newbie

Članak 216. (1) Ako roditelj ne uzdržava dijete, baka i djed po tom roditelju dužni su ga uzdržavati prema odredbama članka 209.-211. ovoga Zakona. Članak 216.a Tužbom se uzdržavanje u slučajevima iz članka 213. do 216. ovoga Zakona može tražiti samo za vrijeme nakon njezina podnošenja. Jeste li to uradili?

"Odgovarati" roditelja od traženja individualiziranog pristupa nije ništa novog u našim školama, nažalost. Prežalosni su primjeri koje susretnemo kada uporno objašnjavaju zašto individualizirani pristup svladavanju redovitog programa (najčešće dislexia, ADHD) nije potreban i dapače, nije ni poželjan. Slično se svojedobno događalo i meni sa mojim djetetoma, iako ni približno u mjeri koju opisujete, a do polaska sljedećeg sličnog djeteta u školu smo "ovladali problematikom". Dužni su individualizirati i to prema konkretnom djetetu i specifičnoj poteškoći djeteta. Stručni suradnici (pedagog, psiholog, defektolog) su zajedno sa učiteljima vrlo dužni o tome voditi računa, učitelje naputiti što i kako do detalja. Nažalost, viđa se primjere kada se "taj" papir na svjetlu dana ne može vidjeti ni o Božiću, pa i kasnije. I ravnatelj i učiteljica, stručne suradnike da i ne spominjemo, bi itekako mogli znati da poremećaj koncentracije nije nešto što se rješava inzistiranjem da glumi kip, a dijete nije "bezobrazno i namjerno ne pazi na satu". Bilo bi dobro da se uz nalaz psihologa koji preporuča individualizirani pristup nalazi i "Uputstvo za uporabu", odnosno, lista preporučenih postupanja s djetetom. I ne samo crtice tipa "ne tražiti reprodukciju npr. učenje definicija napamet i sl.", "pismenu provjeru ograničiti na najviše 20 (ili koliko već) min", "izbjegavati postavljati najtežu razinu zahtjeva prema djetetu pri završetku školskog sata", već i sve one prijedloge o davanju inicijative i uvažavanju "ideja" pri rješavanju problema radi već narušenog samopouzdanja +motivacije + kreativnosti, male tajne velikih kuhara u stilu poslati ga po kredu, donijeti nešto, pomoći drugome (jer udovoljava porebi da se osjeti drugima korisan, a udovoljava potrebi za kretanjem), socijalizacijski trikovi itd. Mnogo je djece radi nerazumjevanja svega dobrog što jesu, steklo žestok otpor prema ljudima koji ih ne poštuju, a taj osjećaj izjednačilo sa pojmom škole i školovanja uopće. Spomenute "opaske u imeniku" se nalaze u rubrici bilježaka koja služi za praćenje individualnog napretka djeteta opisno, razvoj motivacije, sposobnosti, usvojenih vještina i sl., a ne za bilježenje samo datuma kad je pjevušilo na satu, i koliko je bodova iz petminutnog testa dobilo ako ocjenu nisu smjeli zabilježiti u rubriku ocjena jer prelazi dozvoljeni broj pismenih tjedno... Ne postoji dijete koje nema baš nikakvih sklonosti prema ičemu, nije motivirano za išta, ne napreduje u niti jednom segmentu ičega, a unatoč silnom trudu uloženom u njega od strane učitelja tijekom nastave. Između ostalog, moguća adresa vam je prosvjetna inspekcija, a s njima moguć i stručno-pedagoški nadzor Agencije za odgoj i obrazovanje, nad učiteljem i str. službama škole. I da, promjena škole ili barem učitelja je možda najbrže i najjednostavnije rješenje. Ponekad doista rješenje. Porazgovarajte tamo i sa ravnateljem i pedagogom i psihologom, učiteljem. Donesite im odmah nalaze i preporuku načina rada sa djetetom... Želim Vam da vam se dogodi isto što i mom vlastitom djetetu odmah nakon prvih godinu dana: sada je vrlo prihvaćeno i omiljeno dijete u razredu, baš jako rado odlazi u školu, silno želi surađivati, motivacija preogromna, ocjenice kao rezultat primjerenog rada krasne. Dijete je, naime, ono isto. Ali, s njim radi osoba koja taj posao umije i želi raditi.

To je samo privremeno uzdržavanje: u iznosu 50% od minimalnog, nije predviđeno kao poklon roditelju koji ne plaća, već će CZSS i državno odvjetništvo nastojati taj iznos vratiti od kuda je i davan (kaznena usput), od onog tko je bio dužan plaćati... Kroz to vrijeme bi se možda tkogod mogao dosjetiti bake/djeda i sl.

