G-man

Vi (s obzirom na dob) imate status tzv. mlađeg punoljetnika, te će se sukladno tome statusu kazneni postupak provesti pred sudom za mladež uz specifičnosti koje vrijede za postupak koji se vodi prema maloljetniku. Na osnovu ovoga što ste napisali, protiv vas vodit će se kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 3. Kaznenog zakona - neovlaštena proizvodnja i promet drogama, konkretno u vašem slučaju, prodaja droge djetetu, za što je propisana kazna zatvora u trajanju od 3 do 15 godina.

E sad, to što će se postupak provesti prema odredbama koje vrijede za postupak prema maloljetniku nije od nikakva utjecaja glede odluke suda o tome koje će materijalno kazneno pravo primijeniti u vašem predmetu (pod materijalnim pravom mislim na to kakvu vam kaznu sud može izreći). Naime, ovdje sud ima izbor - on može ili primijeniti materijalno kazneno pravo koje vrijedi za maloljetnike (što je za vas svakako povoljnije) ili pak može primijeniti opće materijalno kazneno pravo (dakle ono koje vrijedi za "uobičajene" počinitelje, sa navršenih 21 godinom života, što je za vas jasno nepovoljnije), ovisno o procjeni suda.

Moje mišljenje je da, ukoliko vam je ovo prvo kazneno djelo za koje vas se progoni, da će sud primijeniti materijalno kazneno pravo koje vrijedi za maloljetnike. Primjenom tog prava vama se mogu kao sankcije izreći - određene (ne sve) odgojne mjere ili kao najstroža sankcija - maloljetnički zatvor, u rasponu od 6 mjeseci do 5 godina. Koju će od ovih sankcija sud izreći vama, to zavisi od svih okolnosti slučaja počinjenja djela, njegovih posljedica, vašeg dosadašnjeg života i eventualnog (ne)doticanja sa svijetom kriminala (posebno onog vezanog uz droge), te mišljenja stručnog suradnika suda, koje će on dati o vama na temelju razgovora koji će provesti s vama kako bi procijenio vašu ličnost, te njegovo mišljenje o tome kojom bi se sankcijom kod vas mogla, u najboljoj mjeri, postići svrha kažnjavanja.

Prognozirat točnu sankciju je izuzetno teško - imajte na umu da ste prodali drogu djetetu (iako među vama vjerojatno postoji samo par godina razlike, ali vi ste punoljetni, a on nije), što je već u startu vrlo osjetljivo, ali ponavljam - vama će biti najbitnije da sud primijeni materijalno kazneno pravo koje vrijedi za maloljetnike, jer tu vam kao najgora varijanta prijeti maloljetnički zatvor do 5 godina (što se zasigurno neće desiti), dok vam u slučaju primjene općeg materijalnog kaznenog prava, kao najgora varijanta prijeti 15 godina zatvora.

Skrenuo bih vam pozornost na još jednu stvar - odredbu čl. 190. st. 9., koja ističe kako sud počinitelja koji je dobrovoljno bitno pridonio otkrivanju djela, može osloboditi kazne. Naravno, u vašem slučaju to se zasigurno neće dogoditi, ali to je odredba koju sud veoma često primjenjuje (ponekad i ne posve osnovano), a koja sudu omogućuje lakše izricanje i obrazloženje blaže kazne, koju sud zna izreći u predmetima poput vašeg (znači prvo kazneno djelo, mlađi punoljetnik, nema ozbiljnijih posljedica). Moj savjet vam je, a glede mogućnosti suda da primijeni navedenu odredbu, da priznate kazneno djelo u cijelosti (dokazi protiv vas su čisti), izrazite iskreno kajanje zbog tog vašeg ponašanja, ispričate se i obećate kako se to više nikad neće ponoviti, vezano uz potonje zatražite pomoć suda i drugih institucija uz jasno izraženu spremnost za sudjelovanje u bilo kojem postupku koji predloži stručni suradnik suda.

Nema govora o govoru mržnje u toj situaciji. Svačije je legitimno pravo da, u skladu sa Ustavom RH i njenim zakonima, izrazi svoje mišljenje. Sasvim drugačija priča bila bi ukoliko bi se na tom prosvjedu izrekle tvrdnje koje bi nadilazile svrhu samog prosvjeda, i svojim sadržajem bile uperene kontra pripadnika određene nacionalne pripadnosti.

