morskywuk

Na žalost, opis ratnog puta je prepušten na volju onoga tko ga piše. Kao što sam na jednom drugom postu već pisao, novi Zakon drugačije definira opis ratnog puta od onog ranijeg ("Pančićevog"), koji u članku 102. st 1. t. 7. navodi: "Opis ratnog puta je prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u kojem svojstvu uz navode da li je sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru na bojišnici i na kojim bojišnicama, da li je bio na terenima i na kojima, da li je bio u egzistencijalno ugrožavajućim situacijama (teško granatiranje, zasjede, okruženja) te u kojem razdoblju, a koji izdaje nadležna postrojba kojoj je pripadao." Međutim, novi zakon određuje to ovako u članku 123. st. 1. t. 6.: "Opis ratnog puta je prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske za vrijeme trajanja Domovinskog rata." Pojednostavljeno, tko ima valjano napisan opis ratnog puta iz 2001-2004. ima dobar opis. Ako danas zatraži novi opis ratnog puta može dobiti dobro napisan sa svim zadacima, dužnostima, traumatskim iskustvima, bojišnicama itd., a može dobiti samo nabrojene zadatke koje je izvršavao. Sve ovisi o dobroj volji onoga koji piše. Ako napiše samo prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao ne možete mu ništa, jer ga Zakon obvezuje samo na to. Čak i ako imate detaljno opisan ratni put od strane svoga ratnog zapovjednika to neće promijeniti stvar ukoliko se namjerite na birokratu u odori. U ovom zadnjem slučaju preostaje vam jedino da na pregledu liječničkoj komisiji pokušate navesti traumatska iskustva koja ste doživjeli u ratu, a koja nisu navedena u opisu ratnog puta.

Evo, zelenaberetka je dao odličan primjer pametno napisane žalbe na temelju činjenica iz nalaza. U zadnje vrijeme liječnička povjerenstva često "previde" žalbene navode koji se odnose na komorbiditet psihičkih oboljenja ili odbijaju zahtjev zbog nepostojanje kontinuiteta u liječenju oboljenja (po načelu: "nije išao doktoru=bio je zdrav"). Međutim, ono što je u postupku po žalbi bitno imati na umu jest da se drugostupanjsko tijelo MORA izjasniti o SVIM žalbenim navodima, bez obzira da li su oni osnovani, glupi, pametni ili smiješni (to mu nalažu odredbe ZUP-a). Ukoliko to ne naprave, Upravni sud će poništiti takvo rješenje kao nezakonito (ima puno takvih primjera iz dosadašnje sudske prakse). Također, Upravni je sud u svojoj praksi nebrojeno puta naglasio da nepostojanje kontinuiteta u liječenju ne može biti odlučna činjenica za smanjenje % invalidnosti, odnosno odbijanje nečijeg zahtjeva. Ako je to tako, a jest, zašto povjerenstva donose takve nalaze, a pravnici na temelju takvih nezakonitih nalaza donose nezakonita rješenja? Odgovor ne znam, ali ću ponoviti neke činjenice za koje smo svi čuli: do 31.12.2004. godine bilo je priznato oko 37.000 HRVI-a; u 2005. godini podneseno je oko 32.000 novih zahtjeva, u 2006. godini budžet je dva puta rebalansiran zbog naraslih potreba MOBMS-a, a u vezi invalidskih i mirovinskih prava branitelja. Uporni pobjeđuju. :priest:

Ne znam koji Pravilnik (odnosno pripadajuću Listu) ti je taj pravnik pokazao jer točka 234.d, koja se odnosi na Trajnu promjenu osobnosti i iznosi 60% trajno, nije više u igri. Po novom pravilniku to oboljenje je obuhvaćeno točkom 238. Liste: "Psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (akutna reakcija na stres, poremećaj prilagodbe, posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP) ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja". Ima tri stupnja, a određuje se uvijek privremeno do 3 godine, a nakon toga trajno. Znači, oboljenje Trajna promjena osobnosti (točka 234.d Liste prije važećeg Pravilnika) više ne postoji kao samostalna točka Liste, pa prema tome nema više mogućnosti dobivanja trajnog statusa nakon samo jednog pregleda kod Drugostupanjskog liječničkog povjerenstva. Budući si izjavio žalbu i zatražio osobni pregled, na pregled ponesi i novu medicinsku dokumentaciju. Što se tiče tvog ponašanja na pregledu, ne bih ti htio ništa sugerirati, odrastao si i nadam se odgovoran čovjek. Reći ću ti samo to da su te komisije već "odgledale" stotine izljeva bijesa i ljutnje. Ako si izdržao rat izdržat ćeš i tih 15-tak minuta. Ako je taj pravnik sročio dobru (mislim na argumente i činjenice, a ne emocije) žalbu sukladnu navodima iz tvojih nalaza i ratnog puta, imaš izgleda za veći %. Ono što po novoj Listi daje mogućnost dobivanja točke 238.c Liste (koja daje 40 do 60%) je "komorbiditet", odnosno postojanje dviju ili više psihičkih oboljenja koja su posljedica Domovinskog rata. Sretno.

