Andrija Katalenić

Hvala puno!

Hvala Željac 047! Imaš možda neku poveznicu gdje je to propisano? I još nešto - kako se mogu prenijeti ova prava, za koja je navedeno da spadaju u neprihvatljiv sadržaj punomoći? - Da upravlja vozilom u zemlji i inozemstvu; - Da u njegovo ime i za njegov račun proda vozilo te preuzme kupovinu; - Da koristi vozilo u zemlji i inozemstvu; Da pojasnim, vlasnik je u inozemstvu a prenio bi sva prava koja ima nad vozilom na drugu osobu u RH (glavnina: tehnički pregled i registriranje, upravljanje, zastupanje u kupoprodaji).

Priznaje li se punomoć kojom se prenose široka vlasnička prava nad motornim vozilom kao obvezujuća? Konkretno, jedna fizička osoba bi radi odsutnosti iz RH prenijela na drugu fizičku osobu svoja prava upravljanja vozilom, osiguranja vozila, tehničkog pregleda, registracije vozila, otuđenja vozila itd... ali prodaja toj drugoj fizičkoj osobi nije opcija. Je li to moguće? Treba li neka posebna punomoć ili je dovoljna slobodna forma? Hvala

Odgovara izračunu prema Odluci u tiskanom izdanju. Prema "istoj" Odluci u internetskom izdanju ne odgovara.

Ja sam imao slični slučaj prije par mjeseci ali na Slavonskoj i isto postavio pitanje ovdje. Korisnik "drot13" je rekao da nema kamera u Zagrebu, barem ne služe sankcioniranju takvih prekršaja. Meni se čini da na dosta semafora nekakvih kamera ima jer baš strše, ali vjerojatno su za opće snimanje prometa, pa bi se možda mogle gledati snimke ako bi bilo potrebe (npr. prometna nesreća i sl.).

Hvala

Na temelju Odluke grada koja propisuje visinu naknada i koja Odluka je objavljena u Službenim novinama, razrezana je naknada za korištenje javnih površina koje koristi obveznik te naknade. Procedura je sva ispoštovana, dakle prvo je nadležno tijelo Grada izdalo rješenje o odobrenju korištenja površine, a onda je drugo tijelo (zaduženo za financije) temeljem takvog rješenja i Odluke o visini naknade razrezalo naknadu (također rješenjem). I prvotno rješenje o odobrenju korištenja naknade i drugo rješenje o visini naknade dostavljeni su korisniku. Korisnik po primitku rješenja o naknadi uviđa da je riječ o visokom iznosu i onda saznaje da se razlikuje Odluka objavljena na internetu i ista takva Odluka u pisanom izdanju koju očito koriste službenici kod izračuna naknade.

Događa se. Ja mislim baš suprotno, da tu stranka ne može trpjeti štetu jer se pouzdala u tekst s interneta. U tom smislu sam i postavio pitanje, dakle, smatra li se i takav tekst s interneta službenim. Ja mislim da je tako, ali ne znam gdje to piše.

Ne znam jesmo li se razumjeli. Dakle, službene novine grada koje su objavljene na internetu se razlikuju od istih u tiskanom izdanju i to tako da je internetsko izdanje povoljnije za stranku. Očito je došlo do greške u prepisivanju ili tako nešto. Ali greška je velika i utječe značajno na odnose, tj. odnosi (prava i obaveze) bili bi sasvim drugačiji da se ista stvar regulirala po tiskanom izdanju. A možda ne bi ni došlo do zasnivanja ikakvog odnosa da je stranka znala za tu razliku. Ta greška nije tipfeler ili neka sitnica pa da se može zaključiti što je bila stvarna namjera.

Službene novine Grada XY objavljenje na internetu razlikuju se od istih u tiskanom izdanju. Može li se internetsko izdanje smatrati važećim za korisnika (građanina) koji se pouzdao u točnost tog izdanja? Je li to negdje regulirano?

Ovo nisam znao da prvo pitanja postavlja stranka koja je predložila svjedoka. Gdje je to propisano? Bio sam na ispitivanju svjedoka u građanskopravnoj parnici. Svjedok je bio predložen od obje strane. I sudac je odredio da troškove plaća tužitelj (a ne svaka strana polovicu troškova)

1) Poznato je da svjedok može tražiti naknadu za pristup ročištu (dnevnica, putni trošak itd.). Tko mu namiruje taj trošak - da li se primjenjuje isto pravilo kao kod ostalih dokaza (npr. vještačenja), pa će tako i trošak svjedoka snositi ona strana koja ga je predložila a ako uspije u sporu onda ta strana ima pravo na vraćanje predujma za svjedoka, od protivne strane? Ili se troškovi svjedoku namiruju na neki drugi način? 2) Kako se ispituje svjedok u građanskom postupku, da li postoje neka pravila negdje? (u zpp-u ne nalazim). Npr. tko će prvi postavljati pitanja svjedoku nakon njegova iskaza i sl. Hvala

Tko će biti dužan platiti odvjetniku ako predmet bude pravomoćno obustavljen a sud greškom rješenje o obustavi ne dostavi odvjetniku i pravo naplate odvjetnika zastari? *Ovo bez obzira na očito nedefiniran stav oko početka zastarnog roka.

**************** Tužitelj je poslao podnesak sudu s navodom da postupak više nije svrsishodan i traži obustavu postupka. Nakon toga sud tužitelju šalje poziv da u roku od tri dana povuče tužbu (vjerojatno traži izričito povlačenje). Što se događa ako se tužitelj sada ogluši na taj poziv suda?