Prema ovome što ste napisali - da je oslobađajuća presuda donesena zbog toga što nisu ostvarena objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 235. Kaznenog zakona, može značiti samo jedno - da stvar koju je okrivljeni uništio nije tuđa (naime, to je objektivno obilježje navedenog kaznenog djela), već se radi, pravno gledajući, o stvari u njegovu vlasništvu. E sad, koja je vaša uloga u cijeloj priči glede te stvari, da li ste vi posjednik možda ili što već, to znate sami. Redovnog pravnog lijeka (žalbe) više nemate, a za izvanredni lijek (obnova postupka) po ovome što ste naveli, nemate osnove. Što se tiče dopisa državnom odvjetništvu, to je vaše pravo, ali nećete s time ništa postići.

1. Uvreda se može počiniti riječima, znacima ili djelima, a sastoji se u omalovažavanju druge osobe. Ako je pisanim riječima počinjena, onda se dokazuje npr. pismom u kojem vas ta osoba omalovažava ili SMS porukom ili slično. Ako je počinjena izgovorenim riječima, znacima ili djelima, tada se dokazuje svjedocima.

Što se klevete tiče, ona se dokazuje svjedocima, jer kod klevete počinitelj pred drugim za nekoga iznosi ili pronosi neistinitu činjenični tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita. Napominjem kako je novi Kazneni zakon uveo novo kazneno djelo - sramoćenje iz čl. 148., koje je u biti derivat klevete, naime kod tog djela počinitelj također pred drugim za nekoga iznosi ili pronosi činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, ali ovdje počinitelj ne zna odnosno nije siguran je li ta činjenična tvrdnja neistinita ili nije, dok je kod klevete siguran da je ta tvrdnja neistinita, pa je onda kleveta ipak malo "teže" djelo od sramoćenja. Sramoćenje se također dokazuje svjedocima.

2. Nema tu pravila, dovoljan je jedan. Naravno, pitanje vjerodostojnosti njegova iskaza ocijenit će sud.

3. Jesu, ukoliko je riječ o neistinitim činjeničnim tvrdnjama za koje počinitelj znade da su neistinite, a koje mogu štetiti njihovoj časti ili ugledu. A kod kaznenog djela sramoćenja, počinitelj ne mora znati da su one neistinite, dovoljno je da riječ o tvrdnjama koje mogu naštetiti časti ili ugledu osobe o kojoj se radi.

4. Pa ako on/a prenosi tim ljudima tvrdnje koje ste o njima vi iznosili, onda on/a ne čini kazneno djelo, već zapravo vas cinka tim ljudima kao počinitelja.

5. Novi Kazneni zakon više ne poznaje kazneno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika, tako da se te tvrdnje koje se odnose na osobni ili obiteljski život, a iznose se pred drugima, procjenjuju prema pravilima koje vrijede za kazneno djelo sramoćenja ili klevete. Osim, u jednom slučaju - naime, ako se iznose ili prenose tvrdnje iz osobnog ili obiteljskog života djeteta, tada se radi o kaznenom djelu iz čl. 178. Kaznenog zakona - povreda privatnosti djeteta.

Dali ste dobar savjet prijatelju. On i učenica moraju pričekati tako dugo dok mu ona prestane biti učenicom (što bi trebalo biti uskoro s obzirom da je on učitelj u osnovnoj školi, a ona učenica osmog razreda). Nakon toga zapreka za njihovu vezu neće biti. Pravnih zapreka. O moralnoj strani ne bih, svatko od nas živi svoj život onako kako on/a smatra da treba da ga živi, jasno tako dugo dok je u skladu sa zakonom i ne šteti drugima.

