Strawinsky

Ne znam kakvi su Njemački zakoni. To biste trebali Vi znati ili Vaši odvjetnici. Meni nije poznat zakon ili pravilnik u RH koji propisuje starost djeteta koje se može izjasniti iako mnogi pričaju neslužbeno o 12 godina naviše. Zašto kod nas nema barem neke dobne smjernice, to ne znam. Znam samo da većina djelatnica CZSS-a "djeluje" kako se njima hoće ili se pak ravnaju po većinskoj praksi. Osobno imam u ruci "mišljenje" jedne psihologinje iz CZSS-a grada XY u unutrašnjosti zemlje u kojem dijete od 7-8 godina izrazi želju da živi s ocem, ali se ta želja ne odobri iako je majka pravomoćno osuđena za žešću nasilničku scenu itd., dok su vještačenja pokazala da dotična povrh svega radi cijeli kaos kod kuće... Psihologinja je tužena od strane više roditelja (očeva) za pristranost i iskrivljavanje. Što je bilo poslije, ne znam. Zašto te žene svoja službena mjesta koriste za obračun sa svojim osobnim životnim frustracijama preko leđa nedužnih roditelja i djece, to ne znam. Prema kojim se kriterijima zapošljavaju? Očito je bitna samo diploma, a ne psihička i obiteljska stabilnost djelatnica. Da se vratim na temu. Njemački sud će ih vjerojatno saslušati, a hoće li to imati i, ako hoće, kakvu težinu, to ćete vidjeti. Probajte saznati pa nam javite.

I ovo je tipično ponašanje onih kojima je bitnije rušenje od građenja.

Iskreno, nakon iznesenog, ne znam što bih presudio da moram presuditi. Možda bih kao sudac inzistirao da se oboje pojavite u sudnici i nađete način i termine da se otac i djeca što češće viđaju, npr. preko praznika, a da Vi, obzirom na to da ste trenutačno u boljoj financijskoj poziciji snosite troškove putovanja i sl.? Kompromis? Postupovno i komunikacijski ste pogriješili, a s druge strane navodite da ste to učinili zbog nepovoljnih obiteljsko-odgojnih okolnosti...

Ne vidim kako bi dvostruko prezime mogo utjecati na pravne okolnosti vezane uz djecu. Dijete sigurno neće "lakše" prelaziti granicu ili se "lakše" upisati u vrtić samo zato jer ima dvostruko prezime. Usput, prema novom Zakonu o putnim ispravama za dijete više nije potrebno predočiti izjave roditelja, skrbnika itd. ovjerene kod javnog bilježnika tako da problemi i zapreke oko prelaska granice (više) ne postoje.

Citiram dio teksta sa poveznice koju je priložio Mario77: Tu ženu nije briga za negativne okolnosti koje je izazvala svojim postupcima. Meni je to jako dobro poznato jer ono što čujem od djetetova rođenja je: "Odj...! Dijete je MOJE!!!" Radi se o poremećenim i ekstremno "ufuranim" osobama koje ne vide ništa dalje od svojih naglašeno egocentričnih "potreba". Vođene svojim unutrašnjim porivima i željom da kompenziraju svoje deficite i frustracije, svojataju djecu jer u svojem svijetu svoje roditeljstvo smatraju prestižnom funkcijom, vode "rat" za dominaciju, moć i kontrolu nad djetetom umjesto da dogovornim pristupom s drugim roditeljem djetetu podare mir i sreću. Takve osobe trebaju raditi na sebi, raditi na svojem životnom zadovoljstvu, na jačanju svojih unutrašnjih sposobnosti jer što su slabije, to rade više problema i sebi i drugima. Da ne bi bilo zabune, vidim da je AnaMamaAna živjela u psihički neodrživim okolnostima koje stvara djetetov otac. Čini se da se tako ponaša upravo iz razloga koje sam naveo. Doživljavam osobno varijaciju opisanih događaja, samo u cjelini gledajući u blažem pojavnom obliku, ali načela su ista. Razlika je ta što Ana ima pravnu dominaciju nad svojom djecom, dok se mnogi od nas nalaze u pravno inferiornom položaju i moramo promatrati kako drugi roditelj stvara negativno ozračje... Napomena moderatora : Strawinsky, pripazite na izražavanje.

