upitnik

Bilo bi mi drago da dobijem i obrazloženje za nečije mišljenje. Ja nisam siguran da Vatikan neće dobiti spor ukoliko tuži RH za protupravno oduzimanje vlasništva. A s izborima sve to itekako ima veze. Vlada se postavlja kao domoljubna, a kada se potpisivalo ugovore s Vatikanom nitko se ništa nije bunio. A ti ugovori po meni su u suprotnosti sa ZOO-om, jer se ne mogu uopće niti mijenjati niti ukinuti bez dopuštenja Vatikana. Vatikanu je dana apsolutna vlast u tim ugovorima. To je kao kada bismo ugovorili najam i dali najmoprimcu za pravo da ima pravo na najam dokle god želi.

Zanima me mišljenje pravnika i odvjetnika o slučaju Dajla. Što mislite, hoće li država izgubiti spor ako je Vatikan tuži radi nezakonitog oduzimanja vlasništva? Kao što znamo, Dajla je bila u vlasništvu Crkve odnosno Vatikana i sada je upravnim aktom to vlasništvo vraćeno u RH s obrazloženjem da nije bilo pravnog temelja za povrat imovine Crkvi. Nakon što se sporno vlasništvo već rasporodavalo, država reagira radi toga što je Vatikan htio svoju imovinu dati nekome tko nije u RH odnosno Talijanima(pretpostavljam zbog rasprodaje koju je započeo naš mili kler koji sada glumi domoljublje). Meni se čini da se radi o predizbornoj kampanji koju će platiti hrvatski građani - Dajla će biti ponovo vraćena Crkvi, a mi ćemo platiti sve troškove suđenja. Što mislite o tome?

xyzg77 Ono veteran nije pseudonim osobe čiji savjet tražite. Veterani su svi oni koji ovdje imaju puno objava. Vas vjerojatno zanima mišljenje anamiha.

Tamonegdje, kako ćete progurati novi zakon? Zar ne znate da je Sabor mašinerija za glasanje pod upravom vladajućih? Trodioba vlasti uopće ne postoji. Ako ne dobijete vladajuće za svoju ideju, neće proći nikakva nova ideja, makar bila korisna za većinu građana. Ali, treba pokušati.

Opisano proširivanje je ilegalno. Može se prijaviti građevinskoj inspekciji, državnom inspektoratu, gradskoj komunalnoj upravi - ili šutjeti i napraviti isto to. Bez suglasnosti suvlasnika tako nešto ne smije se raditi, a mislim (ne tvrdim) da je potrebna i građevinska dozvola.

Gigi - ne znam zašto ne otovrite svoju temu umjesto da pitate na tuđoj temi. Ali - evo odgovora. Prvo izvod iz Zakona o vlasništvu Troškovi cijele nekretnine Članak 89. (1) Troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. (2) Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. (3) Suvlasnici mogu odrediti drukčiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi nego u stavku 1. i 2. ovoga članka, i to: - odlukom većine suvlasničkih dijelova, kad je riječ o troškovima za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, kao što su troškovi za dizalo, centralno grijanje i dr., ako takvu odluku opravdavaju različite mogućnosti pojedinih suvlasnika da te uređaje rabe i nemogućnost utvrđivanja stvarnoga potroška svakoga pojedinoga suvlasnika, - suglasnom odlukom svih suvlasnika, u pisanom obliku, glede svih ostalih troškova za održavanje i poboljšavanje nekretnine te doprinosa zajedničkoj pričuvi. (4) Svaki suvlasnik može zahtijevati od suda da utvrdi odgovara li način raspodjele troškova pravilu iz stavka 1., odnosno stavka 2. ovoga članka i je li valjana odluka iz stavka 3. ovoga članka, a kad nema valjane odluke o raspodjeli troškova za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, da po pravednoj ocjeni utvrdi ključ za raspodjelu troškova s obzirom na različitu mogućnost uporabe tih uređaja. (5) Odredbe suvlasnika o ključu raspodjele troškova iz stavka 3. ovoga članka, ako su potpisi suvlasnika javno ovjerovljeni, kao i pravomoćne odluke suda koji je utvrdio ključ raspodjele troškova po pravdenoj ocjeni, zabilježit će se na zahtjev u zemljišnoj knjizi. (6) Ako troškovi za nekretninu budu podmireni iz zajedničke pričuve u skladu s njezinom namjenom,oni se neće dijeliti na suvlasnike koji su uplatili svoje doprinose u tu pričuvu. Kao što vidite ovdje se spoominju troškovi održavanja, međutim to se odnosi i na zajedničku struju, zajedničku vodu, itd. Temeljni princip je da se plaća prema kvadraturi, međutim i zajednička struja i zajednička voda mogu se većinskom odlukom odrediti po drugome ključu - npr. broj članova domaćinstva. Da zaključim, bez većinske odluke plaća se prema kvadraturi vlasništva, tko ima više - više plaća.

