canis

Ako se radi o nepoštivanju pravomoćne sudske presude od strane roditelja s kojim dijete nastavlja živjeti nakon razvoda braka, u smislu onemogućavanja i opstrukcije u ostvarenju susreta i druženja djeteta/djece s drugim roditeljem, moguće je zatražiti intervenciju CZSS. Ukoliko CZSS ne poduzme ništa ili ako radnje istog ne budu efikasne u otklanjanju zapreka kako bi se normalizirali susreti i druženja s djetetom prema pravomoćnoj sudskoj presudi,potrebno je pokrenuti ovršni postupak pred sudom kako bi isti donio mjere koje će omogućiti ostvarenje pravomoćne sudske presude. Postupanje jednog od roditelja suprotno pravomoćnoj sudskoj presudi u kojoj je određen način,mjesto i vrijeme susreta i druženja drugog roditelja i djeteta/djece povlači kaznenu odgovornost prema čl.215 st.1 Kaznenog zakona.U takvoj situaciji podnosi se kaznena prijava nadležnom Državnom odvjetništvu protiv roditelja koji priječi ostvarenje pravomoćne sudske presude. Članak 215.st.1 KZ-a (1) Tko spriječi izvršenje odgojnih ili drugih mjera određenih od suda ili državnih tijela za zaštitu djeteta ili maloljetne osobe, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

Nadležan je sud prema mjestu posljednjeg zajedničkog prebivališta,a posebno kad nemaju prijavljeno boravište u gradu u kojem žive..

Razlozi za oduzimanje roditeljske skrbi u izvanparničnom sudskom postupku regulirani su čl.114 Obiteljskog zakona Članak 114. (1) Sud će u izvanparničnom postupku roditelja koji zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava lišiti prava na roditeljsku skrb. (2) Roditelj zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava ako: 1. provodi tjelesno ili duševno nasilje nad djetetom, uključujući izloženost nasilju među odraslim članovima obitelji, 2. spolno iskorištava dijete, 3. izrabljuje dijete sileći ga na pretjerani rad ili na rad koji nije primjeren njegovoj dobi, 4. djetetu dopušta uživanje alkoholnih pića, droge ili drugih opojnih sredstava, 5. navodi dijete na društveno neprihvatljivo ponašanje, 6. je napustio dijete, 7. ne skrbi dulje od tri mjeseca o djetetu s kojim ne živi, 8. u roku godine dana ne stvori uvjete za zajednički život s djetetom s kojim ne živi, a da za to nema osobito opravdan razlog, 9. ne skrbi za osnovne životne potrebe djeteta s kojim živi ili se ne pridržava mjera koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donijelo nadležno tijelo, 10. na drugi način grubo zlorabi djetetova prava. CZSS,drugi roditelj,dijete ili sud po službenoj dužnosti pokreće postupak za lišenje prava na roditeljsku skrb kad su ispunjen jedan ili više prije navedenih uvijeta. Pravo na roditeljsku skrb se vraća odlukom suda u izvanparničnom postupku koji može pokrenuti CZSS ili roditelj kojem je pravo na roditeljsku skrb oduzeto, kada prestanu razlozi zbog kojih je to pravo oduzeto. Uz nadzor nad roditeljskom skrbi prema čl.110 i zabranu neovlaštenog približavanja djetetu po čl.116,oduzimanje roditeljske skrbi prestavlja najtežu mjeru koju sud može izreći u okviru Obiteljskog zakona zbog zaštite prava i dobrobiti djeteta.

Obiteljski zakon (N.N.116/03) Članak 42. (1) Razvod braka može tužbom zahtijevati bračni drug, a oba bračna druga sporazumnim zahtjevom. (2) Bračni drug nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života. Uz tužbu za razvod braka koja se podnosi nadležnom Općinskom sudu, prilaže se: 1.Izvod iz matične knjige vjenčanih 2.Izvod iz matične knjige rođenih (za djete/djecu)

Newbie,vrlo lijepo i točno ste u svojim postovima objasnili distinkciju između pojmova skrbnišva i skrbi s jedne strane i zakonskog zastupništva koje proizlazi iz činjenice da dijete nakon prekida bračne ili izvanbračne zajednice nastavlja živjeti s jednim od roditelja. Stvarno nema potrebe za dodatnim pojašnjenjima. Izjednačavanje navedenih pojmova nema nikakvo uporište u zakonskim odredbama Obiteljskog zakona i predstavlja samo nečiju osobnu percepciju i interpretaciju odnosa: roditelj-roditelj i roditelj-dijete.