Primijetio sam da je široko rasprostranjena filozofija koju zastupaju obični sugrađani i oni koji se tim stvarima bave po svojoj profesionalnoj dužnosti, ta da ako roditelj-otmičar dijete odvede u "odične uvjete" stiže najprije retoričko pitanje (agresivno-patronizirajućim tonom): "Hej, roditelju-žrtvo, ne budi glup, probudi se, razmisli malo, je li to što je roditelj-otmičar dijete odveo na Hawaje pod palme dobro za dijete? Je li tamo ima ili nema savršene uvjete za život? Aha, ima. Eto, vidiš maj.... sebični, roditelj-otmičar čini dobro djelo, odvodi dijete iz ove naše jadne Hrvatske, a ti, umjesto da budeš sretan, ti se još buniš? Sram te bilo!" U prijevodu, ako je dijete oteto i na mjestu otmice vladaju "odlični financijski i ini uvjeti", to znači da je otmica i odvajanje djece i roditelja-žrtve "opravdano", štoviše, gotovo "poželjno". Novac je ipak novac i uvjeti su uvjeti. A kako je novac "mjerilo svih vrijednosti", tada nema veze što je to samovoljni i jednostrani čin kojim se dijete odvaja od drugog roditelja, najčešće oca.

Ali zato bivša žena jednog poznanika uskraćuje dijete već godinu dana...problematično-manipulativno-zlostavljačkog ponašanja. Profesorica na fakultetu.

Zamolio bih Vas da pitate svoju odvjetnicu o kojem se zakonu radi i o kojem konkretno članku. Dakle, "Zakon" kaže da dijete može ostati 3 i pol mjeseca bez drugog roditelja? Ja znam što bi se dogodilo. Gospođe u CZSS bi smjesta poslale fax Policiji da pronađu otmičara. Unutar 24 sata bi dobio posjet policijske patrole - gdje god se zatekao. Za razliku od toga, majke-skrbnice mogu plesati očevima kojima dijete nije povjereno i institucijama po glavi, nitko se neće previše zabrinuti. Da se razumijemo, ne odobravam ničije igre na račun djeteta, ali da se zakoni u praksi protuustavno i rodno pristrano provode, to stoji. Ažurirano Nego, tu je nešto čudno. Zašto otac nema dodijeljene praznike s djetetom? Ne vjerujem da je to slučajno jer već i vrapci na grani pjevaju: "Svaki drugi vikend, utorak i četvrtak, cvrrr, cvrrr, cvrrr!"

Procedura je takva da jedan roditelj mora postaviti zahtjev za osobnu iskaznicu ili putovnicu, a drugi roditelj to mora podići. Dakle, trebate vidjeti što Vam odgovara. P.S. Nije "djete" već "dijete".

Tako je, Bobo3. Ponekad nam treba više vremena da od šoka a) u nevjerici shvatimo što se događa i b) nešto pokrenemo. Nemojte s pozicije dobro upućenih i iskusnih osoba osuđivati one koji to nisu. Ja nikada nisam imao posla s policijom itd. Mislite da mi je bilo jednostavo prijaviti majku zajedničkog djeteta? Ma koliko ona divljala. Protuprirodno je agresivno ponašanje prema drugom roditelju koristeći se djetetom kao sredstvom i/ili paravanom. Kad je nešto protuprirodno, onda je i teško za povjerovati da je takvo što uopće moguće i čovjek pomisli najprije da se radi o nekom nesporazumu i zabludi, čovjek u takvom situacijama uslijed nevjerice preispituje najprije sebe.