A sad da pojasnim - kazneno djelo iz čl. 159. st. 1. Kaznenog zakona, koje su kolege već spomenule i koje je u ovom slučaju izvjesno, nosi naziv spolna zlouporaba djeteta starijeg od 15 godina, a to djelo čini onaj "tko s djetetom koje je navršilo 15 godina koje mu je povjereno radi odgoja, učenja, čuvanja, dušebrižništva ili njege, izvrši spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju, ili ga navede da s drugom osobom izvrši spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju, ili da samo nad sobom izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju". Propisana kazna za navedeno kazneno djelo jeste od 6 mjeseci do 5 godina zatvora. Iz zakonskog opisa djela jasno proizlazi, kako navedeno kazneno djelo ne čini svatko tko spava sa djetetom koje je navršilo 15 godina (za razliku od slučaja kada je riječ o djetetu koje još nije navršilo 15 godina), već kao počinitelj u obzir dolazi samo osoba kojoj je to dijete povjereno na neki od opisanih načina, dakle npr. učitelj, profesor, davatelj instrukcija, dadilja i slično (roditelje, posvojitelje, djede i bake ovdje ne spominjem jer je to stavak 2. istog djela). Tako da nakon što ona završi osnovnu školu i prestane biti njegovom učenicom, vaš prijatelj ne dolazi u obzir kao mogući počinitelj citiranog kaznenog djela (ovo jasno, ukoliko on ne bi radio i u srednjoj školi u koju će se ona upisati ili joj ne bi davao instrukcije).

Međutim, ovdje vam skrećem pozornost na još jedno moguće kazneno djelo, ukoliko vaš prijatelj i učenica, odmah nakon završetka osnovne škole odluče živjeti zajedno (možda "malo" brzam, al eto da spomenem). Riječ je o kaznenom djelu iz čl. 170. st. 1. Kaznenog zakona - omogućavanje izvanbračnog života s djetetom, koje čini punoljetna osoba koja živi s djetetom mlađim od 16 godina, a time ne čini neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna. Propisana kazna za ovo kazneno djelo je kazna zatvora do 3 godine.

Dakle, pričekat da im prestane "službeni" odnos (učitelj-učenica), a ako odluče živjeti zajedno da ona napuni 16 godina.

Vaše pitanje regulirano je čl. 54. Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Po ovome što ste naveli, vi svakako imate pravo i trebali bi dobiti odgodu izvršenja kazne zatvora po osnovi teške akutne bolesti za čije liječenje nema uvjeta u kaznionici ili zatvoru (čl. 54. st. 3. t. 1. citiranog zakona), jer većina naših kaznionica i zatvora nažalost, ne zadovoljava ni minimalne uvjete po pitanju medicinske skrbi i njege osuđenika. Ono na što morate obavezno paziti jeste da, u roku od tri dana od dana uručenja rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, sucu izvršenja podnesete molbu za odgodu izvršenja kazne zatvora pozivajući se na navedeni zakonski razlog za odgodu, a vašoj molbi morate priložiti svu medicinsku dokumentaciju kojom raspolažete, a koja se odnosi na konkretnu tešku bolest od koje bolujete. Također vam savjetujem da od liječnika specijaliste zatražite mišljenje o mogućim posljedicama po vaše zdravstveno stanje (osobito s obzirom na stanje bolesti i njezinu moguću progresiju), ukoliko biste stupili na izdržavanje kazne zatvora.

Za precizan odgovor dali ste premalo podataka. Pod uvjetom da je kazneno djelo počinjeno nakon 01.01.2013., ključnim se ukazuje motiv navedene "ucjene", dakle zašto osoba koja vas "ucjenjuje" to uopće radi?

Naime, u novom Kaznenom zakonu više ne postoji kazneno djelo ucjene, tako da ukoliko ova osoba koja vas "ucjenjuje" traži od vas da, zauzvrat njezina neobjavljivanja vaših fotografija, vi njoj ili nekome drugome isplatite određeni novčani iznos ili neku drugu imovinsku korist, tada je riječ o kaznenom djelu iznude iz čl. 243. novog Kaznenog zakona (ponavljam, u novom Kaznenom zakonu više nema kaznenog djela ucjene). Ukoliko pak ta osoba od vas ne traži novac niti bilo kakvu drugu imovinsku korist već nešto treće, tada će se raditi o kaznenom djelu prisile iz čl. 138. novog Kaznenog zakona.

