newbie

Naravno da ne. Odgovorio je morskywuk. Biti zakonski zatupnik djeteta nije isto što i jednostrano skrbništvo.

Dijete koje je otvorilo topic je punoljetni građanin RH sa svim građanskim pravima...

..pa se realno produži, uz požurnice, i do 4-5 mjeseci. Ali, stigne, pa trebamo "biti sretni" da je ipak stiglo.

I naravno, povjeravanje djeteta jednom roditelju na zajednički život nije isto što i oduzimanje prava na roditeljsku skrb drugome, da ne bude zabune...

Članak 118. (4) Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza. (5) Otkazni rok ne teče za vrijeme trudnoće, korištenja rodilj­nog dopusta, dopusta za njegu djeteta s težim smetnjama u raz­voju, korištenja prava na rad u skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno posvojitelja, korištenja posvojiteljskog dopusta, pri­vremene nesposobnosti za rad, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, vojne službe te u drugim slučajevima opravdane nenazočnosti radnika na radu, određenim ovim ili drugim zakonom. Dakle, u navedenom primjeru 30+privremena nesposobnost za rad.

A. Da bi jedno bilo i skrbnik djeteta potrebno je da drugome bude oduzeto pravo na roditeljsku skrb. Nešto u tom smislu je moguće pokrenuto u vašem slučaju s početkom u vidu prijave policiji radi fizičkog zlostavljanja, a malo je težina veća kad je u to uključeno i dijete. Nadalje, dijete iznad neke dobi, u koju je vaše taman kročilo može izraziti želju s kojim će rositeljem živjeti i tada se na to obraća pozornost, što kod mlađih nije slučaj. Tada to postaju promijenjene okolnosti i netko može zatražiti izmjenu odluke o povjeravanju djeteta. Napomena usput jest i da oduzimanje roditeljske skrbi nije nepovratno. B. gospođa iz početnog posta ne bi trebala imati pretjeranih strahova glede povjeravanja djeteta, odnosno da će dijete na neki način biti dodijeljeno ocu argumentima da u je u vrtiću izloženo dječjim bolestima i akutnim oboljenjima, kao ni boljim imovinskim stanjem oca, jer dijete nije roba koju se prodaje onome tko više može platiti, a to čak i sudovi razumiju.

Najmanje trajanje otkaznoga roka Članak 120. (1) U slučaju redovitog otkaza, otkazni rok je najmanje: ... – mjesec dana i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvije godine, – dva mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno pet godina, ... (6) Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može se odrediti kraći otkazni rok za radnika nego za poslodavca, od roka određenog u stavku 1. ovoga članka, za slučaj kada radnik otkazuje ugovor o radu. (7) Ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog.

Upravo tako. I bilo bi lijepo poticati roditelje koji s djecom ne žive da upoznaju sve svoje mogućnosti, kako ne bi u samom početku bili obeshrabreni tvrdnjama kako nakon što im dijete nije povjereno "ne mogu više ništa" ili "na ništa nemaju pravo".

Mnogi su očevi obeshrabreni manjim pravima samom činjenicom što nisu zakonski zastupnici djeteta koje je povjereno majci. Stoga nije preporučljivo uvjeravati kako nemaju mogućnosti sudjelovati u sadržajima roditeljske skrbi na koja imaju i pravo i obvezu. Da, prošla jesam i vrlo dobro znam o čemu govorim. Uostalom, ima i na legalisu sjajnih prijmjera očeva koji su to uspjeli ostvariti. Ako je tema zakonsko zastupništvo, da u pravu si, nema jednakosti jer se dijete povjerava jednome, a ukoliko se radi o skrbništvu onda jednakosti nema samo ukoliko roditelj s kojim dijete ne živi nije dovoljno uporan ili zainteresiran. Ako pojmove ne razlikujemo, onda nije lijepo izjednačavati ih. Upravo se ta misao provlači još od canisovog odgovora. Koliko je poznato, skrb o djetetu podrazujeva zakonsko zastupništvo, brigu o obveznim i neobaveznim obrazonim potrebama, kulturološkim, socijalizacijskim elementima odgoja djeteta, zdravstvene potrebe u smislu liječenja i prevencije u što spada i sport te brojne, brojne druge. Postoji i varijanta da roditelj s kojim dijete ne živi zatraži da se baš njemu povjeri briga o nekim od tih segmenata, no time se gotovo nitko ne služi. A da i bez toga su roditelji jednaki u skrbi o svim tim djelićima dječjih života- jesu i ntiko to ne može spriječiti ukoliko to roditelj želi. Prema tome, nije z.z. znak jednakosti sa skrbi i skrbništvom.

darla, biti zakonski zatupnik djetetu nije sinonim sa imati isključivo skrbništvo nad djetetom. Ako je jedino bitno tko je z.z. onda je odgovor: onaj kome sud povjeri dijete na zajednički život. A skrbništvo podrazumjeva i još poneke uloge u djetetovom životu, i kao prava i kao obvezu.

