drot13

Piše ti u tome što si dobio imaš li pravo na žalbu.

Što si točno sada dobio?

A kako bi bilo da proćitaš tekst, umjesto da naprasno djeliš etikete?...

Ne dijelim etikete. Pročitao sam tekst i iako se slažem s velikim dijelom napisanog, smatram da naginje u jednu stranu. Opravdano ili ne, ne namjeravam ulaziti u rasprave. I to je sve što sam time htio reći, a nikako nisam mislio etiketirati nit idovoditi u pitanje istraživanja ili bilo što napisano.

... Prava istina je da postoje kulturološki dvostruki kriteriji o tome što se tolerira muškarcima i ženama.

Ti i većina ljudi toga uopće niste svjesni.

Kada dođeš na intervenciju, a žena viče i gestikulira rukama, ti to ne percipiraš kao nasilno ponašanje nego kao 'izgubila je živce'. Ali da isto radi muškarac, već bi ga tretirao kao nasilnika. Imam poprilično takvih svjedočanstava...

Upravo suprotno - itekako smo svjesni takvih situacija. Ali i tu imaš različitosti - čistog nasilja kad žena podbada, omalovažava, vrijeđa i što već ne, pa do situacija kada opravdano izbacuje iz sebe ono što je dugo trpila jer se osjeća sigurnom pred policajcima. Onih prvih ima daleko više, ali eto, više je mogućnosti i potrebe za procjenom svake pojedinačne situacije.

Da ne bi bilo bespotrebne rasprave, glupo mi je govoriti žena i muškarac. Žrtva i počinitelj su puno bolji i realniji pojmovi (i uglavnom jedini potrebni).

Za primjer, prije par godina sam imao situaciju nasilnog oca obitelji koji je cijeli život sustavno omalovažavao suprugu i sinove (2 sina), a kada se netko konačno odlučio zvati policiju, sinovi su imali preko 40 godina. I tada je, upravo u trenutku dok smo razgovarali sa starim, jedan od sinova puknuo i rekao ocu sve što mu se skupljalo svih tih desetljeća. Pustili smo ga da priča i više smo saznali iz toga nego iz svih razgovora koje smo tamo obavili. Stari se pokušao verbalno braniti, ali iz sina je potekla takva bujica da ga nije mogao spriječiti, a to je trajalo i trajalo. Stari je prepraćen i situacija se popravila (nije film, pa nije hepi end - nasilje je i dalje prisutno, ali sada se zna da se na njega može odgovoriti, pa se sve nekako izjednači).

Ne bih dalje o tome. Svatko ima svoje mišljenje i to je to.

Pozdrav, molio bi odgovor na sljedece pitanje;

Neki dan sam pao sa mokrim ostatkom jointa koji nije gorio i odveden sam u stanicu te nakon 2 i pol sata dobio kaznu od 5500 kna. Ajmo reci da mi je jedan policajac preporucio da odem na sud i da kazem da to nije bila nikakva trava nego duhan posto kao ne testiraju ostatke.

Sada me zanima dali je to istina i sto mi preporucate jel stvarno nebih htio ispljunut 5000 tisuca zbog ovakve gluposti i prvog puta da sam dobio prekrsaj.

Napiši prigovor u kojem tražiš ispitivanje pred sudom, pa ćeš tamo imati uvid u cijeli spis i vidjeti je li bilo vještačenja ili nije.

Teško mi je vjerovati da nije, tako da tu nemam što pametno reći.

U svakom slučaju, do saslušanja stigneš pripremiti obranu kako god misliš da treba.

Navodna žrtva nije u potpunosti sama demantirala sebe, nego u dijelu za fizičko nasilje kojeg nije bilo bilo, zbog toga je i odbila liječničku pomoć, viku i galamu koje također nije bilo, jer bi je ostali ukučani čuli. Za verbalno nasilje može reći da ga je bilo, moja rijeć protiv njezine. Po struci je pravnik, pa neke osnove zna...

Dobro, nije demantirala sve, tako da je ostao dio njene izjave u kojem prijavljuje neki obrlik prekršaja. Policajci su se imali čega držati, a procijenili su kako su procijenili.

... kad sam ih pitao da li su se pri procjeni vjerodostojnosti svjedoka koristili kodovima za procjenu...

Kodovi se ne koriste u ovakvim slučajevima niti su za to predviđeni. Takve prijave se zaprimaju onako kako su iznesene.