Svakako u vašem najboljem interesu jeste da toj osobi jasno dadete do znanja da, ukoliko ona ne prestane sa ovim radnjama, da ćete je prijaviti, a ako i nakon toga ona ne prestaje, podnesite kaznenu prijavu policiji ili državnom odvjetništvu. Ovdje će vam itekako biti od važnosti da sačuvate bilo kakvu poruku koju vam je ta osoba poslala (SMS, mail ili pismo), a u kojoj traži od vas to što već traži, te da navedenu/e poruku/e predate prilikom podnošenja kaznene prijave.

Komplikacije bi vam međutim mogle nastati, ukoliko je riječ o kaznenom djelu prisile (to bi dakle bilo u slučaju ukoliko ova osoba od vas ne traži novac ili neku drugu imovinsku korist, već nešto treće), jer za navedeno kazneno djelo kazneni postupak se pokreće po privatnoj tužbi, što znači da vi (odnosno vaš odvjetnik) morate nastupiti kao ovlašteni tužitelj u kaznenom postupku i podnijeti privatnu tužbu sudu.

S druge strane, ako je riječ o kaznenom djelu iznude (dakle ako od vas traži novac ili neku drugu imovinsku korist), to je povoljnije za vas, jer tada postupak preuzima državno odvjetništvo i ono ga pokreće kao ovlašteni tužitelj, te će vaša jedina uloga u tom postupku biti da dadete svoj iskaz kao svjedok. Najvažnije za vas jeste da se toj osobi itekako može stati na kraj, jedino je pitanje načina i vremena.

Sud je ispravno odlučio primijeniti novi Kazneni zakon, koji jeste blaži po počinitelja, a prema kojem se opoziv uvjetne osude sa izrečenom posebnom obvezom sukladno čl. 58. st. 8. Kaznenog zakona, u slučaju neispunjavanja obveze može napraviti u roku od 6 mjeseci od isteka roka koji je bio određen za njeno ispunjenje (u vašem slučaju taj rok je iznosio tri mjeseca). Prema starom Kaznenom zakonu sukladno čl. 69. st. 7., opoziv se mogao napraviti u roku od jedne godine od isteka roka provjeravanja, tako da je evidentno da je novi Kazneni zakon blaži. Međutim, navedeno nikako ne utječe na vaša prava, koja vam je već objasnio kolega Matrix.

Međutim, u ovom slučaju meni nije jasno kako sud (a što se i vidi iz obrazloženja odluke), koji je vodio drugi postupak - za kazneno djelo počinjeno za vrijeme provjeravanja i izrekao kaznu zatvora od 2 godine i 2 mjeseca, nije opozvao uvjetnu osudu iz "vašeg" postupka, što je bio dužan učiniti primjenjujući bilo stari ili novi Kazneni zakon. Naime, obvezatan opoziv uvjetne osude postoji u slučaju ukoliko osuđenik za vrijeme provjeravanja počini jedno ili više kaznenih djela za koja mu je presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 godine ili teža (čl. 69. st. 1. starog Kaznenog zakona) odnosno u trajanju većem od jedne godine (čl. 58. st. 1. novog Kaznenog zakona). E sad, s obzirom da se postupak za opoziv uvjetne osude vodi prema odredbama starog Zakona o kaznenom postupku (1997), sud koji je odlučivao u "vašem" postupku nije ovlašten da opoziva uvjetnu osudu po osnovi jer je osuđenik za vrijeme provjeravanja počinio jedno ili više kaznenih djela za koja mu je u drugom postupku izrečena kazna zatvora u visini koja traži obvezatan opoziv, naime to je ovlašten učiniti jedino sud koji je vodio taj drugi postupak i izrekao tu kaznu. Da se postupak za opoziv vodi prema odredbama novog Zakona o kaznenom postupku (2008), tada bi to bilo moguće.