Imamo li za konkretne slučajeve neku ustaljenu praksu, odnosno, s obzirom na sve promjene (npr. Tarife) vrijedi li izneseno - ako je uz punomoć sklopljen sporazum da se nagrada odvjetniku isplaćuje nakon okončanog postupka onda do tad ne teče niti rok zastare, a ako je dana samo punomoć bez ikakvog popratnog dogovora onda zastara teče za svaku radnju pojedinačno od obavljanja te radnje? Ili sad imamo dvojaku praksu?

Ne znam koliko je ovo bitno, ali i ovdje su se "pokrili" i izdali nekakvo tumačenje da imaju pravo naplatiti usluge nakon otkaza punomoći, tj. pravomoćnosti postupka jer se punomoć smatra ugovorom o nalogu: http://www.hok-cba.hr/hr/tumacenje-tarife-u-pogledu-dospjeca-prava-odvjetnika-zahtijevati-isplatu-nagrade

Što reći na ovaj citat iz časopisa Odvjetnik, broj 7-8 iz 2013: (http://www.hok-cba.hr/sites/default/files/odvjetnik_7-8_za_web.pdf), citat je sa 3. stranice: "Kako je u Tbr. 48. Tarife sada točno definirano dospijeće potraživanja odvjetničke nagrade, o tome smo obavijestili Vrhovni sud Republike Hrvatske i temeljem toga zatražili promjenu i usklađenje sudske prakse s tom odredbom Tarife, tako da se rok zastare potraživanja odvjetničke nagrade (koji je 5 godina) počinje računati od trenutka dospijeća potraživanja nagrade, kako je to dospijeće definirano u Tbr. 48. Tarife, a ne od obavljanja svake pojedine radnje, kao što je bila dosadašnja sudska praksa zbog koje smo znali biti zakinuti za svoja potraživanja nagrade koja su zastarijevala zbog dugogodišnjih trajanja postupaka do pravomoćnosti nekog postupka" Po ovome ispada da odvjetniku zastarni rok teče od dospijeća potraživanja nagrade (a to je pravomoćnost postupka ili otkaz/opoziv punomoći itd.). Dakle u HOK-u su mijenjali Tarifu. Ključno pitanje: odnosi li se to i na postupke pokrenute prije stupanja na snagu te promjene Tarife ili za takve postupke, odnosno radnje vrijedi i dalje zastarni rok od 5 godina?

Hvala. Iz odredbi čitam da se namiruju svi, pa i založni vjerovnici koji ne sudjeluju u ovrsi. Ako je tako, može se dogoditi sljedeće: Ovršenik je dužan ovrhovoditelju 100. Nekretnina ovršenika vrijedi 450 i proda se za 150. Ovrhovoditelj mora uplatiti za kupovninu samo 50. Tih 50 ide založnom vjerovniku jer je on prvi u prednosnom redu (iako nema veze s ovrhom). Zabilježbe ovrhe se brišu a briše se i založno pravo ovog vjerovnika koji nije ni sudjelovao u ovršnom postupku?

I da li bi imalo utjecaja da je prednosni red drugačiji?

Provodi se ovrha na nekretnini na kojoj postoji zabilježba ovrhovoditelja (on nema upisano založno pravo). Ali drugi vjerovnik ima upisano založno pravo i to u prednosnom redu prije ove zabilježbe ovrhe. Taj drugi vjerovnik nije ovrhovoditelj na toj nekretnini. Uskoro slijedi II. javna dražba na kojoj ovrhovoditelj može kupiti nekretninu. Ako kupi zabilježba založnog prava drugog vjerovnika će ostati i taj vjerovnik se može naplatiti naknadno pokretanjem ovrhe protiv tog novog vlasnika?

Nakon pretrpljene ozljede na radu radnik s poslodavcem sklapa sporazum u kojem je dogovoreno da radnik neće ništa potraživati od poslodavca s osnova naknade štete. Ima li takav sporazum kakvu važnost? Ima li možda jaču snagu ako je solemniziran?

Hvala na odgovoru. Ali sud je odbio prijedlog i uputio podnositelja da dostavi ispravljenu tabularnu izjavu.

Godine 1983. vlasnik prodaje stan, a tek 2009. g. izdaje tabularnu ispravu, ali su podaci u njoj bili pogrešni, tj. različiti od onih iz kupoprodajnog ugovora. Razlika je u opisu stana. Sud je postupio po toj tabularboj i prenio novo stanje kako je bilo u njoj greškom naznačeno. To stoji i danas i treba mijenjati. Može li se to preko nove tabularne koje će biti ispravna i odgovarati opisu iz ugovora? Koje nove stjecatelje je potrebno naznačiti u tabularnoj - one kojima je stan prodan (na njih je bila prva tabularna, pogrešna) ili nove vlasnike na koje je stan naknadno prenesen i koji sad zahtijevaju promjenu takvog pogrešnog upisa? Hvala.

A što je s onih 60 dana počeka uskrate kojih se sad dužan pridržavati i poslodavac, to se uskrati s plaće zaposlenika ali se ne proslijeđuje na račun ovrhovoditelja odmah nego tek nakon 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva, jel to procedura?

Da, tako sam i mislio. Hvala Mislim da bi s gledišta poslodavca bilo najbolje postupati po prvotnom zahtjevu a na sve naknade jednostavno odgovoriti ovrhovoditeljima da nisu prvi u prednosnom redu i nek se upišu u isti. To naravno u takvim situacijama gdje dolazi do "preklapanja" ovrha za čije izvršenje Fina daje nalog poslodavcu i onih u kojima poslodavac zaprima rješenja o ovrsi direktno od ovrhovoditelja.