newbie

Kojim uvjetima radnog mjesta niste udovoljili? Jer naime, prednost možete ostvariti samo ako udovoljavate zakonskim uvjetima dotičnog radnog mjesta. Ako ih ispunjavate, mogli biste se obratiti prosvjetnoj inspekciji (mzoš). Ako ih ne ispunjavate, niste mogli ostvariti prednost. Naime, niti jedno radno mjesto u školskoj ustanovi nije toliko nedefinirano da bi završeni fakultet ispunio uvjete, već i na taj način stečeno vrlo određeno zvanje.

@ivica75, provjerite još, jer kao zapreka za zasnivanje radnog odnosa se navodi "neovisno o tome je li izrečena uvjetna ili bezuvjetna kazna" i "osim ako je nastupila rehabilitacija po posebnom zakonu", a da izvanredni nije uslijedio u roku od 15 dana po saznanju, morao bi biti redoviti (skrivljeno ponašanje).

Objavljen natječaj. Kandidati se prijavljuju prilažući u roku dokumentaciju kako bi se moglo utvrditi da uvjete za dotično radno mjesto ispunjavaju. Sjednica Šk.Odbora na kojoj ravnatelj traži suglasnont na svoj prijedlog za zasnivanje radnog odnosa sa jednim od kandidata. Sklapanje ugovora o radu s jednim, obavijest da nisu primljeni ostalima. Uz iznimke bez objavljivanja natječaja. Nešto detaljnije ćete pronaći u ZOOOSŠ, statutu koji najvjerojatnije visi i na web stranici dotične ustanove, kolektivnim ugovorima (dok je još koji na snazi) Ako nakon toga imate pitanje o nekom od detalja, vratite se natrag

Dakle, ne samo korektnije, već sigurnije da će otac tome pristupiti s manjkom nepovjerenja u dobronamjernost majke. Zasigurno ni njemu ne bi bilo sasvim lako mijenjati dosadašnji način života, brojno stanje i sve ostalo što bi nosilo sobom preseljenje djeteta k njemu. Pitanje je samo bi li bio voljan se toga prihvatiti ili ne i koliko. U svakom slučaju, ne bi ga u startu trebalo spriječiti da razmišlja o svim mogućnostima, pa i onoj da u tom slučaju o djetetu brine svakodnevo netko drugi, on nastavi na dosadašnji način, a samo zato jer ga zasmeta što nije faktor u razmišljanjima te vrste. Isto tako, majci djeteta može biti pokazatelj što bi se u tom slučaju moglo očekivati, te ima li kakve mogućnosti ili ne. Npr. oca ovog djeteta se ne bi moglo lišiti roditeljske skrbi jer nema uvjeta za takvo što, a ne bi bilo dobro ni razmišljati na "tvrdi" način koji neminovno vodi u sukob, a vrlo izvjesno na štetu djeteta koje se ocu raduje. Dakle, topla preporuka: razgovor na temu. Počevši od onog da zadržava sva svoja roditeljska prava i dužnosti (u varijanti: kome bi ga i u kojem slučaju privremeno povjerili zajedno ili samo on za slučaj da majku dijete više nema). U biti, to je i jedina mogućnost u sadašnjosti za hipotetske situacije, osim one da otac pristane na posvojenje. I još toplija preporuka: ne počinjati od toga, ni pod razno, jer je to jedno od najuvriježenijih "romantičnih razmišljanja" osoba koje imaju namjeru započeti život u izvanbračnoj zajednici ili braku, a imaju dijete iz prethodnog braka, s pobudama vrlo različitih od same budućnosti djeteta. Zato, izbjegnite da budete krivo shvaćeni i razglabajte sve mogućnosti, a ne prvenstveno ili samo onu koja je neprovjerena (za 24h/6mj, 1g ili dulje se ne bi se moglo tvrditi kako će izgledati svakodnevno i u svim situacijama, pa i onim ne preugodnim, već samo ustanoviti dobar početak slaganja tijekom neživljenja zajedno) ali zvuče skladno i simpatično. Osim toga, da bi jednom otac djeteta odlučio kćer privremeno povjeriti vašem izvanbračnom ili bračnom drugu, trebao bi i sam steći povjerenje u njega da će o djetetu brinuti jednako dobro i kvalitetno kao i vi prethodno. Stavljajući ga u poziciju da je svjesan da nemate nikakvu namjeru u to ga uvjeravati (dulje vrijeme, primjerima, stvarnim životom), niti ga smatrate faktorom, samo biste mogli postići suprotan učinak. S vašim roditeljima je isto, ali je njih i njihovu angažiranost oko djeteta vjerojatno već imao prilike upoznati.