Molim komentare na sljedeću temu. Vlada izmjenama zakona uvodi oporezivanje kamata koje su niže od 3%. Drugim riječima, banka koja nekome odredi kamatu od 2% bit će kažnjena porezom. Pa tko je tu lud. Dosad je bila oporezovana kamata manja od 4%. Vlada se postavlja kao neprijatelj građana koji su podigli kredite, jer banka ima debeli razlog da nema kamate niže od 4%, a ubuduće od 3%.

Mislim da je ova tema mnogima zanimljiva, pa evo i jednog izvatka iz komentara Ante Mikića s t-portala: Ako poraste šestomjesečni CHF libor, onda se kao razlog povećane kamate navodi 'trošak novca'; ako se pak libor vrati skoro na nulu, a kamate na depozite padnu, onda su razlog povećanja 'troškovi regulacije'; ako se ti troškovi - obvezna devizna rezerva i granična pričuva - smanje, onda se kao razlog visokih kamata navodi 'rizik zemlje'; a kad napokon i taj credit default swaps za Hrvatsku krene prema dolje, e, onda je najvažniji - povećani 'rizik dužnika' i nenaplativih kredita. Do kojih je, kojeg li paradoksa, velikim dijelom i došlo upravo zbog te povećane kamate. Pa ti budi pametan! Bilo bi puno poštenije, ali i bliže istini, kad bi na pitanje zašto su dizale kamatne stope i zašto ih tako teško spuštaju, banke jednostavno odgovorile: zato što mogu! A zašto to mogu? Zato što posluju u zemlji koja pitanje promjenjivih kamatnih stopa, izuzmemo li propisanu gornju granicu od 12 posto, ničim nije regulirala, pa te banke sasvim legalno mogu navući malom kamatom, pa ju već nakon nekoliko mjeseci, bez ikakvog provjerljivog objašnjenja, dizati kako žele. Zato što svakih toliko istoj toj državi – što kroz pozajmnice što kroz kupnju obveznica – po isto tako visokim kamatama posuđuju novac koji joj je potreban za previsoke rashode. Zato što s dobiti isisanom iz tranzicijskih zemalja moraju krpati minuse svojih centrala u zapadnim uređenijim tržištima

Ne budi lijen pa pronađi, i pronašao sam. Čak i banke u Srbiji imaju promjenjivu kamatu vezanu za euribor. Dakle, mi smo izgleda zadnja oaza netransparentnog bankarstva: Krediti s promjenjivom kamatnom stopom i VK u Srbiji Kamatne stope kredita s promjenjivom kamatnom stopom i Valutnom klauzulom u Srbiji Banca Intesa 6M Euribor + 4,00% – 5,00% na godišnjem nivou Kvartalno (01.01., 01.04., 01.07. i 01.10.) – u skladu sa Opštim uslovima poslovanja Vrsta referentne kamatne stope: Euribor Iznos marže koja se dodaje na referentnu kamatnu stopu ili oduzima od nje: od 4,00% do 5,00% na godišnjem nivou Erste Bank 6M EURIBOR + 4,49% – 5,19% Banka zadržava pravo da kvartalno (01.01., 01.04., 01.07. i 01.10.), tokom trajanja kredita vrši izmenu varijabilnog dela ugovorene kamatne stope, u zavisnosti od kretanja EURIBOR-a, LIBOR-a, i ostalih tržišnih kamatnih stopa kao i margine usled promena zakonskih propisa, akata Narodne Banke Srbije, promene rejtinga države i Banke , ocene rizika plasmana ili promene ukupnih tržišnih uslova odnosno konkurentskog okruženja. Hypo Alpe Adria bank 3M EURIBOR + 4,50% – 5,50%

Zakon o grbu, zastavi i himni RH (NN 55/90). Obaveza postoji, ali za fizičke osobe ne postoje sankcije zbog neisticanja zastave, nego samo zbog drugih razloga (npr. uporaba zastave suprotno odredbama zakona).

