Kaznena djela protiv spolne slobode

[BMT]

Poštovani!

Potaknut događajima vezanim oko slučajeva navodnog spolnog uznemiravanja i silovanja koji su bili aktualni zadnjih mjeseci (prvo vezano za studente na fakultetu, a potonje vezano za neke glumice u Srbiji), pročitao sam malo naš Kazneni zakon u XVI. glavi i neke mi stvari kao laiku nisu jasne, pa ako biste bili tako dobri da to malo pojasnite.

1. U članku 153. (silovanje) st. 1., što je "izjednačena spolna radnja"?
2. U članku 153. st. 3., što je "otklonjiva zabluda glede postojanja pristanka" i zašto ona nije dovoljna da presuda bude oslobađajuća?
3. U članku 153. st. 5., kako na nedvosmislen način utvrditi da je osoba dala pristanak i da je bila sposobna izraziti svoju volju (ako npr. nema okolnosti koje se dalje navode u stavku)? Ovo mi se čini bitno s obzirom na tendenciju da potencijalna žrtva ima mogućnost prijave ovog kaznenog djela i s ogromnim vremenskim odmakom, kao i da uporaba sile nije više nužna za silovanje nego je samo otegotna okolnost.
4. S obzirom da je moderno poticati žrtve da ova kaznena djela prijavljuju i nekoliko godina kasnije, a da primjena sile nije nužna, kako se uopće dokazuje silovanje i kako se od optužbe brani ako ne postoje materijalni dokazi? Ili, čemu se barem nadam, osim prijave mora postojati i popratni dokazni materijal.
5. U članku 153. st. 5. kaže se da pristanka nema ako je djelo izvršeno "uz uporabu prevare" i "iskorištavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila u stanju izraziti odbijanje". E sad, tu mi je jasno što je zakonodavac htio reći, ali da li se pod "uporabom prevare" računa i ako osoba A ima ljubavnika ili ljubavnicu, a to ne kaže osobi B te ju time dovodi u zabludu, odnosno vara? Za ovo potonje me zanima što ako obje, odnosno sve, ako se radi o odnosu više ljudi, osobe nisu u stanju dati pristanak (recimo da su obje/svi pod utjecajem opojnih sredstava ili alkohola). Znači li to da su se međusobno silovali, odnosno da su svi istovremeno i žrtve i počinitelji?
6. U članku 155., što je to bludna radnja?
7. S obzirom da je najavljena promjena članka 156. na način da se stavak 3. briše, smatrate li da se tim činom dovodi  pitanje pravično suđenje. Naime, spolno uznemiravanje, definirano stavkom 2, uključuje, npr. i "buljenje". Dakle, može se dogoditi da se osoba A zamisli i nesvjesno gleda u neku točku u daljini, a da osoba B misli da osoba A gleda u nju i zbog toga joj je neugodno. Osoba B se onda nakon 2 godine sjeti to prijaviti, a da osoba A nema nikakvih spoznaja da se to dogodilo. Osobno mislim da bi se osoba A teško mogla sjetiti toga i u 3 mjeseca (kako sad propisuju zakoni), ali nakon dvije godine bi to bilo gotovo nemoguće.
8. Ne dovodi li se izrijekom u članku 156. u nepovoljan položaj osobu koja je nekoj osobi u nadređenom položaju, da ona može biti počinitelj ovog kaznenog djela, ali ne i žrtva. Primjerice, student/ica može prijaviti nastavnika/cu, ali zbog, primjerice, neprimjerenog odijevanja koje po svemu drugome može predstavljati spolno uznemiravanje osim po uvjetu nadređenosti, nastavnik/ca ne može prijaviti studenta/icu?

Unaprijed zahvaljujem na odgovorima.

[student.pravo.zg]

Topli studentski pozdrav!

Upravo listam materijale iz KP-a pa ću pokušati odgovoriti na ova pitanja,neka me neko ispravi,bit će mi drago.

1.Spolni odnošaj je ulazak muškog spolnog organa u ženski, a izjednačene radnje su pretpostavljam oralni seks i analni.

2. Iako smo pitali profesore,nitko nije naveo primjer neotklonjive zablude u ovom kd. A općenito otklonjive zablude nisu dovoljne za oslobođenje baš iz razloga njihovog naziva. Jer su otklonjive.

3. i 4. Jako dobra pitanja , nažalost mislim da bi tu trebao odgovoriti kazneni odvjetnik

5. Uporaba prevare - ne misli se na preljub već da si nekoga prevarom naveo na pristanak. Što se tiče stanja, ukoliko je osoba bila pod utjecajem alkohola, njen pristanak se ne uvažava. Ukoliko je počinitelj kaznenog djela pod utjecajem alkohola trebalo bi se utvrditi je li se doveo u to stanje s namjerom da nad nekim počini kd (samoskrivljena neubrojivost) ili ne. Ukoliko su obje osobe pod utjecajem alkohola, to je zaista mutno i kad bolje razmislim ne znam zašto nikad nismo postavili to pitanje na predavanju.