Nešto slično je doživio moj poznanik, dobar i zlostavljani otac malog djeteta. Htjela je kompletnu kuću koju je on gradio svojim rukama i sredstvima. Doduše, gradio je za trajanja braka tako da je sve završilo očekivano - svakome polovica. Ako su moja opća zapažanja točna, onda je simptomatično za bivše supruge, barem one problematičnog ponašanja i narušenog ega, da bez obzira na okolnosti i na etička načela, u slučaju da mušarac pronađe novu i stalnu partnericu, napadaju i stvaraju kaos. One "smiju" imati novog partnera, ali to isto muškarac "ne smije". Ako se pak muškarac "obezobrazi" i nađe drugu, eh, onda treba nešto retroaktivno potraživati, čak i onda kada je očigledno da ne postoji neki pravni temelj, ne bi li ga se nepotrebno uznemiravalo. Dakle, ako postoji neki pravni temelj, onda se tu ne može ništa, pretpostavljam da ćete morati postupiti po Zakonu i nešto odstupiti, ali ako ne postoji, onda shvatite to kao psihičko zlostavljanje i uznemiravanje. Skupite snagu vi i nova partnerica, razvijte svijest da zajedno trebate proći kroz to i oduprite se. Neka to bude test ljubavi i zajedništva za budućnost. Ako dotična prekorači granice pristojnosti i liniju obrane, prijavite ju.

Hendrixbridge, Vi ne želite ratovati s njom, ali zato ONA želi ratovati s Vama!!! Otrijeznite se. Situacija je čista klasika. Na jednoj strani lukavi i opasni psihopat-manipulator koji izvrće stvari naglavce, glumi i svoje nasilničko ponašanje pripisuje drugome (što u CZSS-u iste sekunde prihvaćaju kao istinu!), a na drugoj strani se nalazi dobrodušna, naivna i idealistična osoba koja polazeći od sebe teško može pojmiti da je onaj drugi zao i proračunat. Dobrodušne osobe (janjad) su posebna poslastica manipulatora (vukova), upravo zbog toga što dobrodušnima treba puno više vremena da shvate i povjeruju u tuđe zlo. Kad shvate, već je kasno. Upali su u zamku u kojoj će biti zlostavljani ne samo od dotične/dotičnog već i od cijelog niza površnih državnih službenika koji se ne žele zamarati dugoročnim kontekstom i kompliciranim situacijama koje kreira zlostavljač tako da olako daju anamneze i dijagnoze koje zapravo terete zlostavljanu osobu. Ako je manipulator još ženskog spola, eh, onda na scenu stupaju predrasude i medijsko ispiranje mozga da nasilje ima spol. Muški spol. Poremećene osobe ovakvog tipa imaju unutrašnji poriv za kaotično-divljačko ponašanje. Moraju kompenzirati svoju prazninu, svoj slabi ego. Mir je nešto što ne podnose. Autoritete ne priznaju. Nemaju obzira prema potrebama drugih. Moraju nešto isprovocirati, neku kaotičnu situaciju. Isto kao što ovisnik o drogi ima nezadrživi poriv da si ubrizga poticajno sredstvo, tako te osobe imaju poriv da divljaju. Svjesne su da to nije dobro, ali ne mogu si pomoći. Ne mogu se zaustaviti. Zato je malo vjerojatno da ćete uspjeti postići značajne promjene. Možda djelomične. Napadat će Vas gdje i kako stigne. Podmetat će. Otežavat će Vam. Provocirat će Vas. Eventulano se možete donekle zaštititi stvaranjem ograda. Strogim definicijama i razgraničenima što je što, i čije je što. Ako joj dopustite fleksibilnost (što je normalno s normalnim ljudima!), brzo će Vas iskoristiti, izigrati i osvajati korak po korak teren. Kad budete tražili svoja prava, kad budete tražili definicije odnosa itd., Vas će proglašavati "zaguljenim" i "nefleksibilnim" što je nepravda, ali svejedno se nemojte dati. Ustrajte uvijek na zaštiti svojih i djetetovih prava, na viđanjima, na urednom tajmingu, na korektnosti i sl., moja je pretpostavka da ćete doživljavati šikaniranja i pogrešne percepcije, ali ne dajte se dugoročno. Patit ćete, ali to je dio borbe za Vaš prostor na Zemlji. Vi ne tražite brda i doline. Vi tražite samo svoja temeljna prava. Pravo na mir i dogovor. Ali prije svega prihvatite činjenicu da na svijetu postoje zlonamjerni ljudi. Ne dajte se izmanipulirati, ne dajte se isprovocirati. Teško je u takvim situacijama ostati "na zemlji", znam jako dobro na svojoj koži, ali probajte što manje uzvraćati. U mojem slučaju je bilo kakav pokušaj racionalnog i konstruktivnog razgovora, pokušaj kompromisa i dogovora - uzaludan. S ili bez posrednika. Ako uspijete privoliti bivšu suprugu na odlazak psihijatru, odmah otvorite šampanjac jer je to po mojem mišljenju i iskustvu - ravno dobitku na lotu!

