newbie

Prije prevelike buke, uočite da je topic u Caffeu, netaknut

Glede nevjere i sl. razloga, cit.: »Crkva dopušta razvod od stola i postelje u slučajevima kad je zajednički život nemoguć, kad je druga strana zlostavljana ili je riječ o nevjernosti. No to nije pravi razvod nego samo odvojeni život. Supružnici ostaju u sakramentu i ne mogu se ponovo ženiti i udavati« Glede poništenja crkvenog braka, cit.: Budući da se razvodom od stola i postelje ne postiže trajno rješenje problema u disfunkcionalnim bračnim zajednicama, većina onih koji žele izići iz takve zajednice i zasnovati novu, ali pod takvim uvjetima da mogu i dalje sudjelovati u punom sakramentalnom životu Crkve, obraća se crkvenim sudovima sa zahtjevom za poništenje crkveno sklopljenog braka. Međutim, za poništenje su potrebni specifični, crkvenim pravom predviđeni uvjeti. Ništavni brakovi »Brak se može proglasiti ništavnim ako se ustanove nedopuštene zapreke. Na primjer, ne može kršćanin oženiti nekršćanina bez dozvole biskupa, jer bi u tom slučaju taj brak bio ništavan. Zatim, tu su i psihički problemi, teške bolesti kao shizofrenija, fiziološki problemi kao impotencija, a također i homoseksualnost. Sve su to nepremostive zapreke pravom bračnom životu. Postoji cijela serija razloga zbog kojih se može postaviti pitanje pravovaljanosti braka« Poseban problem nastaje ako je jedan od bračnih partnera prije sklapanja braka zatajio već postojeće zapreke pravovaljanosti braka. »Što se tiče zatajivanja, to je isto jedan od razloga: zlonamjerna prijevara ili zlonamjerno zatajenje nedostataka. Recimo, djevojci su izvađena oba jajnika i ona zna da ne može imati djecu, no to zlonamjerno zataji. Jasno da je takav brak ništavan. A problemi koji nastaju kasnije, u samom braku, nemaju nikakvu relevanciju za poništenje braka« Citiran je dr. Smiljan Dragan Kožul, branitelj ženidbene veze pri Međubiskupijskom sudu prvog stupnja ZG. Stoga bismo mogli smatrati kako su odgovori kompetentni u odnosu na postavljena pitanja.

Ako krene tužbom i ustraje, brak će se razvesti, jer je dovoljno da jedno ne želi ostati u braku. Ukoliko nemate djece, tim će prije sve i biti dovršeno.

Dijete u svakom slučaju ima pravo poznavati (i susretati se i družiti se) oca, bake, djedove, sestre, braću, polubraću i polusestre. To neće ovisiti o želji djetetove majke, već koliko ćete vi biti u tome uporni. Da dijete ima na to pravo a u svrhu njegove dobrobiti govori i čl. OZ: Sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog sestre ili brata, odnosno polusestre ili polubrata, donijeti odluku o susretima i druženju s maloljetnom sestrom ili bratom, odnosno polusestrom ili polubratom, uzimajući u obzir dobrobit djeteta. Moguće da majka vašeg djeteta nije upoznata i s ovom mogućnošću, pa smatra kako sve ovisi isključivo o njenoj volji. To je prvenstveno pravo djeteta, ujedno i vaše. Iznos uzdržavanja ne ovisi o "takvim situacijama", već o djetetovim potrebama i mogućnostima roditelja, a poznato vam je da ste dijete dužni uzdržavati. Osporavati očinstvo ili majčinstvo može dijete do 25. godine, a prisega majke u današnje vrijeme nije baš najjači argument