6. Bludne radnje su supsidijarno kazneno djelo. Znači, za njih se optužuje tek kad se utvrdilo da ne postoje obilježja kaznenog djela silovanja. Bludnim radnjama se smatra, na primjer, prolaženje rukom po nogama i ostali neprimjereni dodiri.( Vjerojatno ih ima više ali u tom stilu) 

7. Kazneno djelo se analizira redom. Utvrduje se radnja ( čista radnja počinitelja npr. kod ubojstva- ubod nožem u tijelo), biće (okolnosti i činjenice vezane za djelo), protupravnost ( je li djelo stvarno protupravno ili dolazi do isključenja protupravnosti npr. nužna obrana...) te poslije toga krivnja(subjektivni odnos počinitelja prema djelu-namjera,nehaj,ubrojivost,svijest o protupravnosti) i na kraju kažnjivost. Radnju isključuju nesvjesni pokreti,refleksi itd tako da već tu imamo klimavu situaciju vezano za to buljenje ukoliko je nesvjesno. Ukoliko se utvrdi da postoji radnja, uvjeren sam da bi analiziranjem daljnjih elemenata kd došli do zaključka da osoba nije kriva. To je moje neko viđenje kroz stvari koje sam učio ( neka me netko ispravi od profesionalaca ako griješim). Također, s praktične strane,mislim da ne bi došli ni do sudnice. 

8. Ovo je isto zanimljiva situacija međutim nemam pametan odgovor.

[BMT]

Zahvaljujem još jednom na odgovorima.

Pitanje pod 1 sam postavio iz uvjerenja da spolni odnos uključuje i oralni i analni seks i da ne uzima u obzir sam čin ulaska muškog spolnog organa u ženski jer kako bi se onda opisao spolni odnos između dviju ili više žena, a smatram da i žena nad ženom može počiniti ovo kazneno djelo, kao i žena nad muškarcem (doduše, kod potonjeg također može doći do ulaska muškog spolnog organa u ženski samo muškarac pritom nije dao pristanak za takvo što ili mu se, jer ga je u ovom primjeru recimo žena napila ili nadrogirala, pristanak ne računa). E kako ovo sve, po meni, uključuje spolni odnos, nije mi bilo jasno što bi to bile izjednačene radnje.

Ovo pod 2 sam totalno naopako razumio, tako da me je pojašnjenje prosvijetlilo.

Pod 5 prvi dio, moj primjer bi bio sljedeći. Osoba A i osoba B su u braku. Osoba A pristupi osobi B sa željom za spolnim odnosom. Osoba B suglasi se s osobom A i pritom joj kaže nešto u stilu: "E, ali da si bio/la s drugim/om, nikad ne bih pristao/la." Pritom je osoba A uistinu, ali bez znanja osobe B, bila u spolnom odnosu s nekom trećom osobom C. Praktično, ovdje bi ispalo da je osoba B dala uvjetni pristanak, da osoba A nije ispunila uvjet, ali osoba B to nije znala. Sam preljub, jasno je, nije ni prekršaj ni kazneno djelo, ali bi li se mogao u takvo što pretvoriti u ovakvim okolnostima? Pritom je jasno da ovdje praktično nema ničega drugog osim izjava osoba A i B (što, praktično, stvara isti problem kao i u točki 3 mog pitanja).

Što se tiče one stvari s alkoholom, tu bih samo malo komentirao. Teško netko nekoga može napiti bez da je taj na to pristao; to bi trebalo uključivati i znatno korištenje sile. Etanol ima i miris i okus. Zbog toga mi je to da se pristanak ne računa pod utjecajem alkohola prilično mutna stvar. Uostalom, za jedan prometni prekršaj, što je puno manja stvar od kaznenog djela, utjecaj alkohola ne samo da ne umanjuje nego uvećava odgovornost. Smatram da, ako se svugdje pijana osoba smatra odgovornom, da bi to trebalo biti i ovdje, a ako netko ne zna što će napraviti pijan, onda se ne treba ni napiti.
Posve druga stvar mogu biti opojna sredstva koja se mogu nekome dati bez znanja te osobe (mada ni u tom slučaju ne sva). Također, za razliku od alkohola koji relativno brzo "izađe" iz organizma, opijati se mogu puno dulje analizirati iz uzoraka u organizmu.

Eto, ispričavam se ako "gnjavim", ali čisto me zanima. Nadam se i nastavku konstruktivne rasprave. Mislim da bi bila korisna.