Dakle, kao što ste naveli, za osobnu iskaznicu već ste dobili kaznu od 200,00 kuna (a naveli ste i da je to već drugi put da ste uhvaćeni bez osobne iskaznice), tako da je preostao ovaj prekršaj protiv javnog reda i mira. Nemate razloga za paniku, kao što vam je kolega Sivko već napisao postupak se mora provesti da objasnite razlog vašeg ponašanja, dakle zašto ste baš pokidali ukras, a po optužnom prijedlogu koji je podnijela policija. Kazna vam neće biti drastična, oko nekih 500 - 600,00 kuna, ovo jasno ukoliko kidanjem ukrasa niste napravili veliku štetu. Moj savjet vam je da pred sudom odmah priznate sve (navedite da je to sve bio rezultat nepromišljenog mladenačkog hira ponesenog blagdanskom atmosferom), izrazite iskreno kajanje i obećajte da se takvo što više nikada neće ponoviti. Možete zamoliti sud da ima u vidu vaše imovinsko stanje (studentica ste, ne radite, nemate vlastitih prihoda), pa zamoliti sud da vam izrekne opomenu sukladno čl. 43. Zakona o prekršajima, a ukoliko sud ipak odluči izreći novčanu kaznu, da ona bude što manja. Također zamolite sud da vas u cijelosti oslobodi plaćanja troškova postupka, a radi vašeg imovinskog stanja (navedite prethodno napisane razloge). Što se tiče rada za opće dobro na slobodi, treba istaknuti kako navedeni institut prema čl. 34. Zakona o prekršajima postoji samo kao mogućnost suda (dakle, ne i obveza), i to u situaciji kada ne biste platili izrečenu vam novčanu kaznu u roku koji je odredio sud, a ne bi uspjela ni naknadna prisilna naplata, tada prema citiranom članku izrečena vam se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, a sud tada može, ukoliko to ocijeni opravdanim, umjesto zamjene u kaznu zatvora napraviti zamjenu u rad za opće dobro na slobodi (što bi u vašem slučaju 99,99% i napravio).

sve ok,imam jos jedno pitanje,promijenom kz-a od 1.1.2013 godine promijenjeni su zastarni rokovi zastare izvršenja kazne zatvora u članu 83 i dodan je član 86 koji govori o primjenama rokova zastare ,ali cijelo vrijeme vec godinama kod mjenjanja kz-a govori se o rečenici -blaže po počinitelju- nije mi jasno zašto se i na zastaru ne predstavlja ta rečenica,jer najlakše napraviti velike hrpe postupaka i slučajeva zbog nemarnosti suda i da nebi došlo do katastrofe i lavine zastara ,najlakse promijeniti zastarne rokove,što mislim da je povrojeđeno pravo osumičenika ili osuđenika,jer tako moze do neugled.

 

1.Da li ima nekakvo riješenje da se primjenjuje zastarni rokovi blaze po počinitelju,i jel netko zna ili je čuo da li se moze to primjeniti nekakvom ustavnom tužbom,i zalbom nekom višem sudu ili sudu za ljudska prava,strazbur,jer taj slučaj mi sve više sliči na slučaj maresti....

Riječ je o tome da do novog Kaznenog zakona vi niste imali izričitu zakonsku odredbu koja sada postoji u čl. 86. glede računanja rokova zastare. Da li je takva odredba u potpunosti u skladu sa načelom zakonitosti (te načelom obvezatne primjene blažeg zakona kao jednog njegovog modaliteta), o tome bi se dalo raspravljati, međutim trenutačno stajalište je takvo kakvo je. Koje su vaše mogućnosti? Vi svakako možete isticati nastup zastare po starom Kaznenom zakonu, iako vam to neće donijeti uspjeha, uostalom sud u kaznenom postupku pazi na zastaru po službenoj dužnosti. Možete zahtijevati ocjenu suglasnosti čl. 86. sa Ustavom RH, iako tu treba precizirati sa kojim točno dijelom Ustava tražite tu ocjenu (ne vidim ovdje nesuglasnost). Možete podignuti ustavnu tužbu da su vam povrijeđena Ustavom zajamčena prava i slobode, jasno kada ste iscrpili svaki drugi redovan put unutar hrvatskog pravosudnog sustava, a tek kada bi ustavna tužba bila odbijena, onda se možete obratiti tužbom Europskom sudu. Dakle, riječ je o dugotrajnom i vrlo skupom postupku, međutim kojim postupkom smatram da nećete postići ništa. Analogija sa slučajem Maresti ovdje ne vrijedi, tamo se radilo o sasvim drugačijoj stvari. Treba napomenuti kako je novi Kazneni zakon rađen na način da bude u potpunosti u skladu sa načelima moderne kaznenopravne znanosti te pravom Europske unije, a navedeno stajalište glede zastare imaju i druge države u Europi (neke već znatno duže), nije to samo hir Hrvatske. Koliko je meni poznato dosad Europski sud nije donosio nikakve presude koje bi bile vezane uz pitanje ovakvog poimanja zastare.