Nakon pravomoćnosti sudske presude o razvodu braka sud bi trebao postupiti po čl.17 Zakona o državnim maticama (N.N. br.96/1993) Članak 17. Presudu kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi sud će dostaviti nadležnom matičaru u roku od 15 dana od nastupa pravnih posljedica pravomoćne presude, radi upisa u maticu rođenih i maticu vjenčanih. Prema čl.5 Zakona o osobnom imenu (N.N.br.69/1992) moguća je promjena prezimena nakon razvoda braka. Članak 5. Ako se jedan od supružnika odluči vratiti na prezime koje je imao prije zaključenja braka može u roku od 6 mjeseci od prestanka braka o tome dati izjavu matičaru u mjestu svog prebivališta. Izjava iz prethodnog stavka temelj je za upis promjene osobnog imena u matične knjige.

Mjesečni iznos uzdržavanja koji budete uplaćivali za vašeg sina najjednostavnije je izvršiti preko poštanske uplatnice.Kao primatelja novca na uplatnici navedite majku djeteta i adresu gdje se dijete nalazi s majkom,a sebe kao pošiljatelja.Svaka uplatnica ima mjesto na kojem se može poslati poruka primatelju.Jednostavno na tom mjestu napišite:Uzdržavanje za (ime i prezime djeteta),za( mjesec i godina). Na taj način će majka djeteta dobiti novac za uzdržavanje na ruke,a vi ćete imati potvrdu o tome. Sud će prihvatiti vaše mjesečne uplate za uzdržavanje koje ćete poslati na ovakav način kao dokaz oko kojeg ne može biti spora. Postoji mogućnost da otvorite račun na ime djeteta u nekoj banci,da na isti račun ovlastite majku djeteta(ona bi to trebala prihvatiti svojim potpisom na banci) kako može raspolagati s novcem za uzdržavanje,a vi ćete dobiti pri svakoj mjesečnoj uplati bankovnu potvrdu. Sami odlučite kako ćete postupiti.Moje je mišljenje da je uplata preko poštanske novčane uplatnice najjednostavnija. Ukoliko majka djeteta odbije primati novac na taj način (a mala je vjerojatnost,jer se ipak radi o novcu...) za to ćete imati dokaz, jer će vam se novac službeno putem pošte vraćati..

Kada bi u ovom trenutku vi pokrenuli sudski izvanparnični postupak u kojem bi zatražili da se reguliraju susreti i druženja s vašim djetetom mislim da ne bi imali od toga nikakve koristi..Najprije iz razloga što će ročište po tužbi za razvod braka biti uskoro,a isto tako što će se u brakorazvodnoj parnici odlučivati o ostom pitanju.. Savjetujaem vam da svoje snage usmjerite isključivo na ostvarenje susreta i druženja s djetetom.Brak će biti razveden sporazumno ili sudskom odlukom ako ne bude sporazuma o tome. Visinu uzdržavanja će odrediti sud prema potrebama djeteta,uzimajući u obzir i vaša primanja..Važno bi bilo da i sada uplaćujete određeni iznos za uzdržavanje jer dijete ima potrebe i u ovakvoj situaciji kao što će imati i u budućnosti..Potvrde o uplati (npr.poštanske uplatnice) sačuvajte i priložite sudu kao dokaz..Pošto nema dogovora o tom pitanju sa suprugom iznos odredite sami prema vašim mogućnostima misleći uvijek na svoje dijete i njegove potrebe, jer to dajete njemu. Nikakvi ženini roditelji ne mogu biti izvan zakona nego im sadašnja situacija kad još nema praktički niti početka sudskog procesa omogućava ponašanje kakvo navodite..Zapamtite,vi ste otac i roditelj,a ne oni.Djed i/ili baka imaju ulogu u životu djeteta,ali njihova uloga nije roditeljska ,jer su oni roditeljstvo ostvarili prije puno,puno vremena i prema svojem djetetu/djeci...iako se to ne bi moglo zaključiti iz njihovog sadašnjeg ponašanja.Ne trošite snagu na njih i njihovu ulogu u prekidu obiteljske zajednice.Naravno da o tome možete pričati s ljudima koji su upoznati s vašom obiteljskom situacijom i na taj način sebi olakšati,stvoriti ''ispušni ventil''.Kad oni uvide da vi imate cilj od kojeg nećete nikada odustati, a to je jedino i samo vaše dijete,neće imati izbora i morati će se povući.Pobjedit će vaše roditeljstvo,vaša očinska ljubav prema djetetuTo zna potrajati,a uspjeh ovisi o vašoj upornosti i dosljednosti.. Zato samo hrabro i ponosno i sve na korist svog djeteta..