Pa to bi bila posljedica povjeravanja djeteta jednom roditelju na zajednički život, pa samim time i činjenica da je z.z. jedno od roditelja, a glede ostalih sadržaja roditeljske skrbi se roditelji smatraju izjednačeni i u obvezama i u pravima.

prihvatljiv je i siguran način uplata na bankovni račun majke (na banci ili e-banking), odnosno z.z djeteta, jer i o svakoj takvoj uplati postoji dokaz, novac za uzdržavanje uplaćen na pravu adresu... Usput, podsjetimo kako imate pravo na polovicu osobnog odbitka za uzdržavanog člana...

exactly my point No, očito da razlika u postu prije nije uočena. Jasno da je jedan roditelj dominantniji ukoliko više vremena provodi s djetetom, ali nije poanta u vremenu već u zajedničkom angažmanu koji je provediv na razne načine, od brige o obveznom obrazovanju preko neobaveznog dijela nadalje redom po segmentima skrbi o djetetu. Tako da sama činjenica potpis- nepotpis u tom kontekstu nije od presudnog značaja, već skrb o djetetu. Skrb kao kontinuirani proces, ne samo skrbništvo kao činjenica s papira.

Ali, svakako bi bilo dobro zatražiti privremenu mjeru, naročito kada se zbiva sprječavanje susreta s djetetom, jer dok se okonča postupak, stupi pravomoćnst i uganja da se pravo realizira, stahovit je gubitak dragocjenog vremena. No ni to se ne riješi za par dana iako je kraće do kompletnog brakorazvodnog postupka koji s može lijepo odužiti...

Niti nakon razvoda niti nakon prekida izvanbračne zajednice se ne radi o davanju djeteta na skrb niti o skrbništvu već se dijete povjerava na zajednički život jednom, od roditelja. Ključni pojam razlike. A skrbništvo se dobiva isključivo jednostrano kada je jednom roditelju zbog nekog razloga oduzeto pravo na roditeljsku skrb, što nije uobičajen postupak pri razvodu ili raskidu izvanbračne zajednice. Osoba kojoj je dijete povjereno na zajednički život postaje i njegov zakonski zastupnik te otuda i pravo na promjenu prebivališta, potpisivanja u ime a u korist djeteta. A ti pojmovi nisu sinonimi.

Spomenuta sitacija pod B i uporno "zalaganje" za shemu A ostavlja dojam istog principa? Zajednički nazivnik: brigo moja prijeđi na drugoga, odnosno nek' odrade drugi, bumo porez platili da nam savjest bude mirna a rukice čiste...

hm... kad si već kod sjeckanja i safta, recimo ondaaaaa... npr. pašticadu spakirati kao donaciju gladnim kanibalskim plemenima u Africi pa bi još bi od takvog materijala bilo i koristi?

Običaj je da u roku od 45 dana kandidati budu obaviješteni o ishodu natječaja. Običaj se odnosi na broj dana, a obavještavanje je obavještavanje. Izmjenama i dopunama Zakona o OŠ iz srpnja 2005. odluka je u ingerenciji ravnatelja koji o tome samostalno odlučuje, za razliku od ŠO prije toga. Pravo prigovora nemate, eventualno možete upozoriti, a ako smatrate da se krše neka vaša prava koja imate temeljem ZORa ili kolektivnog ugovora a odnose se na prednost pri zapošljavanju, preostaje vam prijava inspekcijskoj službi kojoj se trebate potpisati imenom i prezimenom, jer na anonimne prijave uglavnom ne reagiraju osim kad im je neka škola ili ravnatelj na meti, pa se time služe kao strašilom ili dodatnim argumentom. Kako bilo, vješt ravnatelj će vrlo jednostavno obrazložiti zašto je ishod natječaja upravo takav kakav jest, te zašto drži da je takva odluka u interesu škole kojoj je on i stručni voditelj, između ostaloga. Ali, ako mislite da imate dovoljno dobrih argumenata... Ako se radi o nekom od vaših zaduženja, rok obično piše... 15 dana.

šteta ovakav materijal s potencijalom zaključavati... caffe?

fakat je najčudnije da topic-otvarač misli da će na ovakvo pitanje dobiti odgovor i to ovdje...

Ustanove predškolskog odgoja, odnosno dječji vrtići sami sebe ne smatraju samo čuvalištima dok roditelji rade mada tako često ispada. Procedure reguliraju internim aktima, ponekad samostalno, ponekad na inicijativu osnivača koji je Grad. Postoje šprance po kojima se to radi, no nije nužno da svaka ustanova ima unificirane interne pravilnike, odluke i sl., baš kao i svaka druga ustanova koja se djecom bavi a ne spada u obvezne za svako dijete. Ako nemate informaciju u ustanovi pokušajte je dobiti u Gradskom uredu koji se tim područjem bavi....