... U glavnom policajci imaju instrumente, samo ih ne koriste. Najčešće idu linijom manjeg otpora,držeći se uobičajene prakse ili intuicije.

Da, najčešće se ide linijom manjeg otpora. Da upotrijebim jednu staru, policija priajvljuje sve, a sud neka ih razvrsta. Prekršaj je karakterističan i tu nema neke pomoći i svaki slučaj se procjenjuje sam za sebe, tako da nema čvrstih pravila na koje bi se policajci mogli osloniti. Počinitelji (muškarci ili žene, svejedno) često ne iskazuju nasilje rped policajcima, žrtve su često u podređenom položaju, a svjedoka u pravilu nema ili ne žele iskazivati. I sad ti biraj.

Ne!

Ta preporuka nije 'samo preporuka' !

 

Ta i slične 'preporuke' sustavno se ugrađuju ne samo u pravila postupanja, nego i u zakone...

Naravno da se ugrađuju, ali dok se ne ugrade, radi se o preporuci. Policajac osobno odgovara za ono što radi, tako da će radije biti malo grublji, nego si dozvoliti eskalaciju nakon svog odlaska, pogotovo kad u ovakvim slučajevima eskalacija može dovesti do teških posljedica. Kada biraš između toga da nekoga odvedeš na spavanje i da netko fizički strada, u pravilu ćeš više odabrati ono prvo. Nije fer, ali je razumljivo.

... Molim da pročitaš ovo:

https://www.academia.edu/11991068/Istina_o_obiteljskom_nasilju...

Ne zanima me isključivost niti jedne strane. Istina je da oba spola vrše i trpe nasilje, a velika većina nasilja koje kod nas ulazi u statistiku nije nasilje, nego međusobna svađa. Po meni, osoba ne može istovremeno biti nasilnik i žrtva, mada trenutna praksa to prihvaća i velik broj slučajeva je upravo takav. U našoj kulturi, muškarci su previše odmažu i alkoholom, a i društvo samo im odmaže stigmatizacijom (neformalnom i formalnom podjednako) muških prijavitelja nasilja. Tko više trpi? Trpimo svi, muškarci i žene jednako.

... kako bi zvučao izraz 'rasno osjetljiv pristup'?...

„Rodno osjetljiv“ iz preporuke, kao i „pozitivna diskriminacija“ su gluposti.

... S jedne strane i sam kažeš da se kod nasilja u obitelji radi o recidivizmu. I to je točno! Radi se zapravo o relativno malom broju vrlo konfliktnih obitelji (ni blizu 3% , a kamo li 30% kako nam se stalno servira kroz medije)...

Kao i kod većine prekršaja i kaznenih djela, da, radi se o manjem broju počinitelja koji čine veći broj djela. A statistike u medijima (kako kod nasilja u obitelji, tako i kod vršnjačkog nasilja) su čisto sranje (ne mogu upotrijebiti blažu riječ). Ankete su postavljene tako da je sve nasilje, bez obzira na ostale okolnosti događaja.

... Ali zašto se privodi u slučajevima kada nema baš nikakvog dokaza da je ikada bilo nekakvog nasilja? Štoviše, često i sami policajci sumnjaju da se radi o lažnoj prijavi.

Ponekad čak muškarac zove zbog nasilja, a ophodnja na kraju privede njega!...

Napisao sam gore, a dodao bih samo da dokaza u slučajevima nasilja najčešće i nema, a događa se dugo bez da je igdje evidentirano (opet, verbalno i neverbalno, muško i žensko). Niti jedna rasprava, ma kako god znanstvena i objektivna bila, to ne može riješiti. I ovo ne govorim iz defetizma, nego iz prakse. Ako imamo supružnike (za primjer, s obzirom da je tema nasilje u obitelji) čije se izjave dijametralno razlikuju, a nema svjedoka, nikada ne možemo biti apsolutno sigurni tko govori istinu, a i to je jedan od razloga obostranog prijavljivanja od strane policije (i zlouporabe psotupka i propisa).

Moje mišljenje je da je zakon dobro zamišljen, ali je lako podložan zlouporabi, te ćemo teško ili nikako naći rješenje.

Policija i dalje nema nikakve veze s time i ne bi izašli na nešto takvo.

Jedino bi izašli u slučaju da sud zatraži pomoć kod postupanja (unaprijed, obrazloženo), ali i tada nemaju veze s popisom, nego samo sa sigurnošću sudionika postupka.

