newbie

sa ovime se neslažem Slagali se ili ne, bilo bi dobro da i to prihvatite kao dobronamjeran savjet. Krivnja se tijekom postupka razvoda braka ne utvrđuje (a to bi vam moglo dovoljno govoriti o onome što vas uznemirava). Svojim ponašanjem izazvanim osjećajem povrijeđenosti možete samo dovesti sebe do dodatnih komplikacija (što ste već mogli primjetiti na vlastitom primjeru), ali profitirati teško i nikako. Zato ću istaknuti i podvući prethodni savjet: ne dozvolite sebi ponašanja radi kojih će vam kasnije biti žao, a riječ je o "ratu"- radi krivnje koju neće kao takvu utvrđivati nitko. Dapače, sama činjenica nevjere i to u dugotrajnijem obliku može biti samo dodatni prilog utvrđivanju bračnih odnosa kao teško i trajno poremećenih, što je preduvjet za razvod braka.

Niste poveli računa o ovom dobronamjernom savjetu. I bez njene ozljede, pod nasilje u obitelji ide i ono što ste opisali. Ako su djeca bila u blizini, još je ružnije/kompliciranije. Njen preljub, odnosno to što vam nije (bila) vjerna vam neće dati prednost u razvodu braka, niti opravdanje. Jednako kao ni njeno mijenjanje prezimena i statusa veze na fejsu. Tužba za razvod braka podrazumjeva da se navodi trajno i teško poremećene bračne odnose, a dovoljan dokaz da takvi jesu jest da jedno od dvoje ne želi ostati u braku. Možete i bez odvjetnika ("ne želim"?), ali teško da bi vam to tko preporučio. Kontrolirajte svoje reakcije, inače bi vam se mogle dogoditi i veće neugodnosti od dosadašnjih ili onih koje slijede.

Postoji, kako za roditelja ko to onemogućava, tako i za onog koji izbjegava- odgovor pravobraniteljice od prije par godina ćete pronaći u staroj Legalisovoj temi klik-ovdje . Koliko se to stvarno koristi (u oba slučaja), drugi je par cipela.

Ako je neizvedivo i radnim danima, onda preostaje ostvarivo vikendima, blagdanima i obilnim praznicima. "Ukinuti" ne bi značilo da se susreti i druženja neće moći nikako realizirati do neke druge mjere ili odluke (jer to nisu "dozvole za viđanje" već nastojanje zaštititi djetetovo pravo koje ono i u međuvremenu ima, pa ga se ne smije zanemariti, a k tome može stvoriti poprilične neugodnosti po czss-u koji bi trebao intervenirati prema roditeljima da se to postigne i u tom "zrakopraznom postoru"), pa bi zato bilo zgodnije prilagoditi nekoj ostvarivoj shemi i to uz postignut prethodni dogovor...

Vas troje ste nasljednici iste preminule osobe, a ne možete biti isključivo vi bez minimalnog udovoljenja nužnom dijelu svakom od djece (za pretpostaviti je da nije bilo kakvog ugovora o doživotnom uzdržavanju i sl), a bez oporuke na jednake djelove. Tu bi se vaš i interes svakog djeteta našli u suprotnosti (a vi odlučivali i u njihovo ime po tom pitanju). Kako roditelj ne može/ne smije sasvim slobodno i proizvoljno raspolagati imovinom mlt. djece bez czss čime se nastoji osigurati da je namjeravani postupak roditelja na dobrobit svakog pojedinačnog djeteta, zato vas je bilježnik naputio na czss, a oni kontaktirali radi detalja...

Trebat će vam i sud i czss u postupku, jer sud povjerava djecu na zajednički život... Skrbništvo imate, točnije pravo roditeljske skrbi (jer je skrbništvo pravni oblik zbrinjavanja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi) i to oboje, a tako će biti i ubuduće. Kako sud treba donijeti odluku koja je u najboljem interesu djeteta i na njegovu dobrobit, pokušajte postići dogovor oko svega što god uspijete. I sami rekli da je oko uzdržavanja problem, ostavite to zadnje a počnite svim ostalim: vremenu koje će provesti s jednim, s drugim, sudjelovanje oko aktivnosti djeteta koje tek počinju (predškolce se nerjetko angažira u radionicama, tečajevima itd) i redom sve ostalo... Za početak bi trebali biti kod djeteta prisutan roditelj, pouzdan, ne pribjegavati fizičkom/psih kažnjavanju/ emoc. ucjenama kao "korekcijskim" postupcima, ne biti zapreka odnosu djeteta i oca, dakle voditi računa o svim djetetovim potrebama i razumjeti ih.

