Strawinsky

Da, to će najvjerojatnije biti scenarij.

Hvala i Vama na razumijevanju. Bit će tako kako ste rekli. Čak i ako u razmatranju i zanemarimo loš osjećaj, logika je ta koja nalaže da bi to trebalo biti tako, stoga ću riskirati, tim više što se radi o puno širem i dubljem višegodišnjem kontekstu psihoemotivnog zlostavljanja od strane osobe kojoj je (pogrešno, nepravedno, zabuludom, predrasudama) dodijeljena formalna i neformalna moć. Tu moć zlouporablja. U ovom slučaju je kleveta samo jedno od mnogobrojnih "oruđa" za sustavno uznemiravanje i manipuliranje institucijama u svrhu postizavanja nekih drugih ciljeva. U cijeloj priči postoji i taoc tako da su stvari slojevite. Na puno stvari nisam reagirao (toliko je toga da je jednostavno nemoguće reagirati na sve!) i loše bih se osjećao da ne reagiram na ovo što me posebno "bode". Vidjet ćemo.

Slažem se. Bilo mi je malo neugodno, uhvatilo me nespremnog, ali sam i kod drugih tužbi vidio da se presuda može donijeti samo za ono što je u činjeničnom opisu kaznenog djela. Ali zato polazim od toga da isto vrijedi i za nepravomoćno osuđenu osobu. Prema istoj logici nije dopušteno svoje (ponovno klevetničke) navode vezivati za druge sadržaje o kojima nije bilo riječi u tužbi/presudi jer se time iznose nove klevete za koje ja opet mogu podići privatnu tužbu u kojoj, naravno, neće biti sadržani elementi iz prve tužbe, nego će se tužba odnositi na nove navode odnosno za novo iinkriminirano razdoblje. Nisam znao da se ovo može učiniti. Niti me je pravni zastupnik podučio. Stoga sam započeo suradnju s novim odvjetnikom. Mislio sam da je to to, i gotovo do kraja. Znate li gdje piše nešto o tome? Bilo da se radi o ZPK-u, bilo da se radi o stručnoj literaturi, članku i sl.? Ako to ŽDO ne zna ili "ne zna", onda se ne treba čuditi što ja ne znam. Ipak, očekujem od pravnih profesionalaca da to doista i budu, a ne da primaju visoke honorare za šetnju do suda i nazad. Hvala na razumijevanju i na obazrivosti. Ne morate se bojati, barem što se mene tiče. Volim čuti različita mišljenja, za i protiv, nešto spoznati i naučiti, razmisliti, pročitati, a onda donijeti odluku za koju sam sam odgovoran.

Zanimljivo je koliko sam od različitih osoba relevantnog pravnog obrazovanja i zvanja dobio različita mišljenja na temu koja se nama priučenim laicima čini naoko jednostavnom. Od decidiranog "isključeno" (ovoj je doduše rekla neka mlada osoba bez puno iskustva) preko "možda", "zavisi", "zavisi od suca do suca", "zavisi od toga kako će se na to gledati - ne može se unaprijed znati" do "može" i "naravno da može - pa to je ponavljanje odnosno nastavljanje kaznenog djela". Ja ću vam sada reći kako se ja osjećam. S obzirom na to da se pri kaznenom djelu zapravo radi o dugogodišnjoj konstanti kao sredstvu a) zlostavljanja i uznemiravanja i b) sredstvu za ostvarivanje ciljeva i da se u principu ništa ne mijenja niti prije, niti nakon presude(a), za mene se ovdje radi o novoj uznemirujućoj i bolnoj kleveti jer je ono što sustavno iznosi okrivljena osoba dijametralno suprotno onomu što se događa u stvarnosti. Dapače, još je bolnije jer mi je sud (konačno!) dao za pravo, a okrivljena osoba usprkos (nepravomoćnoj) presudi nastavlja s iznošenjem dodatnih (iako tematski povezanih) iskrivljenih i lažnih prikaza, dapače, referira se i na najnovije, današnje razdoblje. Razdoblje daleko izvan inkriminiranog razdoblja navedenog u tužbi. Čimbenik - sadržaj Ako sam u tužbi taksativno naveo da se radi o klevetama o: 1. brašnu 2. šećeru 3. jajima i svi mi mentalno pretpostavljamo ("znamo") da se radi o receptu za kolače, ali mi sutkinja tijekom postupka da do znanja da neće htjeti raspravljati o maslacu, niti će ga uzimati u razmatranje, niti će ga spominjati u obrazloženju presude - jednostavno zato što ga (iz njoj potpuno nebitnih razloga) nisam naveo formalno u tužbi (iako logika nalaže da je maslac sastavnica recepta), onda vrijedi valjda i obrnuto. Onda valjda i okrivljena osoba može govoriti u žalbi samo o onome za što je osuđena. Počne li se u žalbi u kojoj bi se trebala referirati na brašno, šećer i jaja "braniti" na način da me dodatno kleveće u vezi maslaca, cimeta i praška za pecivo i korice limuna, onda to, sukladno preciznoj reakciji sutkinje, smatram dodatnom klevetom. Praktički mi je natovaren dodatni klevetnički teret koji prvobitno nije utužen. Ima veze s receptom, ali tih elemenata nije bilo spomenuto niti u tužbi, a još manje u presudi. Ako toga nije bilo, ne vidim razloga zašto bih sada opet morao trpjeti ciljane lažne prikaze na temu maslaca, cimeta itd.? U presudi je rečeno da je klevetnička osoba kriva zbog brašna, šećera i maslaca. Ne piše da je kriva zbog lažnih izjava u vezi onog drugog. Netko sada može pomisliti "aha, laž je ono prvo, ali tko zna, možda je ono drugo točno?". Čimbenik - vrijeme, kronologija Ako me je netko klevetnički optužio za nemar jer sam tobože u prosincu 2015. propustio u recept za kolač dodati mlijeko pa je zbog toga osuđen, ne vidim zašto bi si klevetnik smio dopustiti da nakon nepravomoćne presude, u žalbi navede kako ni danas u recept nisam stavio vodu? U tužbi se radilo o kleveti počinjenoj u 2015., a ne o sadržaju koji se po tvrdnjama klevetnika dogodio danas. Ako me netko 2015. udario toljagom po glavi, znači li to da mu je dopušteno ponovno me udariti po glavi cipelom nakon što je nepravomoćno osuđen? To mu ne daje zeleno svjetlo da se i dalje tako ponaša, to ga ne amnestira prilikom ponovnog ataka samo zato što je postupak još u tijeku pa dotični može govoriti i činiti što hoće. U vezi toga mi pada na pamet čl. 52 KZ-a.