Protiv vas vodit će se samo prekršajni postupak, dok kaznenog postupka neće biti. Naime, radi se o tome da je stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona (01.01.2013.), posjedovanje droge za osobne potrebe dekriminalizirano, tj. više nije kazneno djelo već predstavlja (samo) prekršaj. Upravo iz navedenog razloga državno je odvjetništvo svojim rješenjem odbacilo kaznenu prijavu protiv vas, ali to nije od utjecaja na prekršajni postupak koji će se svakako provesti. Zapravo ste novim Kaznenim zakonom bolje prošli (ovo jasno pod uvjetom da ste doista krivi), jer nije isto biti kazneno kažnjavan ili prekršajno kažnjavan, recimo kod nekih prijava na natječaje za radna mjesta kao uvjet se traži potvrda o nekažnjavanju, pri čemu se misli na kazneno kažnjavanje, ne i na prekršajno kažnjavanje, da ne govorimo o ishođenju vize za putovanje u određene zemlje.

Ivane Z., nema na čemu, a da se ne ponavljam, pogledajte si temu Apsolutna zastara i izvršenje kazne zatvora, tamo sam napisao svoje mišljenje na ovo vaše drugo pitanje.

Vaš upit reguliran je čl. 54. Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Dakle, molbu za odgodu izvršenja kazne zatvora podnosite sucu izvršenja u roku od tri dana od uručenja rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno ukoliko su razlozi za odgodu nastali naknadno, tada u roku od tri dana otkad ste saznali za njihovo postojanje. U molbi morate precizirati iz kojih razloga (može ih biti i više) tražite odgodu i priložiti dokaze kojima dokazujete te razloge. Razlozi za odgodu su :

- teška akutna bolest ili znatno pogoršanje postojeće kronične bolesti za čije liječenje nema uvjeta u zatvoru ili kaznionici, zbog kojeg razloga odgoda može trajati tako dugo dok traje ta bolest, što dokazujete medicinskom dokumentacijom o navedenoj bolesti;

- smrt člana obitelji osuđenika, zbog kojeg razloga odgoda može trajati najdulje tri mjeseca, što dokazujete izvatkom iz matice umrlih;

- potreba obavljanja ili dovršenja neodgodivih sezonskih radova te radova izazvanih elementarnom nepogodom ili drugom nesrećom, a u obitelji nema druge radno sposobne osobe, zbog kojeg razloga odgoda može trajati do završetka radova, a najdulje tri mjeseca, u molbi trebate opisati o kojim se to točno radovima radi, a u svrhu dokazivanja možete predložiti ispitivanje sebe te svjedoka (najčešće članova obitelji);

- obveza osuđenika u dovršavanju započetog posla zbog čijeg bi neobavljanja nastala znatna materijalna šteta, zbog kojeg razloga odgoda može trajati do završetka radova, a najdulje tri mjeseca, u molbi trebate opisati o kojem se to točno poslu radi, recimo da ste obrtnik koji ima sklopljen npr. ugovor o djelu s drugim subjektom ili ste vlasnik društva koje ima sklopljen npr. ugovor o građenju s drugim subjektom, u svrhu čega naravno prilažete svu tu dokumentaciju te predlažete ispitivanje tog drugog subjekta te sebe na okolnost vašeg pravnog posla te mogućeg nastanka znatne materijalne štete, bilo po vas bilo po njega;

- završetak školske godine ili polaganja ispita, jasno ukoliko ste učenik ili student, zbog kojeg razloga odgoda može trajati najdulje šest mjeseci, što dokazujete potvrdom obrazovne ustanove da ste njihov učenik odnosno student;

- dijete mlađe od godinu dana o kojem osuđenik skrbi, zbog kojeg razloga odgoda može trajati najdulje do navršene jedne godine djetetova života, što dokazujete izvatkom iz matice rođenih i eventualno neke odluke nadležnog tijela, npr. suda ili centra za socijalnu skrb kojom vam je dijete povjereno na skrb (ako niste roditelj djeteta);