Upravo tako kako ste napisali Newbie..To je jasno vidljivo i iz mog prijašnjeg posta.Zakon je nedvosmislen i nije potrebno nikakvo tumačenje istog da bi se razumjela razlika između skrbništva i nastavka života djeteta s jednim od roditelja nakon prekida bračne ili izvanbračne zajednice..

Dragi prijatelju, životna situacija kroz koju prolazite je teška,ali sam siguran da nećete poludjeti,niti bilo što slično se neće dogoditi. U potpunosti razumjem vaše osjećaje,a može ih razumjeti samo onaj koji je prolazio i sam kroz slične nevolje.Sigurno će vam se javiti i dosta ostalih ljudi s ovog foruma s sličnim iskustvima.Izgleda da se radi o nekoj vrsti ''epidemije'' ovakvih obiteljskih problema u ovoj zemlji, ili se o njima bar više govori nego prije.. Vaš slučaj nažalost nije izuzetak,iako vama osobno to neće prestavljati utjehu..Nije izuzetak niti postupanje CZSS kojem ste se obartili za pomoć..Umjesto da štite, kao institucija, prava i dobrobit djeteta,CZSS se ponaša sasvim suprotno samoj svrsi svog postojanja..Od policije u ovakvim slučajevima nema koristi i najbolje je izbjegavati svako traženje pomoći od njih,a za istinu i zakon im ne omogućava da nešto konkretno učine.. Ipak postoji sud...Pošto je vaša supruga podnijela tužbu za razvod braka na prvom ročištu biti ćete oboje upućeni na tzv. posredovanje pri CZSS.Tada bi trebali oboje kao roditelji djeteta biti upoznati s pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda bračne zajednice.(govorim o zakonskim obvezama CZSS, iako se to posredovanje u praksi može nažalost pretvoriti u svoju suprotnost).CZSS će od vas i supruge tražiti da se očitujete o tome s kojim će roditeljem dijete nastaviti živjeti nakon razvoda i vidjeti da li imate identičan stav o tome..Kako se radi o malom djetetu koje ima nešto više od jedne godine gotovo da je sigurno da će već po samom tome dijete nastaviti živjeti s majkom..Također će CZSS tražiti od vas i supruge da kažete svoj stav o načinu susreta djeteta i roditelja s kojim djete neće živjeti..Visina uzdržavanja (alimentacija) također bi trebala biti predmet razgovora i eventualnog dogovora.. Nakon toga CZSS će dostaviti svoje mišljenje sudu. Sudska rasparava ili rasprave(ako ih bude više) će se također baviti istim pitanjima.Mišljenje CZSS će biti od pomoći sudu pri donošenju presude,ali nije obvezujuće za sam sud.. Teško je sada predvidjeti koliko će u vašem konkretnom slučaju to potrajati.Naravno ako postoji suradnja i dogovor oko navedenih pitanja onda sudski postupak bitno kraće traje.U protivnom može se odužiti na 1 ili čak 2 godinne,što ovisi o slučaju. Ako mislite da će potrajati duže moguće je da na vaše traženje,a u svezi nemogućnosti normalnog i redovitog kontakata s djetetom,sud donese rješenje(privremenu mjeru) kojom će regulirati susrete i druženja vašeg djeteta i vas.Cilj donošenja takve privremene mjere do okončanja postupka je da se zaštiti pravo i dobrobit mal.djeteta i da se izbjegne šteta koja bi mogla nastupiti kod djeteta ako je dijete uskraćeno za kontakte s roditeljem s kojim ne živi..Velika je vjerojatnost da sud donese takvu privremenu mjeru (ako je zatražite i temeljito potkrijepite argumentima) jer je ista vrlo česta u sudskoj praksi... Unatoč tome što vam je teško,budite strpljivi.U ovakvim situacijama nama brzih rješenja.. Pozdrav...