Hm, ok, Zdravko Mamić je izvrijeđao nekog u sudnici pa ispada da je okrivljenikova žrtva u tom slučaju taj - netko drugi - što je pak nevezano za postupak zbog kojeg su se svi okupili u sudnici. Dakle, unutar postupka Marko Marković vrijeđa/kleveće osobu A, a u sudnici pak osobu B. Dva različita slučaja, dvije različite žrtve. Mislim da tu nema nikakve dileme. U mojem slučaju se izvorno tada i tada klevetalo mene, donesena je nepravomoćna okrivljujuća presuda, a u žalbi me okrivljena osoba ponovno i dodatno kleveće na povezane i srodne teme (koje nisu izričito navedene niti u tužbi, niti u presudi) te je nešto od toga potpuno novijeg datuma tj. nešto što se prema navodu okrivljene osobe odigralo u razdoblju nakon donošenja nepravomoćne presude. Meni to zapinje za oko jer sutkinja - iako je saslušala moje kontekstualne navode - nije pridavala važnost nečemu što u pismenoj tužbi nije bilo izričito navedeno - bez obzira što je bilo srodno. Ono tipa, "sorry, razumijem da je to isto ili slično, ali nisi naveo u tužbi, stoga neću to uzeti u obzir niti razmatrati, iako oslikava kontekst". Eh, sada ja temeljem toga zaključujem da se u žalbi radi o stvarima koje su "na isti kalup", ali nisu bile navedene u tužbi, niti u presudi. Također se postavlja pitanje pred kime sam oklevetan. Pred sucem/sutkinjom drugostupanjskog suda koji se bavi žalbom.

Ovdje mi neki tvrde da to nije moguće jer okrivljenik unutar procesa ima pravo lagati. To da ima pravo lagati, to mi je osobno u sudnici rekla sutkinja. Pitanje je samo ima li pravo lagati u žalbi? Neki odvjetnici su mi rekli kako ne mogu podnijeti novu privatnu tužbu jer je to navodno u sklopu postupka. (Ispričavam se, gore sam napisao da je nakon pravomoćne presude. Omaška. Pismene izjave su date u sklopu žalbe, nakon nepravomoćne presude, naravno.) Vi mi sada pišete da mogu, (neki) odvjetnici mi kažu da ne mogu. Postoji li neki članak u ZKP-u o tome što se može, a što ne?

