Andrija Katalenić

Razumijem. Ali me zanima ta veza poslodavca i Fine. Npr., evo slučaj: poslodavac postupa po nalogu Fine i svaki mjesec uplaćuje dio plaće na svojeg zaposlenika (nečijeg ovršenika) na redovni račun (zaštićena primanja), a dio na ovršni. I sad poslodavcu stiže ovrha novog ovrhovoditelja po kojoj je dužan isplaćivati direktno na račun tog ovrhovoditelja dio narednih plaća svojeg zaposlenika. Jasno je da će taj novi ovrhovoditelj morati čekati, ali do kad? Tko će njega upisati u prednosni red? Hoće li Fina obavijestiti poslodavca da više nije u obvezi uskraćivati plaću po onom prvom nalogu Fine i nakon toga ovaj ovrhovoditelj koji je kasnije poslao rješenje o ovrsi direktno poslodavcu dolazi na red i sad poslodavac uplaćuje njemu na račun?

Ispravljen post.

Zašto ovrhovoditelj dostavlja rješenje o ovrsi poslodavcu a ne u Fini? Radi se o ovrhama na dva različita predmeta (plaća ovršenika - poslodavac i novčana sredstva po računima banke - Fina), ali plaća ionako ide preko računa banke. Nije mi jasno. A pogotovo jer nije reguliran prednosni red kod takvih ovrha. Znači, kako da poslodavac postupi kad mu dođe rješenje o ovrsi od ovrhovoditelja a već usteže dio plaće sukladno nalogu Fine?

A to bi možda bilo u vezi primitaka na račun ako se prihod smatra dugim dohotkom.

Postoji li možda u nekim slučajevima kod kupoprodaje nekretnine obveza uplate kupovnine na žiro račun prodavatelja?