Sve je to točno, ali je li i stvarno tako. Ne vjerujem u priče koje nam servira bankarski sustav. Veliki dio novca dolazi iz unutarnjih ulaganja. Sve bi se to istragom dalo utvrditi. I utvrdit će se. Laž ne može vječno trajati. Znam iz pouzdanih izvora da su banke posuđivale novac po kamati 1,5-2% od njemačke investicijske banke. Priče za javnost su samo priče. Franak gotovo da i nije bio u igri. Glavna teza je - ako banke nisu zadužene u francima, ako zahvaljujući tome imaju ekstra profit na tečaju 40 i više posto, ako još imaju i kamatu od 6%, onda takvi ugovori trebaju biti ništetni. Naravno, sve to treba dokazati, što neće biti problem jer tragovi novca postoje. Kreditni rejting nije isti za državu i za banke. Podatak od prije dva dana - banke imaju 14,4% veću bruto dobit nego lani u isto doba. To je očigledni znak teške krize u bankovnom sustavu RH. Banke provode legalnu otimačinu, između ostalog zahvaljujući državi koja bi trebala poučiti građane o funkcioniranju bankarskog sustava, a ne o tome kako se prelazi cesta ili pruga.

Prosvijetli me. Uistinu mi nije jasno kako na nelikvidnost može utjecati činjenica da umjesto dobiti od 12% imam dobit od 3%. Dakle, nemam gubitak, imam smanjenu dobit. Pretpostavka je da banke nisu uopće poslovale francima. Poslovale su eurima. Imaju kamatu od 6% na franke. Zahvaljujući razlici u tečaju imaju dobit od 12%. Realna kamata na euro trebala bi biti oko 4% jer je Libor oko 1%. Kamata u našoj državi je naravno 6%, jer banke trabunjaju o riziku koji ne postoji budući da su osigurane sa svih strana i hipotekama i osiguranjima koje plaćaju klijenti. Banka zarađuje ekstra profit koji je veći za 200% od profita koji bi iamle u recimo Sloveniji. Ako si siguran da su banke trošile franke za kredite, reci da je bilo tako. Ali za franke kamata ne bi smjela biti veća od 3% (jer je Libor cca. 0%). I u takvome slučaju banke imaju ekstra profit, u takvome slučaju 100% ekstra profita (jer je 6% ukupno 100% više od 3%). Dakle, ako banka plaća kamatu od 0 ili 1% onome od koga je posudila novac, onda zarađuje profit od cca. 6%. Ako bi se profit smanjio na 3%, gdje je tu nelikvidnost? Još uvijek je 3% u plusu, a na desetine tisuća kredita to je ogroman novac i ogroman plus. Nema nelikvidnosti. Ako je ima, gdje dolazi do te nelikvidnosti. Prosvijetli me.

U NN 145/04 izašao je Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave te je bitan i članak 110. Zakona o vlasništvu koji govori o imisijama buke. Pozovite se na te propise i zahtijevajte od sanitarnog inspektora da donese rješenje kojim se odrđuje odnosnoj instituciji da smanji buku na dopuštenu razinu. Odnesite osobno dopis u gradsku uparvu, neka vam ga tamo urudžbiraju i čekajte rezultate. Osobno živim 100 m od crkve čiji župnik je morao smanjiti glasnoću zvona. Jedan mali komentar na račun Crkve: Bog sve vidi i čuje, ali zvona su svejedno glasna, kao da je Bogu to važno. Bogu su važna djela, a ne marketing.

