Strawinsky

Potez protiv njega bi se mogao percipirati kao osvetnički. Smatram da bi sudstvo u ovoj točki trebalo biti neutralno jer se nikad ne zna. Čovjek je psihopat i manipulator. U biti strašne, lukave i planirane kreativne manipulacije sastavni su dio psihopatske osobnosti, vrlo su sposobni i odlični su glumci (duži razgovori ih mogu razotkriti) čime zavaravaju kratkoročne i površne promatrače (Jer kao, vidi sposoban/na je, znači normalan/na je. Eh, nije! I xxxxxx je bio sposoban jer je organizirao i pokrenuo toliko ljudi, a nije bio normalan!), mijenjanju svoje lice i raspoloženje doslovno u sekundi, a to zato što nemaju čvrste unutrašnje smjernice, moralno-etičku strukturu. Jedino istinsko pravilo koje slijede je iskorištavanje drugih, korištenje drugih kao otirač, a ako negdje pretjeraju i vide da će žrtva unatoč njihovom nasilničkom ponašanju, ucjenama i prijetnjama otići, iste sekunde mijenjaju taktiku i pokušavaju izazvati samilost, umiljati su, privitno korektni i velikodušni, dobro uočavaju tuđe potrebe i emocionalne slabosti i pokušavaju na trenutak zadovoljti žrtvine emotivne ili druge potrebe. Žrtva na trenutak pomisli da je (ipak) sve u redu i da će se psihopat-zlostavljač "promijeniti" jer na kraju krajeva "ispričao se i žao mu je"...međutim igra počinje iznova i tako naizmjenično do trenutka kada žrtva nakon jako puno strpljenja počinje doslovno pucati po šavovima. U tom trenutku žrtva, koja je najčešće dobroćudna, nježna i ugađajuća osobnost, može reagirati na dva načina: Tako da nakupljene psihičke boli: a) usmjeri bilo psihički (npr. depresija) ili fizički (npr. samoubojstvo) destruktivno prema sebi (engl. "acting in") ili pak tako da b) zadane muke aktivno kompenzira akcijama prema psihopatu-zlostavljaču (engl. "acting out") tj. da u samoobrani protiv zlostavljača upotrijebi psihičku ili fizičku silu. Ovaj za žrtvu prijelomni trenutak, G-man, ako sam dobro zapamtio da ste to vi izjavili, opisujete kao "svatko ima svoju točku pucanja". Što se događa dalje? Psihopat shvati da je vrag odnio šalu i spretno izokreće cijelu priču naglavce. Optužuje žrtvu da mu čini upravo to što on čini njoj. Žrtva preko noći postaje "zlostavljač", dok zlostavljač sebe u četiri oka i prema publici umješno prikazuje kao "žrtvu". Lena je pogriješila što je pala na lažni šarm, što se nije dovoljno čvrsto dugoročno oduprijela zlostavljačevim približavanjima Da, lako reći, a teško učiniti jer tko nije probao prisniji kontakt s takvim osobama, taj ne zna koooooliko su te osobe uporne i dugoročne u svojim psihoemotivnim manipulacijama. To je jednostavno nepresušna bujica ponavljajućih manijakalnih akcija i izjava koja se može protegnuti godinama, u nedogled jer je to isto kao droga, alkohol, ovisnost...ovisnost o manipulativnom zlostavljanju, zlostavljač jednostavno ima potrebu to činiti što čini. Zato, G-man, ono "trebali ste prijaviti" nije tako jednostavno. Tko se želi petljati sa policijom i sudstvom ako nije prisiljen? Tko ima znanja i saznanja o tome kako i što poduzeti? Što je sa strahovima? Ne zna se kako će reagirati prijavljena, a psihički poremećena osoba. I kako bi Lena mogla dokazati događaj koji se zbio u četiri zida?Čovjek pomisli da je to neki jednokratni događaj ili si misli "idem ja dalje, neka ide k vragu sve, pa i prijava". Ali, onda se stvari ponove pa ponove pa ponove...

Pod br. 2 je jasno. Evidencija pravomoćnih kaznenih presuda za osobu xy. Pod br. 1 se zapravo radi o registriranju činjenice da se u određenom smislu postupa, da je neki proces u tijeku, bilo da je netom podignuta otužnica pa sve do trenutka pravomoćne presude. Ako je tako, onda je naziv "uvjerenje o nekažanjavanju" za nas kaznenopravne laike vrlo nejasan. Kad kažete "uvjerenje o nekažnjavanju" ja pomislim na "aha, kažnjen sam, dakle ne mogu dobiti uvjerenje o nekažnjavanju" ili "aha, nisam kažnjen, mogu dobiti uvjerenje o nekažnjavanju". Pomislim zapravo na sadržaj nekog posve drugog dokumenta, na sadržaj "izvatka iz kaznene evidencije". Uvjerenje o nekažnjavanju bi se trebalo zvati npr. "uvjerenje o nevođenju kaznenog postupka".