Dodatno, neka objašnjenja FINE za naplatu predstečajne nagodbe: DEMANTIJ ČLANKA "DOK SE FINA I SUDOVI IGRAJU, VJEROVNICI NE MOGU DO NOVCA" Zagreb, 7. kolovoza 2015. - U cijelosti objavljujemo demantij članka "Dok se Fina i sudovi igraju, vjerovnici ne mogu do novca", objavljenog 6. kolovoza 2015. godine u tiskovini Poslovni dnevnik. Kod provedbe ovrhe, Fina je dužna pridržavati se strogo formalnih odredbi propisa koji uređuju provedbu ovrhe na novčanim sredstvima te ne može praviti iznimku niti kod predstečajnih nagodbi, kao niti kod drugih sudskih nagodbi, već je dužna postupati na način kako to propisuje zakon. Naime, predmetni problem koji se u praksi pojavio, nastao je zbog odredbe Ovršnog zakona koja uređuje postupak izravne naplate. Predstečajna nagodba, po svojoj prirodi je sudska nagodba, i za nju vrijede ista pravila kao i za svaku drugu sudsku nagodbu i pravomoćnu presudu. Odredbom članka 209. Ovršnog zakona, od 15. listopada 2012. godine, omogućeno je da se između ostalih, i sudske nagodbe i presude mogu direktno dostaviti u Finu radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, bez potrebe za provođenjem ovršnog postupka. Međutim, kako je izravna naplata iznimka od neprovođenja ovršnog postupka, a samom sudskom nagodbom nije određena ovrha, nužno je da sudska (predstečajna) nagodba zadovoljava sve one uvjete koji su propisani Ovršnim zakonom, a jedan od tih uvjeta je upravo i potvrda o ovršnosti tražbine iz nagodbe (čl.209.st.1. Ovršnog zakona). Također, treba napomenuti da problem nije bio nerješiv jer je ovrhovoditelj nakon što ga je Fina obavijestila o nemogućnosti provedbe ovrhe mogao zatražiti od suda donošenje rješenja o ovrsi na temelju sklopljene nagodbe (čl.211. Ovršnog zakona) koje bi sud odmah po donošenju dostavio Fini na provedbu, a što je redovan postupak u slučaju kada Fina ne može na temelju isprave iz čl.209.st.1. Ovršnog zakona provesti ovrhu. Točno je da je Ministarstvo pravosuđa naknadno izdalo stručno mišljenje da Fina treba provesti ovrhu i na temelju sudske (predstečajne) nagodbe ako i na njoj nije iskazana potvrda ovršnosti, ako sadrži ostale propisane elemente, te Fina po takvom mišljenju postupa. Nadalje, izravna naplata po čl.209. Ovršnog zakona (ovršne isprave kojima nije određena ovrha) se provodi na način da kada Fina zaprimi zahtjev za izravnu naplatu, sredstva odmah plijeni i prenosi ih na račun ovrhovoditelja protekom roka od 60 dana, ako ne primi drugačiju odluku suda. Rok od 60 dana nužan je kako bi se ovršeniku omogućilo ulaganje pravnih sredstava na provedenu ovrhu (čl. 210. Ovršnog zakona), odnosno adekvatna pravna zaštita koju bi imao da je vođen ovršni postupak pred sudom. Nije točno da ovrhovoditelj ne zna hoće li tražbina biti namirena, jer od Fine u svako doba može zatražiti potvrdu jesu li i u kojem iznosu sredstva zaplijenjena i/ili prenesena, a ako sud ne donese odluku o odgodi ili proglašenju ovrhe nedopuštenom, unaprijed mu je poznat i točan datum kojega će biti izvršen prijenos zaplijenjenih sredstava na njegov račun (61. dan od dana primitka). Također, valja napomenuti da do 15. listopada 2012. godine ovakav način ovrhe izravnom naplatom - bez određivanja ovrhe pred sudom na temelju sudske ili upravne odluke ili nagodbe, nije bio moguć jer je vjerovnik morao pokrenuti pred sudom ovršni postupak te da je današnji način provedbe ovrhe izravnom naplatom, i uz 60 dana odgode prijenosa, višestruko jednostavniji i brži za vjerovnike, tako da nije jasno u konkretnom primjeru na temelju čega vjerovnik smatra rok za prijenos od 60 dana predugim, kada je prema ranijem zakonskom rješenju valjalo čekati po nekoliko mjeseci ili godina na donošenje rješenja o ovrsi i potom još dodatnih 30 dana od primitka u banku na prijenos sredstava. Također, ako je nagodbom određeno da na tražbinu teče kamata do isplate, vjerovnik ima pravo i na kamatu do dana isplate na račun, dakle i za tih 60 dana.

Zna li netko na koji način strani državljanin iz države članice EU može kod nas u RH pokrenuti posao osiguranja i to na način da bude posrednik (agent) i da tako pokrene posao osiguranja u RH. Već ima iskustva u toj branši s osiguranjima u svojoj državi - tamo osiguravajuće kuće imaju agente kojima plaćaju proviziju za prodaju osiguranja. Ti agenti imaju svoje vlastite tvrtke koje posluju za velike osiguravajuće kuće. Ako sam dobro informiran identična situacija je i u RH, odnosno poslovi osiguranja mogu se obavljati i na način da agenti osiguravaju u ime osiguravajućih kuća. Koja je procedura da strani državljanin bude zastupnik neke osiguravajuće kuće u RH (strani državljanin sa znanjem hrvatskog jezika i iskustvom u poslovima osiguranja). Pretpostavljam da mora osnovati za početak trgovačko društvo. Ima li možda propisano koji oblik društva bi to morao biti? Koja je provizija kod takvog zastupanja te da li trošak iste snosi osiguravajuća kuća ili krajnji korisnik osiguranja (osiguranik)? Može li naše osiguravajuće društvo on zastupati i u svojoj državi i ako da uz primjenu kojih propisa (hrvatskih ili propisa njegove države)? Ako netko zna odgovor na barem neka od ovih pitanja bio bih vrlo zahvalan. Ili me može uputiti na neke nadležne. Slao sam ova pitanja na mnoge adrese (i u same osiguravajuće kuće) ali nisam došao do skoro nikakvih odgovora. To je za prijatelja koji razmišlja od 1.1.2018. otvoriti nešto tako kod nas jer navodno od tog datuma se mijenja propis u njegovoj državi koji će mu ići na štetu (trošak provizije će plaćati osiguranik a ne više osiguravajuće društvo pa očekuje pad prometa). Hvala.