 

[BMT]

Volio bih svojim pitanjima dodati još pokoji komentar/pitanje koji su mi u međuvremenu pali napamet.

Ako, primjerice, ženska osoba s ciljem da zatrudni, pristanak na spolni odnos od muške osobe dobije uz laganje o korištenju kontraceptivnih sredstava, pretpostavljam da to isto zadovoljava uvjet da je pristanak iznuđen uz uporabu prevare.

U slučaju da ženska osoba siluje mušku osobu i rezultat silovanja bude trudnoća koju ženska osoba ne prekine, je li silovani muškarac i žrtva nasilja dužan uzdržavati spomenuto dijete i predstavlja li takva odluka silovateljice otežavauću okolnost s obzirom da rođenjem djeteta trauma silovanom postaje dugotrajnija, u uobičajenom slučaju da dijete nadživi roditelja, praktično doživotna?

uređeno: 27. svibanj 2021. od BMT

[thegreen_zebra]

Ja se ne slažem da se pijani pristanak ne prihvaća, tj. volio bih vidjeti neku sudsku odluku po tom pitanju. Tražio sam, ali najbliže što sam našao je iskorištavanje pijanog stanja bez pristanka. Također sam našao članke iz stranih država gdje očito da se svojevoljni pijani pristanak ipak računa kao pristanak. Ima li netko nekakvu sudsku odluku ili tako nešto?

[thegreen_zebra]

Na 18. 05. 2021. at 1:41, student.pravo.zg je napisao:

Topli studentski pozdrav!

Upravo listam materijale iz KP-a pa ću pokušati odgovoriti na ova pitanja,neka me neko ispravi,bit će mi drago.

1.Spolni odnošaj je ulazak muškog spolnog organa u ženski, a izjednačene radnje su pretpostavljam oralni seks i analni.

2. Iako smo pitali profesore,nitko nije naveo primjer neotklonjive zablude u ovom kd. A općenito otklonjive zablude nisu dovoljne za oslobođenje baš iz razloga njihovog naziva. Jer su otklonjive.

3. i 4. Jako dobra pitanja , nažalost mislim da bi tu trebao odgovoriti kazneni odvjetnik

5. Uporaba prevare - ne misli se na preljub već da si nekoga prevarom naveo na pristanak. Što se tiče stanja, ukoliko je osoba bila pod utjecajem alkohola, njen pristanak se ne uvažava. Ukoliko je počinitelj kaznenog djela pod utjecajem alkohola trebalo bi se utvrditi je li se doveo u to stanje s namjerom da nad nekim počini kd (samoskrivljena neubrojivost) ili ne. Ukoliko su obje osobe pod utjecajem alkohola, to je zaista mutno i kad bolje razmislim ne znam zašto nikad nismo postavili to pitanje na predavanju.

6. Bludne radnje su supsidijarno kazneno djelo. Znači, za njih se optužuje tek kad se utvrdilo da ne postoje obilježja kaznenog djela silovanja. Bludnim radnjama se smatra, na primjer, prolaženje rukom po nogama i ostali neprimjereni dodiri.( Vjerojatno ih ima više ali u tom stilu) 

7. Kazneno djelo se analizira redom. Utvrduje se radnja ( čista radnja počinitelja npr. kod ubojstva- ubod nožem u tijelo), biće (okolnosti i činjenice vezane za djelo), protupravnost ( je li djelo stvarno protupravno ili dolazi do isključenja protupravnosti npr. nužna obrana...) te poslije toga krivnja(subjektivni odnos počinitelja prema djelu-namjera,nehaj,ubrojivost,svijest o protupravnosti) i na kraju kažnjivost. Radnju isključuju nesvjesni pokreti,refleksi itd tako da već tu imamo klimavu situaciju vezano za to buljenje ukoliko je nesvjesno. Ukoliko se utvrdi da postoji radnja, uvjeren sam da bi analiziranjem daljnjih elemenata kd došli do zaključka da osoba nije kriva. To je moje neko viđenje kroz stvari koje sam učio ( neka me netko ispravi od profesionalaca ako griješim). Također, s praktične strane,mislim da ne bi došli ni do sudnice. 

8. Ovo je isto zanimljiva situacija međutim nemam pametan odgovor.

Ako ste student prava bili mogli vidjeti ovo iznad?
Najbliže što sam našao je shvaćanje iskorištavanja pijanosti koje proizlazi iz VSRH, I Kž-89/15.