Poštovana ženo Biste li objasnili malo podrobnije: 1. "prirodne zakone"/"uloge koje priroda daje", a ne podrazumjevajući pod tim građu spolnih organa i njihovu funkciju u reprodukciji te razdoblju do separacije glede hranjenja. 2. precizirajte kako se angažiranim roditeljstvom od muškarca radi ženu ili od žene muškarca (i zašto bi ono što bi imponiralo za vrijeme zajedničkog života, u suprotnom slučaju smetalo) 3. što znači "djecu osluhnuti" a da vam pri tom ne odgovara (kako nazvaste) "današnja psihologija" (osvrnite se, molim, pri tom i na "današnju pedagogiju" paralelama). Možda današnji/budući stručnjaci i znanstvenici prihvate smjernice i naputke.

Vlastita iskustva nije korektno generalizirati niti podizati na razinu sveopćeg dobra... Ako je to nešto što ne bi odgovaralo vama, ne znači da je pravilo za dijete, kamoli svako dijete.

Nije vam dan nikakav prijedlog za uzdržavanje, već napomenuta razlika između djeteta kojeg je roditelj još uvijek (i za buduće vrijeme do prestanka tog prava) dužan uzdržavati i odrasle osobe koju roditelj to više nije dužan a netko drugi u slučaju takve potrebe jest (što ne znači da mu roditelj ne duguje prethodne iznose ukoliko nije istekao rok zastare). Naplate dugovanja su moguće od prihoda (plaće, mirovine, dr.), odnosno ovrha je moguća na cjelokupnoj imovini. Ali, ne postoji mogućnost kao što bi postojala za dijete koje je roditelj dužan još uvijek uzdržavati (a ne uzdržava ga): privremeno uzdržavanje od czss (proračunska sredstva) ili od osoba podredno dužnih uzdržavati (roditelji tog roditelja, maćeha/oćuh- i to od dana takve tužbe, ne unatrag). Jedno je- dijete u smislu djeteta koje je roditelj dužan (sada+nadalje) uzdržavati, a drugo- dijete u smislu potomka koje se ne nalazi više u toj prethodnoj a nešto zaštićenijoj skupini pa nema i te 2 mogućnosti. Mnogi bi bili sretni kad bi iznose koje roditelj nije plaćao, mogli u ime djeteta (ili dijete samo nakon punoljetnosti) naplatiti iz nekog fonda rezerviranog u te nakane, umjesto (ili privremeno, a kasnije neka roditelj to vrati) dugogodišnjih naganjanja, iščekivanja i očekivanja prilike za to.

Držim da nema potrebe oštriti zubiće bez razloga, a naročito predviđati tuđe motive (...osim ak nemate kristalnu kuglu a moj motiv za odgovaranje vama možete pronaći u drugom retku lijevo i bez prethodnospomenutog predmeta) Neuzdržavano dijete ima svoja zakonska prava i vrijeme u kojemu ih može realizirati barem naknadno dok ne nastupi zastara. To pak nikakve veze nema s time kakve mogućnosti postoje/ne postoje da netko drugi izvrši obvezu takvog roditelja ili privremeno umjesto njega kad dijete više nije dijete, točnije u onoj najminimalnije moguće zbrinjavanoj skupini po tom pitanju. Vaše informacije radi, privremeno uzdržavanje za dijete iznosi 50% minimalnog iznosa određenog za pojedinu starosnu dob djece i maksimalno do 3g, jer se to smatralo vremenom dovoljnim da proradi dostupni instrumentarij na raspolaganju i roditelj nastaviti uzdržavati dijete. I naravno, taj plaćani iznos zatraže natrag. Do prije 5g je odobrenje po sličnim zahtjevima u cijelosti ovisilo o procjeni czss-a, nakon čega je 2008. postala obveza ako se ispuni uvjet neuzdržavanja 6mj kontinuirano ili 6 mj s prekidom unutar razdoblja od zadnjih 7mj (prema pravomoćnoj odluci, privremenoj mjeri ili nagodbi pred sudom/czssom). U drugim slučajevima i npr. toj maloljetnoj djeci koju je roditelj itekako još uvijek dužan uzdržavati =0,00 (dok neodgovorni roditelj ne doživi prosvjetljenje ili ga štogod na to ipak ne prisili).