Donesena je nepravomoćna presuda za klevetu u moju korist. Uslijedila je žalba. U žalbi se navode nove klevete, novi klevetnički sadržaji koji se odnose na neke nove situacije od kojih jedna datira iza donošenje pravomoćne presude. Osobno se ponovno osjećam pogođenim i te sadržaje iz žalbe mogu na razne načine osporiti. Je li moguće podići novu privatnu tužbu temeljem sadržaja iz žalbe, a koji nisu bili navedeni u prvobitnoj tužbi, a ciljaju na novu i dodatnu i pojačanu diskreditaciju? Poznato mi je da okrivljenik/-ica ima pravo lagati (meni je to apsurd!) tijekom postupka. Odnosi li se to pravo na laganje i na žalbu? Naglašavam. Novi (doduše srodni) događaji.

Samo da se javim i zahvalim na savjetima i podršci. Točno je. Nisu pustili u zastaru. Predmet je nakon četiri mučne godine pravomoćno riješen u moju (a time i djetetovu) korist. Pravda je, barem što se tiče ovog predmeta, zadovoljena.

Dobar dan, slijedi opis događaja i okolnosti: Stignem kući s posla i krenem ka stanu svojih roditelja (djetetove bake i djeda) kod kojih se nalazi moje predškolsko dijete. Penjući se po stepeništu, na hodniku zgrade čujem nerazumljive glasove, nešto poput rasprave, natezanja, nagovaranja. Ugledam (inače u nekim aspektima problematičnog) polubrata mojeg sina (srednja škola, 15-16 g.) koji se "nateže" s nekim (meni) nepoznatim mladićem njemu slične dobi. Polubrat stanuje inače u istoj zgradi, samo na dosta udaljenom katu. Nije mi (bilo) jasno što se događa. Zašto se obojica nalaze na katu gdje ih se inače uopće ne može očekivati i kakve imaju veze jedan s drugim. Polubrat mojeg sina me pozove ne bi li mu "pomogao" u "uvjeravanju" meni nepoznatog mladića da napusti zgradu. Mladić se "neobično" ponaša. Djeluje dezorijentiran. Odbijem se umiješati s obzirom da dugoročno imam razne oblike (psihoemocinalonog, povremeno lakše fizičkog) nasilja od strane njegove majke te rjeđe i od njega. Ne zna se što očekivati od obojice. Uznemiren uđem u stan svojih roditelja. Čuje se i dalje nejasna rasprava na hodniku zgrade. Dvojicu se uskoro pridruži glas njegove majke. Sada su tri aktera. Žamor se pojačava. Ne može se razabrati o čemu se radi. Nakon nekog vremena se sve ponovno stišava. Nešto kasnije, misleći da se stvar (donekle) smirila, otvaram vrata želeći otići do svojeg stana na katu iznad, međutim, iznenada me sa strane zaskoči taj mladić neobičnog ponašanja, počne me gurati i prodirati u stan u kojem se nalaze moji roditelji i moj mali sin. Uznemirio sam se jer je neobični mladić gurajući vrata i mene, prodro skoro 1 metar u stan i izgledalo je da ćemo imati veći problem u svojim privatnom prostoru ukoliko uspije izvršiti svoj naum. Nisam htio pružati preveliki otpor kako ne bi došlo slučajno do nekakve nasilne eskalacije. Uz određen, vrlo oprezan otpor prodoru, te uz verbalno uvjeravanje kako to nije njegov stan i nema pravo ući, uspjeli smo ga nekako odagnati od upada u stan. Nakon toga trojac ponovno diskutira, pridružuje se susjeda s prizemlja te mladića svi zajedno uspiju istjerati iz zgrade. S obzirom na to da se nije osjetio alkohol, pretpostavka je da je mladić bio pod utjecajem droge. Ili je pak žestoko psihički bolestan što je manje vjerojatno. Postavlja se pitanje u kakvom su odnosu polubrat mojeg sina i mladić. Zašto je mladić i kako ušao u zgradu čija su ulazna vrata zaključana i u kojoj su instalirane kamere video nadzora. Osim što sam i sam osjetio oštricu njegovog divljanja, o polubratu inače iz više izvora kruže glasine o neprikladnom učeničkom, radnom i vršnjačko-nasilničkom ponašanju u školi i van nje. Također kruže glasine koje ne bih htio ovdje iznijeti javno upravo zato što nemam dokaza. (eventualno u privatnoj poruci) Što učiniti? Nije nam nanio fizičke ozljede, no doživjeli smo (pogotovo ja) fizički prodor lakšeg do srednjeg intenziteta i veliku uznemirenost, nesigurnost, neizvjesnost zbog potencijalnog potpunog upada u stan i mogućih posljedica s osobom nekontroliranog ponašanja. Pomišljam prijaviti događaj kao remećenje javnog reda i mira ili ukazati na mladića kao možebitnog uživaoca droge. Što mislite? Ako ništa drugo, da policija zna za taj događaj u slučaju da se dogodi nešto slično u budućnosti? Postoje video kamere pa se možda dotični može identificirati.