Jesam li dobro shvatio? Ti meni najprije zaporku svojeg profila na Facebooku i svojeg e-maila, ja tebi tek onda dijete nazad. Dijete kao sredstvo trgovanja i ucjene? Zašto se tako ponaša?

Ne znam jesam li dobro razumio. Ako je netko pravomoćno osuđen na uvjetnu kaznu, onda na potvrdi piše da se ne vodi kazneni postupak? Samo ako se radi o uvjetnoj kazni ili i inače? Znači li to da je za izdavanje "potvrde o nekažnjavanju" relevantan podatak o vođenju samog postupka, a ne o samoj kazni?

Evo što je kašnjenje! Čovjek je od RH dobio 9.000 kn naknade, mada mi se to čini malo. Vjerojatno ni 90.000 kn ne bi moglo nadoknaditi bol. Bacite pogled na obrazloženje gdje je kronološki navedeno što se sve događalo. http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Zakoni/C12570D30061CE53C12572A7003EB81F?OpenDocument

Treba li zaista 6 mjeseci da se dobije uopće poziv za to? To da se 6 mjeseci uopće čeka da vještačenje započne mi se čini dugo. No, ako nemamo neke usporedbe i parametre, ne možemo paušalo tvrditi. Ja sam svojedobno čekao nostrifikaciju svoje diplome preko godinu dana i mislio da to tako "treba biti". A onda sam shvatio da tu nešto ne štima. Predmet je stajao u ladici i da se za nj nije pozanimao moj uvaženi profesor, valjda bi stajao još godinama. Isto tako je bilo kad sam predao određeni zahtjev za imenovanje. Bivši predsjednik dotičnog suda ili netko njegovih asistenata je zahtjev ostavio u ladici. Također sam čekao jako dugo čudeći se. Dok jednog dana nisam urgirao. Dakle, ne znam postoji li neki zakonski rok u smislu toga u kojem roku trebate primiti poziv za vještačenje, ali čak i ako ga nema, idite i raspitajte se kod nadležnih, kod suda itd. što je s time da ne bi ispalo da se s vašim predmetom ništa ne događa samo zato jer je netko "zaspao".

Poznavajući Newbie, ne sumnjam da vas je htjela upoznati prije svega s djetetovim pravima. Ovo me pomalo podsjeća na riječi koje sam vrlo često slušao u vezi djeteta: "...to ti ne mogu zabraniti..." (čitaj: "ne mogu ti zabraniti pravno, ali kad bih mogla, zabranila bih ti još i to...tebi i posljedično tomu i djetetu.")

Ok, susreti i druženja, zato valjda limitirano. Međutim, što znači da ste se "čak složili" s viđanjima i druženima? Hoćete naglasiti svoju velikodušnost? I o kakvoj se najavi 10 dana unaprijed radi? Ako je nešto definirano rješenjem, kako onda najava, a kamo li 10 dana unaprijed?

Pravno gledajući se ne možete nazivati "samohranom majkom". To što ste trenutačno financijski i inače oslonjeni sami na sebe, to je nešto drugo, a to će se valjda vremenom riješiti. Nisam shvatio, što znači da ste se "čak složili" s limitiranim pravom na posjete? Zašto limitirani posjeti i zašto 10 dana najava unaprijed? Kakvo rješenje i od koga je izdato?

Meni djetetova majka želi zagorčati druženja s djetetom preko vikenda time što je dala izjavu da doji pa dijete (1,5 god) tobože ne može ostati preko noći kod mene iako je dijete već puno ranije provelo cijelu noć kod bez majke bez ikakvih problema. Produžena politika daljnjeg uskraćivanja.

Fizičko preseljenje bez prijave tog preseljenja odnosno bez prijave novog prebivališta je prekršaj za koji se plaća novčana kazna. Dakle, ne radi se o "odluci" već o obvezi prijavljivanja. U mojem slučaju gdje ne živimo u istom kućanstvu, postavlja se pitanje kako bi netko mogao regulirati činjenicu da na papiru još uvijek stanuje skupa sa stanarima u stanu iz kojeg se upravo iselio ili ga je prodao. ...čime je dijete, barem privremeno, bilo zakinuto... Kako ja gledam na logiku stvari, privrmena mjera je nešto privremeno, dok se ne utvrdi sve do kraja, tako da mi je neobično da je MUP prihvatio takvo preseljenje koje se može interpretirati onako kako se navodi u stručnom članku u prethodnom postu odnosno kao strategija ometanja odnosa između roditelja i djeteta što bih, da sam sudac koji odlučuje o povjeri djeteta i da sam utvrdio pripadajući kontekst ograničavanja i ometanja kontakata, jednoznačno uzeo kao minus osobi koja to čini. (Za vaš slučaj ne znam.)