Koje su posljedice zastupanja putem nezakonitog punomoćnika? Npr. ako pravnu osobu u parnici gdje je vrijednost predmeta spora preko 50.000,00 kn zastupa zaposlenik te pravne osobe ali nema položen pravosudni ispit. Načelno, to je bitna povreda odredaba parničnog postupka, ali čl. 354. st 3. propisuje da takav nedostatak kod ovlaštenika na zastupanje, u žalbi može istaknuti samo stranka na koju bi se taj nedostatak odnosio. Iz te odredbe proizlazi da za nezakonito zastupanje stranka može snositi posljedice jedino tijekom parnice, ako npr. protustranka na parnici istakne takav prigovor pa sudac udalji nezakonitog zastupnika s ročišta i bude smatrano kao da nije niti pristupio, a uredno je pozvan. Točno?

Dakle, proceduralno nije prezahtjevno (barem po opisanom i ako je većina suvlasnika za izdvajanje). Sporni mogu biti troškovi, npr. tko će platiti ugradnju novog glavnog vodomjera koji ima mogućnost daljinskog očitanja? To ide na zahtjev i trošak suvlasnika. No to sigurno neće biti suvlasnici koji nemaju namjeru odmah se priključiti novom načinu obračuna. Pitanje je kolika je cijena te ugradnje. Jer bi se moglo dogoditi da dva/tri suvlasnika to plate a ostali se kasnije prebace na novi obračun bez ikakvog sudjelovanja u troškovima ugradnje glavnog vodomjera (plaćaju samo ugradnju svojeg internog). Ako netko ima ovakakav obračun (naknadno uveden u zgradu) molim nek napiše koliki su troškovi održavanja internih i glavnog vodomjera i koliko se naplaćuje očitanje vodomjera? To su sve neki troškovi s kojima treba računati i dodati ih na cijenu vode. *Da ne bi bilo kao s razdjelnicima za grijanje - taman mi novi namet (trošak očitanja) "pojede" uštedu na grijanju. A razdjelnik sam platio iz pričuve, dakle sam.