Dobar dan, prošlo je već dosta vremena, mislim da ne treba više čekati. Dakle, kako misliš da provjerim i/ili poguram usmeno? Telefonski, osobno odlaskom na sud, uvidom u spis?

Da, znam da zastara nastupa nakon četiri godine. Upravo zato i pišem o ovome jer je ostalo još oko 5 mjeseci, a žalba na osuđujuću presudu (zavlačenja na razne načine uz indirektni blagoslov sutkinje je bilo koliko ti srce poželi) je tek prije neki dan proslijeđena višem sudu. Hoće li nadležni ondje uzeti u obzir činjenicu da je ostalo još relativno malo vremena i dati predmetu prioritet prije isteka 5 mjeseci ili će im biti svejedno? Ja sam, skupa s djetetom, u svojstvu svjedoka-žrtve tako da bi pravomoćnost presude - s obzirom da su institucije kao što su policija, ODO i CZSS u skladu s nepravednom percepcijom da su "majke žrtve, a ne zlostavljačice" gospođi progledali u vrlo mnogo slučajeva kroz prste - doprinijela smanjenju nasilničkog djelovanja. Sve drugo bi bio vjetar u leđa zlostavljačici i daljnja šteta po dijete.

Mami34, niste Vi psihički zlostavljani "već 3 godine" nego, kako se čini, već cijeli život. I to od strane roditelja. Naime, imate roditelje koji su Vas zapravo - ma koliko se možda brinuli za Vaše osnovne potrebe - već od malena psihički zlostavljali ponavljajući i sugerirajući Vam da zbog nečega ili zbog više stavki tobože "ne valjate". To je besramna laž usmjerena na to da Vas se sustavno stavlja pod pritisak, da se i Vas osobno uvjeri u "istinitost" takvih tvrdnji i na taj način drži u šaci. Kontrola i moć nad žrtvom, u ovom slučaju kontrola i moć roditelja nad vlastitim djetetom. Tko zna? Možda čak i neka vrsta posredne osvete zbog vlastitih frustracija i mogućih neuspjeha? Stoga nije slučajno što ste za partnera pronašli nekoga tko je prema svojem unutrašnjem ustrojstvu i po načelima djelovanja nakon početne idile pokazao sličan Vašim roditeljima. Radi se o podsvjesnom i na propast osuđenom pokušaju raščišćavanja starih dugogodišnjih trauma s novom osobom. Smatram da bi Vaš budući cilj, nezavisno od trenutačne nezavidne situacije, trebao biti financijsko, prostorno, emocionalno i mentalno odvajanje od sva tri zlostavljača. Nemojte se zavaravati da će se trojac promijeniti. Okrenite se dugoročno sebi i svojem budućem životu. Pronađite svjesno ljude koji su drugačiji. Pomirite se s činjenicom da nećete razriješiti povijesne probleme jer nemate razumne sugovornike. Felixx se usmjerio na Vašeg oca kao fizičkog napadača, no dugogodišnje psihičko nasilje (npr. sugeriranje Vaše majke Vašem bivšem mužu da Vas pretuče!!!) je puno teži teret od povremeno zadobivenog šamara, naguravanja i sl. Govorim temeljem stručne literature i temeljem raznih tuđih i, naravno, vlastitih iskustava. Nažalost, ljudi na ulici i na institucijama su veliki "stručnjaci" kada vide modricu, ali kada treba raskrinkati glumce i glumice (npr. "dobre majke") koji lažu, iskrivljavaju, vade stvari iz konteksta, posljedicu prikazuju kao uzrok svojeg negativnog ponašanja prema drugome itd. i koji savršeno znaju kako se prezentirati u društvu ne bi li ostavili ciljani dojam, dok se u četiri zida pretvaraju u monstrume-zlostavljače, onda su svi ti "stručnjaci" odjednom - "nemoćni". Šire ruke i kažu: "Mi tu ništa ne možemo." Onda su čak skloni sve sudionike proglasiti "jednakima", "Vi se oboje svađate.", "Vi niste razriješili partnerske odnose", "Dogovorite se." i sl. Tu mislim prije svega na djelatnice ZCSS-a diljem RH. Čast i hvala iznimkama! Epilepsija. Ne vidim nikakav veliki problem u tome. Ne radi se o bolesti koja bi bila smetnja svakodnevnici već samo u pojedinim i povremenim situacijama. U svojem životu sam znao kontaktirati s ponekim epileptičarom, radilo se uglavnom o senzibilnim i u nekim životnim područjima iznadprosječno nadarenim i sposobnim ljudima. Na ovim stranicama je prije koju godinu pisao jedan predani otac koji je zbog šikaniranja njega kao oca-muškarca u CZSS napisao da je tijekom dugogodišnje borbe za skrbništvo (u svrhu zaštite djeteta) povremeno dobivao napadaje epilepsije, ali da je sada, nakon što je ipak dobio skrbništvo, boljeg zdravstvenog stanja. I ja sam na udaru bolesti zbog doslovno svakodnevnog psihičkim nasiljem generiranog stresa. Ne dam se. Idem dalje. Zbog djeteta. Felixx Vam savjetuje da spašavate sebe. Ja Vam savjetujem da spašavate svojom nazočnošću dijete, a da istovremeno pokušate raditi na sebi, na svojem zdravlju, na tome da se jednog dana oslobodite jarma. Vidim da ste već nešto i poduzeli, otišli psihijatru, no smatram da je najvažnije otkloniti uzrok tegoba. U ovom slučaju Vam ne preostaje ništa drugo nego uzmak. Skupa s djetetom. Cijena bi mogla biti u svakom pogledu visoka. Drugoga nema. Grozno mi je čuti da Vam vlastiti otac ne želi pomoći financijski nego Vas tretira kao neku treću osobu. Povežite se s dobrim ljudima. Centru za socijalnu skrb se obraćajte pismeno. Pojasnite pismeno načine na koje Vas se sve psihički zlostavlja. Izrečena riječ nažalost malo vrijedi. Postoji i prekršajni Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, proučite ga, pogotovo čl. 4 koji govori o raznim oblicima nasilja. Možda jednog dana, ako trojac ponovno prijeđe granicu, može poslužiti kao obrambeni mehanizam...

