Spinn

Dakle, banka je poslodavcu svog dužnika poslala rješenje o ovrsi, a na odgovor poslodavca da je radnikova plaća opterećena do zakonskog maksimuma banka dostavlja podnesak u kojem inzistira da se postupi po rješenju, jer je riječ o ovrsi na novčanim sredstvima a ne na plaći dužnika, te da to što mu je već maksimalan dio plaće pod ovrhom ne predstavlja smetnju za provedbu spomenutog rješenja. Nisam stručnjak, ali ovakvo tumačenje od strane banke mi je sasvim nelogično, pa molim mišljenje iskusnijih kolega ovdje.

Zahvaljujem na brzom odgovoru. Iako sam i sam očekivao tako nešto, ipak mi je nešto lakše kad mi to netko iskusniji potvrdi.

Pozdrav, dakle, kolegica je oba primjerka odgovora na tužbu proslijedila Trgovačkom sudu, a ne jedan sudu, drugi tužitelju, kako je rješenjem određeno. Kada se greška shvatila, poslan je primjerak odgovora s prilozima i tužitelju, ali nakon roka od 45 dana. Koje su posljedice ovakvog postupanja?

Dakle, treba pribaviti potvrdu autobusnog prijevoznika o cijeni povratne karte? Svakako zahvaljujem na brzom odgovoru.

Ruby, zahvaljujem na brzom odgovoru

Pozdrav, dakle, dužnik ima rješenjem o predstečajnoj nagodbi utvrđene obveze plaćanja duga kroz 5 rata. Prvu ratu je uplatio uredno, drugu kasnio cca 2. mjeseca, skoro do dospijeća treće rate. Ima li vjerovnik u ovom slučaju pravo na zateznu kamatu, i ako da, kako ga ostvariti?

Dakle, jednostavan spor proizašao iz prigovora na rješenje o ovrsi, za očekivati je da tužitelj (tj. vlasnik i direktor tužitelja), pripremnom ročištu već završiti stvar (dospio račun, priznanje duga u mailu), a pitanje bi bilo koje troškove može potraživati? Konretnije, kako se obračunavaju troškovi prijevoza, on će ipak iz Zg-a ići na sud u Vrgorcu?

ZK, utvrđivanje prava vlasništva nad nekom davno zaboravljenom česticom...

Pozdrav, zanima me praktično objašnjenje navedenog stavka...konkretno: osoba ima priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu, te s tim doplatkom i mirovinom ima skupna primanja od cca. 2000 kn mjesečno. Ima li ta osoba pravo na oslobođenje od plaćanja pristojbi?

Zahvaljujem na brzom odgovoru.

Direktorica društva je promijenila prebivalište, i bez da ustane ikakvim zahtjevom pred Javnim bilježnikom, došlo je do promjene podataka u registru Trgovačkog suda. Istina, nisam statusne promjene nikakve vršio neko vrijeme, ali zadnji put (prije cca 2 godine, adresa prokurista je mijenjana), sam uredno morao promjenu izvršiti sam, nije po službenoj dužnosti MUP slao podatke. U biti, pitanje je po kojoj osnovi je to napravljeno?

Pozdrav, odlukom poslodavca naknada za prijevoz se isplaćuje svim zaposlenicima ali uz izuzetak, tj. pravo na prijevoz se ne priznaje zaposleniku u prvom i zadnjem mjesecu rada. Dakle, za prvi mjesec u kojem se zaposli, makar počeo raditi i 1-og u mjesecu, kao i mjesec u kojem odrađuje otkazni rok, radnik nema pravo na naknadu troškova prijevoza. Pitanje koje me zanima je, dali je takva odluka zakonita, jer ako je već odlučeno da se naknada isplaćuje, ima li poslodavac pravo proizvoljno određivati opseg i način isplate? Razumljivo mi je da se naknada ne isplaćuje za vrijeme u kojem nije bilo troškova prijevoza na posao (godišnji, bolovanja i sl.), ali to ovdje ipak nije slučaj. Napominjem da pitanje naknade nije regulirano kolektivnim ugovorom.

Matrix, zahvaljujem na brzom odgovoru.

U slučaju da se mora ustati tužbom za naknadu štete bez da je još završeno vještvo koje će precizirati visinu tužbenog zahtjeva(radi izbjegavanja zastare) , kako postaviti tužbeni zahtjev, tj. koji iznos navesti kao vps? Hoće li biti problema pri eventualnom preciziranju zahtjeva po završetku vještačenja?

Pozdrav, u slučaju da poslodavac ne uspije omogućiti korištenje starog godišnjeg odmora nekolicini zaposlenika iz razloga što se projekt na kojem rade odužio (partner je najavio da će radovi umjesto do 30.05. trajati do 30.07., kako radnicima to naknaditi? Pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor Zor određuje samo u slučajevima prekida radnog odnosa, te također određuje kako je ništetan sporazum zaposlenika i poslodavca o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmor...i u ovom slučaju, kada su radnici suglasni s tim da neće koristiti g.o., ne vidim neki konkretan način radnicima dati poštenu naknadu, a poslodavca zaštititi od moguće prijave nadležnom inspektoratu radi neomogućavanja korištenja godišnjeg?