Sam razvod relativno dugo ili kratko. Ako idete tužbom, djeca maloljetna... Od tužbe do czss-a mjesec-dva u najmanju ruku, na czss-u bi trebali dogotoviti za 3 mjeseca, ponekad to i bude u tom roku, nastavak... Taj cijeli dio traje ovisno koliko se slažete ili ne slažete oko povjeravanja djece, susreta i uzdržavanja. Postoji i mogućnost žalbe, a to zna potrajati do rješenja u ruci i po pola godine. A "što bezbolnije" će ovisiti o vama i suprugu. O oboje. Glede diobe bračne stečevine, također je najkraći i najbezbolniji način da to riješite sporazumom. Ponekad je čak kraće pregovarati godinu dana nego se vukljati po sudu bar duplo više...

ribič, odvjetnika, please... Od sporazumnog vam nema ništa, jer se oko ključne stvari razilazite drastično. Nemojte uopće razmišljati koji su majčini motivi, jer i uz najbolju volju, teško da ćete proniknuti u to. Ne trošite energiju niti vrijeme. Zakon nije na strani majki a protiv očeva, već su odluke, moramo priznati, drastično veći postotak povjeravanja djece majkama. No, rijetko je koja majka dijete ostavila ocu, ne viđala ga i ne sudjelovala u njegovom uzdržavanju, češći je obrnuti slučaj. Zasigurno se neće dogoditi da će sudac napisati rečenicu u stilu: dijete se povjerava majci, otac će dijete uzdržavati iznosom tolikim i tolikim, a majka će ga uzeti k sebi kad se malo bolje snađe, a po vlastitom nahođenju. Ali, pripremite se kvalitetno za proceduru koja će biti sve osim ugodna i sve osim mirna, pripremite tonu živaca u rezervi, a dobro bi došao i vosak za uši kad vam servira "sigurni ishod". No, odvjetnika... jer držati baš sve konce pod rukama sami...

Obzirom na početnu priču, nije baš za očekivati da će se majka suglasiti da dijete bude povjereno ocu...

Jer se pretpostavlja da se posao odradi da bi bilo plaćen, no djeca su neka čudna stvorenja koja nekim vrlo čudnim običajem, a nikom još nije jasno zašto- hrane se u tekućem mjesecu a ne retrogradno

Uvjerit će se kao i mnogi, kako je uzdržavanje djece naplativo prije kredita za auto i stan, kao i svih drugih potraživanja koja netko drugi ima prema njemu. Pa mu se možda upali lampica. Bilo bi lijepo da uz sam početak razvoda zatražite od suda da donese privremeno rješenje, koje uključuje i uzdržavanje djece. Ako ne, naplatit će mu se u vidu duga na kraju postupka, a to je jednokratno i u cijelosti uz kamatu za nepoštivanje roka koji je uobičajeno 15tak dana. Nemojte misliti da vam se događa nešto neuobičajeno, to što ste od supruga čuli je neka vrsta klasičnog govora koji su već mnogo puta izgovoreni

Dioba bračne stečevine nije razvod. Kako ćete se dogovoriti ili kakav će biti ishod sudskog postupka... Realno govoreći, razvod je nešto što ide pod "hitno", a ta rijieč podrazumjeva vremenski period koji i nije uvijek nešto niti hitno a niti kratko. Obzirom da su vam djeca kako kažete velika pa je za pretpostaviti da su punoljetna, nećete trebati proceduru czss-a, možete ga riješiti sporazumno ili tužbom. Još je realnije, odnosno izvjesnije da će dioba bračne stečevine potrajati i nešto duže od toga, ukoliko je ne dijelite sporazumom, a u odvojenom postupku. Jasno, pretpostavljamo da se radi o bračnoj stečevini o čemu se niste izjasnili. Ljubavnica i njegovo posjećivanje te osobe nema nikakvog utjecaja na diobu ili tko gdje ostaje, kao ni sam razvod. To će samo biti vaš argument ili jedan od argumenata kojima tvrdite kako su vaši odnosi trajno poremećeni i vi zbog toga želite razvod, a ne kao dokaz ili utvrđivanje nečije krivnje. Naravno, ako uopće želite iznositi taj detalj. A prezime ćete promijeniti po razvodu ako tako budete željeli.

Nije znak jednakosti između određenog invaliditeta i poslovne sposobnosti...