Nadalje, postoji li način da vidim tj. pročitam što je osuđena osoba napisala u svojoj žalbi? Ovako znam da postoji žalba, a nemam pojma što u njoj piše. Po općem i dugoročnom ponašanju osuđene osobe, uopće ne bi bilo čudno da su navedene izmišljotine i iskrivljeni sadržaji i sl.

Odgovor "kada dođe na red" mi ne govori ništa o prosječnom trajanju odgovora (reakcije) višeg suda. Koliko to traje u prosjeku u slučajevima kada se radi o Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji? Ima li netko iskustva s tim vremenskim vrijednostima? Neki su mi pričali da je presuda bila potvrđena u kratkom roku, tipa 2-3 mjeseca. Neki pak da je trajalo duže. Inače, postoji li rok za suce u kojem trebaju višem sudu proslijediti izraženu žalbu osobe koja je oglašena krivom? Ovo pišem zato što mi je poznato da je uložena žalba, a istu sutkinja nije proslijedila višem sudu. Ista sutkinja je odugovlačila više godina s postupkom, pa potom naveliko s donošenjem presude, pa potom s ponovnim slanjem presude koju osuđena osoba nije htjela zaprimiti i tako je osuđena dobila na poklon od sutkinje barem pola godine koje osuđenoj osobi idu u korist jer prijeti zastara.