- trudnoća osuđenice ako do poroda ne preostaje više od šest mjeseci, zbog kojeg razloga odgoda može trajati najdulje do navršene jedne godine djetetova života, što dokazujete medicinskom dokumentacijom vezano uz trudnoću;

- rizična trudnoća osuđenice, zbog kojeg razloga odgoda može trajati najdulje do navršene jedne godine djetetova života, što dokazujete medicinskom dokumentacijom vezano uz trudnoću;

- potreba osiguranja skrbi za odgoj i čuvanje maloljetnih osoba, te starih, bolesnih ili nemoćnih osoba u obitelji osuđenika ili uzdržavanih osoba za koje postoji potreba skrbljenja prema mišljenju centra za socijalnu skrb nadležnog prema njihovu mjestu prebivališta, a koju je obvezan osigurati osuđenik, zbog kojeg razloga odgoda može trajati najdulje do šest mjeseci, što dokazujete primarno odgovarajućom dokumentacijom centra za socijalnu skrb uz predlaganje ispitivanja kao svjedoka socijalnog radnika zaduženog za vaš predmet te ispitivanjem kao svjedoka članova vaše obitelji o kojima je riječ.

Evo, to bi bili svi razlozi koje zakon navodi. U molbi ne treba pisati "romane", pokušajte biti što jasniji i precizniji, uz navođenje točnog razloga zbog kojeg (kojih) tražite odgodu i dokaza kojima dokazujete taj razlog(e).

Ako sam vas dobro shvatio suđeno vam je u odsutnosti.

Prvo pitanje mi je malo nejasno s obzirom na prethodni tekst. Naime, kažete da vam se sudilo za kazneno djelo iz čl. 217. "starog" Kaznenog zakona i da ste saznali da je 2012. nastupila apsolutna zastara kaznenog progona jer je od počinjenja djela prošlo 10 godina (što bi značilo da je djelo počinjeno 2002.), a zatim u pitanju navodite da je djelo počinjeno 2012.?! Pretpostavljam da je riječ o grešci u pisanju. Ako je djelo doista počinjeno 2002., a riječ je o teškoj krađi iz čl. 217. "starog" Kaznenog zakona tada, ukoliko se radilo o osnovnom obliku tog djela (dakle stavak 1.), a nije se radilo se o kvalificiranome obliku iz st. 4., imajući u vidu da je za stavak 1. maksimalno propisana kazna 5 godina te imajući u vidu da je za navedeno djelo čl. 19. "starog" Kaznenog zakona propisan relativan rok zastare od 5 godina, prema čl. 20. istog zakona apsolutna zastara kaznenog progona nastupila je protekom 10 godina računajući od trenutka počinjenja djela, što bi bilo 2012., uslijed čega je donesena tzv. formalna presuda, odnosno presuda kojom se optužba odbija i tu priča završava pravomoćno.

Što se tiče drugog pitanja, smatram (a neka me drugi kolege koje imaju iskustva na području naknade štete slobodno isprave) da bi pravo na naknadu štete imali samo u slučaju ukoliko uspijete sa zahtjevom za obnovu kaznenog postupka te u ponovljenom postupku dobijete oslobađajuću presudu. Vi pravo na podnošenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka svakako imate, i to bez obzira na činjenicu nastupa zastare o čemu govori čl. 504. st. 3. Zakona o kaznenom postupku i bez obzira jeste li prisutni o čemu govori čl. 501. ZKP-a. U tom zahtjevu morate točno navesti po kojoj zakonskoj osnovi tražite obnovu i kojim dokazima potkrepljujete činjenice na kojima temeljite svoj zahtjev. Da ne duljim previše, pogledajte si primarno čl. 501. ZKP-a. Tek ako vam taj zahtjev bude prihvaćen i dođe do obnove postupka, te u tom ponovljenom postupku dobijete oslobađajuću presudu, tada svakako imate pravo i tražiti naknadu štete (i imovinske i neimovinske) od RH, što ćete naravno morati precizirati i dokazati u parničnom postupku. Ponavljam, ovo je moje mišljenje, a kolege koje se više bave naknadama štete možda imaju više saznanja, ja dosada nisam čuo da bi (samo) zbog zastare u kaznenom postupku netko tražio i dobio naknadu štete.