Ovo sam zaprimio kao odgovor na postavljena pitanja Vodoopskrbi i odvodnji oko izdvajanja vodomjera (da bude preglednije samo ovo stavljam u post): Poštovani, sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, Službeni glasnik Grada Zagreba 17/13 i Odlukom o izmjenama i dopunama Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 12.12.2014. godine ugradnja internih vodomjera u zasebne cjeline postojećih (starih) zgrada izvodi se na sljedeći način. Postupak ugradnje internih vodomjera: Ugradnju internih vodomjera u stare zgrade ne izvodi Vodoopskrba i odvodnja d.o.o.(dalje Isporučitelj), već privatni poduzetnici koje izabiru suvlasnici zasebnih cjelina na tržištu, na način kako je opisano niže. Očitanje internih vodomjera se u pravilu izvodi daljinskim putem te ukoliko zgrada nema glavni vodomjer primjeren za daljinsko očitanje, u sklopu postupka ugradnje internih vodomjera, na zahtjev suvlasnika zgrade i o njihovom trošku, Isporučitelj će izvršiti zamjenu glavnog vodomjera vodomjerom primjerenim za daljinsko očitanje. Suvlasnici su dužni sklopiti međuvlasnički ugovor, kojeg trebaju odobriti vlasnici s najmanje 51% udjela u vlasništvu zgrade. Međuvlasničkim ugovorom uređuju se odnosi vezani uz raspodjelu potrošene vode na temelju očitanja internih vodomjera ugrađenih u zasebne cjeline (stan, poslovni prostor), a osobito obzirom na: • određivanje pravne osobe (privatnog poduzetnika) koja će izvršiti ugradbu internih vodomjera u zasebne cjeline i u ovjernom razdoblju vršiti održavanje vodomjera i opreme za očitanje, ukoliko je ista ugrađena, • imenovanje ovlaštenika za raspodjelu vode. Ovlaštenik može biti pravna osoba koja je ugradila vodomjere, kao i druga pravna ili fizička osoba (upravitelj zgrade, predstavnik suvlasnika), • način raspodjele vode za zasebne jedinice koje neće imati ugrađene vodomjere Korisnici s pravnom osobom za ugradbu vodomjera sklapaju ugovor o ugradbi i održavanju vodomjera i pripadajuće opreme za daljinsko očitanje, a s ovlaštenikom za očitanje sklapaju ugovor o vršenju raspodjele vode na temelju očitanja glavnog i internih vodomjera. Da bi se raspodjela vode putem ugrađenih internih vodomjera mogla početi provoditi, dovoljno je da interni vodomjer bude ugrađen u samo jedan stan ili poslovni prostor. Ovlaštenik za raspodjelu vode očitava glavni i ugrađene interne vodomjere, provodi raspodjelu vode i Isporučitelj u elektronskom obliku dostavlja podatke za obračun potrošnje svih zasebnih cjelina potrošača vode u zgradi, bez obzira imaju li ugrađene interne vodomjere ili ne. Jedna zgrada može imati samo jednog ovlaštenika za raspodjelu vode i Isporučitelj neće priznavati individualne dojave o potrošnji vode korisnika usluge. Predstavnik suvlasnika ili ovlaštenik za raspodjelu vode dužni su Isporučitelju dostaviti: • primjerak međuvlasničkog ugovora, uz popisnu listu iz koje će biti vidljivo da je isti odobren od 51% suvlasnika • primjerak ugovor o ugradbi i održavanju vodomjera i pripadajuće opreme za daljinsko očitanje i ugovor o vršenju raspodjele vode na temelju očitanja glavnog i internih vodomjera, • tabelu suvlasničkih udjela svih korisnika usluga zahtjev za izmjenu glavnog vodomjera s vodomjerom primjerenim za daljinsko očitanje dostavlja se na jedan od sljedećih načina: - poštom (Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., p. p. 896, 10001 Zagreb) - osobno (Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Eleonore Patačić 1b, Zagreb) - skenirano na e-mail (vio.informacije.reklamacije@zgh.hr) S poštovanjem, Odjel za odnose s korisnicima

Odgovor na Vaše pitanje: Za provedbu na FINI je potrebno ishoditi klauzulu pravomoćnosti na rješenje o ovrsi. Klauzula ovršnosti ne izdaje se nego se ovršnost utvrđuje dospijećem svake pojedine tražbine iz predstečajne nagodbe. To je zaključak Stečajnog odjela Trgovačkog suda u Zagrebu. Takva nagodba s klauzulom pravomoćnosti je ovršna isprava koja je pogodna za ovrhu na FINI i može se uputiti FINI uz popunjen obrazac za IZRAVNU NAPLATU (možete ga skinuti na na ovoj stranici). Bitno je naglasiti da svaka rata dospijeva zasebno i potrebno ju je posebno "izravno naplatiti" putem FINE, odnosno ako je već dospjelo više njih onda može i naplata više rata. Također, predstečajne nagodbe objavljuju se samo na web stranicama FINE i za provedbu izravne naplate potrebno je od suda zatražiti otpravak ili ovjerenu presliku izvornika jer FINA neće postupiti po preslici. Moje pitanje ako netko zna odgovor: Ovako glasi predstečjan nagodba: "Vjerovniku XY utvrđena je tražbina u iznosu od XY kn. Sukladno planu financijskog restrukturiranja dužnika, otpisuje se 60% tražbine. Preostali iznos tražbine vjerovnika iznosi XY kn: prema planu u 2014.-2015. g. po 5% od ukupnog iznosa, 2016.-2017. g. po 10% od ukupnog iznosa, 2018.-2019. g. po 15% ukupnog iznosa te 2020. – 2021. g. po 20% ukupnog iznosa." Je li potrebno posebno izračunavati dug koji je do sad dospio pa to naznačiti u zahtjevu za izravnu naplatu ili će u FINI postupiti "po službenoj dužnosti" i sami izračunati?