Pravo i dužnost za policijskog službenika znači da on određenu radnju smije ili mora poduzeti isključivo na način koji propisuje zakon, ali i u situacijama kad to zakon propisuje ili, bolje rečeno dopušta…

Zakon ne propisuje točne okolnosti, tako da se radi o svakom pojedinačnom događaju i procjeni policajca. Nakon svakog takvog postupka možeš podnijeti kaznenu prijavu, pa će sud utvrditi je li uhićenje bilo zakonito ili ne.

… Na temelju čega on može sumnjati da će se prekršaj nastaviti, ako je protekom vremena od 27 sati nije bilo novih ekscesa?...

Ovo ovisi o svakom pojedinom slučaju, tako da nemam tu što komentirati bez da znam o čemu se sve radilo. Recidivizam je čest kod nasilja u obitelji i često je razumno očekivati da će se nastaviti nakon postupanja.

… Zbog ćega je uobičajena praksa, da nakon odlaska sucu, sud odmah pušta na slobodu.

Zašto tada više nema bojazni od ponavljanja prekršaja?

Sud može procijeniti drugačije, a nije pravilo da se odmah izlazi van. Okrivljenici često budu zadržani do presude, a kada je presuda donesena, nema više uvjeta za zadržavanje, tako da moraju van.

… oni smiju činiti samo ono što im zakon izričito dopušta…

Apsolutno točno si sve napisao, ali zakon dozvoljava procjenu policajca u ovom slučaju.

… Dakle, ako prilikom obavijesnih razgovora sa potencijalnim svjedocima u zapisniku bude uvedeno da kroz razgovor nisu nađeni elementi djela za koje se optužuje, ako se sama optužena izjasni da je u večem dijelu izrekla neistine i sama se demantira, te ako se optuženi izjasni da se ne osjeća krivim za ono zašto ga se tereti, kakva to opravdana sumnja može policijskog službenika natjerati da postupi suprotno od indicija i činjenica i da svoje sumnje temelji na izjavi navodne žrtve koja sama sebe demantira?

Na osnovu čega su onda uopće pokretali postupak ako baš svi kažu da se ništa nije dogodilo, uključujući navodnu žrtvu? I zašto je onda uopće dolazila u policijsku postaju ako se ništa nije dogodilo?

Zabrana počinje tek kad dobiješ obavijest od policije, a tu nema mogućnosti dogovora i najvjerojatnije će ti doći već unutar mjesec dana.

Platiti na rate ne možeš ako nije određeno u presudi, ali imaš mogućnost plaćanja 2/3 odmah, pa da bude riješeno. Možeš toliko izdvojiti?

Preporuka pravobraniteljice je upravo to - preporuka.

Problem kod nasilja u obitelji je u tome što se često radi o verbalnom nasilju i nema nikakvih dokaza niti svjedoka, a prvi cilj policije je sprječavanje daljnjeg vršenja nasilja. U trenutnoj praksi, to se obavlja uhićenjem ili određivanjem mjere opreza, a na policajcima koji postupaju je da odluče što bi u konkretnom slučaju bilo dovoljno. Najčešće se radi o uhićenju, a kako se kod nasilja u obitelji u najvećem broju slučajeva radi o recidivizmu, uhićenje je prvi izbor (jer mjera opreza ne jamči prestanak nasilja i jedini izlaz je izdvojiti nasilnika, tj. razdvojiti nasilnike).

Sumnja u nastavak prekršaja je subjektivna i tu nema neke rasprave - policajac može iz razgovora i drugih okolnosti sumnjati da će se prekršaj nastaviti i tu se teško može nečemu prigovarati.

Problem je vrijeme počinjenja, tj. zaticanje u prekršaju (kao uvjet za uhićenje). Za zaticanje nije potrebno zaticanje u samoj radnji, nego se pojam odnosi i na vrijeme nakon same radnje. To vrijeme je definirano kao neposredno, ali trenutna praksa pokriva vrijeme do otkrivanja prekršaja i počinitelja (ne mogu sad pronaći točno tumačenje, budem probao vidjeti u komentarima propisa, pa dodam).

Je li ovo dobro ili loše? Ovisi o tome s koje strane te odluke se nalaziš (kao žrtva ili počinitelj/okrivljenik).