Vi se šalite?! Privremeno uzdržavanje ("država" + "teretiti njega") je predviđeno za dijete koje je roditelj dužan uzdržavati, a to ne radi 6 mjeseci ili 6 unutar 7 mjeseci. Dijete nije. Trenutno je nije dužan uzdržavati otac, već vi s kojim je u braku (ako nema dovoljno sredstava za život itd).

Eventualno da su donese privremenu mjeru radi uzdržavanja. Na zahtjev za privremenim uzdržavanjem od czss pravo nemate jer nikakve odluke suda no tome nije ni bilo...

Može pokušavati što god hoće, ali pravnog učinka od "odricanja" nema.

Ne zaboravite priložiti svemu, ako je riječ o "produžuju" umjesto npr "odgađaju" ili nešto slično. Priložite i sve što imate napismeno, a čime biste mogli potkrijepiti svoje navode. Orijentirajte se na iznošenje činjenica, pregledno i nalik na dnevnički stil, s manjkom teksta koji bi mogao ostavljati dojam vaše interpretacije, bez obzira kamo vas u tom trenutku misli navodile...

Ima, a nije samo dojam već možete naći i zapisano kao takvo u izvješćima pravobraniteljice za djecu. Bitno je izbjeći davanje mogućnosti kome, ako je neizbježno (preuzimanja djeteta i sl) osigurati prisustvom nekoga sa strane tko će moći dati izjavu o viđenome...

Ne znam što bi rekao sud, ali vjerujem da bi mnogima palo na pamet da je riječ o provokaciji...

Obiteljski zakon u čl.232 st.4 ne napućuje ljude da izračunavaju iznose prema postocima, već obvezuje ministarstvo nadležno za poslove soc. skrbi da jednom godišnje a najkasnije do 1.4. tekuće godine objavi minimalne iznose, te propisuje na koji će način to uraditi (postocima prema 3 kategorije uzrasta, a od prosječne mjesečne plaće po zaposlenome u pravnim osobama RH za proteklu godinu). Svake se godine objavljuje nešto nalik na klik-ovdje (lanjsko, a rok za novo ovih dana). Iako razlike nisu velike (jer ni razlike u plaćama od mjeseca do mjeseca nisu drastične) minimalni iznos se ne izračunava za svakog ponaosob ovisno o mjesecu ili proizvoljnim izborom mjeseca/mjeseci, već ministarstvo svoju obvezu izvršava kad objavi "minimalne novčane iznose za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom" i tih se preciziranih iznosa treba držati pod pojmom "minimalni". Zadnjih godina (ukupno) je variralo u cca 100kn, ali kad želimo biti precizni i navoditi argumente, poslužimo se već izvedenima prema ObZ. Drugo, osim školskog pribora, nastavnih sredstava, glede škole ne zaboravite izlete, terenske nastave i sl. Istina da se i za to može ne dati svoju suglasnost, ali rijetka djeca ostaju na nastavi s drugim skupinama dok se njihova bavi takvim čime. Treće, izvanškolske aktivnosti nisu luksuzna potrošnja djetetu suvišna (jezici, umjetničke škole, sport i sl), iako nažalost u današnje vrijeme realna situacija sa (ne)zaposlenošću i visinom plaće mnogima upravo takvo što poručuje... To je nešto što bi bilo djetetu poželjno priuštiti, u okviru mogućnosti roditelja. S druge strane, komoditet roditelja ne bi trebao biti prepreka takvoj vrsti širenja interesa djece, služenja sposobnostima i razvoju vještina, u krajnju ruku i njihovih mogućnosti ubuduće. Pa navedite i to. Naime, neki roditelji bi svojoj djeci takve stvari vrlo rado priuštili a radi svoje financijske situacije nisu u prilici ni mogućnosti, dok bi neki to i mogli ali im se ne čini dovoljno značajnim (pa ni u usporedbi sa manje od jedne kave dnevno vani)... Dakle, navedite, kako ste namjeravali odvojeno a) ono najneophodnije, b) ono poželjno za djetetovo bavljenje u slobodno vrijeme a obrazovnog karaktera ili sportskih bavljenja jer sve to ima i svoju treću- odgojnu vrijednost, c) potrebe vezane uz kulturu kojima djetetu udovoljavate, nastojite mu usmjeriti interes i obogatiti ga. Pa neka sud procijeni dozvoljavaju li objektivne okolnosti očevih mogućnosti sudjelovanje u tome svemu, u kojoj mjeri ili ne baš.