Pod B)

Rješenje vam je tužba i neki manji iznos, jer su se bitno promijenile okolnosti. 3.000kn je popriličan iznos, naročito za nekog tko je nezaposlen (niste spomenuli uzrast preciznije od "školarac", ali za računati je sa cca minimalnim iznosom objavljenim za ovu godinu ako je jedino dijete koje uzdržava: 7-12g 1.062,20kn i od 13g dalje 1.168,42kn). Do tada će zbilja biti dužan plaćati prema onome kako je prethodno odlučeno i piše... Zato, možda bi bilo dobro da to uradi- jučer

Svoje/vaše ulaganje ćete morati dokazivati i ne u brakorazvodnom postupku. Skrbništvo zasigurno nećete dobiti, jer se o tome ni ne odlučuje. Pravo na roditeljsku skrb ćete dijeliti i dalje oboje. Hoće li sud vama povjeriti dijete na zajednički život, ovisit će o tome za koga će od vas dvoje biti procjenjeno da je isto na dobrobit djetetu. Iako sudovi puno češće djecu povjeravaju majkama, na "apsolutnu sigurnost" se nije razborito oslanjati. Za početak, da biste uopće pomišljali, morat ćete djetetu osigurati stambene uvjete, a pri tom ne bi trebali računati da ćete na vrijeme riješiti i onaj imovinski dio. Pa redom dalje...

Ako je presuda već donesena radi ogluhe (druga polovica vašeg korisničkog imena kaže da je vaše očinstvo utvrđeno odlukom suda 2009., vi da je tek tužba iz listopada 2009, a 2 mjeseca bi bila neočekivana brzina), za početak postupite po savjetu koji je KronicnaStranka dao vašoj djevojci na isto pitanje klik-ovdje.

Jeste li prethodno pogledali odgovore na bitan dio vaših pitanja (već donesena presuda radi ogluhe, dostava, žalba, prava), u temi koju je otvorila vaša druga polovica istog korisničkog profila klik-ovdje? Ako vas tješi, sve i da ste htjeli/je htjela, tada niste mogli biti upisani kao otac djetetu obzirom da je bila u braku (i ako je dijete rođeno do 300 dana nakon razvoda ocem bi se smatralo njenog bivšeg), prije nego je to očinstvo bilo osporeno. Što se tiče priče oko potpisivanja kod javnog bilježnika da vi s obavezama oko djeteta nećete imati ništa, ne bi vam baš ničemu služilo, jer takve stvari ne možete ugovarati, niti to ijedan roditelj ima pravo.

Zamislimo da se ne radi o povjeravanju na zajednički život nego o uobičajenom polasku djeteta u vrtić. Mjeseci privikavanja na boravak u nepoznatoj sredini uz nepoznate ljude koji će za to vrijeme o njemu brinuti i uz vrlo oprezan sam početni period su neophodni. Svatko ga i bez puno razmišljanja smatra djetetu potrebnim, a radi se manjem broju sati nego kod kuće. Dakle, za povjeravanje djeteta, njemu zapravo sasvim nepoznatoj osobi, trebalo bi imati ojači argument da je to na njegovu dobrobit. Zato, ako je skrb o djetetu odgovarajuća, logično bi bilo da prvo krene upoznavati dijete i pruži priliku njemu da upozna oca... Bilo bi dobro da ocu skrenete pozornost na detalj koji se zove susreti i druženja djeteta sa roditeljem s kojim ne živi... neka zatraži od suda da budu određeni. Jer, niste spomenuli takvo što u prethodnim objavama, pa moguće da dijete preskoči jedan period- a dragocjen.

Imenovan mu skrbnikom u svakom slučaju neće biti, jer se pod skrbništvo stavlja djecu bez roditeljske skrbi, a ovo dijete ima majku, izgleda i oca sada, te nikakav poseban problem u tom pogledu još. Očekivati povjeravanje na zajednički život bi možda zasada realno bilo prilično teško (osim ako je majčina skrb o djetetu neodgovarajuća) jer se dijete i otac zapravo još niti ne poznaju, kamoli što drugo.

Otac dijete ne može posvojiti jer pravo na roditeljsku skrb već ima samom činjenicom da mu je otac, a posvajatelj bi bili eventualno vi. Nemojte se zanositi ovakvim idejama, jer bi majka djeteta na to morala pristati, a teško će. Ili bi trebala biti lišena roditeljske skrbi, a to su izrazito rijetke situacije.