Poštovani! Već četiri godine se vodi kazneni postupak protiv okrivljenice koja se prije godinu dana dosjetila još jednog načina "kupovanja vremena" pa je na ročištu - kao dugogodišnja nezaposlena osoba - zatražila branitelja na teret proračunskih sredstava što joj je kasnije rješenjem odobreno. U međuvremenu se zaposlila, a niti ona, niti svjedoci koje je okrivljena osoba navela, u svrhu zavlačenja postupka, u više navrata nisu došli na ročišta, dok se branitelj na teret proračunskih sredstava svaki puta uredno pojavljuje. Sve to ne bi bilo vrijedno spomena na ovom forumu da se okrivljenica u međuvremenu nije zaposlila te se tako imovinska situacija vjerojatno promijenila na način da korištenje branitelja na teret proračuna više nije utemeljen. No, nitko ništa ne spominje, sve se odvija i dalje kao da se okolnosti nisu promijenile. Budući da ne vidim razlog zašto bih ja u svojstvu žrtve (privatni sam tužitelj) morao plaćati (za pojmove mojih prosječnih prihoda) vrlo visoke odvjetničke honorare, dok se okrivljenica koju u konkretnom slučaju sudski postupak zapravo uopće ne zanima, i dalje koristi braniteljem na teret proračuna. Branitelj na ročištima ništa ne govori o tome. Što bi trebalo učiniti da oboje (branitelj i okrivljenica) prestanu "visjeti" na državnim (našim) novcima? BRANITELJ NA TERET PRORAČUNSKIH SREDSTAVA ZKP čl. 72 (formalna obrana siromašnih okrivljenika) O ovom obliku obrane je riječ kada se udovoljava zahtjevu okrivljenika koji sam ne može snositi troškove obrane, a posebne okolnosti slučaja opravdavaju postavljanje branitelja u kaznenom postupku. Sukladno Zakonu o kaznenom postupku kojim je i normirana ova kategorija branitelja, proizlaze materijalni i formalni uvjeti koji moraju biti zadovoljeni kako bi se udovoljilo zahtjevu okrivljenika za postavljanjem branitelja na teret proračunskih sredstava. Formalni uvjeti su : - kada ne postoje uvjeti za obveznu obranu, - kada postoji zahtjev okrivljenika, - kada se podigne optužnica za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od pet ili više godina Materijalni uvjeti su : - da okrivljenik prema svome imovnom stanju ne može podmiriti troškove obrane, - ako postavljanje branitelja opravdavaju posebne okolnosti slučaja O zahtjevu za postavljanjem branitelja na teret proračunskih sredstava odlučuje rješenjem sudac istrage, predsjednik vijeća ili sudac pojedinac. Okrivljenik se obavještava o postavljanju branitelja dostavom rješenja koje bi, osim podataka o osobi branitelja, moralo sadržavati i podatke o telefonskom broju i adresi branitelja koji su službeno prijavljeni kako bi u postupku okrivljenik mogao stupiti u kontakt s postavljenim braniteljem i u postupku djelotvorno koristiti njegovu stručnu pomoć, a sve u svrhu ostvarivanja prava na pravično suđenje kao temeljnim načelom kaznenog postupka. Izvor: http://klinika.pravo.unizg.hr/content/obrana-u-kaznenom-postupku-tzv-formalna-obrana-siromasnih-okrivljenika-i-branitelj-na-teret-

Poštovani! Postoji li neki rok za rješavanje žalbe upućene Visokom prekršajnom sudu, za koliko vremena obično riješe i kakve su iskustvene i/ili prosječne vrijednosti? U ovom se slučaju radi o Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji u kojem izričito piše da dijete ima prioritet.

Ovo me podsjeća na izjave raznih institucionalnih (i privatnih) sugovornica koje me tješiteljskim tonom uvjeravaju: "Ma, daaajteee, neeee biii majka nikada naštetila svome djetetuuuu...." Djetetov otac u ovom slučaju već šteti svome djetetu na sljedeći način: 1. Djetetovo nazočenje nasilju je psihičko nasilje nad djetetom. Traumatizira ga. Pogotovo ako se vrši nad bliskim osobama kao što su članovi obitelji. Konzultirajte u vezi toga stručnu literaturu. 2. Dijete negativnim primjerom "uči" kako se treba i može obračunavati s članovima obitelji i općenito - sa životnim problemima. Obrazac negativnog odgoja koji potencijalno sina može pretvoriti jednog dana u nasilnika. 3. Nanošenje fizičke, psihičke, emocionalne, materijalne, ekonomske i ine štete (drugom) djetetovom roditelju je ujedno nanošenje štete djetetu. Ako se razaraju roditeljevi potencijali koji bi trebali biti upotrijebljeni u korist djeteta, onda je dijete na šteti. Ako Vi, nakon što ste pretučeni, izmoreni, psihički i fizički izranjavani ne možete pružati djetetu ono što biste u pozitivnim okolnostima mogli, onda je djetetu uskraćeno nešto dobro. Logično, zar ne? Miljacka, smatram da ćete za svoju i djetetovu dobrobit trebati poraditi na sebi, na svojem samopouzdanju, na problemima iz Vaše prošlosti, na redefiniranju pojma ljubavi. Otac zajedničkog djeteta se ne ponaša u skladu s načelima ljubavi. On se ponaša - neprijateljski. Želi Vas vjerojatno slomiti, pokoriti, umoriti, vjerojatno želi dominirati zbog potrebe za moći i kontrolom, a onda da još nakon svega stvorite ovisnost o njemu i na udarce uzvraćate s: "Volim te.". Neodrživo. Imajte to na umu. Ponajprije zbog budućnosti Vašeg djeteta.