Poštovani Gringo, Čitajući vaše postove uočio sam da sudski postupak još nije okončan,odnosno da je u toku.. Mišljenja sam s obzirom na otežane okolnosti koje imate u susretima s svojim mal.djetetom da bi trebali zahtijevati od suda donošenje rješenja,odnosno privremene mjere kojom bi se i zakonski regulirali susreti i druženja vas i vašeg djeteta dok se sudski postupak ne okonča pravomoćnim rješenjem.. Susreti s djetetom koji se odvijaju u prisustvu roditelja majke djeteta su grubo kršenje vaše privatnosti na iste.Ukoliko,kao što navodite,pri tim susretima ima i prijetnji,onemogućavanja i sl. potrebno je da kod traženja privremene mjere suda zatražite i prisustvo treće osobe koju će odrediti sud.Najčešće je to osoba koju sudu predloži CZSS..Za tako nešto postoji i odredba u čl.100 stavak 2 Obiteljskog zakona..Potrebno je zahtijevati od suda da u privremenoj mjeri jasno naznači da se susreti i druženja ne mogu održavati u prisutnosti djeda ili bake mal.djeteta..Sud će, vjerujem,to sam uočiti kad mu prikažete situaciju u kojoj sada imate susrete s djetetom... Članak 100. (1) Ako roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, sud će odlučiti s kojim će roditeljem dijete živjeti te odrediti način i vrijeme susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem. (2) Radi zaštite dobrobiti djeteta susreti i druženje djeteta s roditeljem koji ne živi s djetetom mogu se ograničiti ili zabraniti, a prema okolnostima slučaja sud može odrediti osobu u čijoj će se nazočnosti održavati susreti i druženje. (3) Na zahtjev suda centar za socijalnu skrb predložit će osobu iz stavka 2. ovoga članka, na koju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe iz članka 110. stavka 5. do 7. ovoga Zakona Također sam mišljenje da u dobi kojoj se nalazi dijete(19 mjeseci) sud neće odlučiti da još samostalno boravite s djetetom.Budite strpljivi,vrijeme vašeg djeteta i vaše vrijeme tek dolazi..to je sigurno...

Ne postiji zakonska mogućnost da jedan roditelj dobije isključivo skrbništvo nad djetetom ukoliko nisu ispunjeni uvijeti iz čl.99 stavak 2 Obiteljskog zakona. Također čl.114 Obiteljskog zakona jasno govori o tome koje zakonske pretpostavke trebaju biti ispunjene da bi sud u izvanparničnom postupku lišio jednog od roditelja roditeljske skrbi.. Ukoliko pravomoćnom sudskom odlukom nije oduzeto skrbništvo jednom roditelju ili ako roditelj nije umro i sl. uvijek postoji zajednička skrb za djete/djecu...Zajednička skrb pretpostavlja da roditelji zajedno i sporazumno,dogovorom,odlučuju o odgoju djeteta,brinu se za sve njegove potrebe..U tom slučaju roditelji su ravnopravni bez obzira s kojim je roditeljem dijete nastavilo živjeti nakon prekida bračne zajednice..

U sudskim postupcima koji se vode zbog obiteljskih stvari isključena je javnost..Ukoliko vam to nije poznato iz važećeg Obiteljskog zakona,kao građaninu ove zemlje i novinaru trebalo bi vam biti poznato iz Ustava Republike Hrvatske...

U važećem Obiteljskom zakonu izvanbračna zajednica je definirana Čl.3. Članak 3. Odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko Čl.258 istog zakona definira imovinske odnose izvanbračnih drugova Članak 258. Izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz članka 3. ovoga Zakona stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova. U sudskom postupku treba najprije utvrditi da je izvanbračna zajednica postojala,duljinu trajanja izvanbračne zajednice i vrijeme njenog prestanka. Nakon toga se kao što je istaknuto u čl.258 Obiteljskog zakona na izvanbračnu zajednicu primjenjuju iste odredbe Obiteljskog zakona kao i na imovinske odnose u bračnoj zajednici I. IMOVINSKI ODNOSI BRAČNIH DRUGOVA Članak 247. Bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. 1. Bračna stečevina i vlastita imovina Članak 248. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Članak 249. (1) Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. (2) Nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine. Članak 250. Na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Članak 251. Za poslove redovite uprave smatra se da je drugi bračni drug dao svoj pristanak ako se ne dokaže suprotno. Nepostojanje pristanka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Članak 252. Dobitak od igara na sreću bračna je stečevina. Članak 253. (1) Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. (2) Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.). Članak 254. (1) Autorsko djelo je vlastita imovina onoga bračnog druga koji ga je stvorio. (2) Imovinska korist od autorskog prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice bračna je stečevina. To što ste vi provodili određeno vrijeme na terenu,a vaša izvanbračna partnerica za to vrijeme boravila kod svojih roditelja ne smatra se prekidom izvanbračne zajednice.Radi se samo o specifičnim životnim okolnostima..