Dijete vam je povjereno na zajednički život u smislu brige i skrbi, ali otac zajedno s vama ravnopravno dijeli pravo na roditeljsku skrb i dalje, unatoč tome što ste razvedeni i dijete živi s vama. Skrbnikom vašoj kćeri ne postaje osoba koja sklopi brak s vama. On bi u tom slučaju bio vaš bračni drug/muž, a dijete i dalje ima oca, otac pravo roditeljske skrbi. Razlika je samo u slučaju posvojenja od strane maćehe/očuha, roditelj smije biti upoznat tko je posvojitelj. Iako djeca imaju neka obilježja pokretnine, ne može ih se oporučno ostavljati. Moguće je možda (jer, svašta je moguće) "ukazati smjer" onome tko bi za slučaj potrebe odlučivao kome dijete povjeriti (privremeno na kraći rok ili pod skrbništvo, ovisno o situaciji), ali ne bi obvezivalo nikoga odlučiti upravo tako, pa je upitna svrha takvog nečeg (i ne rješava vaš osobni problem). Bilo bi nadasve zgodno (a i korektno) da porazgovarate s ocem svoje kćeri na tu temu, jer obzirom da je viđa koliko je u prilici godišnje (kažete da je na drugom kraju svijeta) i sudjeluje u njenom uzdržavanju redovito, možda ne bi bio spreman uštimati zajedno s vama posvojenje od očuha pa on ostane neformalno "neki tamo". Možda bi mu, u slučaju da se vama što dogodi, to i odgovaralo, ali o tome još ne znate ništa. Još je jedna osoba iznimno važna: vaše dijete i što ono o tome misli. Bitno je da pri pokušaju eventualne realizacije zna i bude obaviješteno kako nije riječ samo o tome s kim će živjeti i tko će o njemu brinuti ako se vama što dogodi (jer slučaju posvojenja nije samo o tome riječ). Ujedno, ovo je dužnost prema pravima djeteta u takvom postupku. Dalje... Roditelji mogu dijete privremeno povjeriti osobi koja ispunjava pretpostavke za skrbnika (pa oćuh, vaši roditelji, netko xy), ali trenutno ste to vas dvoje (oboje), jer vi ne spadate u kategoriju roditelja koji sami skrbe o djetetu. Ujedno, roditeljska skrb u npr zagrobnom životu nije poznat pojam. Kad su roditelji odsutni, spriječeni ili iz bilo kojeg razloga nesposobni dulje od 8 dana skrbiti o djetetu, a nisu ga povjerili na taj privremeni način, CZSS može povjeriti dijete drugoj osobi ili ustanovi odlukom, ali najdulje do 60 dana (pri tom npr. smrt ne bi trebalo smatrati pod nesposobnost, spriječenost ili odsutnost uz daljnje trajanje roditeljskih prava umrle osobe). Po isteku tog roka, dijete je moguće staviti pod skrbništvo, ali ako i dalje traju takve okolnosti. Ako roditelj zatraži dijete, a CZSS smatra da to nije u interesu djeteta, predlaže se sudu mjere za njegovu zaštitu. CZSSovi inače znaju svašta smatrati dobrobiti djeteta, pa i ono što realno nije, a ne biste trebali računati s tim da će dijeliti vaše mišljenje koje ste imali npr. za svog života, a niti da bi sud odlučio jednako tako. Stoga, možda bi bilo najkvalitetnije da razgovarate o djetetu s njegovim ocem: što ako vam se dogodi nešto što vas onemogućava/spriječava na određeni rok (npr bolest od godinu dvije), što u slučaju vaše smrti, koje mu je od rješenja prihvatljivo, ima li svoj prijedlog... Jer, uvijek je bolje pokušati postići dogovor, nego početi od onemogućavanja, pa tek onda nastaviti s nečim drugim (ako postoji mogućnost uopće). Čak kad biste nakon takvog starta mogli naći rješenje koje odgovara oboma, postoji prilično velika mogućnost da temi ne pristupi otvoreno ili surađujući uvjeren u vašu dobronamjernost, jer je sasvim preskočen po pitanju svoje roditeljske skrbi u planiranju vaših postupaka. I napomena: pisani sporazum sada za neka hipotetska postupanja ne bi imao kakav pravni učinak u smislu osiguranja da to tako doista i bude.