Odluku sud mijenja samo kad nastanu "nove" okolnosti. Kad dijete povjere vama, inicirati promjenu može dijete samo svojom željo kad bude toliko staro da njegova želja bude značajan faktor u tome, a to nije još priličan broj godina... ili ako se pokrene postupak kojim bi se dokazalo kako ste najednom postali roditelj koji više nije pouzdan. Vi se upravo nalazite u situaciji kakvoj je uvriježeno da se smatra majku: pouzdan i prisutan roditelj. A ako sud dijete povjeri vama nikakav argument za izmjenu odluke nije to što majka koja je napustila dijete više nije podstanar. Jer, vaš argument nije "imam stan" nego "ja sam roditelj koji o djetetu brine, i angažmanom i financijski".

A ako se mislilo na pitanje povjeravanja djeteta, što je običaj pri razvodu braka, sud će ipak povjeriti djete jednome od roditelja...

Glede psihijatrijskog vještačenja, tu bi sjajan osvrt imao bigfoot... Istina živa da bi nakon spomenutog broja godina kad se majka sjeti djeteta pa još krene i sa ovim što doživljavate, trebalo puuuuno više od psihijatrijskog vještačenja i ne tek toliko da se procjeni, no taj dio priče nije za očekivati da funkcionira... Da, možete zatražiti vještačenje i moguće kad bi netko kompetentan se time s voljom bavio da bi bilo vrlo iskoristivo. No, po dojmu koji ostavlja vaš post, našli ste se u situaciji kada ste, kao i brojni drugi u sličnim ili manje sličnim, se upitali koliko je zdravo razmišljanje koje ste čuli. Nažalost, koliko god se pripremali, uvijek zatekne razina i količina kojekakvih bljuvotina za koje bismo kolokvijalno mogli reći da "nemaju veze s mozgom"... Poduzmite što god je u vašoj moći da zaštite dijete i sebe, a u prednosti jeste jer je djetešce već prilično dugo s vama i prilično dugo napušteno i zanemareno od strane majke... Samo nemojte upasti u zamku izbjegavanja, da ne kažemo zabrane da majka viđa dijete. Ne kad joj puhne nego određenim danima. Da izbjegnete situaciju da vas optuži da joj ne dovoljavate da vidi dijete, ne bi bilo zgorega da pokušate pismenim putem, možda preko odvjetnika čak, predložiti dinamiku susreta i to onako kako sud ima običaj odrediti. Započevši konstatacijom da je tada-i-tada napustila obitelj i dijete, do dana današnjega nije sudjelovala u njegovom uzdržavanju, susrečući ga neredovito te koliko dugo. Ako je vremenski period duži, možda se možete poslužiti i argumentom kojim se czss služi kad očevima određuje nadzor tijekom susreta pa napomenuti kako je djetetu potreban adaptacijski period za samostalno druženje s osobom koju ne viđa a zbog niske kronološke dobi, da se susreti odvijaju u vašem prisustvu na koje je naviklo kao na faktor pouzdanosti. A sve radi dobrobiti djeteta, ostvarivanja njegovih zakonom propisanih prava na susrete s roditeljem s kojim ne živi, kako bi ih imalo priliku realizirati prije rješenja suda, privremenog ili konačnog. Nije zanemariv pisani trag da vodite računa o djetetovim pravima, želite surađivati, značajan vam je kontinuitet u njegovom životu itd... Obzirom na postupak koji ćete voditi...................

Nije neuobičajeno kad netko želi zadržati postojeće stanje da prijeti "oduzimanjem" djeteta, niti je neuobičajeno da prijeti fizički. Nemojte očekivati rješenje, kako kažete, mirnim putem bez svađe, jer za takvo rješenje treba dvoje, no zaštiti i sebe i dijete imate i pravo i dužnost, po mogućnosti prije eskalacije. Policija na to reagira, no ako i reagiraju nije dugotrajnije rješenje, iako posluži svrsi.

topla preporuka iz iskustva: preskočiti soundtrack "Kasno mi je da se kajeeeeeeeem" i pokušati što mirnije plivati u postojećoj situaciji. Glavu gore, bit će dobro

Događa se da i prije suda jedno tvrdi kako neće sudjelovati u uzdržavanju, nema od čega jer ima kredit, jer ima ovo i ono... A to je samo pucanj u prazno koji zna unijeti nemir kod onog drugog, bez brige...