Ono o čemu bi trebao razmisliti je činjenica da postupci kod Upravnog suda trenutno traju u prosjeku 3 godine (može i gore, u zadnje vrijeme svi dobivaju <20%, uz vrlo slaba obrazloženja nalaza - bit će tužbi), a za postupak utvrđivanja novog % zbog pogoršanja treba proći 2 godine od konačnog rješenja s kojim nisi zadovoljan. Po meni je ova druga solucija bolja i brža, ali traži redovnu terapiju i strpljivost. Što se tiče polaznog faktora, ukoliko imaš status dragovoljca (nisam mogao naći da si to napisao) on je u tvom slučaju 1,85. Nemoj da te zbunjuju ono "iz" i "u" - to su tek fraze iz zakona (HRVI iz Domovinskog rata / sudjelovao U Domovinskom ratu) koje kod tebe ne igraju nikakvu ulogu. Pozdrav svima!

Evo, da se i ja malo uključim mada su kolege više manje sve odgovorile. Mislim da bi nehotično miješanje postupka žalbe / revizije / žalbe i revizije i tužbe moglo zbuniti one koje su tek ušli u ovaj labirint. Dakle, bez obzira da li se radi o postupku priznavanja statusa HRVI ili ostvarivanja mirovine, postupak je dvostupanjski i mogući su slijedeći scenariji: 1. pozitivno prvostupanjsko rješenje, nije izjavljena žalba=predmet se po službenoj dužnosti šalje na reviziju kod drugostupanjskog tijela 2. pozitivno prvostupanjsko rješenje, izjavljena je žalba (npr.: zbog %)=predmet ide po reviziji i po žalbi drugostupanjskom tijelu 3. negativno prvostupanjsko rješenje, nije izjavljena žalba= predmet ostaje kod prvostupanjskog tijela, kraj priče 4. negativno prvostupanjsko rješenje, izjavljena je žalba= predmet u postupku žalbe ide drugostupanjskom tijelu. Zašto je sve ovo važno? Postotak se može smanjiti samo u čistom postupku revizije (točka 1.) i u postupku revizije i žalbe (točka 2.) ali samo u dijelu koji se odnosi na reviziju, ali ne i u dijelu koji se odnosi na žalbu. E, sva ova litanija je zbog tvoje dileme oko postupka kod Upravnog suda (upravni spor). Upravni sud može tužbu uvažiti ili odbiti. Dakle, tvoja dilema može li ti smanjiti % ne postoji. Ukoliko uvaži tužbu, Upravni sud može: - poništiti drugostupanjsko rješenje i dati mu uputu da donese novo rješenje vodeći računa o pravnom stajalištu suda; -poništiti drugostupanjsko rješenje i osnažiti prvostupanjsko (ako je isto bilo pozitivno, a na njega nije izjavljena žalba); - poništiti drugostupanjsko rješenje, uvažiti žalbu, poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Prema tome, Upravni sud ti ni u kom slučaju ne može smanjiti %. Ono o čemu bi trebao razmisliti je činjenica da postupci kod Upravnog suda trenutno traju u prosjeku 3 godine (može i gore, u zadnje vrijeme svi dobivaju <20%, uz vrlo slaba obrazloženja nalaza - bit će tužbi), a za postupak utvrđivanja novog % zbog pogoršanja treba proći 2 godine od konačnog rješenja s kojim nisi zadovoljan. Po meni je ova druga solucija bolja i brža, ali traži redovnu terapiju i strpljivost. Što se tiče polaznog faktora, ukoliko imaš status dragovoljca (nisam mogao naći da si to napisao) on je u tvom slučaju 1,85. Nemoj da te zbunjuju ono "iz" i "u" - to su tek fraze iz zakona (HRVI iz Domovinskog rata / sudjelovao U Domovinskom ratu) koje kod tebe ne igraju nikakvu ulogu. Pozdrav svima!

