Pasivna eutanazija

[Magdalenica]

Poštovani!

Imam 85 godina i živim sama.

Zanima me kako funkcionira institut pasivne autanazije.

Znam da je to područje koje kod nas nije jasno i jednoznačno regulirano, ali sam, pretražujući po internetu, shvatila da prema Zakonu o zaštiti pacijenata, pacijent ima pravo unaprijed odbiti dijagnostički ili terapijski tretman.

Prema Pravilniku o akreditacijskim standardima za bolničke zdravstvene ustanova NN 92/2019., „unaprijed iskazani zahtjev pacijenta mora biti dokumentiran u medicinskoj dokumentaciji“

Razgovarala sam o tome sa svojim liječnikom, ali on odbija primiti moju izjavu, jer, kako kaže, nikad nije čuo da takvo nešto kod nas uopće postoji.

Namjeravam kod javnog bilježnika osobi od povjerenja ovjeriti izjavu da odbijam reanimaciju i liječenje koje bi mi produžavalo život, uključujući prehranu preko sonde i respirator u slučaju teške i neizliječive bolesti, ali ukoliko postoji zakonsko uporište  i za izjavu  liječniku opće medicine, htjela bih i to napraviti kako treba.

Hvala na odgovoru.

Magda

 

 

[Wallflower]

Poštovana,

Vjerojatno ste mislili na članak 16., stavak 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata. On omogućava odbijanje neke terapije, ali samo ako to odbijanje ne ugrožava život ili zdravlje, tako da eutanazija nije dozvoljena. Niti pasivna eutanazija nije dozvoljena. Međutim, Kodeks medicinske etike i deontologije, dozvoljava da kažete svoje ''želje'' u vezi Vašeg liječenja. 

https://www.hlk.hr/kodeks-medicinske-etike-i-deontologije.aspx

Prema članku 4., stavak 2. i 3. Kodeksa medicinske etike i deonotologije, citat:

,,2. Namjerno skraćivanje života (eutanazija) i samoubojstvo uz pomoć liječnika u suprotnosti je s medicinskom etikom. Želju dobro informiranog pacijenta, koji boluje od neizlječive bolesti, pismeno ili usmeno jasno izraženu pri punoj svijesti u pogledu umjetnog produljavanja njegova života, treba poštovati primjenjujući pozitivne zakonske propise.
3. Nastavljanje intenzivnog liječenja pacijenta u nepovratnom završnom stanju medicinski nije
utemeljeno i isključuje pravo umirućeg bolesnika na dostojanstvenu smrt.''

Kodeks je na prvi pogled u proturječju sam sa sobom kao što vidite. Stoga ako i date pismenu izjavu, liječnici mogu protumačit zakone i kodeks u smjeru da je terapija potrebna jer je ipak moguće spašavanje života primjenjujući pozitivne zakonske propise.

Moje osobno misljenje da sam sama u pitanju... ne bih davala takvu pisanu izjavu jer bih smatrala to kao jedan kurijozitet u mom zdravstvenom kartonu koji će biti pod meni nepotrebnim posebnim službenim nadzorom nego bih se prepustila ''dostignućima'' zdravstva bez ikakve sekiracije. Ako budem u takvoj zdravstvenoj situaciji, uvijek imam vremena usmeno izraziti svoje želje jer govoriti o svom zdravlju nije zabranjeno. No, ja mogu odlučivati samo za sebe.

Vi ćete u konačnici sami odlučit što je najbolje za Vas. 

uređeno: 7. siječnja od Wallflower

[Magdalenica]

Puno hvala na trudu i odgovoru.

Znam da je to kod nas  neuređeno područje.

Mene je uglavnom zanimalo može li LOM odbiti unijeti moju izjavu u moj zdravstveni karton.

Najmanja mi je briga što bi to bilo trajno upisano u karton (što u mojoj dobi znači - trajno? 🙂 )

Hvala i poz. M

 

[Mister-X]

prije 16 sati , Wallflower je napisao:

Ako budem u takvoj zdravstvenoj situaciji, uvijek imam vremena usmeno izraziti svoje želje jer govoriti o svom zdravlju nije zabranjeno

problem je što većina osoba koje želi "skratiti" muke prije smrti bi tu izjavu trebala dati prije jer obično kad dođe blizu kraj (ili bar kraj dostojansvenog i smislenog života ) osoba često "nije pri punoj svijesti" .

još veći problem je što to nije uopče riješeno kako treba ili još bolje rečeno nije uopče riješeno...

a još veći problem je što društvo (bar ono koje može na to uticati)  ,kao i zakonodavce to uopče nije briga ,niti tema bar za raspavu,ako ništa drugo...

ovdje bi trebalo polaziti od jednostavnog načela da svatko ima pravo na dostojanstven život (ili smrt) i da nema nikakve svrhe da se netko pati ,a oni koji želi da se pate slobodno mogu izabrati tu opciju

 

[Wallflower]

prije 9 sati , Magdalenica je napisao:

Puno hvala na trudu i odgovoru.

Znam da je to kod nas  neuređeno područje.

Mene je uglavnom zanimalo može li LOM odbiti unijeti moju izjavu u moj zdravstveni karton.