Vidjet ćemo jesu li gluposti. Kako bi to mogle banke biti blokirane ako bi umjesto sadašnjih 12% realnog profita zarađivale normalnih 2-3%? Uistinu ne razumijem tu logiku. Zašto banka zarađuje 12%? Zato jer banka nije dužna švicarske franke pa na tečaju zarađuje dodatne postotke dok klijenta dodatno oštećuje za te postotke. A to je u suprotnosti s odredbama iz Zakona o obveznim odnosima. To mogu podržavati samo isti takvi spekulanti kakve su i banke. Nadam se da ima sudaca koji će razmotriti dokaze, a ne dogmatske floskule iz HUB-a. Inače, nije ugovor zelenaški samo ako se ne razumije što piše. Ugovor je zelenaški ako se ugovori korist koja iz ugovora nije vidljiva, a iz ugovora nije bilo vidljivo da će tečaj franka podivljati tako da je naknadno došlo do nesrazmjera čindaba. S tim povezana ništetnost proizlazi iz očigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama. Samo ako su banke posudile franke da bi dale kredite, dakle samo u takvome slučaju ovo što pišem ne stoji. Ali, kada bi tako bilo, već bi pale i takve izjave iz HUB-a, ali takvih izjava nema. Međutim, sve je to pojednostavljeno, a za pravu tužbu potrebni su pravi igrači, pa se možda takvi i pronađu. Osobno, da sam uspješan odvjetnik i to dobrostojeći, čisto radi izazova prihvatio bih se pro-bono zastupanja desetina tisuća građana RH. A naravno da bi dobitak spora značio revoluciju i evoluciju istodobno.

Ništetnost pojedinih odredaba Članak 296. (1) Ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. (2) Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana. (3) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive. Zelenaški ugovor Članak 329. (1) Ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. (2) Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora. (3) Ako oštećena strana zahtijeva da se njezina obveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi. (4) Oštećena strana može podnijeti zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos u roku od pet godina od sklapanja ugovora. Uskoro će uslijediti masovne tužbe zbog zelenaških ugovora koje su banke sklopile s klijentima. Gotovo je sigurno da je za kredite ukupno iskorišteno svega desetak posto franaka, a za sve ostalo korišteni su euri posuđeni po kamati koja ove godine iznosi 1,5% za banke (za franak do 0,25%)odnosno kune iz vlastitih izvora. Ako je korišteno 10% franaka, a za ostalo neka druga valuta, očigledno je da kamate realno iznose 12% u većini slučajeva kada se radi o kreditima u francima. Kada na banke navale masovne tužbe desetina tisuća građana, vidjet ćemo što će se dogoditi. Ipak će zadnju riječ imati sud. Ako banka zarađuje, ali doslovno zarađuje, 12% na danome kreditu godišnje, i ako netko misli da je to u redu i da su ljudi glupi što su potpisali takve ugovore (a nitko nije mogao očekivati suludi tečaj franka), tu se ne može ništa. Ako će tako misliti i sud, opet se neće moći ništa. Međutim, vidjet ćemo što će biti i što će se dogoditi.

Mišljenja sam da dizanje kredita radi rješenja stambenog pitanja nije želja za životom iznad svojih mogućnosti. Pogotovo ako se iskalkulira da povećanje kamate 2-3 postotna poena nije neizdrživo. I bilo bi izdrživo da franak nije poludio. Kako je netko mogao znati da će tečaj franka ići u nebo? To je izgleda znao bankarski sustav, stoga mislim da je njihovo ponošanje čak i kažnjivo i jednom dobro sročenom tužbom moglo bi se dokazati da su njihove namjere bile upravo takve da dovedu kupce u tešku gotovo bezizlaznu situaciju za mnoge. Pitam se je li netransparentnost kamate možda kršenje Zakona o obveznim odnosima. Po meni jest, a ako bi se dokazalo da banke uopće nisu dizale franke da bi isplaćivale kredite vezane uz valutnu klauzulu u francima odnosno da nisu mijenjale svoje franke za kune, onda je čak riječ i o prevari. I jedna opaska, nije bila samop sumanuta potražnja za kreditima, nego je bila i sumanuta ponuda kredita s trenutačno povoljnim uvjetima. Nije li država trebala zaštiti građane od prevare? Ja mislim da je svakako trebala, jer to je država hrvatskih građana, a ne država krupnih kapitalista. Ipak u ovoj državi živi nekoliko milijuna "obični" ljudi i nekoliko tisuća bogataša, od kojih ima zasigurno dosta i onih sa najblaže rečeno sumnjivim bogatstvom.