Potpuno se slažem da je to svojevrsna rupa u Zakonu, te bi to pitanje trebalo raščistiti na sudu (prije svega na Upravnom sudu jer je isti i do sada zauzimao stav drukčiji od onog službenog). Možda će ovaj primjer još više pokazati glupost navedene odredbe: - djelatni pripadnik MUP-a bio je u Domovinskom ratu do 30.06.96. - nikad se nije liječio zbog psihičkih oboljenja - u ožujku 2006. nije prošao sistematskom pregled jer mu je utvrđen PTSP, to mu je ujedno i prvi nalaz za to oboljenje - po sili Zakona ide u invalidsku mirovinu jer ne može obavljati dosadašnje poslove, a zbog prirode oboljenja ne mogu ga razmjestiti na druge poslove Znači, ne može podnijeti zahtjev za priznavanje statusa HRVI zbog roka, a smatra da mu je PTSP posljedica rata (u rat je ušao zdrav, nakon rata je prošao sve godišnje sistematske preglede kao potpuno zdrav). Što je najsmiješnije, ispunjava uvjet iz članka 123. stavka 1. točke 8. u vezi s medicinskom dokumentacijom (ima prvi nalaz u roku 10 godina od prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu). Ne može tražiti povrat u prijašnje stanje, jer do 31.12.2005. nije uopće ispunjavao uvjete za podnošenje zahtjeva (bio je zdrav). Zbog ovakvih nelogičnosti bilo bi zaista najbolje da uopće nisu određivali rok za podnošenje zahtjeva po osnovi bolesti, već da ovlašteni timovi za vještačenje određuju po medicinskoj struci koja bolest je posljedica rata, a koja nije. Međutim, tu se sada pojavljuju dva nova elementa iz zone sumraka: 1. određivanje roka za podnošenje zahtjeva je politička, a ne odluka medicinske struke (kako si i sam naveo); 2. u postupku priznavanja statusa HRVI liječnici su se (čast izuzecima) pokazali kao najslabija i najkorumpiranija karika tako da bi to za njih bio eldorado, a za uistinu oboljelo još jedna trauma.

Upravo je onako kako su ti rekli: nije utvrđena uzročnoposljedična veza između oboljenja i sudjelovanja u Domovinskom ratu pa je stoga i svrstano pod točku 3. nalaza i mišljenja. Nema mogućnosti podnošenja novog zahtjeva za navedeno oboljenje iz jednostavnog razloga jer je prošao rok (31.12.2005.). Teoretski, ukoliko se ponovno otvori rok za podnošenje zahtjeva za priznavanje statusa HRVI po osnovi oboljenja mogao bi ponovno podnijeti (prvotni) zahtjev za istu bolest. Navedena mogućnost se temelji (u teoriji) na razlikovanju materijalne i formalne pravomoćnosti rješenja kojim ti je odbijen zahtjev. Ali da ne šiljimo puno o teoriji, izgledi da Povjerenstvo u takvom (naglašavam - teoretskom) ponovnom postupku promijeni svoju odluku su nikakvi. BTW, sva oboljenja nepoznate etimologije uzimaju se u obzir kod ocjene invalidnosti HB samo ukoliko prvi nalaz potječe iz razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Odredba članka 123. stavak 1. točka 8. Zakona odnosi se na iznimnu mogućnost podnošenja zahtjeva ukoliko PRVI NALAZ O LIJEČENJU OBOLJENJA POTJEČE IZ RAZDOBLJA NAKON 10 GODINA po prestanku sudjelovanja u Domovinskom ratu. Međutim ta zakonska odredba ne omogućuje podnošenje prvotnog zahtjeva za priznavanje statusa HRVI po osnovi oboljenja nakon 31.12.2005. godine, jer to regulira članak 125. Zakona. Npr.: - razvojačen sam 01.10.1994. godine; - prvi nalaz o liječenju oboljenja potječe od 01.05.2005. godine (iz razdoblja nakon 10 godina po prestanku sudjelovanja u ratu), - zahtjev za priznavanje statusa HRVI po osnovi toga oboljenja podnio dana 30.12.2005. godine. U takvim slučajevima se primjenjuje navedena odredba Zakona, a ne onako kako ispada po tumačenju zeleneberetke. Dakle, rok od 10 godina, odnosno iznimno nakon 10 godina, odnosi se isključivo na MEDICINSKU DOKUMENTACIJU (razdoblje između prvog nalaza i prestanka sudjelovanja u ratu), a ne na mogućnost podnošenja prvotnog zahtjeva nakon 10 godina.