G-man, pročitao sam o manipulacijama oca. Ako je sve točno i iskreno napisano, onda u potpunosti razumijem gospođu. Tko nije bio direktno u takvoj manipulativnoj situaciji te izložen psihoemotivnom nasilju, taj to teško može shvatiti i osjetiti. Povrh svega je tu i gomila nepravde i pogrešnih percepcija i interpretacija. Kako od strane predstavnika institucija tako i od strane općeg okruženja. Takvi zlostavljači i zlostavljačice su vrrrrlo perfidne osobe, imaju sposobnost istovremeno se prikazivati kao a) žrtve i b) žestoko napadati temeljem iskrivljenih sadržaja. Takve osobe su bez ikakvih moralnih i etičkih načela, bez savjesti, a koriste se sustavnim, planskim i dugoročnim iskrivljavanjima istine. Npr., svoja zlodjela apsurdno pripisuju pred institucijama drugima, imaju pravnu moć (skrbničku moć) i tu moć vješto zloupotrebljavaju za maltretiranja svakojake vrste. Radi se najčešće o inteligentnim i talentiranim, ali psihički poremećenim osobama. Čuvajte se tzv. "hallo-efekta" kojim se nekome pripisuju svojstva temeljem nečeg drugog. "Vidi ga, on je matematički talent, uvaženi kirurg ili visoko pozicionirani sudac! Ma, neeee, da je poremećen, ne bi bio u stanju biti i činiti to što jest." Ovo je zabluda. Kako bilo, te osobe su zbog svoje naglašene egocentričnosti u stanju naštetiti i vlastitoj djeci, samo da drugoga zlostavljaju ili da ostvare svoje ciljeve. G-man, Vi znate koliko ja Vas cijenim i koliko ste mi pomogli, uz dužno poštovanje smatram da ovdje trebate biti oprezni s prosudbom o tome je li izneseno na snimku namješteno ili nije. Može biti, ali i ne mora. Što ako je autentično i razotkriva manipulacije onog drugog, a Vi a priori mislite da je namješteno samo zato što je žrtva donijela snimak na uvid? Grozna situacija za žrtvu jer joj se na taj način ne priznaje status žrtve. Nepriznavanje statusa žrtve koje je doista žrtva je također oblik zlostavljanja, čak i kad nije namjerno. Proživljavam na svojoj koži nešto slično na CZSS-u. Inače, ja npr. svome djetetu nikada nisam rekao ni jedne jedine riječi protiv majke iako majku, upravo zbog luđačkog i zlostavljačkog ponašanja smatram m******mom. Ne želim dijete opterećivati jer, koliko vidim, svakim danim je pod sve većim pritiskom na drugoj strani. Jednom sam snimio sebe i dijete kako jasno izražava svoju volju bez ikakvih utjecaja s moje strane. Autentično. Nažalost i potresno! I bilo bi mi jako teško kad bi netko taj snimak na sudu, policiji ili na CZSS protumačio kao namještaljku samo zato što bih ga dao na slušanje. Zato smatram da bi najprije trebalo što temeljitije sagledati sve okolnosti i dokaze prije nego što se donese mišljenje o autentičnosti događanja koje se čuje na snimku. Vjerujem da dugoročni kontekst može pomoći. U pravu ste kad kažete da treba paziti da netko ne podmetne nešto izvan konteksta ili da ne povlači nekoga za jezik. Duža snimka i/ili više njih na istu temu ulijevaju nešto više povjerenja...i još nešto. Treba vidjeti tko je u poziciji moći (= osobe kojima je povjereno dijete, kod nas, dakle majke), a tko je u inferiornoj poziciji. Treba utvrditi tko ima motiv ili pak (bolesnu) potrebu za manipulacijom i (psiho)nasiljem.