Zakonska odredba sadržana u Čl.100 Obiteljskog zakona ne određuje pobliže načine na koji sud odlučuje o tome s kojim će roditeljem dijete nakon prekida bračne zajednice nastaviti živjeti Članak 100. (1) Ako roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, sud će odlučiti s kojim će roditeljem dijete živjeti te odrediti način i vrijeme susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem. Sud će u razgovoru s vašom suprugom i vama,nakon što sasluša vaše zahtijeve,donijeti odluku za koju smatra da je u interesu vašeg djeteta. Vi ste otac djeteta i vaše je pravo da tražite od suda da donese odluku da dijete nastavlja živjeti s vama, na taj način ne ugrožavate nikoga,a najmanje vaše dijete.Također je to i pravo vaše supruge..Odluka koju donese sud nije nepromjenjiva.Nastupom novih,bitno promjenjenih okolnosti moguće je takvu odluku promjeniti u izvanparničnom sudskom postupku.. Kao roditelj djeteta-otac, trebali bi biti u zakonski ravnopravnom položaju kao i njegova majka. Niti jedna zakonska odredba iskazana u važećem Obiteljskom zakonu ne protežira roditeljstvo oca ili majke,već se isključivo govori o roditeljstvu pri tome ne ističući ulogu majke ili ulogu oca.. (Vidjeti:II.PRAVA I DUŽNOSTI U ODNOSIMA RODITELJA I DJECE;OZ;N.N.116/03)..To bi bilo u suprotnosti i s Ustavom RH.. Međutim, kako sud najčešće odlučuje i na osnovi dosadašnje sudske prakse velika je vjerojatnost da dijete nastavi živjeti s majkom. U našoj zemlji po nekim statistikama to je gotovo u 90% slučajeva.. U nekim zemljma zapadne Europe broj očeva s kojim djete/djeca nastavljaju živjeti nakon brakorazvoda već je dosegao brojku od 30-40% s tendencijom stalnog rasta...Za očekivati je u skoroj budućnosti da će i sudovi u RH donositi veći broj presuda prema kojima će dijete nastavljti živjeti s svojim ocem nakon razvoda braka roditelja.. U prilog tome idu i novija znanstvena istraživanja o ulozi oca u psiho-seksualnom i spoznajnom razvoju djeteta i posljedicama kod djece koja su za takvu očinsku ulogu bila uskraćena od samog rođenja ili kasnije u životu.. Roditeljska uloga majke i oca se međusobno ne isključuju,one se međusobno nadopunjuju i jednako su vrijedne i djetetu potrebne.Tek u tom slučaju dijete može ostvariti potpun i skladan razvoj... Svaka isključivost po pitanju roditeljske uloge majke ili oca,isticanje roditeljske uloge majke na račun roditeljske uloge oca ili obrnuto, nije utemeljena na znanstvenim načelima i dosezima suvremene znanosti već svoj izvor ima u predrasudama i stereotipima karakterističnim za civilizacijski zaostala društva..

Odluka o tome s kojim će roditeljem dijete nastaviti živjeti donijet će se u konačnoj sudskoj presudi. Sud obično prihvaća mišljenje CZSS,jer se smatra da je CZSS stručna institucija mjerodavna i osposobljena da donese takvu preporuku.. Ukoliko vi izjavite na sudskom ročištu da neprihvaćate preporuku CZSS po kojoj dijete nastavlja živjeti s drugim roditeljem i ako pribavite dokaze koji će ići u prilog vašoj tvrdnji,sud je dužan razmotriti izneseno i donijeti odluku..Nemojte očekivati da sud sam ulazi u dublju analizu, jer sud prihvaća mišljenje stručnog tijela od kojeg je i zatražio posredovanje,a u sklopu toga i preporuku s kojim će roditeljem dijete nastaviti živjeti nakon brakorazvoda.. Sud neće i ne može ocjenjivati stručnost CZSS.. Ovo nemojte shvatiti kao moju obranu CZZS.Dapače,moje mišljenje o radu CZSS je izrazito negativno..Samo vam želim ukazati na realnost i potrebu da istu što prije prihvatite kako ne bi živjeli u nerealnim očekivanjima...

Upravo tako kao što ste kazali Gringo.Nažalost taj termin ''samohrana majka'' mada nema zakonsku osnovu,neopravdano i nekritički se upotrebljava..Razlozi za to sigurni leže u društvenim odnosima i predrasudama koji su u suprotnosti s proklamiranom ravnopravnošću roditelja i spolova..Mislim da dublja analiza takve pojavnosti prelazi okvire ovog pravnog foruma pa se treba zadržati na zakonskoj odrednici sadržanoj u Obiteljskom zakonu...

Obavezno uložite žalbu na rješenje suda..mislim da imate dobre argumente da ista bude i prihvaćena, te da se rješenje prvostupnjskog suda barem preinači..To je najmanje što možete učiniti, ali vrijedi pokušati...Županijski sud kojem se žalba podnosi trebao bi biti korektiv koji će ujednačiti sudsku praksu.Očito je da u odlukama o obiteljskim stvarima suci unose dosta subjektivnog pa otuda i ta ''šarolikost'' u presudama sudova..