Kad dođete u neku kuću, uljudno je poštivati okruženje koje zahtjeva manjak neprimjerenih ispada. To je ono što navodno niste shvatili "u žaru borbe" pa od toga radite teatar Vaši dosadašnji porivi za naganjanjem samo zato jer ste na to upozoreni, kao ni razlog upozorenja, neće biti brisani- neka (vam/nam) služe kao podsjetnik. Na vašu žalost, niste u poziciji odlučivati o tome... Ne ponašajte se kao adolescent mlađeg uzrasta (što vrlo zorno prikazujete u ovoj prijepisci samnom ), već se vratite temi uz dosadašnje konstruktivne sudionike u njoj kako sam vam već predložila.

Baš zgodan egotrip (nacrtat ću: za upućeno upozorenje, kao i preporučeno prihvaćanje istog, sasvim je irelevantna informiranost korisnika jaguar82 o tuđim aktivnostima). Molim ponovno, a konstruktivno da ne davite temu ni sebe pitanjima što je tko drugi učinio ili su učinili, radije se pozabavite pitanjem što možete učiniti vi ili zajedno s drugima. I, vratite se na temu Rad u Njemačkoj i alimentacija. Ne bi bilo zgodno forsirati zaključavanje teme, samo zato jer ste tvrdoglavi. A i ne izazivajte brisanja, valjda imate i pametnijeg posla. Pogledajte malo upise Gringo i 01wish, ponudili su konstruktivne smjerove razmišljanja, čak i kad se u njima negdje malo više razilaze.

Vaša osobna informiranost o mom osobnom udjelu/doprinosu i sl. je irelevantna. Vratite se temi, a prethodno upozorenje (v. #20) prihvatite da se ne naganjamo oko toga na ovoj ili kojoj drugoj. 3, 4...

Ako se pitate o mom osobnom doprinosu- za njega znaju svi oni kojima je koristio. Ako se pitate o doprinosu Legalisa- za njega znaju svi oni kojima je poslužio. Listu postignuća/korisnosti ne stavljam(o) na uvid po želji (koja to i nije već "žicanje" nastavka u smjeru kojeg ste poželjeli na ovoj temi). Nadalje, nema potrebe da pokušavate "okretati pilu naopako", a ja ću vas u ulozi moderatora upozoriti na retoriku kojom se služite onda kad procijenim da je potrebno, stoga se ne morate "opravdavati" na takve načine, već prihvatite upozorenje. Vratite se temi upitopostavljača. Hvala.

@jaguar82, vašu objavu neću editirati, iz jednostavnog razloga da bude jasno kakav stil obraćanja nije poželjan. Nemojte niti pokušati prigovarati da se kome time ne dozvoljava iznošenje osobnog dojma, ali kad osjetite potrebu za tim, uradite to na primjereniji način (dovoljno je uočljiv da ga ne treba posebno objašnjavati) ili se ispucavajte zakucavanjem lopte u koš, trčanjem ili čime sličnim. Usput, vaše informacije radi, npr debil i idiot su termini iz zastarjele klasifikacije stupnjeva mentalne retardacije i doista nema dovoljno jakog razloga takve osobe smatrati nedovoljno vrijednim bićima pa izraz koristiti u svrhu pokude bilo koga. Nadalje, dječica možda koriste izraz po ulici, ali dok ih se ne pouči radi čega je to sve neprimjereno. itditd Komunikacijski gledano, tako nećete postići uvjerljivost ili prijemčivost ili pokazati svoje iskustvo, već naglašavati izraz indisponiranosti u odnosu na tematiku koju iznosite, što vam po svoj prilici nije cilj. Nadam se da nema daljnjih nejasnoća? (napomena: pitanje je retoričko)

@mario-sb, možemo i ne moramo imati razumijevanje za vaše osobne frustracije (precizan odgovor ćete naći pod Be: ne moramo), pa ću vas opomenuti da se ne ispucavate po korisnicima na koje naiđete, dapače ste ih slobodni zaobići. Ako vam se na nešto ne odgovara, ne znate odgovor ili vas nečim iritira pa poželite reagirati na ovaj i slične načine, radije se suzdržite od tipkovnice. Nadam se da sam bila dovoljno jasna. Hvala.