Premalo ste napisali o Vašoj cjelokupnoj situaciji, o djetetu, o djetetovoj dobi, o tome gdje dijete stanuje, postoji li neki dokument (rješenje) koji govori o tome gdje, kako i kada i sl.

Dijete je proizišlo iz kratke veze. Velike razlike na raznim životnim područjima. Vidjela je da ste ok i da ste osoba koja se želi odgovorno brinuti za dijete. Nadalje, pretpostavljam da zarađujete najmanje državni prosjek ili više od toga. Dali ste se upecati, a onda Vas je odbacila jer joj više ne trebate i samo joj "smetate" u njezinim planovima. Obzirom da se trenutačno pravno nalazite u pravnom statusu roditeljske ravnopravnosti (ili ako hoćete "ravnopravnosti") u kojem nema roditelja kojem je dijete povjereno niti stalno, niti privremeno, ona vjerojatno želi uložiti tzv. tužbu za povjeru djeteta njoj na odgoj i brigu (razgovornim jezikom rečeno: "skrbništvo") i time ozakoniti sadašnje činjenično stanje i poziciju majke dojenčeta. Ne znam kako stoje stvari s viđanjima, da li možete do djeteta, kako i koliko, ali možete pokrenuti proces u kojem ćete službeno zatražiti da se odrede termini viđanja i druženja s djetetom, tzv. privremena mjera. Ili možete čekati da ona pokrene gore navedeni postupak (koji može potrajati dugo mjeseci ili čak koju godinu!) pa će se unutar toga ionako definirati kada, što i koliko. P.S. Obzirom da nema roditelja kojem je dijete sudski dodijeljeno na brigu, ona nema pravo onemogućavati Vam viđanja tj. odvajati Vas od djeteta u bilo kojem razumnom i primjerenom terminu.

Neretva, jeste li sigurni u ovo što ste napisali? Naime, na ovom forumu je bilo već rasprava i pritužbi o tome kako roditelji koji ne žive s djetetom nisu mogli ishodovati putovnicu i sl.

Kod nas je svašta (ne)moguće. Čak imate slučajeve da u istoj instituciji jednom od nekoga glatko dobijete neki dokument ili potvrdu, a drugi puta vam kažu da to nije moguće. Treći puta je opet moguće itd. Nebitno je što će ocu potvrda. Bitno je to da on na nju ima pravo čak i tada ako ju želi zalijepiti na zid iznad kreveta. Razlog nije bitan. Jezgrovito pismeno obavijestite CZSS o majčinoj nesuradnji i o eventualnim problemima u pokušaju ishodovanja dokumenata službenim putem.

Kažete, i psihički i fizički Vas je zlostavljao. Trebali ste ga prijaviti, pogotovo ako je nasilničko ponašanje bilo (ili još uvijek jest) redovito. Ne zvuči kao da će prestati sam od sebe s time. Možda još uvijek možete nešto poduzeti. Čini se da ste Vi tolerantna osoba koja uzima obzir prema njemu, ali zato on ne uzima obzir prema Vama i djetetovim potrebama. Osobno sam se nalazio (i nalazim se, ali sada na malo drugačiji način) u interakciji s takvom osobom. Radi se o nasilno orijentiranim osobama (kad se kaže nasilno, nije nužno da se radi o fizičkom nasilju, može biti i psihičko nasilje!) koje su sklone manipulacijama koji koriste Vašu tolerantnost, popustljivost i, ako treba negdje izgladiti situaciju koja bi išla na njihovu štetu, tražit će oprost za svoje neprikladne postupke. A kad i ako zbog nekih viših i dugoročnih ciljeva (npr. dijete!) popustite, onda će početi sa svime ispočetka. Čuvajte se toga. Ne možete ovako vječito i jednom morate stati na loptu i reći "ne". Ne zato što biste htjeli biti grubi nego zato što svojim "ne" trebate zaštititi svoje i djetetovo pravo na normalan život. Zašto mislite da u CZSS-u ne biste rekli sve onako kako jest? Priča ružno zvuči. Ako ste išli ili idete na psihoterapije, išli ste, pretpostavljam, zbog opisanih psihofizičkih pritisaka. Vjerojatno ste iznijeli stručnim osobama što Vas muči i zašto.