Nema ovrhe nad nekretninom ako je nema i sl... Ali kad nekom biva određeno uzdržavanje, onda ovrha ide nad primanjima. Prije kredita, prije stana, prije svega drugog. Pa je takvim osobama možda praktičnije plaćati "dobrovoljno" jer mogu prelijevati i dalje iz šupljeg u prazno ako žele. A inače, naplati se uzdržavanje, a ako nedostaje za kredit za auto, ode auto i sl. Uzdržavanje djeteta je obaveza i kad je oduzeto pravo na roditeljsku skrb, a kamoli kad nije. Nema ovrhe samo ako bude plaćala ili ako vi ne budete tužili. Ne dajte se izbaciti iz takta, ne bojte se ničeg i brinite lijepo o djetešcetu i dalje. A uzdržavanje ganjajte plus do lipe duga koji budete mogli. S kamatama. To je njena obveza, a vašem djetetu zasigurno neće biti višak nad viškovima.

Ne reče li čovjek da je sitaucija drastično drugačija glede moralnih prava? Ona druga su poznata...

Pa treba ljudima malo reklame... i ruksak mukte :)

Žalba županijskom sudu?!

Nažalost, nije baš isto kao kad jedan roditelj priječi susrete drugog roditelja s djetetom. Jer, imali smo prilike vidjeti uprne koji su ipak uspjeli uganjati da onaj koji susrete priječi prestane s takvim ponašanjem. A tada ostaje onon malo koje želi vidjeti roditelja s kojim ne živi i ono veliko koje želi provoditi vrijeme s njim. Za slučaj da veliko ne želi, isti su instrumenti, no nije ni približno isto: u tom susretu ostaje jedno koje to ne želi i to ono veliko stvorenje, a tad se maleno nalazi u samo još goroj, stresnijoj i prilično frustrirajućoj situaciji, i to samo samcato, mada na to ima sva zakonska prava. Jer, glavu se promijeniti nekome ne može nikakvim pravnim sredstvima nažalost. Ni otac moje djece nije poželio vidjeti djecu za Badnjak ili Božić niti želi s njima provesti Novu, a nema načina ni da ga se natjera da poželi s djecom provesti vikend ili koji tjedan ljetnih praznika. That's life.

Kao i kad je u pitanju otac koji ne sudjeluje u uzdržavanju djeteta, prvom prilikom zatražiti od suda privremeno rješenje koje će poslužiti do okončanja postupka... I ne brinite, uzdržavanje jest naplativo prije svih drugih obveza, kako kad je otac u pitanju tako i kad je majka... Ovrhu. Čim ikakav papirić bude u ruci. Nisu djeca figurica koja stoji u regalu za pokazivanje susjedima, pa je vrijeme da majka to osjeti. Ako se ne može natjerati da osjeti potrebom sudjelovanja u djetetovom životu drukčije, onda barem financijski to nekako ide...

Da, bilo bi jako lijepo od tebe da malo razmisliš na ovu temu. Naime, otac je trebao sudjelovati u tvom uzdržavanju ali nije- to je majka sama radila a tebi na korist. Dakle, preuzela je i očevu obvezu. Sad se konačno uganjalo da čovjek plati dug, koji jest za dijete, ali je netko već uložio taj dio u tebe. A nije da morala, mogao si odrastati i sa duplo manje. Pa sad ti vidi...

Jer miriši na osiguravanje publiciteta u vlastite promidžbene svrhe a ne za ideal dostizanja nečije dobrobiti ili žrtva kojom će potaknuti svijest ispravljanja pogreške u očajničkom nedostatku drugih sredstava. Inače bi već mnogi (ili ti isti) već davno pokrepavali od gladi ili bi se štogod promijenilo do sada.