Važan citat iz te presude, gdje se implicira da ne bi bilo KZ da je bilo pristanka:

 

Citiraj

 

Te činjenice su sukladne iskazu oštećene kada je opisala zbog čega je zaključila da je optuženik nasilno izvršio spolni odnos sa njom u stanju njene alkoholiziranosti, zbog koje istome nije mogla pružiti adekvatni otpor. Stoga je osnovano zaključiti da ponašanje oštećenice nakon događaja onako kako ga opisuju svjedoci nije način ponašanja koji bi ukazivao da je oštećena imala dobrovoljni spolni odnos sa optuženikom.

 

 

[thegreen_zebra]

Na 09. 05. 2021. at 18:37, BMT je napisao:

Poštovani!

Potaknut događajima vezanim oko slučajeva navodnog spolnog uznemiravanja i silovanja koji su bili aktualni zadnjih mjeseci (prvo vezano za studente na fakultetu, a potonje vezano za neke glumice u Srbiji), pročitao sam malo naš Kazneni zakon u XVI. glavi i neke mi stvari kao laiku nisu jasne, pa ako biste bili tako dobri da to malo pojasnite.

1. U članku 153. (silovanje) st. 1., što je "izjednačena spolna radnja"?
2. U članku 153. st. 3., što je "otklonjiva zabluda glede postojanja pristanka" i zašto ona nije dovoljna da presuda bude oslobađajuća?
3. U članku 153. st. 5., kako na nedvosmislen način utvrditi da je osoba dala pristanak i da je bila sposobna izraziti svoju volju (ako npr. nema okolnosti koje se dalje navode u stavku)? Ovo mi se čini bitno s obzirom na tendenciju da potencijalna žrtva ima mogućnost prijave ovog kaznenog djela i s ogromnim vremenskim odmakom, kao i da uporaba sile nije više nužna za silovanje nego je samo otegotna okolnost.
4. S obzirom da je moderno poticati žrtve da ova kaznena djela prijavljuju i nekoliko godina kasnije, a da primjena sile nije nužna, kako se uopće dokazuje silovanje i kako se od optužbe brani ako ne postoje materijalni dokazi? Ili, čemu se barem nadam, osim prijave mora postojati i popratni dokazni materijal.
5. U članku 153. st. 5. kaže se da pristanka nema ako je djelo izvršeno "uz uporabu prevare" i "iskorištavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila u stanju izraziti odbijanje". E sad, tu mi je jasno što je zakonodavac htio reći, ali da li se pod "uporabom prevare" računa i ako osoba A ima ljubavnika ili ljubavnicu, a to ne kaže osobi B te ju time dovodi u zabludu, odnosno vara? Za ovo potonje me zanima što ako obje, odnosno sve, ako se radi o odnosu više ljudi, osobe nisu u stanju dati pristanak (recimo da su obje/svi pod utjecajem opojnih sredstava ili alkohola). Znači li to da su se međusobno silovali, odnosno da su svi istovremeno i žrtve i počinitelji?
6. U članku 155., što je to bludna radnja?
7. S obzirom da je najavljena promjena članka 156. na način da se stavak 3. briše, smatrate li da se tim činom dovodi  pitanje pravično suđenje. Naime, spolno uznemiravanje, definirano stavkom 2, uključuje, npr. i "buljenje". Dakle, može se dogoditi da se osoba A zamisli i nesvjesno gleda u neku točku u daljini, a da osoba B misli da osoba A gleda u nju i zbog toga joj je neugodno. Osoba B se onda nakon 2 godine sjeti to prijaviti, a da osoba A nema nikakvih spoznaja da se to dogodilo. Osobno mislim da bi se osoba A teško mogla sjetiti toga i u 3 mjeseca (kako sad propisuju zakoni), ali nakon dvije godine bi to bilo gotovo nemoguće.
8. Ne dovodi li se izrijekom u članku 156. u nepovoljan položaj osobu koja je nekoj osobi u nadređenom položaju, da ona može biti počinitelj ovog kaznenog djela, ali ne i žrtva. Primjerice, student/ica može prijaviti nastavnika/cu, ali zbog, primjerice, neprimjerenog odijevanja koje po svemu drugome može predstavljati spolno uznemiravanje osim po uvjetu nadređenosti, nastavnik/ca ne može prijaviti studenta/icu?

Unaprijed zahvaljujem na odgovorima.

Što se tiče članka 156., to kazneno djelo mogu počiniti samo nadređeni (ili prema posebno ranjivim osobama, trudnicama ili invalidima), tako da buljenje na ulici odmah otpada.

Također takva povreda dostojanstva treba biti "koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje".

Čisto sumnjam da bi buljenje bilo zločin, čak i u slučaju nadređenih jer bi sud tu skoro sigurno imao strožu definiciju ponižavanja ili vrijeđanja.

(Osobno mislim da je nemoguće ovakvo dijelo pogoniti po službenoj dužnost, niti mislim da će itko to u praksi pokušati.)