Prema ovome, manje od minimalnog iznosa ne može biti određeno. To je sigurno. Ka onome gore navedite i potrebe djeteta koje nisu svakomjesečne a neophodne su (školski udžbenici, potreban pribor i sl, odjevanje/obuvanje i sl., ) jer to zasigurno ne ubere u susjedovom voćnjaku, a ne hoda ni golo/boso/s rukama u džepovima.

Što imate, imate. Ali, otplata kredita bi mogla biti zajednička, pa tražena polovica otplaćenog za trajanja bračne zajednice, osim ako se ne pobrinete da bude vrlo jasno da to činite od npr sredstava stečenih prije ili proizlaze od vaše vlastite imovine (dakle, da nije stečeno radom za trajanja bračne zajednice). A moguće rješenje je i bračni ugovor.

...vrlo česta, kad se spomene uzdržavanje. Kasnije (i tijekom postupka ako do njega dođe i nakon) se lako primjeti koliko je doista voljan se baviti djetetom (i nerjetko u skladu s prethodnim angažmanom). "Više" ili "manje" prava ne postoji. *Dijete ima pravo biti uzdržavano od svojih roditelja (pravo djeteta, ne u ovom slučaju njegove majke u odnosu na djetetovog oca). *Odluka suda o povjeravanju djeteta na zajednički život nije uklesana u kamenu za vijeke vjekova, ali svaka (pa i neka buduća, drukčija) mora biti na korist i dobrobit djeteta. *Pravo roditeljske skrbi imaju oboje roditelja, ne samo onaj s kojim dijete živi.

Pogledajte odgovor klik-ovdje na Obiteljski zakon (čl.212a i 212b). Odvjetnik je uvijek korisan, a je li vam i neophodan procijenite sami...

Na vrijeme ste tražili da se očinstvo utvrdi odlukom suda, jer dijete može do svoje navršene 25.g podnijeti takvu tužbu, dakle uradili ste to 3g prije isteka svog roka. "Okrenuti protiv vas"- da bi mogao nastojati odugovlačiti, mogao bi... (jer je riječ i o očinstvu i uzdržavanju za 5g prije tužbe u kojoj se traži (i) uzdržavanje te nadalje, a i nasljeđivanju). Bila bi moguća i privremena mjera radi uzdržavanja, ako učinite vjerojatnim da je vaš otac (ali samo na vaš takav prijedlog, maloljetni niste pa da bi bilo moguće po potrebi je donijeti i po sl.dužnosti). Godinu nakon prestanka školovanja (ako ipak do toga dođe, iz financijskih razloga koje ste naveli iako bi bila poprilična šteta) roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete ako se ne može zaposliti. Rečenica koja vas muči znači da odvjetnik ne radi besplatno u smislu da ga nitko ne plati, već da to ne plaćate vi, što je i smisao prava na besplatnu pravnu pomoć. Javite se odvjetniku... jučer , jer kao što ste vjerojatno primjetili, sve poprilično traje pa skratite ono što ovisi samo o vama.

Molim da ne udvostručavate teme u razmaku od 10min. ona druga će biti brisana.

Moguće je ako sud procjeni da je za dijete kvalitetniji izbor povjeriti ga na zajednički život njemu nego vama. Ako sud ne bude smatra da je na djetetovu dobrobit takva odluka, neće je donijeti (točnije ne bi trebao). Dugovi neće nikome pripasti, niti će se to rješavati jer ne spada u postupak razvoda braka.

Ovo nije vaše pravo nego pravo svakog pojedinog djeteta. I kad biste htjeli, vi se u njihovo ime toga odreći ne možete. Šteta da niste "ponudu" dobili u papirnatom obliku, bilo bi je zanimljivo sagledati kao motivacijski faktor. "Podsjetite" na to tijekom razgovora na czss, ev. sudu ako takvih prilika više bude... PS. Susreti i druženja su poprilično škrto postavljeni (praznici su prilično kratki.. a radni dani? blagdani?)