Smije li i u kojem slučaju poslodavac uplatiti nezaštićeni dio plaće izravno na račun onome tko ga je na to pozvao dostavom Suglasnosti o zapljeni plaće za ovršenika? Naime, poslodavac već uskraćuje dio plaće svojem zaposleniku putem blokiranog računa i sad dolazi i nova Suglasnost o zapljeni drugog ovrhovoditelja. Sukladno zakonu, novi ovrhovoditelj mora čekati svoj prvenstveni red. Kako će Fina i poslodavac znati koji je taj novi ovrhovoditelj u prvenstvenom redu ako je poslao samo Suglasnost o zapljeni poslodavcu?

Dužnik je zaprimio račune za usluge ali nikad ih nije platio. Naknadno, vjerovnik je dobio pisanu potvrdu od dužnika o postojanju dugovanja i ta potvrda je ovjerena kod javnog bilježnika. Da li bi se u slučaju solemnizacije takve potvrde o postojanju duga moglo ići izravno na FINU u ovrhu? Moje mišljenje je da ne bi jer to nije predviđeno čl. 5. st. 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

Ovo se i meni dogodilo. Upravo je donesena presuda protiv tuženika koji je brisan. Dakle od njega nema šanse za naplatu, ali postoji i obveza tužitelja (koji je aktivan) da plati jedan dio tuženiku. Čudno da VTS uopće mora provoditi drugostupanjski postupak ako je ionako brisanjem iz registra nestalo pravne veze između dva subjekta i presuda nema praktično značenje.

Hvala na odgovorima! Frenki, mislim da bi ovo bilo teško dokazivo jer je firma dužna prema mnogim vjerovnicima u istom položaju. A i inače, mislim da bi to bio dosta zahtjevan postupak. Nemam iskustva s takvim dokazivanjima ali čini mi se.

Na ime dobro obavljenih radova firma 1 je izdala firmi 2 zadužnicu kao jamstvo. Nakon izdavanja zadužnice firma 1 odlazi u stečaj. Ima li kakve osnove da se to "fiktivno potraživanje" koje firma 2 ima prijavi kaj tražbina u stečaju i bude priznato? Možda kao neko razlučno pravo s prednosti namirenja?

Vrijedi li ovo uvijek ili sukladno čl. 164. st. 1. Prekršajnog zakona samo ako sud naznači okrivljeniku da svoju obranu može iznijeti pisanim podneskom?

U pozivu je i prijetnja obustave ovrhe ako se ne osigura prijevoz. A vidio sam i da se stvari mogu zapečatiti (sudskim naljepnicama) pa ostanu kod ovršenika. Sad ti znaj... Inače, ovršenik ne dobiva obavijest o takvom uredovanju za zapljenu, točno?

Kako se uređuje u praksi slučaj kad ovrhovoditelj ne osigura prijevozno sredstvo za odvoz pokretnina? One se zapečate i ovrhovoditelju dodijeli rok za preuzimanje ili? Postoji li ta mogućnost uopće ili je bolje odmah doći s prijevoznim sredstvom pogodnim za odvoz pokretnina?

