dijete nakon rastave

[kruska]

Što mislite kome bi sud dodijelio osmogodišnjeg sina nakon rastave: obitelj sada živi u stanu s očevom majkom, otac je stalno zaposlen i ima pristojna primanja, majka je nezaposlena i uzima antidepresive (zvuči otrcano, ali stvarno je tako).

Žive u gradu odakle je otac i sva njegova rodbina, a majka je iz susjedne države i u tom gradu nema rodbine.

Mislite li da bi sud dodijelio dijete majci iako bi ona u tom slučaju morala ići u podstanare, a nezaposlena je ili bi morala otići kod svojih izvan Hrvatske?

Ili bi otac morao uzdržavati i nju i dijete, jer možda se ona može proglasiti radno nesposobnom, a sposobnom da odgaja dijete?

Brak formalno postoji još samo zbog djeteta, ali to dijete ima problema u školi i u učenju i ponašanju te su ga slali psihologu i psihijatru koji su utvrdili natprosječnu inteligenciju i hiperaktivnost. Što bi za dijete bilo najbolje? Ne pokušavajte odgovoriti: da se roditelji vole i žive u skladnoj zajednici. To neće ići.

[ritter]

Pa vjerojatno majci, tako to u svijetu ide...

...tata je tu da plaća sve, da radi i osigura djetetu mamu i stan.

[tomacsoon]

teško je reći kome bi djete bilo povjereno...u ovakvim redmetima sud vazda prihvaća nalaz i mišljenje nadležnog CSS-a ( koji kobojage uvjek ima u vidu interes djeteta ) pa eto...kud tete iz CSS-a tu i sudovi

[roberta73]

nije istina da tata plaća sve!

 

...ili sam ja specifičan slučaj i dobrica,

evo mog iskustva.

živjela sam u vanbračnoj zajednici i dobili smo dijete, ona mi je sve, no kako smo shvatili da nas dvoje jednostavno nismo jedno za drugo razišli smo se jer je on zaljubljen u svoju mamu i njegova mama ne podnaša nijedno žensko biće u svojoj blizini.

Tako sam ja uzela dijete i otišla jer zajednički jezik nismo mogli naći, sada sam ja sretno udata žena i moj suprug je prihvatio moju ribicu, no njen tata ne daje ni kune za nju niti sam ja pokrenula bilo kakav postupak za alimentaciju mislim njegova dobra volja pa dat će nešto!

Ni da bi...., molim ga da plaća vrtić svaka dva mjeseca po 200,00 kuna i tu je problem, ribanje i ribarsko prigovaranje, šutim i trpim, ne daje meni novac, dao bi njoj, nema osjećaj odgovornosti.

 

Šutim iz samo jednog jedinog razloga...naša kćer kad čuje da ide tati ili da će je odvesti u šetnju, naravno kada mu paše, poludi od sreće jer ga obožava i ko sam ja da mu branim, ona je sretna i ja sam sretna kada mi je dijete sretno, zašto je uvijek toliki problem oko novaca, vjerojatno sam drugačija od drugih žena, prepucavaju se i tuku za novac preko djeteta, ja joj to ne želim raditi i braniti njemu da viđa svoje dijete na uštrb njene sreće, možda jednog a dana kada će biti veća i kada će shvatiti neke stvari i bti joj mnogo toga potrebnoga, pokušat ću sporazumno se dogovoriti sa njime da joj pomogne i pruži neke stvari.

Najvažnija mi je sreća mog djeteta i sjaj u njenim očima kada čuje sa svoga tatu, i opet ponavljam...tko sam ja da to branim !!