tko utvrđuje poslovnu sposobnost, sudac ili psihijatar ?

[anonimno]

U prisutnosti suca sklopljen je ugovor o doživotnom uzdržavanju. Uzdržavani ima 93 godine. Kod centra za socijalnu skrb 6 mjeseci prije pokrenuo je zahtjev za odlazak u dom za starije osobe zato što je vezan za krevet. Davatelj uzdržavanja u ugovoru se ne obavezuje da će raditi bilo što oko skrbi za njegovo zdravlj, prehranu ili higijenu. Prema sadržaju ugovora vidim da starac nije shvatio da treba 24 satnu njegu. Sudac koji je tome prisustvovao nije nikako reagirao. Da li je prema sadržaju ugovora sudac trebao tražiti procjenu sposobnosti odlućivanja za tu stariju osobu koja ne shvaća da onaj s kim sklapa ugovor neće i ne mora voziti ga u bolnicu, kuhati mu, prati ga i slićne stvari koje nepokretna osoba vezana za krevet nemože obavljati sama ?

[Bobic]

Čini se da je spor o sadržaju ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Nitko ne može biti prisiljen da ispunjava takav ugovor ako to ne želi. Ako postoji mana volje (greška u razmišljanju) prigodom sklapanja ugovora, treba ga jednostavno raskinuti. Naravno, na to se nastavlja postupak utvrđivanja naknade štete, ukoliko takav zahtjev bude postavljen.

 

Da neka osoba nema poslovnu sposobnost - sposobnost građanina da sklapa ugovore, to se utvrđuje u posebnom sudskom postupku pri čemu se angažiraju stručne osobe, kao što su psihijatri.

 

Bobic

 

P.S. inače, naslov pitanja, kako ste ga postavili, nudi i drugačiji odgovor. Npr. suci u Bjelovaru duševno a podredno intelektualno stanje stranaka u postupku utvrđuju po vlastitoj procjeni i tek prema riječima jedne od stranaka. Neshvatljivo, ali istinito.

[anonimno]

Hvala na odgovoru. Slučaj je identičan praksi iz Bjelovara. Da li takav ugovor mogu raskinuti zakonski nasljednici u slučaju smrti uzdržavanog, da li se mogu pozvati na manu volje (greške u razmišljanju) ? Davatelj uzdržavanja nije ispunio niti jednu stvar kojom se obavezao u ugovoru.

[Bobic]

Neobično pitanje.

Kada osiguravajuće društvo zaključi ugovor o osiguranju od nesretnog slučaja, tada očekuje da će osiguranik dugo i mirno živjeti. Dakle, da osigurani slučaj neće nastati a time i obveza na isplatu.

U ovom drugom pitanju navodite da je uzdržavana osoba umrla. Prema tome raskid ugovora u smislu njegovog ispunjavanja više nema smisla. Ostaje pitanje da li je za života uzdžavane osobe njegova imovina prešla u vlasništvo druge strane a da druga strana nije imala volju da ispunjava svoje obveze. I tome slično. Ali tada bi se moglo razmišljati o utvrđenju da je ugovor o uzdržavanju ništav.

Zato je najbolje da se sa detaljima slučaja obratite odvjetniku.

 

[anonimno]

Hvala. Odvjetniku su se obratili, ali on je skeptičan u pogledu pozitivnog riješenja zato što uvjek postoji mogučnost žalbe i to tako u nedogled postaje zavlačenje, tko će prvi odustati. Htjeli smo samo vidjeti da li postoji neki brži način da se to riješi nego što su dugogodišnje parnice.