U prilogu je stručni članak na temu ometanja odnosa dijete - roditelj putem preseljenja. Turkat-Preseljenje-kao-strategija-ometanja-odnosa-roditelj-dijete.pdf

Kako to mislite? S jedne strane prema Vašem mišljenju ne mora imati suglasnost CZSS-a, ali s druge strane neće moći prijaviti dijete bez moje suglasnosti.

Bacio sam pogled na Zakon o prebivalištu. U čl. 5 st. postoji i stavak 3 koji glasi:

Dakle, za gore opisani slučaj vrijedi citirano, zar ne? Konkretno, ovdje od početka nije nikada izdana suglasnost CZSS-a jer ta suglasnost nije nikada niti bila zatražena. Budući da majka i otac, unatoč blizini, nikada nisu živjeli u istom kućanstvu, jednostavno, što jednostranom odlukom majke, što prirodom same činjenice da se radilo o novorođenčetu, odigralo tako da dijete živi s majkom što majka od samog djetetovog rođenja obilato koristi kao sredstvo ucjene, iživljavanja i manipulacije. No, majka se sada, vidjevši da otac poduzima korake za ostvarivanje njegovih i djetetovih prava, pokušava preseliti na nešto udaljeniju lokaciju ne bi li onemogućila/otežala kontakt. Već je jednom, s bivšim suprugom, učinila nešto slično kad je s djetetom iz prvog braka otišla daleko od njega...iz druge države, u kojoj su zajedno boravili, nazad u RH. Treba li ona sada za eventualno preseljenje (udaljavanje) tražiti ovu u Zakonu navedenu suglasnost od CZSS-a?

Roditelji žive svatko u svojem stanu, ali u blizini. Majka stvara napetosti i konačno blokira viđanja. Otac potom pokreće postupak za određivanje privremene mjere druženja i viđanja koji je u tijeku pred nadležnim sudom i, posljedično tomu, pred CZSS-om. Majka je već ranije najavila da će onemogućiti bilo kakav pristup i viđanja između oca i malog djeteta pa tijekom postupka svašta izmišlja ne bi li to doista ostvarila. Vidjevši da joj ideja o tomu da otac svoje dijete može vidjeti samo uz njezinu nazočnost (što bi zbog permanentnog verbalnog i emocionalnog zlostavljanja bilo de facto isto što i zabrana pristupa) neće poći za rukom, stavlja svoj stan na prodaju. Neskriveni i deklarativni majčin cilj je što inteznivnije ometanje samostalnog druženja oca i malog djeteta. Pitanje glasi: Može li za vrijeme trajanja sudskog postupka o privremenoj mjeri i/ili postupka o povjeri djeteta majka stavljati svoj stan na prodaju i eventualno se preseliti na daljnju, udaljeniju lokaciju? G-man piše da je majčino preseljenje s djetetom potrebna suglasnost CZSS-a. Je li to nešto zakonom propisano ili se radi o uvriježenoj nepisanoj praksi? Može li se tu nešto (preventivno) učiniti?

Na tomu da zakone sigurno ne piše prodavač(ica) u Konzumu koji/a "živi" s dvoje djece u unajmljenom 1,5-sobnom stanu od 3.000 kn plaće, niti gospodin koji u mojoj ulici kopa po smeću tražeći prazne boce već sve redom osobe višeg obrazovnog i društvenog statusa čija se plaća kreće podosta iznad državnog prosjeka prema kojem se računaju minimalne alimentacije. Nije isto prihodovati državni prosjek od 5.xxx kn mjesečno i plaćati minimalnu alimentaciju ili zarađivati 3.000 kn i plaćati minimalnu alimentaciju. Svi su ljudi jednaki, neki su jednakiji. O gomili ljudi koji nisu zaposleni, da ne govorimo... http://www.nhs.hr/novosti/minimalac_raste_najmanja_radnicka_placa_u_2013_godini_2975_kuna_6423/

Da, to bi bilo lijepo, međutim, ja bih volio vidjeti više ljudskosti i pravičnosti u samom Zakonu što bi značilo da socijalna i ina osjetljivost ne bi bila stvar tu i tamo nekog dobronamjernog pojedinca već stvar društvene brige za pravedno društvo. Danas sam razmišljao o tome i shvatio da te zakone sve redom pišu ljudi koji zbog svojeg društvenog, obrazovnog i radnog statusa financijski dobro stoje. Polaze od sebe i ne pitaju se što je s onima koji imaju niske prihode ili ih uopće nemaju. Čast iznimkama koji imaju, a brinu se za one koji nemaju.