Presuda je postala pravomoćna protekom osmodnevnog roka u kojem ste trebali podnijeti žalbu, računajući jasno od dana kada ste vi zaprimili pisani otpravak presude. S obzirom da ste zakasnili s podnošenjem žalbe, vaša žalba tretirana je kao da je nije ni bilo, stoga je i rješenjem odbačena kao nepravodobna.

ivan.z. je napisao :

"Zanima me da li bi po starom zakonu bila apsoluta zastara ili relativna ,(3 godine) i da li moze doči do relativne zastare,i ako se osuđenik nalazi u inozemstvu na nepoznatoj adresi."

To sam u prijašnjem postu zaboravio napisati - ovaj trogodišnji rok zastare izvršenja kazne iz čl. 21. "starog" Kaznenog zakona je relativan, dok bi apsolutan iznosio, prema čl. 23. istog zakona duplo više, dakle 6 godina. Međutim, pročitajte prijašnji post pažljivije, naime 01.01.2013. stupa na snagu "novi" Kazneni zakon, koji prilično mijenja institut zastare. Naime, više nema razlikovanja tzv. "relativne" i "apsolutne" zastare, postoji samo jedna zastara. Navedeni se zakon primjenjuje na sve predmete po pitanju zastare, i kaznenog progona i izvršenja kazne sukladno čl. 86. "novog" Kaznenog zakona. Ovo dakako, ukoliko do njegova stupanja na snagu po "starom" Kaznenom zakonu nije nastupila bilo relativna bilo apsolutna zastara (u većini slučajeva ipak apsolutna, s obzirom da su nadležna tijela pazila svojim radom da ne dođe nastupa relativne zastare).

Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja - "da li može doći do zastare ako se osuđenik nalazi u inozemstvu na nepoznatoj adresi", smatram da može, jer činjenica da okrivljenik koji je pravomoćno osuđen, a u trenutku kada treba započeti s izvršenjem izrečene kazne nije dostupan pravosudnim tijelima, nije zakonski razlog zbog kojeg izvršenje kazne zatvora ne bi moglo započeti ili se nastaviti, a uslijed kojeg zastara ne bi tekla (tzv. mirovanje zastare), o čemu govori čl. 84. st. 2. Kaznenog zakona. Naime, prema dosadašnjoj praksi takav zakonski razlog postojao je većinom u slučajevima bolesti osuđenika ili odgode izvršenja. Treba naglasiti da postoje pravni mehanizmi kojima se pravosudna tijela mogu poslužiti kako bi pronašle osuđenika koji je "nestao" (npr. izdavanje tjeralice), kako bi se došlo do njega i kako bi on počeo izdržavati kaznu na koju je osuđen.

Zastara vam nastupa protekom 10 godina računajući od dana pravomoćnosti presude, dakle u vašem slučaju to bi bilo 17.11.2021. sukladno čl. 83. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12). Da pojasnim - na vaš slučaj primjenjuje se "novi" Kazneni zakon, a ne Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela (naveli ste 2003., dakle to bi bio Kazneni zakon iz 1997. sa svim svojim naknadnim izmjenama i dopunama), i to iz razloga jer je "novi" Kazneni zakon usvojio i izrijekom propisao stajalište koje je glede instituta zastare već dugo prisutno u teoriji, dok ga u zakonu nije bilo izrijekom, a to je da zastara nije i ne može biti privilegij okrivljenika, pa čak i usprkos institutu obvezatne primjene blažeg zakona koji kod instituta zastare ne dolazi u obzir. Naime, čl. 86. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12) ističe da ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona (bez obzira bili oni blaži ili teži). U vašem slučaju pravomoćna presuda donesena je 16.11.2011. i od tada teče rok zastare izvršenja izrečene kazne od dvije godine, koji je prema čl. 21. "starog" Kaznenog zakona (važećeg u vrijeme donošenja pravomoćne presude) iznosio tri godine, dakle zastara bi nastupila 17.11.2014., ali 01.01.2013. na snagu stupa "novi" Kazneni zakon, čiji čl. 86. vaš predmet glede pitanja nastupa zastare izvršenja kazne prebacuje u svoj "režim", dakle pod svoj zastarni rok, koji prema čl. 83. iznosi 10 godina, što dakle znači da zastara nastupa 17.11.2021.