Ne zna nitko ništa, tako se i naša država do dana anašnjeg pravila mutava, ali sam zato saznao sam. Evo kako se u uređenoj državi ponaša banka: Odplačilna doba in znesek kredita Obrestna mera Izračun odplačilna doba 10 let, znesek kredita 20.000 EUR* 6M Euribor + 2,15 % Rezultat odplačilna doba 10 let, znesek kredita 20.000 EUR 6M Euribor + 2,30 % Rezultat odplačilna doba 20 let, znesek kredita 20.000 EUR* 6M Euribor + 2,25 % Rezultat odplačilna doba 20 let, znesek kredita 20.000 EUR 6M Euribor + 2,40 % Rezult U prijevodu, kamata se određuje na temelju 6-mjesečnog euribora (koji iznosi sada negdje 1,4 za euro). To znači da maksimalna kamata ovisno o ponudi i sredstvima osiguranja (Ljubljanska nova banka)na eure iznosi u sadašnjem trenutku od 3,45 - 3,8%. U francima uopće niti ne nude kredite. Nema opravdanja za otimačinu koju provode banke u Hrvatskoj. Opravdanje imaju samo u našim zakonima koji su im to dopustili. Vidio sam čak neke komentare u medijima da se u Sloveniji država ne upliće u kredite u francima. Naravno da se ne upliće kada kamata vjerojatno ne prelazi 3% (o tome nemam podatke, jer se novi krediti u francima ne nude, ali zasigurno je manja kamata na franke nego na eure).

Evo kako se u uređenoj državi ponaša banka: Odplačilna doba in znesek kredita Obrestna mera Izračun odplačilna doba 10 let, znesek kredita 20.000 EUR* 6M Euribor + 2,15 % Rezultat odplačilna doba 10 let, znesek kredita 20.000 EUR 6M Euribor + 2,30 % Rezultat odplačilna doba 20 let, znesek kredita 20.000 EUR* 6M Euribor + 2,25 % Rezultat odplačilna doba 20 let, znesek kredita 20.000 EUR 6M Euribor + 2,40 % Rezult U prijevodu, kamata se određuje na temelju 6-mjesečnog euribora (koji iznosi sada negdje 1,4 za euro). To znači da maksimalna kamata ovisno o ponudi i sredstvima osiguranja (Ljubljanska nova banka)na eure iznosi u sadašnjem trenutku od 3,45 - 3,8%. U francima uopće niti ne nude kredite. Nema opravdanja za otimačinu koju provode banke u Hrvatskoj. Opravdanje imaju samo u našim zakonima koji su im to dopustili. Vidio sam čak neke komentare u medijima da se u Sloveniji država ne upliće u kredite u francima. Naravno da se ne upliće kada kamata vjerojatno ne prelazi 3% (o tome nemam podatke, jer se novi krediti u francima ne nude, ali zasigurno je manja kamata na franke nego na eure).

Da, a kako zdrava pamet tumači to da je država dopustila da banke određuju kamatu kako žele, maksimum je zatezna kamata. Nije li država trebala i morala odrediti da se kamate moraju vezati uz Libor, pa da dužnici imaju nekakvu viziju o čemu ovisi kamata na kredit. Danas je Libor za švicarski franak maksimalno 0,25. To znači da banka koja ima kamatu oko 6% zarađuje profit od 5,75% na sve stambene kredite u švicarcima, a na gotovinske još i veću dobit. U EU su kamate vezane na Libor i iznose 2-3 postotna poena više od Libora. To bi značilo da realna kamata sljedeća 3 mjeseca ne bi smjela biti veća od 3,25% za švicarske franke. Meni zdrava pamet kaže da je sve iznad toga zelenaštvo odnosno mafijaški način ukamaćivanja. A to je omogućila država koja nije reagirala tada kada su strane banke ulazile u Hrvatsku. Da je država zahtijevala i zakonski odredila da kamate moraju biti vezane uz Libor, da je objsnila građanima što je to uopće Libor, danas ne bismo imali dužničko ropstvo desetina tisuća ljudi. Država mora biti servis svojih građana, a ne servis pohlepnih kapitalista.