Pardonček, ali brkate pojmove. Obratili ste se CZSSu dopisom u kojem opisujete da želite nakon razvoda obnoviti bračnu zajednicu, a jer je to želja djeteta. Niti vi, niti dijete, niti CZSS niste u prilici djetetovu majku na to privoliti ukoliko ista to ne želi, a brak razveden pravomoćno i ne baš tako nedavno. Ona zbilja nije dužna razmatrati vezu ili brak s vama, iako to može biti djetetova želja jednako koliko i vaša. Daljnje inzistiranje na željama koje uključuje i djetetovo sudjelovanje ili čak samo podgrijavanje njegovih nada bez osnove (jer se radi isključivo o odluci koju mogu donijeti dvije odrasle osobe zajedno), dalo bi se svesti i pod pojam emocionalne manipulacije, stoga bi bilo lijepo kad se to ne bi dogodilo. Sve što ima veze sa vašim eventualnim budućim zajedničkim životom, ako postoji kod jednoga otpor, nije tema za daljnje raspredanje sa djecom, jer im može biti nanesena prilično velika emocionalna šteta. Utoliko je dobro da dijete nije bilo uključeno u CZSS-priču na temu hoće li mu mama i tata opet biti zajedno ili neće, naročito nakon što se vaša bivša izjasnila da to ne želi. Dijete je već jednom prošlo vaš razvod, zbilja nije nužno da ga proživljava ponovno. Ako ne postoji spremnost vas oboje, dužni ste dijete zaštititi i od njega samoga glede želje koju ima. O izlasku na teren: istom dopisu niste eksplicitno naveli niti jedno kršenje prava djeteta, te niti ijednu stvar koju smatrate djetetu neprikladnom, osim napomenuvši tek usput nešto sasvim neodređeno u doslovce dvije ili tri riječi ukupno. Ako želite da iziđu na teren i provjere prikladnost uvjeta u kojima dijete živi te o tome porazgovaraju s djetetom, onda to i uradite- upravo s tom namjerom. Ako želite da sud dijete povjeri vama, isto i zatražite. U tom dijelu će sudjelovati i CZSS, dijete biti upitano za mišljenje, a razgovori biti vođeni sa svih troje.

Dakle, kad bi netko pročitao samo vaš dopis, odnosno post br.46 ove teme, gdje bi mogao naći išta od onoga što ste u temi iznijeli a odnosi se na uvjete života djeteta, zlostavljanje, promjenu odluke o povjeravanju djeteta i sl? Nema razloga da se ljutite, jer im niste naveli ono što ste navodili ovdje niti približno, već teko onako usput dali naslutiti nešto u samom početku dopisa. Dakle, nema mjersta odobravanju ili neodobravanju CZSSu, nego je li ovakvo nešto bilo izvjesno ili nije. Kao što vidite- je. Ovdje, vrlo dugo i svi redom, pokušavamo objasniti ljudima koji nalijeću na problem, na koji način se obraćati CZSSu kako bi dobili njihovu reakciju u željenom smjeru. Za to je nužno prvenstveno ukazati na problem vrlo precizno, što baš i niste učinili ako ćemo suditi po dopisu koji ste im uputili, a za razliku od brojnih stvari koje ste u ovoj temi iznijeli. Na vama je hoćete li se mogućnošću za to poslužiti ili ne, kao i hoćete li tražiti izmjenu odluke o povjeravanju djeteta ili ne.

Obilazak jer je netko razveden nije zakonska obveza, pa iako je u prethodnoj verziji zakona stajalo da se nakon 6 mjeseci od primitka presude (jer ide i CZSSu) treba provjeriti ispunjava li se ono što je odlučeno, ne znam je li se to doista i dogodilo ikome tko nije bio u nekom daljnjem postupanju CZSSova, a nije baš nikome koga sam imala priliku susresti, uključivo i s vlastitim primjerom. U bilo kojem dijelu: susreti i druženja, uzdržavanje, ostalo. Logika kaže da je za pretpostaviti kako se statistički uzorak nije "slučajno potrefio baš takav". Sada je obveza ponešto drugačija i nužno je pisanim putem upoznati oba roditelja sa njihovim pravima i dužnostima, a propisano se odnosi uglavnom na uzdržavanje. Oko dopisivanja, barem vi, marlino, iz vlastitog iskustva jako dobro znate kako je istina da nije nužna obavjest u pisanoj formi i da bi svatko trebao što bi trebao, a da je sasvim druga priča način na koji se nekoga "natjerava" da odregira i zašto je ponekad potrebno baš tako.