Tata kaktus, za "normalno" viđanje djece i zajedničko sudjelovanje u njegovom životu, što je DJETETOVO pravo prema svim mogućim važećim aktima, počevši od Konvencije o pravima djeteta pa nadalje, nije nužno rješenje Suda. Ono služi kako bi se ta djetetova prava zaštitila kada netko osporava to "normalno". A najlakša stvar je posustati, reći "šta to meni treba?", dignuti sidro i otići. Pri tom proklinjat sve živo, od majke do zakona i države, reći kako je tko nemoćan u svemu tome. A to nije ništa drugo do li podvijanje repa, vlastiti izbor linije manjeg otpora a radi vlastitog komoditeta. I ama baš- ništa drugo. To je jasno svakom, osim tebe, kaktus. Iskreno, odrasla si osoba, sve možeš i lakše ili teže izracionalizirati, postaviti priču tako da tebi samome bude lakše se nositi s vlastitim postupcima, no da ti je stalo do djeteta, borio bi se i -dobio bitku. Prije ili kasnije. No, ovo "kasnije" te nagnalo da postupaš kako postupaš. Niti si prvi niti jedini, no u životu svog djeteta jesi prva, nadam se i jedina takva osoba. Izgovori za odustajanje su ti i jadni i loši. Šteta što nemaš niti volje niti želje niti upornosti. A šteta nije tvoja nego djetetova, nažalost. Svom djetetu oduzimaš njegova prava koja ima samim time što je tvoje dijete i što je rođeno i živo. A ta prava priznaju i zakoni i konvencije na cijeloj Kugli zemaljskoj. Koliko god to oduzimanje prava djetetu potpomaže sustav po kojemu pljucaš, tvoja je uloga u tome potpuno jednaka, ako ne i gora, pa tek toliko da znaš da imaš i još po čemu pljucati. Nadam se da ćeš mu/joj jednog dana moći i znati pružiti dovoljno dobro objašnjenje a da će ti to dijete, možda već odrasli čovjek ili žena s vlastitom obitelji iskazati razumijevanje ili barem oprostiti bezmudaško uzmicanje pred problemom. Sretno, manageru.

Htjedoh se nadovezati na predhodna dva posta. Opravdano sumnjam da bi vam inspekcijska služba MZOSa u tome mogla pomoći, jer se bave isključivo i samo papirološkom stranom školstva. Realno, provjeravaju je li postupanje škole u skladu sa pripadajućim aktima, a usklađeno s pedagoškom dokumentacijom koju je potrebno voditi. U pedagoški pristup i postupke ne ulaze, jer nisu za to niti osposobljeni. O stručnoj strani se može savjetovati/kontaktirati Agenciju za školstvo RH, adrese savjetnika ćete vrlo lako pronaći na net-u, no niti ovo nije vrlo konkretno za njih, osim za službu koja pokriva rad stručnih suradnika (pedagog, psiholog, defektolog) i oni bi vam u tom smislu možda i mogli pomoći. Pokušajte se malo najaviti kod stručnih suradnika u školi, a svaka ih škola ima barem 2, te zatražite pomoć, jer su dužni voditi računa o ovom segmentu Škole ukupno, dakle, ne samo pojedinačnog djeteta već čitavih razreda. U svakom slučaju, njihov je posao i stalan rad sa skupinama i to ne samo kad ih bijesan učitelj ili razrednik pošalje tijekom nastave "na razgovor". I preventiva je njihova domena ingerencija i obaveza. Ne gubite živce, budite uporni. I ne prihvaćajte odgovor niti ravnatelja niti razrednika kako je, eto, takvo danas došlo vrijeme i njima je samima također jaaaako teško. PS. Jeste li se školi obratili pismenim putem također? Jer, na pismene prigovore i traženja moraju imati na kraju neki postupak koji su proveli ili barem pokušaj, inače im papirići ne štimaju i to čitaju kao "moguće da će me netko prozvati da nisam ništa napravio". Pa malo mrdnu s mjesta. Sljedeće: kontaktirati predsjednika Vijeća roditelja ili predstavnika roditelja dotičnog razreda u tom tijelu, uz zahtjev da se upravu priupita što po tom pitanju rade ili su napravili, te izvjeste o tome. A predsjednik tog tijela čuči i u školskom odboru. Dvoje predstavnika, dapače.

Netko je, zbog nečega, inicirao postupak, koji ako je zatražen centar mora odraditi. Stoga ne bi bilo zgorega da pokažete volju za suradnjom...

Pomorče, ako si sklon postove u kojima ti žene odgovaraju protumačiti kao sklonost da smirujemo, a ne razumijemo kako se osjećaš, daj, molim te, pažljivo pročitaj glibove savjete. Znamo da ti nije lako, glupo i banalno zvuči i sama ova izgovorena fraza, ali zasigurno si u drukčijoj poziciji nego li brojni očevi koji se barem uvijek nalaze na kopnu i u zemlji gdje su im djeca i to je jedan od tvojih specifičnih problema za držanje situacije pod kontrolom ili sustavnu prisutnost u dječjim životima. No, pokušaj, ma kako ti teško izgledalo: fermaj balun malo i ne dozvoli sebi da te baš toliko izbacuje iz ravnoteže osjećaj bespomoćnosti, jer upravo to ti može umanjiti šanse da budeš što više sa klincima. I argument u prilog htijenjima druge strane... I... sretno ti bilo.