Ima li država zapreka da uvede porez na ekstra profit banke u iznosu od 100%? Npr. ako je nekome rata kredita skočila za 40% u nekoliko godina to bi se moglo smatrati zelenaštvom i zelenaški ekstra profit mogao bi se kazniti stopostotnim porezom. Ima li zapreka da država uvede jednu takvu radikalnu mjeru?

Zna li mi netko objasniti na koji način funkcionira Libor? Naime, svjedoci smo dužničkog ropstva franačkih dužnika. Zanima me, zna li netko na koji način banka plaća svoje rate kredita na novac koji je posudila da bi ga posudila krajnjem korisniku. Pretpostavljam da banka plaća kamatu u skladu s Liborom. Npr. ako švicarska banka spusti Libor na 0,25 to znači da banka u odnosnome razdoblju vraća ratu kredita u francima s kamatom od 0,25% što je manje od 1%. Jesam li ja to dobro shvatio? Npr. ako je banka posudila 5.000.000 franaka 2007. godine te godine je kamata bila otprilike 5,4% i banka je imala ratu s kamatom od 5,4% odnosno bila je u gubitku te godine, ali se kroz sljedeći period gubitak potpuno istopio i pretvorio u ekstra profit, jer ako će plaćati kamatu od 0,25%, a naplaćivati 6% onda je to dobitak da boli glava, zar ne? To znači da za nekoliko godina može u potpunosti vratiti novac i dalje dobivati od dužnika samo čisti profit. To je zelenaštvo mafijaškog tipa. Zna li netko nešto o tome?

Felix, hvala na racionalnom razmišljanju.

Ja sam hladan kao špricer, jer vaš problem nije moj problem. Nadam se da ste shvatili da vam je najbolje da se pomirite sa sudbinom, jer očigledno ne želite promijeniti predstavnika, a to je jedino pametno rješenje. Sva druga rješenja košđtat će vas živaca i vremena, a vjerojatno i novca. Vjerujte mi da uopće nisam iznerviran radi toga što vi imate problem, ali pokušavam pomoći. Međutim, čini mi se da biste vi željeli čuti nešto što vama paše, a ne ono što je optimalno rješenje.

Molim mišljenje nekoga tko nešto zna o sličnom slučaju. Recimo da pisac napiše istinitu knjigu o nekom poduzeću u kojemu se provodi masovni mobing, masovno kršenje zakona i u kojem vladaju vrlo loši međuljudski odnosi. Taj pisac je radnik toga poduzeća. Recimo da pisac na početku knjige napiše: "Događaji u ovoj knjizi izmišljeni su, ali postoji mogućnost da se tako nešto odigralo u bilo kojem poduzeću na području Republike Hrvatske, pa je onda moguća i sličnost sa stvarnim događajima." Imena u knjizi sva su izmišljena, ali događaji su potpuno istiniti. Može li se tužbom dokazati kleveta iako u knjizi nigdje ne postoji niti jedno ime koje ukazuje na odnosno poduzeće, ali se ipak iz aviona vidi da se radi baš o tome poduzeću (ljudi bi prepoznali sami sebe po opisima, vrsta proizvodnje je isto tako realna, pravni subjektivizam je realan, itd.)? Dakle, objaviti istinu ili ne, pitanje je sad.

Ne možete dobiti podatke o tome tko ne plaća, to spada u privatne podatke koje niti upravitelj niti predstavnik ne smiju javno objaviti jer bi ih dužnik mogao tužiti. Međutim, imate pravo zahtijevati da se izvrši ovrha nad tima koji ne plaćaju. Ne znam na koga mislite pod tim ON, tko je to ON koji je dopustio. Ako mislite na predstavnika, on nije ovlašten dopuštati nekome da ne plaća pričuvu. Ako mislite na GSKG, niti oni nisu ovlašteni. Za to je ovlašten sud, pa ako nema sudske odluke da netko ne plaća pričuvu, onda taj netko pričuvu mora plaćati. Međutim, suvlasnici se također mogu međusobno dogovoriti i donijeti odluku da netko plaća minimalnu pričuvu, a drugi punu pričuvu. Mislim da se čak niti suvlasnici ne mogu dogovoriti da netko uopće ne plaća pričuvu, jer 0,54% vrijednosti vlasništva je minimum koji mora plaćati svaki suvlasnik godišnje (npr. stan od 100.000 eura = 540 eura godišnje = 45 eura mjesečno).