Najmanja mi je briga što bi to bilo trajno upisano u karton (što u mojoj dobi znači - trajno? 🙂)

Hvala i poz. M

 

 

Nema na čemu. Osobno me isto zanima to pitanje, ali mislim da će me za 40 godina dočekati neki ''stroj'' da odluči o meni...☺

Bar je s te strane u današnje vrijeme donekle humanije i prirodnije sve.

Medicinsko osoblje ima pravo na prigovor savjesti zbog vjerskog i drugog uvjerenja, tako da Vam je opcija provjeriti s Hrvatskom liječničkom komorom kako u tom slučaju dati takvu izjavu kada ju liječnik odbija primiti, obzirom da njihov kodeks dopušta davanje takve izjave.

Kada se čita njihov kodeks, proizlazi da osoba da bi dala takvu izjavu:

1.  Mora bolovati od neizlječive bolesti,

2. Biti pri punoj svijesti,

3. Biti dobro informirana o toj bolesti i mogućnostima liječenja,

i tek onda,

4. Može dati izjavu usmeno ili pismeno liječničkom osoblju.

Tako da trebate sa Hrvatskom liječničkom komorom provjeriti i to, da li oni daju mogućnost i da se ta izjava da prije bolesti i prije informiranja o toj bolesti i mogućnostima liječenja. Po samoj gramatičkoj metodi tumačenja njihovog kodeksa to ne bi bilo moguće, ali Vi svakako provjerite s njima.

https://www.hlk.hr/kontakti.aspx

uređeno: 9. siječnja od Wallflower

[Magdalenica]

prije 12 sati , Wallflower je napisao:

 

Nema na čemu. Osobno me isto zanima to pitanje, ali mislim da će me za 40 godina dočekati neki ''stroj'' da odluči o meni...☺

Bar je s te strane u današnje vrijeme donekle humanije i prirodnije sve.

Medicinsko osoblje ima pravo na prigovor savjesti zbog vjerskog i drugog uvjerenja, tako da Vam je opcija provjeriti s Hrvatskom liječničkom komorom kako u tom slučaju dati takvu izjavu kada ju liječnik odbija primiti, obzirom da njihov kodeks dopušta davanje takve izjave.

Kada se čita njihov kodeks, proizlazi da osoba da bi dala takvu izjavu:

1.  Mora bolovati od neizlječive bolesti,

2. Biti pri punoj svijesti,

3. Biti dobro informirana o toj bolesti i mogućnostima liječenja,

i tek onda,

4. Može dati izjavu usmeno ili pismeno liječničkom osoblju.

Tako da trebate sa Hrvatskom liječničkom komorom provjeriti i to, da li oni daju mogućnost i da se ta izjava da prije bolesti i prije informiranja o toj bolesti i mogućnostima liječenja. Po samoj gramatičkoj metodi tumačenja njihovog kodeksa to ne bi bilo moguće, ali Vi svakako provjerite s njima.

https://www.hlk.hr/kontakti.aspx

Dakle, sada osim što sam stara moram se nadati da ću se neizliječivo razboljeti da bih ispunila uvjet propisan kodeksom.

Drugi uvjet u potpunosti ispunjavam. Valjda.

S trećim ne stojim baš najbolje, jer mi je upravo jučer prijateljica priopćila da je za istu stvar od dva liječnika dobila dvije različite dijagnoze. Sad bi rado išla trećem, ali što ako od njega dobije sasvim drukčju - treću informaciju?

Sad bih vam rado iznijela još neka svoja razmišljanja i stavove, ali ovo nije takva vrsta foruma pa neću spamati.

Ali ako vas zanima što ljudi o tome misle evo jedan link (beskoristan, ali zanimljiv):

https://www.forum.hr/showthread.php?p=99767479

Lp Magda

[Wallflower]

Osobno sam prema puno toga skeptična, ali po ovom pitanju se ništa ne sekiram. Nemojte ni Vi.

U Hrvatskoj godišnje umre preko 50.000 ljudi. Da bi zdravstveni sustav održavao umiruće na životu beskonačno, trebalo bi svake godine sagraditi 100 bolnica, u svakoj po 500 kreveta samo za te potrebe i opremiti svaki krevet potrebnom opremom. I tako svake godine za novih 50.000 ljudi. Te angažirati nekoliko milijuna medicinskih sestara i više tisuća doktora samo za te potrebe.

Obzirom sam bila na odjelu intenzivne njege u bolnici u jednom gradu i tamo prebrojala oko 15-tak do 20-tak kreveta na 150.000 stanovnika, uopce se ne sekiram da će me bolnica poslati doma na kućnu njegu do prirodne smrti ako to budem htjela ili će iskljuciti aparate bas kad to bude potrebno i da ću otplovit veselo kao jedan brodić...

 

uređeno: 9. siječnja od Wallflower

[Sanj]

Imam slučaj svekrve koja je umrla nakon skoro dvije godine što je provela nepokretna u krevetu u staračkom domu, ne reagirajući na okolinu hranjena na sondu nakon teškog moždanog udara, kada se to desilo imala je 87 godina, sigurno nije htjela na taj način dočekati smrt, tako da razumijem gospođu i ja na taj način razmišljam i voljela bih da mogu odlučiti o svom kraju dok sam još u mogućnosti, a ne da to radi država u moje ime.