Dobro pitanje. Meni se čini tamo gdje je prebivalište sina. Ali to je moje nestručno mišljenje. Možda da kontaktirate nekoga od pravnika u CZSS-u ili u pripadajućem Obiteljskom centru? Ili nekog odvjetnika koji se bavi obiteljskom pravom?

Uvijek je on (otac) taj koji nešto predlaže, traži, tuži, a ne dijete. Barem je do sada bilo tako. Ne znam kako će to biti po novom Obiteljskom zakonu. Samo iz ove dvije poruke nije jasno što otac zapravo želi. Želi li da mu se povjeri dijete na odgoj i brigu ili želi da dijete ostane i dalje s majkom, a da se on sukladno sudskom rješenju druži s djetetom? Koliko je staro dijete? I koliko dugo majka uskraćuje viđanja? Postoji li neki objektivni razlog za to?

Ja jako dobro osjećam duže vrijeme na svojoj koži što je dugotrajno nametljivo ponašanje i kakve (psihičke) posljedice imam. Presretanja, nadgledanja, kontrola, izmišljene optužbe, agresivno-omalovažavajuće-uvredljive izjave i SMS poruke. Doduše, ovdje se radi o isprepletenosti s obiteljskim nasiljem tako da mi nije sasvim jasno kako klasificirati takva događanja. Čini mi se da s jedne strane mogu biti nametljivo ponašanje, a nametljivo ponašanje u okviru obiteljskih odnosa može biti obiteljsko nasilje. Isto tako, gomila uvredljivo-omalovažavajućih poruka može biti kazneno djelo uvrede, klevete (ako se radi o sadržaju usmjerenom na treću osobu), ali i obiteljsko nasilje psihoemocionalog tipa. Do ovog zaključka sam došao tek nakon nešto stečenog iskustva i pomoći (između ostalog) od strane G-mana i ostalih.

Niti sam provocirao, niti mi pada mi na pamet da provociram. Jednostavno se u onom trenutku pojavio neočekivani akutni problem koji sam u tom trenutku riješio na opisani način, a vaš prijedlog (kupnja hlača) je u međuvremenu realiziran. Ništa više, ništa manje. Vi biste provocirali i nadmetali se, ali meni uopće nije do toga. Dakle, nemojte suditi prema sebi. Nemam nikakve nadmetačke, osvetničke i ine porive prema njoj jer ju ne promatram ni kako bivšu, ni kao sadašnju već isključivo kao majku zajedničkog djeteta. U najboljem slučaju imam (samo)obrambene porive u što spada i prijava nasilja. Takve i razne druge psihoterorističke akcije su svakodnevnica i vrijeme je da se tomu stane na kraj jer se broj kumulativnih nasilničkih akcija valjda mjeri s četiri znamenke. Da me svaki dan udara po glavi toljagom, biste li rekli da je bolje od prijave policiji veća i ljepša toljaga od njezine? Ili toljaga s daljinskim upravljačem kako bi ruke ostale čiste? Smatram da dugotrajno psihičko nasilje treba izjednačiti sa fizičkim nasiljem, a ne se na tom području nadmetati, uzvraćati i sl. Zgodno zvuči, ali ne moram nužno dokazivati, a osim toga, radi se o osobi koja ima poprilične probleme sa sobom što je i uzrok cijelom nizu akcija (i puno žešćih od spomenutih naramenica). Ponavljam. Ne kanim se nadmetati. Činim koliko mogu i koliko je potrebno u skaldu sa svojim mogućnostima i svetonazorom. Ne tiče me se hoće li dijete sutrad doći u Mercedesu pa ću mu ja kupiti Porsche "moj tata je bolji". Ali zlostavljanje na dugi rok, to ne treba dopustiti. Nikakvu dramu ne želim. Namjerno bacanje tuđe stvari u smeće i to još uspomenu, to je nasilnički čin. To je sve. Nije glupost. Pogađa mene i moju obitelj u srž. Nasilnički akt. To što se vama ne čini dovoljno "velik", to je druga priča. Što bi rekao Gringo, nasilje je proces, a ne pojedina stavka. Shvatite da me ona ne zanima, niti me ne zanimaju prepucavanja. Hvala, vidim da imate dobre namjere pomoći mi, ali vi meni sada zapravo savjetujete da se s njom kačim. Prirodna reakcija, ali nema smisla...