marlino, vi ste u svojim dopisima jasno stavljali do znanja CZSSu o čemu se radi. U postu #46 ove teme, stoji tekst poslanog dopisa iz kojega niti jedna stvar izrečena u ovoj temi nije razvidna ni u vrsti niti mjeri (o životnim uvjetima) ili u kršenju prava djeteta (udaranje), dok su daljnji djelovi usmjereni na nastojanje ponovnog okupljanja obitelji. Svojim prethodnim postom sam samo mario-sbu skrenula pozornost da iz općenitog sadržaja 2. od svih 7 paragrafa gore kopiranog dopisa, CZSS po svoj prilici neće telepatijom ili po Legalisu isčitavati o čemu je uopće riječ kako bi što prije reagirali npr. terenskim uvidom u stambene prilike i način života ili umjesto oca zatražili da sud donese novu odluku s kojim će roditeljem dijete živjeti. Dopisi koje ljudi upućuju su način koji se koristi kako bi na najeksplicitniji način obavijestili CZSS o onome radi čega se zahtjeva intervencija, ne obratno. Jer tek tada ne bi mogli reći da nemaju pojma o čemu je stvarno riječ.

Pod skrbništvo se stavlja maloljetnu djecu bez roditeljske skrbi, a to vaše dijete nije a niti bi u tom slučaju bilo. Roditeljske skrbi nećete biti lišeni razvodom, već se to zbiva u rijetkim situacijama, a isključivo radi grubih i teških povreda djetetovih prava, grubog zanemarivanja i sa samim razvodom braka zapravo nema nikakve veze. Dakle, ni o tome nije riječ, niti će biti. Povjeravanje djeteta na zajednički život jednome je sasvim druga stvar i dio je priče o razvodu braka. Ali to sa skrbništvom ama baš nikakve veze nema, a na imati-pravo-na-roditeljsku-skrb ne utječe. Da, češće sud djecu povjerava majkama, što ne znači da nema primjera angažiranih očeva kojima su na isti način povjerena. Još više ih je koji su uvjereni da to ne bi ni došlo u obzir pa niti ne pokušaju. Vaša "kvaka za obranu" je ako ste kod djeteta prisutan roditelj i aktivan oko njega u baš svakom pogledu. Povedite računa i da imovinska pitanja nećete rješavati u eventualnom budućem postupku razvoda braka i da to doista nikakvog utjecaja nema na vaše sadašnje imovinske odnose za koje se smatra da su 50:50, bez obzira što ste novac zarađivali samo vi i što je upisano vlasništvo 1/1.

Krivnja, kao takva, se tijekom postupka razvoda braka ne utvrđuje. Stoga bi vam silni dokazi o komunikaciji sa možebitnim ljubavnikom/cima bili više-manje ne baš prevažna stvar. Ono što je bitno jest da su vam bračni odnosi teško i trajno poremećeni, tada sud brak razvodi. Razlog razvoda i je li predložen sporazumno ili je podignuta tužba, nimalo ne utječe na imovinske odnose muža i žene, pa se nastojite osigurati ugovorom. Kao pokušaj je OK: ako prođe- prođe. Ne pokušavajte ni pod razno dijete "stavljati na papir" jer je sud taj koji odlučuje s kojim će roditeljeme dijete živjeti, a pri tom, dapače, ne bi morao uvažiti ikakav sporazum roditelja ukoliko smatra da nije na djetetovu dobrobit. U ugovorima je primjereno navesti auto, stan, bicikl i noćnu lampu, ali dijete iz razumljivih razloga baš i ne: unatoč što je stečeno izvjesnim radom i za trajanja bračne zajednice ono ipak bračna stečevina ili ikakva vrsta imovine- nije.

Da skratimo: radi emocionalne prevare ćete odseliti s djetetom, a potom "dijete ostaviti na čuvanju" dok se vi vraćate kako ne bi bilo činjenice da je bračna zajednica prestala postojati što ima veze sa imovinskim odnosima i bračnom stečevinom. Potom biste tražili da vam sud povjeri dijete tvrdeći da ste onaj, kod djeteta stalno prisutan, roditelj. Nije li to "mrvicu" nelogično? Zabilježba u z.k. bi mogla riješiti problem moguće prodaje stana bez vas, ako je to problem koji vas muči...