Zahvaljujem na brzom odgovoru. Potvrdili ste moje razmišljanje, vještak je prvi korak. Čak i mislim da bi nalaz mogao biti u nekom dijelu pozitivan po kolegu, iz razloga što kada je doveo auto prvi put na dijagnostiku i servis dobio informaciju da je jedan cilindar u lošem stanju, ostali u jako dobrom. 3 dana nakon toga, auto zaribava, sva 4 cilindra su sad jako pohabana, a što se ne može desiti u samo 2 dana izuzev u slučaju da se auto vozi bez ijedne kapi ulja.

Daklem, kolegi je vozilo zadavalo probleme i odveo ga je u ovlašteni servis. U servisu su detektirali problem s jednim cilindrom i otklonili su ga uz račun od cca 6.000 kn. Par dana nakon tog popravka vozilo se kvari na njemačkom autoputu te ovlašteni Volvo servis utvrđuje da je motor potpuno zariban. Za šlepanje s mjesta nezgode, čišćenje autoceste i dijagnostiku kvara kolegi je izdan račun na cca 30.000 kn, a uz to Volvo Hrvatska procjenjuje novi popravak, tj. sada generalku na još 40 k kn te ne pristaje u nikakvom omjeru sudjelovati u tom popravku. Vozilo je staro 5-6 godina i nije više u garanciji, ali je po prvo spomenutim problemima odveden u ovlašteni servis koji je kvar detektirao i popravak naplatio. Niti 2000 km kasnije došlo je do zaribavanja motora koje je prouzročilo jako velike troškove. Pitanje je kako nastupiti sad prema Volvo Hrvatska, mogu li oni maknuti sa sebe odgovornost za štetu nakon tog prvog popravka? Naime, oni uporno tvrde da kako vozilo nije između isteka garancije i ovog servisa servisirano samo kod njih (veći servisi su rađeni kod njih, manji, redoviti servisi su rađeni u neovlaštenom) te da po toj osnovi miču odgovornost....

Nije riječ o pretjeranom broju ljudi, možda njih 7-8 od cca 200. Ali razumijem i vaš pogled na materiju, tj. sasvim mi je jasna perspektiva poslodavca. Moj problem ovdje je što nisam naišao na definitivan odgovor na svoje prvo pitanje, ima li poslodavac pravo donijeti takvu odluku. Malo skretanje s teme, ali mislim da je ovaj konkretan poslodavac, neovisno o postojanju prava na donošenje takve odluke, ipak donio malo nepromišljenu odluku. Naime, riječ je o društvu koje u prosjeku od svojih zaposlenika traži cca. 45 minuta "prekovremenih" na dan koji se nigdje ne vode (uređaj je tako namješten da svakog prvog u mjesecu poništi zbroj prekovremenih iz prošlog mjeseca, ispis se čuva kod tajnice Uprave), i u vrijeme kad se ima više aktivnih projekata rad subotom je uobičajen. Sad će iz revolta većina zaposlenika otići u 16:00, a na mailove i pozive nakon radnog vremena neće odgovarati... Ostaje vidjeti razvoj situacije.

Ruby,slažem se. Ali kako postoji uređaj putem kojeg svi zaposlenici prijavljuju izlaske i ulaske u zgradu lako se vidi tko kasni i koliko često. Sankcije za kašnjenje su predviđene i Pravilnikom o radu. Te mjere nisu korištene, već je, bez da se ijednog radnika poimence sankcioniralo (čak nitko nije dosada ni usmeno upozoren), donesena spomenuta odluka. Kako rekoh, skužio sam brzo da ovo pitanje izaziva prijepor i među pravnicima, a u kratkom prelistavanju sudske prakse nisam naišao na rješenje.

G-man, zahvaljujem na mišljenju. Sličnog gledišta sam i sam, dapače, isprve sam bio uvjeren da ću relativno lako naći praksu koja potvrđuje to moje gledište, ali...

Ne postoji, jednostavno iziritiranost poslodavca učestalim kašnjenjem zaposlenika u povratku s pauze. Ne znam zašto nije prema njima ustao opomenama i paušalnim kaznama predviđenim pravilnikom, ali danas je donešena takva odluka.

Pozdrav, može li poslodavac donijeti takvu odluku? Kratka konzultacija s odvjetničkim društvom koje nam je vanjski suradnik nije urodila plodom, tj. dobili smo 2 različita odgovora od dva vježbenika koja tamo rade...

Pozdrav, kupio sam tablet 06.03.2015, garancija je 2 godine. Tablet sam donio 06.03.2017 godine na dijagnostiku jer se jako sporo puni, a dana 07.03. sam dobio od servisa odgovor da sam ga predao van garancije, tj. da garancija ističe 05.03.17 u 23:59. Neovisno o tome što je 05.03.17 bila nedjelja i nisam mogao taj dan odnijeti uređaj prodavaču, svakako sam mišljenja da njihovo tumačenje računanja rokova krivo i da jamstvo traje do isteka 06.03.17, te ću im napisati prigovor. Ovdje samo molim potvrdu da mi razmišljanje ide u pravom smjeru

Ruby, zahvaljujem na brzom odgovoru.

Pozdrav, dužnik je pokrenuo predmetni postupak a vjerovnik ima bankarsku garanciju za svoje potraživanje. Može li vjerovnik tražiti naplatu od banke ili mora prijaviti svoje potraživanje u predstečajnom postupku? Bankarska garancija je samostalan pravni posao, pa mi neka logika nalaže da bi banka to svakako trebala isplatiti i onda svoje potraživanje prijaviti, ali svakako bih volio čuti mišljenje iskusnijih.