Kakva je praksa s dvostrukim uvjetom? Znači osoba je osuđena na kaznu zatvora od 1 godine uvjetno. U roku provjeravanja (taj rok je 3 godine) ne smije počiniti novo KD, a također ima i obavezu uplatiti novčani iznos na ime naknade štete (taj rok je 1 godina). Štetu nije naknadila u tom ostavljenom roku od 1 godine. 1) Ja taj rok od 1 godine tumačim kao dobrovoljni rok i nakon čijeg isteka se može tražiti ovrha (izravnom naplatom) bez obzira što se radi o kaznenoj presudi. Je li to točno? 2) Gubi li oštećenik pravo na tu naknadu ako bi obavijestio DORH da je potrebno opozvati uvjetnu osudu? Jer bi se onda ponovno odlučivalo i možda oštećeniku ne bi niti pripala ta naknada. Mislim da bi bilo dobro prvo se pokušati naplatiti ovrhom a onda ako to ne uspije dalje reagirati prema DORHU. Točno?

To sad ne znam, imam samo ovako usmene informacije o slučaju. Dakle, čak ni uz ispunjene sve pretpostavke za dosjelost ona tu ne može biti osnov stjecanja zbog načela povjerenja u zemljišne knjige? Hvala.

Je li ista ova situacija i ako se radi o novom korisniku? Opći uvjeti opskrbe plinom, čl. 12. st. 3.: "Pravni sljednik krajnjeg kupca ima pravo na sklapanje novoga ugovora o opskrbi plinom nakon podmirenja dospjelih novčanih obveza na tom obračunskom mjernom mjestu." Npr. novi vlasnik niti ne zna da je postojalo plinsko brojilo i da je isključeno zbog dugovanja što mu prodavatelj prešuti. Novi vlasnik želi priključak plina ali plinara to uvjetuje podmirenjem starog duga (koji je u zastari). Ne postoji li neko pravo na priključenje koje bi štitilo one koji žele biti korisnici usluga u takvim situacijama? Novi vlasnici mogu tužit starog vlasnika ali jasno da od toga nema ništa.

Novi slučaj: Sudskom nagodbom osnovano je pravo služnosti puta još 1987. godine ali do 2017. god. nije upisano u zemljišne knjige, kad je vlasnik povlasne nekretnine ishodio upis (do tad nije ni pokušavao) prava služnosti. U međuvremenu je poslužna nekretnina prodana. Novi vlasnik nije ni znao da bi postojalo takvo izvanknjižno pravo služnosti susjeda i pobija takav upis. Koja su njegova prava? 1) Ako se ne varam, ne postoji neki rok za upis prava služnosti tako da se novi vlasnik poslužne nekretnine ne može pozivati da je protekao taj rok. 2) Vlasnik poslužne nekretnine mogao bi se pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige (čl. 221 ZV) i tražiti brisanje prava služnosti koje sad postoji upisano na njegovoj nekretnini. 3) Vlasnik povlasne nekretnine može se pozivati na dosjelost i tako opravdavati svoje pravo služnosti. U tom slučaju ta nagodba iz 1987. može biti samo dokaz početka izvršavanja prava služnosti. Po meni tu postoji sukob prava pod 2) i 3). Koje bi pravo bilo jače?

Hvala! Ne postoji teretni list za robu. Potencijalno zeznuta situacija, vidjet ćemo..

Firma koja radi na gradilištu naručila je od druge firme dovoz građevinskog materijala na to gradilište. Narudžba je bila usmena tako da nigdje ne piše gdje se točno mora istovariti materijal. Tako se i inače posluje, a voditelj gradilišta u dogovoru s vozačem koji doprema materijal odredi mjesto istovara. No ovaj put je došlo do nekih razmirica glede tog mjesta i dogovora nije bilo. Vozač je odbio istovariti materijal na mjesto koje je odredio voditelj gradilišta (tvrdio je da je prilaz nepristupačan) i istovario ga je na gradilištu ali dosta dalje, mimo volje voditelj gradilišta koji nije potpisao papire vozaču (otpremnicu, ako se ne varam). Radi se o velikom gradilištu i jedini način ponovne dopreme na potrebnu lokaciju je ponovni utovar itd. Dakle, materijal je ostao neiskorišten, ali i propada s vremenom. Firma doprematelj isporučuje račun firmi naručitelju ali naručitelj to ne želi platiti. Tko je tu u pravu i koje pravne posljedice mogu nastati?