Milijunska tužba protiv bolnice u Klaićevoj i RH

[anonimno]

Milijunska tužba protiv bolnice u Klaićevoj

 

 

 

 

 

Vrhovni sud RH potvrdio je presudu zagrebačkog Županijskog suda kojom je u veljači 2006. kirurg zagrebačke Klinike za traumatologiju dr. Igor Krpan oslobođen optužbe da je na Silvestrovo 1999. spolno općio sa svojom tada, troipolgodišnjom kćerkicom

 

ZAGREB - Liječnik je tako, nakon gotovo sedam godina, i osuđujuće presude 2003., pravomoćno oslobođen krivnje za oba djela iz optužnice - rodoskvrnuće i spolni odnošaj s djetetom, za koje su mu prijetile najmanje tri, odnosno od jedne do osam godina zatvora.

 

Zbog štete koja mu je nanijeta posljednjih nekoliko godina, kao i činjenice da bez posebnog tzv. nadzora socijalnog radnika godinama nije mogao vidjeti dijete kojemu je danas 10 godina, Krpanov branitelj Marko Ujević za Vjesnik je najavio podizanje višemilijunske tužbu protiv RH i Klaićeve bolnice, unutar koje je djelovao Psihotrauma centar koji je izradio nalaz o slučaju.

 

A sporni nalaz opisuje upravo Vrhovni sud u obrazloženju presude u kojoj stoji: 'Mišljenje Psihotraume centra koje je dala psihologinja Mihela Rister, a popisale dvije psihologinje koje dijete nisu ni vidjele, dvojbeno je'. Psihijatrijska vještakinja dr. Dubravka Kocijan Hercigonja, navodi se nadalje u obrazloženju, dijete je posjetila tek tri godine nakon navodnog djela, tvrdeći suprotno iskazu djevojčicine majke da je dijete spontano iskazivalo o događaju.

 

Majka, koja je bila nazočna ispitivanju troipolgodišnjeg djeteta, tvrdila je pak kako je dr. Rister djetetu postavljala pitanja, te da u tome nije bilo nikakve 'spontanosti'.

 

Najteže optužbe, da joj je 'tata gurao štapić u guzu', te da je 'tatina piša povraćala', majka tvrdi, nikada nije čula od svog djeteta niti je djevojčica ikada to rekla psihologici. Naprotiv, 'umjesto spontanosti', dr. Rister 'pomogla' je djetetu dodavši joj papir na kojeg su umjesto 'tatinog povraćanja' zalijepili.

 

Osim toga, navodi vještakinje Kocijan Hercigonja proturječni su i zbog tvrdnje da dijete koje pojedinim riječima daje neodgovarajući sadržaj jer ne zna njihovo pravo značenje, može razlikovati stvarnost od fantazije i istinu od neistine. Na to su naime, upozoravali i psihijatar dr. Josip Đaković te psihologinja dr. Jadranka Zorić, koji su tvrdili da se dokument dr. Rister ne može prihvatiti kao dokaz.