Elisade, slažem se s Vašim komentarom i zapažanjima. Dakle, ako sam dobro shvatio, svaki svjedok zapravo od pravosuđa RH implicitno dobiva zeleno svjetlo za laganje koliko hoće i o čemu hoće pod uvjetom da njegovo laganje u konačnici ne utječe na ishod sudske odluke tj. pod uvjetom da suprotna strane uslijed lažnih prikaza ne bude oštećena pogrešnom i/ili nepravednom odlukom. Ako sudsko vijeće u razmatranju predmeta zaključi da je svjedok lagao pa iskaz neće uzeti u obzir, za svjedoka-manipulatora nema baš nikakve kazne. Dapače, ima priliku lagati dalje u nekom drugom postupku u kojem nastupa potpuno "čist". U mojem je slučaju svjedok okrivljene strane žestoko lagao budući da je htio zaštiti sebe (zapravo je sudjelovao u počinjenju djela, ali ga Policija nije prijavila kao takvog!?) i okrivljenu stranu. Laži su vidljive iz snažnih proturječnosti i neusklađenosti u zapisniku, dolazi u proturječje čak i s iskazom vlastite (okrivljene) strane koju pokriva. Sve pismeno dokazivo. Po mojem mišljenju je ovo veliki propust, ali tko zna, možda i nije slučajan? Možda onima koji su ga predlagali ili još bolje, onima koji su ga odobrili baš tako i odgovara? Predlažem da sudac ubuduće upozori svjedoke: "Možete slobodno lagati, i to bez kaznenih posljedica, ali pazite da vam ne vjerujem previše. Jer, uvažim li vaše laži u presudi, možda možete kazneno odgovarati. Puno sreće vam želim!"

Tako je. Svi trebamo djetetov interes staviti na prvo mjesto. Ovdje doduše imamo slučaj u kojem majka (ili "majka"?) stavlja sebe i svoje (poremećene, sadističke i/ili osvetničke) potrebe ispred djetetovih potreba. Kažete da je postupak ovrhe traumatičan (što nitko ne spori) i mislim da sam negdje pročitao kako navodite da to možete potvrditi iz priča koje su Vam dostupne iz osobnog života. Pa dobro, ako je tako, napišite nam kako biste Vi to riješili da ste na mjestu gospodina Face. Naravno, polazeći od toga da je g. Faca realistično iznio slučaj i da je otac djeteta, da je otac kojemu je do djeteta i njegove dobrobiti doista stalo, pa je, kažete, "krenuo sa kaznenim prijavama, sa svime...". Uzmimo hipotetski slučaj. Zamislimo sada da Vaš bivši suprug kojemu je zajedničko dijete dodijeljeno na zajednički život, brigu i odgoj (zato što su u hipotetskom slučaju navodno očevi "bolji" roditelji) sustavno i dugoročno opstruira sudsko rješenje i kontakt između Vas i Vašeg djeteta. I Vi nikako, nikako i nikako ne možete ostvariti kontakt sa svojim djetetom. (To za dijete, slažemo se svi ovdje, nije dobro. Niti je za Vas jer time tlači i Vas.) I vrijeme, tjedni, mjeseci i godine prolaze, malo dijete u ovom (hipotetskom i zamišljenom) slučaju odrasta, propušta majku i sve što mu ona može dobroga pružiti, dok Vaš zamišljeni bivši suprug uporno drži dijete u svojim rukama te, tko zna, možda i općenito negativno utječe na odgoj i psiho-emocionalno stanje djeteta. Zamislite da taj roditelj-skrbnik povrh toga Vašem djetetu ispere mozak, da dijete izmanipulira pa kad se pojavite, odbija kontakt s Vama i tko zna što još. Kako biste, gospođo Extreme, konkretno postupili da se nađete u takvoj situaciji?

Bio sam kod suda pokrenuo jednu, po meni važnu stvar, za emocionalnu dobrobit malog djeteta. Prvo ročište je zakonski (rekli su mi, ne znam gdje to točno piše) trebalo biti sazvano unutar dva tjedna, međutim, prvo ročište je bilo sazvano nakon jedne (1) godine, dva (2) mjeseca i dva (2) tjedna čime je za ostvarenje djetetove dobrobiti bilo - prekasno. Stoga požurite.