Poštovana gospođo, na početko vam mogu kazati da imate neopravdan strah,ali sasvim razumljiv. Roditelj djeteta s kojim dijete ne živi ima pravo na susrete i druženja s svojim djetetom. Također baka i/ili djed imaju pravo na susrete s unukom.To im i Obiteljski zakon omogućava i tu nije ništa neobično niti sporno. Vi oca svoje kćeri ne možete prisiliti da ju viđa ćešće nego što on to i čini.Tu se radi o njegovom osobnom odnosu prema djetetu. Kako ste napisali da baka i djed ''prijete'' traženjem skrbništva nad djetetom ,mogu vam kazati da je to ''prazna puška''.Skrbništvo nad vlastitim djetetom imaju njegovi roditelji,vi i otac djeteta.Jedino u slučaju da vam se pravomoćnom sudskom odlukom oduzme skrbništvo (vama i ocu djeteta) postojala bi teretska mogućnost da se tada skrbništvo nad maloljetnim djetetom dodjeli baki ili djedu.Mislim da to spada u ''znanstvenu fantastiku'' i da po tom pitanju možete biti potpuno mirni.Nikakvi materijalni statusi i sl.gluposti ne mogu zamjeniti roditeljsku ljubav i brigu oko vlastitog djeteta i nisu nikakav kriterij po kojem bi netko tražio, a još manje dobio skrb nad djetetom koje nije njegovo.. Ukoliko baka ili djed postave sudski zahtijev u izvanparničnom postupku kojim će tražiti da im se odredi vrijeme viđanja unuke, sud će nakon zatraženog misljenja i obrade Centra za socijalnu skrb (obradu od strane socijalnog radnika i psihologa) donijeti odluku o načini i vremenu susreta i druženja s unukom imajući pri tome u vidiu najbolji interes i zaštitu prava mal.djeteta. Već sada mogu predpostaviti iz vašeg posta da će baka i djed kazati kako im vi (majka djeteta) branite viđanje unuke.Da bi preduhitrili takvu situaciju savjetujem vam da im osobno napišete pismo i pošaljete preporućeno poštom u kojem ih pozivate da uz predhodnu najavu mogu vidjeti svoju unuku. Zašto pismo?Zato jer će to biti dokaz protivno njihovim eventualnim tvrdnjama i optužbama da im je priječen kontakt s djetetom..

Prema Zakonu o osobnom imenu (N.N.br.69/1992) osobno ime sastoji se od imena i prezimena. Za promjenu osobnog imena maloljetne osobe (dijete) potrebna je suglasnost obaju roditelja.Dijete samo ne može zahtijevati i promjeniti osobno ime. Vaše pravo kao roditelja sastoji se u tome da se možete suprostaviti zahtijevu za promjenu osobnog imena djeteta. Međutim kada dijete postane punolljetna osoba može podnijeti zahtijev za promjenu osobnog imena i tada se ne traži suglasnost roditelja. Nakon eventualne odobrene promjene osobnog imena od strane organa uprave kojem je zahtijev podnesen nema nikakvih konsekvenci u pravnom smislu u odnosu otac-dijete i obrnuto. To bi bila pravna dimenzija promjene osobnog imena djeteta. Naravno, u takvoj promjeni imena postoji i ljudska, posebno roditeljska dimenzija koju zakon ne može i vjerojatno nikada neće regulirati i u tome vas potpuno razumijem i suosjećam s vama...

Članak 99. Obiteljskog zakona (1) Roditelji bez obzira žive li zajedno ili odvojeno ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno. (2) Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen. Ukoliko nisu ispunjene pretpostavke iz čl.99 st.2 OZ sud će u presudi donijeti odluku o zajedničkoj skrbi obaju roditelja (oca i majke djeteta). Nije potrebno da ponovo idete na CZSS zbog toga.Sud je jedini mjerodavan da donese odluku o tome tko će biti skrbnik ili skrbnici djeteta. Zajedničko skrbništvo pretpostavlja da roditelji dogovorno i zajedno donose sve odluke vezane za dijete.Vi ste i prije razvoda braka skrbnik svog djeteta kao što je i skrbnik drugi roditelj.Skrbništvo se može oduzeti samo pravomoćnom sudskom odlukom. Dijete će nastaviti živjeti s jednim roditeljem ( o tome će odlučiti sud ukoliko se roditelji ne dogovore),dok će drugom roditelju biti određeo vrijeme za susrete s djetetom. Također će roditelju koji ne živi s djetetom biti određen mjesečni novčani iznos uzdržavanja. Uz već spomenutu odluku suda o razvodu braka to bi bilo sve oko čega će se voditi postupak. Ako do kraja glavne rasprave na sudu izjavite da prihvaćate razvod braka sud će odlučiti da je brak razveden sporazumno bez obzira što je druga strana u postupku podnositelj tužbe za razvod.Ovakva izjava ima i svoju praktično-korisnu stranu jer se tada sudski troškovi dijele podjednako na obje strane (svatko snosi svoje troškove).Uprotivnom onaj tko se protivi razvodu ako brak bude razveden (a hoće) snosit će uz svoje i troškove protivne strane. Ovakva izjava nema nikakve posljedice na odluku suda o zajedničkoj skrbi o djetetu,iznosu uzdržavanja ili odluci po kojoj će dijete nastaviti živjeti s jednim roditeljem,te o načinu susreta i druženja s drugim roditeljem...