Dakle, ako postoji Rješenje, onda roditelj s kojim dijete živi, može podnijeti zahtjev za promjenom djetetovog prebivališta. Komu se podnosi takav zahtjev? Tko će odlučiti o tom zahtjevu? Nadležno tijelo koje je i donijelo odluku/rješenje ili netko drugi? Temeljem čega će i kako odlučiti?

Znači li to da, ako zakasnite zatražiti staro prezime, imate i dalje prezime koje ste nosili za vrijeme trajanja braka?

Naš rigidni, "šablonski" sustav je veoma nepravedan i nefleksibilan. Smatram da bi se i ovo trebalo mijenjati u novom Obiteljskom zakonu, nekom od pravilnika tj. ako netko već dobiva dječji doplatak i ostalu pomoć tj. ako roditelj kod kojeg djeca žive ima dostatna ili čak obilata financijska sredstva, dok drugi roditelj kod kojeg dijete ne živi nema dostatna sredstva ni za sebe, tada bi to trebalo, makar privremeno, uzeti u obzir, privremeno značajno smanjiti alimentaciju. Ovako dolazi do apsurdnih situacija u kojima pojedini roditelji kod kojih djeca žive obiluju novcem, dok drugi roditelj jedva sklapa kraj s krajem. Smatram da cilj propisa ne bi trebao biti potpuno financijsko i životno iscrpljenje jednog od roditelja. O krizi u kojoj se nalazi RH pa je mnogima teško, da ne govorimo...

Mislim da nije dobro prebrzo donositi zaključke bez dubljeg poznavanja okolnosti. Nikad ne znate što, zašto i kako...

Doslovno ovakve prijetenje sam doživljavao sve do nedavno. Namjera i provedba izrečenog doduše i dalje traju. Zbog okolnosti bez verbaliziranja. Kome su upućene prijetenje? Ocu koji se od jutra do mraka odrekao svega ne bi li svojim zalaganjem podržao bebu i majku, ma kakva god bila. Dakle, majci je samo do povrijeđenog ega, a ne do dobrobiti djeteta. Nikakav dogovor ili pokušaj kompromisa ne nailaze na plodno tlo. Pred institucijama se, dakako, deklarativno lažno zalaže za djetetovu dobrobit. Kad netko koristi nedužno dijete kao sredstvo ucjene, prijetnje, manipulacije i sl., onda mi se jednostavno gadi. Meni nije jasno zašto se procesuira sve i svašta, poziva se na sprječavanje nasilja (nažalost, psihičko nasilje je premalo u fokusu) dok se roditelji koji se razbacuju ovakvim prijetnjama i postupaju na ovakav način ne sankcioniraju? Osobno smatram da svaki roditelj koji želi "uzeti" drugom roditelju dijete samo zbog toga da bi na djetetovu štetu zlostavljao tog drugog roditelja, nije dobar roditelj i da nije pogodan za odgoj djeteta. Dakle, zna se što bi trebalo uslijediti u tom slučaju na sudu i/ili na CZSS.

Pa da, što mislite? Žene mogu biti samo dobre i mile, kud bi jedna žena napala muža verbalno, a kamo li fizički! Ma, haj'te, molim Vas! Ovo je dotičnom gospodinu trebalo biti zadnje upozorenje da mu je vrijeme za iskakanje, i to ono hitno, smjesta i s padobranom.

Ne, nije iz CZSS-a. S obzirom na sumnju da sam pod direktnom ingerencijom majčine "veze" (jedna od dvije osobe koje vode razgovore u timu) i s obzirom na apsurdne komentare u razgovoru (naknadno je uslijedio i moj globalni pismeni prikaz situacije koji je bio ignoriran s "mi ne možemo učiniti ništa, obratite se sudu") koji nemaju veze s najboljim interesom djeteta, a ciljaju očito na to da se bilo što čime se tereti majka - umanji ili izbriše, uopće nemam volje zvati/komunicirati s njima. Info da se na od suda naručene timske psihosocijalne razgovore u kojima se utvrđuju, između ostalog obiteljske prilike itd., ne smije voditi odvjetnik, to sam dobio neslužbeno od osobe pravne struke koja radi u uredu pravobraniteljice za djecu.