Kako je prekršajni sud presudio u ovom slučaju?

Imaš li svjedoka da je tvoj bio na uzici?

Ako znaš o kojem sudu se radi, možeš nazvati tamo i provjeriti.

Ako te nema na toj adresi, provjeravaju se zadnja prebivališta - boravišta. Ako te nema niti tamo, provjerava se na prethodno poznatim adresama. A ako te nema niti tamo, raspisuje se potraga, pa će sud dobiti tvoju adresu kad te se negdje zatekne (legitimira, kontrolira u prometu, kod vađenja isprava...).

Turistička inspekcija je nadležna za ta pitanja, a možeš zvati policiju tijekom noći kad lokal uđe u prekoračenje radnog vremena, pa će onda i oni obavijestiti inspekciju.

I znanja radi, ako je radno vrijeme npr. do 23,00, nema sankcija do 23,30 (uvijek ima pola sata fore).

Prekršajni suci baš ne dozvoljavaju preveliko odugovlačenje, tako da zastara sad skoro da i nema (barem po mom iskustvu).

U slučaju nedolaska na sud, donijet će odluku bez tebe i oglasiti ju na oglasnoj ploči.

... Ja mislim da su se oni odlučili na PN idući za tim da ja možda ne podnesem prigovor i da se to tako razriješi, znajući da im je PN, odnosno sve što imaju protiv mene na klimavim nogama...

Ne kažem da ništa ne znaš, nego da u ovom detalju krivo misliš - nalozi se podnose primarno, i to kad god ima za njih uvjeta.

A formalno (u teoriji) je i potpuno suprotno od ovoga što misliš - kada je sve jasno, podnosi se prekršajni nalog, a kada nije, nego je potrebno saslušavanje svjedoka, uvid u sve i svašta... onda se podnosi optužni prijedlog i sve se raspravlja na sudu.

... A uostalom da je MUP bia siguran u sebe mogli su podnijeti optuzni prijedlog

Ovaj dio nisam prije uočio.

Podnošenje optužnog prijedloga nema veze sa sigurnošću ili nesigurnošću - čim je pokrenut prekršajni postupak, na bilo koji način, znači da je sumnja osnovana i da policija smatra da je prekršaj počinjen i da je upravo ta osoba počinitelj. Radi li se o dokazima ili indicijama, svejedno je.

S tim u vezi, apsolutno nije bitno je li protiv tebe podnesen optužni prijedlog ili ti je izdan neki od prekršajnih naloga (ili izrečeno upozorenje / naplaćena novčana kazna).

A temu sam i pokrenuo jer me zanimalo prolaze li takve obrane na sudu i zato mi treba netko s iskustvom...

Iskustvo je da ne prolaze, ali kao što ti je napisano, svatko se može braniti kako god smatra da je to potrebno.

Samo je pitanje kako će sutkinja/sudac reagirati.

Nazovi sud i provjeri, a u protivnom sud može odlučiti bez tebe, može odrediti dovođenje, a možeš dobiti i dodatnu kaznu. Ukratko, ne isplati se radi takve sitnice komplicirati situaciju.

Ako su gradske, policija ih rutinski može pogledati, bez ikakvog naloga, i izuzeti radi daljnjeg postupka. Mislim da se čuvaju samo mjesec dana, ali može se provjeriti u Prometnom redarstvu.

Koji grad i koje raskrižje, tj. čija kamera?

U Zg je upravo tako kako je sivko napisao.

Stvari popisati sa svjedocima i pospremiti negdje gdje će se čuvati neko vrijeme, kao i odjaviti boravište na policiji.

... Prilikom predaje prigovora teta u policiji mi je rekla da taj prigovor ide prvo prometnoj policiji na razmatranje i onda mi oni šalju odgovor. tek ako je njihov odgovor negativan (ne usvoji se prigovor) onda mogu slati žalbu na sud za prekršaje, tražiti suočenje ili što već smatram primjerenim.

Policija ne usvaja ili odbija prigovor, jer podnošenje prigovora znači da o svemu dalje odlučuje drugostupanjsko tijelo - u ovom slučaju prekršajni sud.

Policija u ovoj fazi može jedino odustati pd progona (ako procijeni da će biti oslobađajuća presuda) ili izdati upozorenje (ako postoje uvjeti i ako je predviđeno za taj prekršaj).

Slike - lokacija?

Nećeš imati problema na granici, bez brige.