Obiteljsko nasilje psihičkog karaktera: Dijete je unutar sudskog termina na druženju i viđanju kod oca. Hlačice koje mu je majka dala stalno padaju jer su malo prevelike i lastika nije dovoljno snažna. Što ćemo sada? Otac uzme naramenice koje su uspomene cijeloj njegovoj obitelji iz doba djetinjstva te njima djetetu omogući normalno nošenje hlača. Preda dijete nazad i sljedeći dan zatraži nazad svoje naramenice. Majka jednostavno kaže da je naramenice bacila u smeće jer takve stare naramenice "ni Cigani svojoj djeci ne bi dali" čime namjerno izazove veliku duševnu bol u oca i njegove obitelji. Ujedno i otuđenje/uništavanje tuđe stvari. (Kako ovo utužiti?) Takvih i sličnih akcija koliko hoćete. Samo se nižu. Prijavljeno policiji prema čl. 4 Zakona o sprječavanju nasilja u obitelji. No, sljedeći dan poslijepodne (nakon prijave Policiji) naramenice iznenada ustaju iz mrtvih. Vraćene, mislim čak i oprane, naravno, uz zabranu korištenja na djetetu.

Ja imam kombinaciju uhođenja, nadziranja, nametljivog ponašanja ("slučajnog" presretanja), ali nažalost se radi o majci zajedničkog malog djeteta koja se tako ponaša i nažalost u istoj stambenoj zgradi tako da ne znam je li se u tom slučaju to nadziranje i sl. može prijaviti kao vrsta obiteljskog nasilja pa da to ipak ide prema Zakonu o sprječavanju nasilja u obitelji. Nadalje na temu narušavanja privatnosti: Djetetova majka na vrh A4 papira velikim tiskanim slovima napiše ime i prezime djetetova oca, te mu se (sve optički velikim tiskanim slovima) obraća o osobnim stvarima glede (ovršnim rješenjem) definiranih viđanja oca i malog djeteta. Na papiru traži da joj otac (dijete je zbog niske dobi povjereno njoj!) u kratkom roku prije viđanja dostavi odjeću i obuću u kojoj će dijete boraviti kod njega, pa navodi da xy mjeseci nije dao nikakav novac za dijete. Ovo je komplicirano jer doista stoji činjenica da uplate nisu izvršene od pokretanja ovršnog postupka do danas, ali zato što majka s jedne strane u 2 godine nije dala ocu nikada broj tekućeg računa, dapače, u dva navrata je na zahtjev oca odbila (SMS konverzacija), ali istovremeno na institucijama optužuje oca da "ne želi" doprinositi uzdržavanju čime ga zapravo želi ocrniti uoči parničnog postupka o povjeri djeteta računajući kako će ionako sve dobiti sa zaostacima. Inače, trenutačno ne postoji rješenje koje nalaže ocu plaćanja uzdržavanja tj. njegovu visinu. Postoji samo ljudska i moralna obveza. Podatak o broju mjeseci je namjerno "prenategnut" i to preuveličavanje se može dokazati računima o kupnji cipelica, pelena i sl. Dakle, preuveličavanje također služi u svrhu ostvarivanja što negativnijeg dojma o ocu. Slijedi apel da ako otac već ništa ne plaća da barem "osigura da mu dijete kod njega ne bude golo" ("... i boso" je izostavila je zna da je otac kupio cipelice, a ima i dvije trenirke). Ima još sličnih detalja, da ne nabrajam, poruka završava nekom vrstom uvjetovanja