Nakon što sud zaprimi tzv.stručno mišljenje CZSS,nastavit će sudski postupak u brakorazvodnoj parnici..Očito je iz vašeg posta da stručno mišljenje CZSS ne odgovara vašim očekivanjima...Sam izraz,stručno mišljenje,implicirao bi da je konkretno posredovanju pri CZSS obavljeno po svim pravilima struke od strane psihologa,dip.socijalnog radnika i dip.pravnika, te da je donesen stručni zaključak nakon toga koji bi sud trebao koristiti u postupku (iako nije obvezujući za sud ali najčešće bude prihvaćen).Ovakva procedura i postupak se očekuje od CZSS u obiteljskim odnosima..Obiteljski zakon nalaže CZSS u članku 48. da ispita stranke o uzrocima poremećenih bračnih odnosa,da nastoji da se ti uzroci otklone i bračni drugovi pomire.Također bi bračne drugove trebao upoznati sa svim pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda braka...Kako to posredovanje izgleda u praksi svatko tko ga je prošao može sam zaključiti koliko je poštovana zakonska odrednica i na koji način... Prebacivanje gotovo cijelog brakorazvodnog postupka početkom 2006 godine u nadležnost suda je izuzetno dobar potez..Na taj način je brakorazvodni postupak prebačen na ''pravni teren'' koji je daleko logičniji i efikasniji iako još ima dosta nedostataka, te vam daje daleko jasniji okvir u kojem možete djelovati za razliku od CZSS čiji rad nažalost ovisi najčešće o upitnoj stručnosti i znanju njihovih djelatnika,predrasudama i osobnim obiteljskim frustracijama istih i još o nizu iracionalnosti... Stoga mišljenje koje ste dobili od CZSS samo je jedan mali pomoćni i neobavezujući dio cjelokupnog brakorazvodnog postupka na sudu.. Možete izjaviti prigovor tokom sudskog postupka na nalaz i mišljenje CZSS ako niste s istim zadovljni i imate razloga da to učinite..Međutim u segmentu gdje CZSS daje mišljenje da li se određeni brak može sačuvati ili ne radi se samo o konstataciji ''zatečenog'' stanja,odnosno ako vaša supruga ne želi posredovanje u smislu održanja bračne zajednice koliko god vi inzistirali na tome ništa se ne može postići..Poštiva se slobodno izražena volja vaše supruge...