@mario-sb, nema teme u kojoj već dulje vrijeme ne pokušavate istaknuti nemoguće, neostvarivo, nedostižno, a kontinuirano stavljate naznake zauzimanja stava "svršena stvar". Kako ne bi došlo do prijevremnog sagorjevanja, "žar borbe" je dobro održavati na jednakoj temperaturi žeravice, od početka do rješenja, stoga je dobronamjeran savjet: glavu gore i sustavno/temeljito dalje (ili nemojte, kako god sami odlučite). Ne baš mali broj ljudi nakon vrlo kratkog vremena jako dobro zna sa čime se sve suočava i na što sve nalijeće, neki više, neki manje, ali priznajte da nije vrijedno većinu energije trošiti na ogorčenost postupcima pojedinih tijela/ustanova, već na preskakanje, zaobilaženje i uklanjanje takvih prepreka. Ako ćete svejedno konstatirati da nema nikakve koristi od ničega dok god se a-ž ne promijeni, educira, ukloni itd., za to vrijeme će neki drugi ljudi biti i dalje uporni/dosljedni u svojim nastojanjima, ne smatrajući da na točci na kojoj možda ogorčenost kulminira stoji ujedno kraj njihove priče. To je svakako bolja garancija od čekanja da se dogodi čudo pa baš svi najednom postanu krasni i dobronamjerni, te predano rade na korist mlt djece... I da se vratimo na temu: policija ne može provesti ono što je upitopostavljač pitao, razloge je objasnio Gringo.

Upitani ste više puta o više mogućih segmenata, a ne samo o sadržaju str. mišljenja czss: 1. Osobni odnos prema problematici djetetovih reakcija i vlastitim postupcima s tim vezanim, dakle vi-dijete 2. Kako prema vašim upisima problem očito ne postoji samo u sadržaju stručnog mišljenja, već na isti način traju od (prije) razvoda braka nadalje do današnjeg dana, upitani ste o podnescima czss za svaku pojedinu (ne)priliku tijekom cijelog razdoblja. To je tek drugi dio priče. 3. Ako jeste baš svaki put, koliko ste od tih puta kontaktirali pravobraniteljicu, nadležno ministarstvo i sl. (ne samo oko zadnjeg str. mišljenja czss)? To je tek treći mogući dio. 4. Spominjete policiju i nereagiranje. Upitani ste o podnescima koje ste im upućivali, ako jeste. Ako niste, zanemarivo je. Itd. 5. Stručno mišljenje i sud: svi to u podnescima plus dodatni, prigovor na mišljenje, vještačenje, žalba, išta? Dakle, nije riječ isključivo i samo o sadržaju stručnog mišljenja czss (koje je samo jedan dio cijele balade, nije Sveto Pismo, a ni jedini problem koji ste imali odnosno imate).

Ako smatrate da je takvo mišljenje/postupak nekog od djelatnika czss ili obiteljskog tima (ili suda ako uvažava preporuku koja je posljedica takvog stava czss) kraj priče i vaših nastojanja, onda vjerujte da doista ne znam ni ja kakve bi to veze moglo uopće imati... PS. Kažete da dijete ima povjerenja u vas, ugodno se osjeća kad ste zajedno itd. Hoće li se njegovo povjerenje smanjiti ili nestati ako se to majci ne sviđa a cszz smatra da ga je steklo vašom manipulacijom? Time zasigurno neće. Na nešto se morate osloniti: najbolje na onom što već imate i postoji, vrlo brižljivo njegovati (i to isključivo na djetetu primjeren način), a ostalo uporno nastojati postići u okviru raspoloživih zakonskih mogućnosti.

Na objavu #21 i #22, koliko ste puta istom czssu uputili podnesak kojim na papir stavljate to što vam je izrečeno usmenim putem "manipulator, jer dijete želi redovite susrete i druženja češće od odluke koja je na snazi (navedena dinamika) i smatramo da to nije normalno", datum, imena, povod? Svaki put, svaki 5. ili 10.? Kao uostalom i svaki sličan postupak djelatnika. Odgovor bi trebao biti: svaki. Zašto? Da nadležne njima lakše "potaknete" na reakciju i imate pri tom što više argumenata za no što tvrdite. Na objavu #23: Pardonček, ne slučajno je naglašen odnos s djetetom, jer se njegova kvaliteta ne mjeri svjedodžbom niti povećava priznanjem odbora za procjenu zasluga.