o tome da otac neće moći preuzeti dijete (po rješenju otac uopće ne preuzima dijete već ga majka donosi njemu!) ako ne preda navedeno te kako je informaciju dobila od jednog CZSS-a koji u ovom slučaju uopće nije mjesno nadležan. Vlastoručno potpisano, OBJEŠENO i zalijepljeno samoljepljivom trakom na očev poštanski sandučić (umjesto da je ubačeno) na način da svi ukućani nebodera mogu vidjeti i pročitati taj tekst bez mogućnosti provjere njegove (ne)istinitosti i, naravno, majčine manipulacije. U poslijepodnevnim satima stiže osoba iz zgrade kojoj se taj postupak i sam grubi tekst nije nipošto svidio, skida samoinicijativno nalijepljeni papir i ubaci ga u očev poštanski sandučić te o svemu obavijesti oca. Inače, u zgradi postoji video nadzor kojim bi se moglo utvrditi donošenje papira i skidanje istog od strane druge osobe iz zgrade samo što je kućepaziteljica koja ima nadzor nad pohranom video zapisa majčina "pajdašica" pa je malo vjerojatno da se taj vidio zapis može ishodovati prvatnim upitom, ali zato, pretpostavljam, sudskim nalogom tijekom suđenja-istrage. Dakle: - otac i majka - oboje stanuju u istoj zgradi - dijete je privremeno povjereno majci - majka se inače nametljivo ponaša, šalje nametljive, optužujuće i "kontrolirajuće" SMS-ove o tome što, kada, kako se otac mora ponašati u vezi djeteta, što mu mora i kada dati jesti, kada mora ići u šetnju i kada se mora vratiti, prijeti preseljenjem u daleko inozemstvo, usput opstruira rješenje kašnjenjem donošenja djeteta ocu za vikend (kasni oko 30 min pa do 1:15 h), zadržava dijete pod krinkom "dojenja" (dijete je staro skoro 2 godine!) tijekom očevog vikenda 3-4 sata i uzima ga ranije od predviđenih 20 h. Deranje i grubi tonovi u nazočnosti djeteta prilikom primopredaje. - namjerno objavljivanje određenih činjenica (točnih, netočnih, iskrivljenih?) iz privatnog života - (računima dokazivo) preuveličavanje trajanja neplaćanja - nešto kompliciranije dokaziva manipulacija o tome da je to neplaćanje posljedica namjernog nedavanja broja tek. računa, a ne nevoljnosti oca da doprinosi (majka e financira iz drugih izvora) - klevetanje pred djelatnicama CZSS-a, pred ovršnim sucem i pred policijskim inspektorom za maloljetničku delikvenciju) - otac je bio otvorio račun na djetetovo ime i od tada uplaćuje do daljnjega na djetetov račun mjesečni doprinos koji kani uplatiti majci kad se situacija razriješi. (saznao za sudski polog) - eventualni video zapis kao dokaz postupanja i identifikacija Što s ovom namjernim i zlonamjernim postupkom i to točno na dan kada je poslijepodne po prvi puta u posjet ocu i majci poslijepodne dolazila psihologinja-nadzornica iz CZSS-a? Tekst je vjerojatno vidjela većina stanara, a zapazila bi ga nedvojbeno i nadzornica da ga netko iz susjedstva nije maknuo. Je li to povreda privatnosti (kleveta? sramoćenje?) i/ili obiteljsko psihičko nasilje?

Što ako otac nije lišen prava na roditeljsku skrb?