i njihove institucije moraju profunkcionirati "

pitam ja vas : dali institucije, kada je pravo djeteta u pitanju funkcioniraju ?

[NIKA01]

Nisam ni sumnjala da će se muška populacija odmah okomiti na mene...ili bolje rečeno ogorčena muška populacija- zar ne mario-sb...teško je prihvatiti činjenicu da je CZSS ipak odlučio da je za vaše dijete bolje da živi sa majkom?!

 

A što se tiče onih silnih "citata" kojekakvih studija i istraživanja...ma dajte molim vas-dobro da niste iskopali rezultat istraživanja stanovnika sa Salomonskih otoka koji je dokazao da je za dijete najbolje da se majka po porođaju ostavlja sama sa krokodilima i ostalim zvijerima u šumi, daleko od plemena sve dok ne umre....

 

E sad pucajte!

[Gringo]

"teško je prihvatiti činjenicu da je CZSS ipak odlučio da je za vaše dijete bolje da živi sa majkom?!"

 

Svakom stabilnom roditelju koji je svjestan činjenica da su za kvalitetan psihofizički razvoj djeteta i zdravu spolnu identifikaciju potrebna oba roditelja teško je prihvatiti činjenicu da se dijete povjeri roditelju koji će vlastitom djetetu onemogućavati njegovo legitimno pravo na drugog roditelja i tretirati vlastito dijete kao sredstvo osvete bivšem partneru. To nema veze sa djetetovom dobrobiti, ali ima puno veze sa zlostavljanjem djeteta.

 

"koji je dokazao da je za dijete najbolje da se majka po porođaju ostavlja sama sa krokodilima i ostalim zvijerima u šumi, daleko od plemena sve dok ne umre...."

 

Ako vi imate ovakva iskustva iskreno mi je žao, ali to nije razlog da na temelju vlastitih loših iskustava donosite sud o svim ostalim ljudima i da smatrate da ste jedini pravi vlasnik istine.

[Soprano]

NIKA01 je napisao:

Naravno da dijete treba automatizmom pripasti majci. Kada muškarci budu mogli nositi to divno biće u sebi devet mjeseci, odricati se i strepiti za tu malu mrvu u sebi, bojati se svakog "čudnog" osjećaja, danima i noćima iščekivati sretan ishod i pri tome biti savršena žena, majka, kraljica... i kada budu mogli prolaziti višesatne porođajne muke, postporođajne bolove( što od reza, što od vraćanja organizma u prvobitno stanje, što od grudi koje se upale u roku 10 min. i stvaraju nesnosnu bol, što od dojenja koje je najzdravije za malog anđela, ali je bolno da si vi to muškarci ne možete ni zamisliti) onda neka se bore za jednakost u postotcima. Kada se samo sjetim koliko muškaraca ne može ni prisustvovati porodu jer je to za njega ne znam šta.....sva se naježim!

I sama sam dijete rastavljenih roditelja i mada je moj otac bio izvrstan čovjek i pažljiv otac, uvijek, ali baš uvijek bi izabrala život sa majkom!

 

 

Ovo je ono tipično feminističko razmišljanje koje je povezano s apsolutno ničim!!!!

 

Hoćete reći da čin poroda opravdava majci da radi šta hoće i kako hoće??? Dali joj taj čin daje za pravo da kada dovedem malenu natrag da me dočeka pijana i još kasni 20 min, da mi brani viđanje mog anđela dok dijete plače i želi k meni, da se sa dijetetom vozika okolo sa busom u pola 10 navečer i ne želi mi reći kamo ide, da sve troškove dijeteta snosim ja dok ona zuji po kavicama, a na socijalnoj izjavljuje da radi kao komercijalist, a završila je ugostiteljsku kao i ja i ne radi apsolutno nigdje!!!!!

Plus još bilijun gluposti koje mi je napravila, slagala itd....

 

Zar joj to daje to pravo?????????