Za početak i prije svega: "Vidi... ti radiš sezonski, a i ja bih koji mjesec također. Što misliš, ako bi nam kćer bila kod mojih za to vrijeme, koliko i kad bi želio da bude s tobom, koliko i kad samnom, što predlažeš?" Naime, dijete vam je povjereno na zajednički život čime vam je ukazano povjerenje da ste roditelj koji odgovorno skrbi o svim potrebama djeteta. Promjene mjesta boravka roditelja (jer npr neki "mirne duše" prepuste većinu skrbi onom drugom roditelju ali bi se u nekom drugom slučaju sami više angažirali), a naročito djeteta (koje u tom slučaju svoje pravo ne može realizirati na način niti tempom kakav je odlukom suda osiguran) zahtjeva voditi računa i o toj potrebi/pravu djeteta. A od pokušaja potići dogovor, nikad štete...

...spremna saslušati i razumjeti stručnu argumentaciju glede i u svezi izrečenih navoda. Poglavito onu iznesenu u pisanom obliku. In other words: jeste li im se obratili pisanim putem prepričavajući vođeni razgovor, navodeći povod, točno vrijeme i imena sudionika, obratili se njima nadležnima kopijama u prilogu itd? Ne jednom, svaki put ako treba. To je dio priče: što na to kaže netko (npr navodite czss). A glede djeteta, bez promjene: kontinuitet, učestalost, što kvalitetniji odnos, nastojati mu olakšati i održavati ga stabilnim.

Ajmo realnije. Kad netko od nadležnih za rješavanje problema ne odreagira na vrijeme i primjereno problemu, je li realnije za očekivati da će: a) ubuduće jedva dočekati postupati korektno, b) nastojati to izbjeći koliko god može/uspije Pri tom će osoba koja traži i očekuje reakciju a na dobrobit djeteta: a) nastojati uporno/dosljedno reakciju ishodovati i biti konstantno na oprezu kako bi na odgovarajuću "pritisnula" ili b) prihvatiti da netko sve ono što ne želi ne mora Zaokružiti točne odgovore. Drugim riječima, vrlo je mala korist po svako pojedino djetete, koncentriranje na činjenicu da netko od nadležnih nije voljan (u dovoljnoj mjeri ili uopće) posvetiti pozornost problemu nekog konkretnog djeteta i njegovoj dobrobiti, već tu energiju preusmjeriti na iznalaženje i realizaciju načina kako to postići, uporno i dosljedno. Sa svim time se ne prestaje onda kad netko ignorira, odbije ili negativno riješi neki zahtjev, već onda kad je dobrobit djeteta realizirana (negdje brže, negdje sporije, negdje enormno sporo, ovisno s kim se ima posla u pojedinom primjeru). Očekivano je i razumljivo da sve to ljude crpi, umara, dovede do točke da se pitaju hoće li ikad uspjeti, demoralizira itd itd. Ali, ako se to i dogodi, nakon izvjesnog (a što kraćeg) vremena bi bilo dobro se vratiti rješavanju konkretnog problema, cijelo to vrijeme bez prestanka održavati odnos s djetetom što kvalitetnijim, a samo dijete osnaživati. Ono možda neće moći shvatiti kako/zašto ne uspjeva ostvarivanje njegovih želja ili mu se ne poboljšava situacija, ali mu u svakom trenu treba pomoći održati barem relativnu stabilnost u okviru neke situacije dok ona traje, a roditelj svjesan tog dijela problema mu je najkvalitetnija moguća pomoć. Jer, ipak je djeci taj dio priče neusporedivo teže "odraditi" samostalno, znatno teže nego odraslima. I to je također jedna od stavki dobrobiti djeteta, iako možda ne u onom željenom a ciljanom obliku/mjeri.

Za puno radno vrijeme je predviđen petodnevni radni tjedan. Ako je radno vrijeme nepuno kad se zbroje obje škole (provjeriti tjedno zaduženje za ovu godinu: a+b=40). Neka joj ravnateljica nepuno radno vrijeme nadopuni dopuni posebnim ili ostalim poslovima. Iako (ako ćemo otvoreno), 2 sata manje je zbilja- "vrlo malo manje" i najvjerojatnije je upravo na taj način sebi pribavila "slobodni dan".

Po logici stvari, bilo bi za očekivati da uz redovita mjesečna primanja od 1.100,00kn i tome nalik imovinsku sliku dođe do smanjenja na tih 500,00 a nakon ponovnog zaposlenja bi vama ostala ista takva prilika u ime djeteta tražiti povećanje tog iznosa. Razlog tome jest da zaposlenje zadnjih godina ne raste na obližnjoj krušci čekajući samo da ga tko ubere, a nije baš ni takva situacija da svatko tko želi ima priliku ostvariti prihod koji mu je potreban pa "sram ga bilo jer mu se ne da", već bi pri procjeni mogućnosti roditelja trebalo procijeniti "mogućnosti", "njegove".