Obiteljski zakon je jasan u pogledu skrbi za djete bez obzira da li roditelji djeteta žive ili ne žive u bračnoj ili obiteljskoj zajednici. Članak 99. (1) Roditelji bez obzira žive li zajedno ili odvojeno ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno. (2) Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen. Članak 209. Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Članak 210. (1) Dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti. (2) Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon školovanja. (3) Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad, roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje. Termin ''samohrana majka'' u slučaju da nisu ispunjeni uvijeti iz čl.99 stavak 2 OZ zakonski je neosnovan posebno u slučaju kada drugi roditelj (najčešće otac) uredno i na vrijeme izvršava svoju obvezu uzdržavanja djeteta/djece,a isto tako i ostali svoj udio u zajedničkoj skrbi za dijete/djecu. Nekritička upotreba takvog termina,izvan zakonski određenih okvira,ima za ''svrhu i cilj'' neistinito prikazivanju životnih okolnosti roditelja s kojim dijete nastavlja živjeti nakon prekida bračne zajednice, kao bi se stvorilo društveno ozračje sažaljenja nad istim roditeljem,te kako bi isti iz toga mogao ''izvući'' korist i povlastice za sebe. Nažalost i prestavnici institucija društvenog sistema koji bi zbog prirode svog posla i položaja trebali djelovati u okviru zakonskih odredbi i sami često koriste neadekvatne i u suoprotnosti s zakonom nazive,termine, te na taj način svjesno ili nesvjesno doprinose konfuziji u segmentu života koji se tiče majčinstva,očinstva,roditeljstva i obitelji.. Razne feminističke interesne skupine koriste takvu situacij u društvu kako bi kroz svoje djelovanje još snažnije manipulirale javnim mišljenjem zbog zadovoljenja vlastitih ciljeva.... Na vaše pitanje o dužini uzdržavanja punoljtnog djetetaa koje se redovito školuje odgovor bi trebao dati usvojeni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona koji stupa na snagu 01.01.2008.god. Članak 10.Zakona o izmjenama i dopunama OZ: Članak 210. mijenja se i glasi: «(1) Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno pohađa sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze. (2) Punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, a ne može se zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja. (3) Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad, roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje. (4) Roditelj djeteta iz st. 1. ovoga članka ima pravo od djeteta, nadležnih tijela i pravnih osoba tražiti i dobiti podatke o djetetovom obrazovanju odnosno zaposlenju. (5) Smatra da se da učenik, odnosno student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske, odnosno akademske godine.» Sam ''Bolonjski proces'' je još u fazi implementacije u visokoškolskom sustavu tako da je najbolje obratiti se određenoj visokoškolskoj ustanovi i zatražiti podatke o načinu studiranja,zadržavanju i gubljenju statusa redovnog studenta,te konkretne podatke o studentskom statusu vašeg djeteta/djece.To vam omogućava stavak 4 prije navedenog članka Zakona o izmjenama i dopunama OZ.Naravno da trebate pričekati stupanje na snagu tog zakona,a to je još nepuna 2 mjeseca...

Djedova supruga nema zakonsko uporište da bi tražila ostvarenje susreta i druženja s vašom kćeri. Moram vam reći da se u izvanparničnom postupku koji će se voditi pred sudom ne radi o pravima djeda (iako djed pokreće postupak i možda ni on toga nije svjestan),već sud i nadležne socijalne službe tretiraju ovakvu situaciju kao zaštitu prava i dobrobiti djeteta.Polazi se od načela da bi susreti i druženja s djedom ili bakom trebali biti za dijete korisni u njegovom emocionalnom i psihosocijalnom razvoju, da bi trebali rezultirati određenom dobrobiti za samo dijete..Na zahtijev suda CZSS će po socijalnom radniku i psihologu provesti obradu nad djedom i vama osobno,moguće je da se pozove i otac djeteta posebno ako vam je pravomoćnom sudskom presudom o razvodu braka dodjeljena zajednička skrb nad djetetom..Također bi stručni tim CZSS trebao posjetiti djedovu obitelj i saznati sve podatke koji su važni za održavanje susreta i druženja s djetetom..Mišljenja sam da je od izuzetne važnosti da vaš bivši suprug i vi osobno u potpunosti uskladite svoje stavove u vezi djedovog zahtijeva za viđanjem unuke..Vaš bivši suprug se može obratiti sudu na broj sudskog izvanparničnog postupka podneskom u kojem može iznijeti u pisanom obliku svoje mišljenje te zamoliti sud da i on bude uključen i saslušan tokom postupka..Koliko će u konačnom rješenju sud odrediti da djete provodi vremena s djedom ovisi najčešće o mišljenju CZSS koje nije obvezujuće za sam sud ali se najčešće prihvaća....Ne postoji automatizam kojim roditelji djeteta trebaju biti prisutni susretima s djedom ili bakom...Svaki je slučaj sam za sebe..Međutim vi možete tražiti i obrazložiti svoj zahtijev da budete prisutni (ili vaš suprug) tim susretima i na tome inzistirati kao pri CZSS tako i na sudu...Djetetove obveze,njegov životni raspored biti će važni pri eventualnom određivanju broja i trajanju tih susreta...

Definivno taj rok nije 6 mjeseci..Pošto sam i sam zainteresiran za odgovor na vaše početno pitanje pokušao sam saznati nešto više iz Zakona o obveznim odnosima međutim nisam uspio ili znao pronaći odgovor u istom..Isto pitanje sam postavio odvjetniku i dobio sam odgovor da je taj rok 5 godina od dana kada je pravomoćnom presudom prekinuta bračana zajednica.Za izvanbračnu zajednicu isti rok bi trebao početi od dana njenog prekida...Međutim dok ne uspijem(ili netko drugi na forumu) pronaći konkretan članak zakona koji će to i potvrditi molim da prihvatite ovaj odgovor s rezervom...