Moli se CZSS (uz postojeću mogućnost korištenja usluga Obiteljskih centara i ostalih savjetovališta), debelo nakon pravomoćnosti presude o razvodu braka radi teško i trajno poremećenih bračnih odnosa, za stručnu pomoć u obnovi izvanbračne/bračne veze oca i majke djeteta. Pa će se potom zahtjevati očitovanje CZSSa radi nereagiranja da posreduju ponovnoj uspostavi ljubavno-životne zajednice roditelja djeteta? Nije li to smisao dopisa koji je odaslan ili krivo "hvatam" zamoljenu poantu? Ako se htjelo staviti težište na možebitno neprikladne životne uvjete djeteta, nije za očekivati neku prežurnu reakciju jer je tek usput spomenuto kao obrazloženje osobnog motiva za vrlo istaknuti cilj oko kojeg se moli pomoć. Ako je u pitanju najava traženja izmjene odluke o povjeravanju djeteta, ok najavljeno je i lako moguće da će vas uputiti da isto predložite sudu pa će se ionako uključiti.

Osporavati očinstvo ste mogli do djetetove 7 godine, naročito jer kažete da su postojale sumnje. Dalje je to imao vremena vaš sin do svojih 25g. Sada možete platiti i cijelu stranu svakog dnevnog lista za plaćeni oglas, ali pravnog učinka neće biti. Prema tome, ako ne želite da vas nasljeđuje, pokušajte se pronaći u nekoj varijanti koju omogućuju propisi. Npr. ugovor o doživotnom uzdržavanju bi mogao postići to što ste namjeravali.

Ovaj dio služi da se "ispita stranke o uzrocima poremećenosti bračnih odnosa i nastoji da se ti uzroci otklone i bračni drugovi pomire". U principu, rezultira vrlo kratkom rečenicom da nije uspjelo i slijedi nastavak (roditeljske sposobnosti, djeca itd) u sljedećem ili istom broju, kako gdje.

Sutradan po isteku 6 mjeseci (neuzdržavanja) od pravomoćnosti se uputite u CZSS. Na vaš prijedlog ili po službenoj dužnosti dužni su donijeti odluku o privremenom uzdržavanju i isplaćivati ga. Pravo će priznati s danom podnošenja zahtjeva ili pokretanja postupka po sl. dužnosti. Usput su dužni i podnijeti kaznenu prijavu, dakle početak priče "sud-policija" bi trebali odraditi oni.

Čitam temu i pitam se koliko vremena treba do spoznaje da su odnos prema poslu/radu i odnos prema obitelji, uz još nekoliko drugih unutarnjih potreba ljudi: sasvim različiti stupovi njihovih indentiteta. A mnogima bitni da bi ostvarili sebe kao kompletnu osobu... Nadajmo se da je naš Chewbacca do sada u ovoj temi shvatio da (ne zanemarujući financijski efekt) raditi ne znači isključivo potrebu za novcem, već i za radom + daljnjom izgradnjom vlastitih profesionalnih kompetencija, a što bi bilo sasvim glupo smatrati obavljenim i potpuno dovršenim stjecanjem diplome ili još par godina nakon toga. I na kraju, pretpostavimo također da je do sada uspio shvatiti kako mu je iznesena "zamisao" otprilike jednako dubokoumna, kao i kad bi kolegi koji mu se požalio na npr. manjak samopouzdanja toplo preporučio nek' žurno napribavi BMW serije 7 (jer će mu to samopouzdanje istog trena biti dulje za_brat_bratu još 10cm, a sve samo zato jer je čuo da je neka konkretna osoba dotični problem tako riješila)... U nastavku bi mogli o... temi (zapošljavanje, posao, rad)?

Nemate još, do pravomoćnosti rješenja kojim se lišava drugog roditelja roditeljske skrbi. Imate smjenski rad i noćni rad (radite 2x iza 22:00), a to nije ni prekovremeni rad ni preraspodjeljeno radno vrijeme iz članaka u kojima se spominje riječ samohrani.

U ZORu su to sad čl.45 st.6 i čl.47 st.11. Da, ali počinje sa: Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju ovo značenje: Za trudnicu, svakog roditelja djeteta do 3 godine starosti i samohranog djeteta do 6g starosti obavezan je pismeni dobrovoljni pristanak na prekovremeni rad ili preraspodijeljeno radno vrijeme. Obzirom da se nastoji osigurati da rad ne utječe negativno na skrb o djeci određene dobi, je li se pri tom na roditelje kojima su (a) djeca povjerena na zajednički život ili (b) one za koje smatra da sami skrbe o djetetu- u dobronamjernosti bi trebalo biti pod A+B.