Niste valjda mislili da će se netko (osim vašeg oca na njemu jedini mogući način) potruditi oko toga umjesto vas? Ne, već po unuka djeda koji je odradio ono što ste naveli. Bilo bi, prvenstveno za dijete, dobro da se vi aktivirate oko susreta i druženja umjesto očekivanja da ga s vremena na vrijeme vidite kad/ako dođe djedu. Ako se roditelji ne sporazume drukčije, osobni odbitak se dijeli 50:50. Šteta. Ako mislite na to da niste znali koje ćete udžbenike nabaviti kupnjom namjenski dobivenim sredstvima jer se niste čuli sa sinom: svaka škola već nekoliko godina na svojim web stranicama mora imati (i ima) objavljen popis udžbenika koje koristi, po razredima.

Ovdje ljudi ne pomažu ovisno o utvrđenom činjeničnom stanju u međunožju, niti osuđuju prema njegovoj uporabljenosti već prema vremenu i prilici koje imaju na raspolaganju, dobrovoljno.

...s tim da trebate u obraćanju bilo kome strogo razdvojiti probleme: novce i odnos s djecom. Ni pod razno se u opisu kao istog problema ne smije naći (a) neplaćanje/ dugovanja/ visina iznosa i (b) oduzimanje mobitela djeci/ nekontaktiranje/ sl. S tim da je oboje djece već punoljetno i czss je za svako od djece od tad nestao iz svake daljnje priče o zabranama i sličnim stvarima. Ako tužba za smanjenje iznosa uzdržavanja datira od prije 2g, od tog dana može biti određen i smanjeni iznos, ovisno o odluci suda koja će uslijediti. U tom slučaju vam ne treba biti smiješno da vam tko kaže da ste ih trebali za smanjenje tužiti: jer tvrdite da već jeste. Razlog ili povod tužbi (ni prošloj ni nekoj budućoj) svakako nije niti može biti cit. "jer su pod utjecajem majke", već promjenjene a bitne okolnosti radi kojih ne možete nadalje plaćati iznos kojeg vam je sud prethodno odredio. Ključna riječ je "nadalje" a ne "ne možete", dakle za vrijeme prije tužbe sigurno neće biti mijenjan, a neplaćeni iznosi i razlike ostaju vaša obveza.

Možda budete manje ogorčeni kad shvatite da: A. "...nismo plaćali": obveza je (1) vaša, (2) prema vašoj djeci, (3) bili vi u drugom braku ili ne B. dugovanja su naplativa C. krivo vam je jer je možda majka "nagovorila" da vas pritisnu isplatiti ono što ste im dužni, a istovremeno očekujete da djeca imaju razumjevanja prema vama i ne zatraže dugovane iznose D. pri tom niste ni prije ni sada pokušali s njima razgovarati u smislu dogovora o smanjenju iznosa uzdržavanja, pa bi vam tužbe svima lakše pale i dapače ih smatrali formalnošću koja u tom slučaju jest formalnost ali nužna- jer npr. nagodbu pred czss sa djecom sklopiti ne možete na iznose niže od minimalnih (odluku o tome koliko će biti smanjen minimalni iznos može donijeti sud, ali ne na manje od 50%) E. ne biste trebali tužiti djecu jer su pod utjecajem majke, već eventualno zato jer ste ih prema pravomoćnoj odluci suda dužni uzdržavati iznosom koji vam je određen a toliki niste u mogućnosti podmirivati redovito i doista nema smisla držati da je tome tko drugi kriv (djeca ili njihova majka ili netko stoti) Hoćete li se začuditi kad za koju godinu naplate 1800,00 x 120 mjeseci (i kamate) zato jer se koncentrirate na njihovu majku, umjesto kako priskrbiti odluku s nižim iznosom uzdržavanja, koji pak ne može biti predrastično niži za ubuduće (i ni približan onom kojeg ste plaćali, već višestruko viši od onih 100,00kn)?! Savjet ste dobili, mogućnosti imate, a dalje procijenite kako vam drago.

Ajmo ne pretjerivati. Kakve pomajke, kakvi poočevi? Maćeha, očuh, onda kad to jesu. Ne treba se osvrtati na Grimmove i Andersenove bajke.