Očito sam bio predug, pa da završim misao o tumačenju članka 134. stavka 1. i 2. Zakona. Nakon isteka dvije godine od dana donošenja konačnog rješenja kojim ti je odbijen zahtjev za priznavanje statusa HRVI u dijelu koji se odnosi na akustičnu traumu možeš podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma po toj osnovi. Na ovaj postupak nikakav utjecaj nema činjenica da li ti je za neku drugu bolest/ozljedu/ranjavanje već priznat status HRVI-a ili nije. Dakle, ovdje je riječ o dva odvojena postupka: postupak nastavnog priznavanja statusa HRVI (psiha i ozljeda noge) i postupak utvrđivanja novog % oštećenja organizma (akustična trauma). Nastavno tome, za ovo potonje morat ćeš kod prvostupanjskog tijela podnijeti poseban zahtjev za utvrđivanje novog % oštećenja organizma (naravno, nakon isteka dvije godine od konačnog rješenja). U tvom slučaju rok od dvije godine računa se od dana donošenja prvostupanjskog rješenja kojim ti je odbijen zahtjev za priznavanje statusa HRVI po osnovi akustične traume. Pozdrav!

Prije svega trebalo bi razjasniti onaj dio obrazloženja nalaza i mišljenja PLP-a koji se odnosi na oboljenje "zastoj venske cirkulacije u ozlijeđenoj nozi". Ukoliko je navedeno oboljenje posljedično vezano za ozljedu noge koja je priznata kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, onda bi i navedeno oboljenje trebalo uzeti u obzir kao pogoršanje nakon ozljeđivanja u Domovinskom ratu te ga, u sklopu navedene ozljede, cijeniti. Ukoliko je u obrazloženju zbilja navedeno da bolest postoji, ali se ne nalazi na Listi, onda je to bila osnova za žalbu. Naime, sukladno članku 16. Pravilnika o utvrđivanju postotka oštećenja HRVI-a (...), ako oštećenje organizma nije predviđeno ovim Pravilnikom, odnosno Listom, postotak oštećenja organizma utvrđuje se prema načelima medicinske znanosti i ANALOGNOM primjenom odredaba ovoga Pravilnika, odnosno Liste, koje se odnose na slična oštećenja s tim da se može utvrditi i manji postotak od postotka predviđenoga u Listi za analogno oštećenje organizma. Također, što se tiče odbijanja službenika prvostupanjskog tijela da uzme medicinsku dokumentaciju za akustičnu traumu uz obrazloženje da se nisi žalio na prvostupanjsko rješenje kojim si odbijen u tom dijelu invalidnosti, stvar nije baš jednostavna. Da se razumijemo, taj službenik je zadnja osoba koja ti može reći da u postupku nastavnog priznavanja ne možeš priložiti neku medicinsku dokumentaciju u spis predmeta. Možeš priložiti što god smatraš da je potrebno, pa tako i nove nalaze vezane za akustičnu traumu. Međutim, u postupku nastavnog priznavanja prava (jer je o tome ovdje riječ) Liječničko povjerenstvo će razmatrati samo onu medicinsku dokumentaciju i ocjenjivati samo ono oštećenje organizma koje ti je priznato u prethodnom postupku. Dakle, u postupku nastavnog priznavanja statusa HRVI ocjenjivati će invalidnost po osnovi psihe i ozljede, ali ne i akustične traume za koju ti u prethodno postupku nije bio priznat status HRVI. Također, po mom mišljenju, krivo tumaćiš odredbe članka 134. st. 1. i 3. Zakona. Naime, nakon isteka dviju godina od dana donošenja konačnog rješenja kojim ti je odbijen zahtjev za priznavanje statusa HRVI po osnovi akustične ozljede (jer je utvrđena invalidnost <20%), možeš podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma po toj osnovi. Ovdje nikakvu ulogu ne igra činjenica da li ti je za drugu bolest/ozljedu/ranjavanje priznat status ili nije. Riječ je o dva odvojena postupka: nastavnom priznavanju prava (psiha i ozljeda noge) i postupku utvrđivanja novog % oštećenja organizma zbog pogoršanja (akustična trauma). Za ovo potonje je potrebno (naravno, nakon isteka dvije godine od dana donošenja konačnog rješenja) kod prvostupanjskog tijela podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog % oštećenja organizma zbog pogoršanja. U tvojem slučaju dvije godine se računaju od dana donošenja prvostupanjskog rješenja kojim ti je odbijen zahtjev za priznavanje statusa HRVI-a u dijelu koji se odnosi na akustičnu traumu.