Po mojem je mišljenju dobro protumačio. To što ste učinili se, ako se ne varam, i službeno-pravno zove "tužba". Smatrate da se ne brine za dijete kako treba i zato tražite (tužite) da se dijete povjeri Vama na suživot. Da ga niste tužili, vas dvoje biste se sada možda (?), bez upletanja CZSS-a i suda, dakle, dogovorno, brinuli o djetetu, bez neprirodnog, mučnog i nametnutog "utorka-četvrtka-svakog 2. vikenda", i isto tako biste možda (?) zajednički financirali djetetove potrebe što bi bilo puno prirodnije i bolje za sve, uključujući i dijete. Ovako samo dodatne komplikacije s institucijama. Ne morate vas dvoje imati odlične međusobne odnose da biste pronašli kakav takav način da se naizmjenično, netko više, netko manje, brinete o djetetu. Svatko može činiti onoliko koliko može i hoće u određenom trenutku. Baš kao i inače. Kažete, "uopće mi nije ugodno pokušavati bilo kakav kontakt s njime", ali istovremeno sudski tražite i dobijete (Bravo, stručni tim CZSS, bravo, sudac!) "prisustvo majke" za 5,5-godišnje dijete. Što mislite, je li oduzimanje privatnosti između oca i kćeri (tj. da Vi držite svijeću i nadzirete što njih dvoje rade, razgovaraju, osjećaju, misle itd.) djeluje motivirajuće na oca da se viđa sa svojim djetetom? Je li on jedva čeka da vas vidi i da se Vi redovito pojavljujete na viđanjima? I je li taj Vaš nadzor dobar za slobodnu djetetovu komunikaciju s ocem? Vrlo ste "zabrinuti" zbog (ne)viđanja, ali istovremeno biste zbog silne "zabrinutosti" oca još više obespravili (kao da ovo nije dovoljno) i oduzeli biste mu roditeljsku skrb, odnosno sva roditeljska prava i obveze (osim, plaćanja alimentacije) čime djelujete suprotno uvodno deklariranoj želji da se njih dvoje viđaju, hm...

Već sama činjenica da netko od roditelja djetetu nanosi emocionalnu i razvojnu štetu sustavno djetetu skraćujući kontakt s drugim roditeljem, a da za to nema valjanih razloga (Dapače, često puta se djetetu onemogućava da provodi vrijeme s dobrim roditeljem!), govori o tome da osoba koja dugoročno uskraćuje kontakte u svrhu obračunavanja ili psihičkog zlostavljanja onog drugog preko djeteta - nije dobar roditelj. Shodno tome, već bi institucije poput ZCSS-a trebale na vlastitu inicijativu donositi prijedloge da se dijete u takvim slučajevima povjeri drugom roditelju. Ovo bi trebalo biti izričito navedeno u Obiteljskom i Kaznenom zakonu jer stručna literatura o zlostavljanju i zanemarivanju djece jednoznačno govori o tome. I govore, naravno, sve direktne i indirektne žrtve takvog monstruoznog ponašanja.

Gospođo Extreme, zanimalo bi me na koji način ste došli do zaključka da gospodin Faca ovrhom želi supruzi, kako kažete, "napraviti loše". Temeljem čega? Puka znatiželja s moje strane. Recimo, meni to uopće nije prostrujalo glavom.

Ovo je bio moj iskustveni komentar, vjerojatno možete sami pokrenuti postupak, ali stručno-pravno bi se trebalo ipak obratiti nekom odvjetniku koji se bavi takvim ovrhama, obiteljskom problematikom. Ne bilo kojem odvjetniku. Dosta njih je inertno i nisu bog zna kako potkovani u onome što rade. Meni nepojmljivo, ali praksa nažalost pokazuje da je tako, da vole iskoristiti neukost klijenta i da se ne možete osloniti ni na koga 100%. Stoga, dobro birajte i učite usput i sami o materiji kako biste znali procijeniti tko je tko i što je što. Inače, zaboravio sam, ne možete podignuti dva puta prijavu za isti događaj. U svakom slučaju, računajte na sporost sustava zbog čega ne treba gubiti vrijeme razmišljajući biste li ili ne biste...lako kasnije odustanete ako se stvari u međuvremenu poprave...

Kakve li slučajnosti! Baš u vrijeme kada su tata i brat došli u posjet kamataru, videonadzor ne radi, ali ništa zato, kamatar se ne da "iznenaditi" napadom, snimi ono što mu ide u prilog, a ono sa suzavcem i teleskopskom palicom, taj dio nije snimio, zar ne? Pa kako bi ispao "žrtva" kada bi se i to jasno vidjelo? Ja sviram solo harfu u simfonijskom orkestru i uvijek sa sobom nosim suzavac i teleskopsku palicu ispod fraka, zlu ne trebalo. Nikad se ne zna tko me iz publike može zaskočiti ako im se ne sviđa moja svirka. Za svaki slučaj imam i psihijatra od povjerenja kojem gurnem nešto eura u džep da me zadrži koji dan dulje kada sam žrtva opakih napadača. Investicija koja se višestruko isplati jer kasnije dobijem puno više putem odštete. Bojim se da kamatar u ovoj priči nije nipošto sam u svojem djelovanju, spreman je, opremljen, zna što mu je činiti i kako, očito ima pomagače, niti je bilo što u priči slučajno, sve je uhodano i isplanirano. Kamatar čini se vlada i pravnom materijom. Trebalo bi vidjeti je li tom kamataru ovakav incident prvi ili je možda već prekršajno i/ili kazneno kažnjavan. Meni je nevjerojatno da sustav nije briga za ovakve popratne okolnosti i ljudsku stranu priče.