Čudna presuda Vrhovnog suda, ili?

[Hagen]

Radi se o radnom sporu u kojem je supruga nakon povratka s porodiljskog dobila otkaz tj. metodom mobbinga je prisiljavanja na potpisivanje otkaza s njezine strane (što je odbila učiniti). Budući da su osim osobnih uvreda bile u igri i prijetnje, a vlasnik (stranac) ima kriminalni dosje, supruga se nije više usudila doći na posao, a nakon 3 dana je dobila izvanredni otkaz.

Na općinskom sudu je utvđeno (i od vlasnika, stranca, priznano) da su on (kao vlasnik) i direktorica prijetili i zlostavljali suprugu, te da je na njezino radno mjesto tijekom porodiljskog za stalno zaposlena druga osoba, itd... Županijski sud potvrđuje presudu Općinskog suda u korist moje supruge, a tužena se stranka žali Vrhovnom sudu. U međuvremenu se na Općinskom sudu pokreće postupak radi utvrđivanja iznosa naknade koju je tuženi dužan platiti, a onda stiže "presuda" Vrhovnog suda koji u potpunosti odbacije tužbu tužiteljice uz jedino obrazloženje da se nije pojavila na poslu 3 dana i da je izvanredni otkaz bio opravdan!! (???). A što je s odredbom da se osobi koja se vrati s porodiljskog 15 dana nakon prestanka zakonom zajamčenih prava (čl. 77. ZOR) poslodavac ne može otkazati radni odnos za vrijeme u kojem se koristi nekim od zakonom zajamčenih prava. Izvanredni otkaz uslijedio je naime 3 dana nakon što se supruga nije javila na posao zbog prijetnji. Inače se javila na posao prvi dan nakon isteka porodiljskog dopusta.

Naravno da je od poslodavca zatražila zaštitu svojih prava kao što zakon propisuje...

Ostaje li kao jedina nada još samo Strassbourg?

Mislim da je ovo jedan od rijetkih sporova u kojem radnik gubi radni spor.

[anonimno]

Hagen,

ne znam hoću li te utješiti, ali i ja sam jedan od onih koji gubi radni spor s poslodavcem a sigurno sam u pravu. Naime, ja sam s poslodavcem sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme. Radio sam bez prestanka i isključivo isti posao preko 5 godina. U međuvremenu mi je ugovor o radu istekao a ja sam kod poslodavca nastavio raditi još 2 mjeseca i za to vrijeme bio uredno prijavljen na Zavodu za mirovinsko i Zavodu za zdravstveno osiguranje, a uredno sam dobio i plaču za vrijeme koje sam proveo radeći nakon isteka ugovora o radu. Poslodavca sam upoznao sa odredbom članka zakona o radu koja regulira ovakav slučaj i kaže: Ukoliko radnik nastavi kod poslodavca raditi nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme, smatra se da je radnik s poslodavcem sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nakon toga me poslodavac odjavio kod HZMO-a retroaktivno 30 dana unatrag (Zakon o mirovinskom osiguranju kaže da se prijava i odjava radnika mora obaviti u roku 15 dana), odjavio me sa Zavoda za zdravstveno osiguranje, radnu knjižicu i dokumente mi je vratio mjesec dana kasnije. Tužio sam ga i suci sude u korist poslodavca. Molim stručne ljude da prokomentiraju i ovaj slučaj. Kako je to moguće, i za koga se pišu Zakoni? Kako reagirati u ovom slučaju? Djelatnici HZMO-a su mi rekli da je kod njih sve po Zakonu iako poslodavac krši Zakon o miroviskom osiguranju. Što dalje? Hvala na pomoći.

[anonimno]

Uzmi presudu i probaj ovdje citirati obrazloženje, po mogućnosti dio koji se odnosi na ugovore na određeno vrijeme (što je tim ugovorima ugovoreno, koji poslovi isti ili različiti), odnosno bit zbog kojeg si izgubio spor.

[anonimno]

Spor sam izgubio iz razloga što mi sutkinja sudi po Zakonuo radu iz 1995. godine, točnije Zakon o radu (Narodne novine 54/95 i 64/95) iako sam ja posao izgubio u 2005. godini. Dakle sutkinja zanemaruje sve izmjene i dopune Zakona o radu iz 2001., 2002., 2003. i kao konačno Pročišćeni tekst Zakona o radu (Narodne novine 137/04)

Dođe mi da zapjevam "SUDE MI"