Jump to content

Želim izaći iz vojnog sustava


bina

Preporučene objave

Od veljače 1992.g. neprekidno sam u OS RH ( DVO od 01.02.1993.g. ), dočasnik. Sada kad sam kući samo vikendom, a preko tjedna udaljena sam 200 km od kuće, plaća mi se 500 kn odvojenog života i putni troškovi za samo dva vikenda ( kao povratna karta da bi naknada bila još manja ) i tako već pune tri godine što me je u potpunosti bacilo na rub egzistencije, a samohrana sam majka, želim izaći iz sustava s najboljom mogućom kombinacijom da mi sve ove godine nisu bile uzalud. Imam status Hrvatskog branitelja, mirovinskog staža imam 26 godina, bogu hvala živa i zdrava, prspektivna za OS RH, VŠS, u činu časničkog namjesnika od 2006.g.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Stvarno mi nije jasan tvoj stav....kao casnicki namjesnik imas jako dobru placu, uz to ako imas i neku zapovjednu duznost i dodatak na otezane uvjete rada, onda pricamo o placi koju dosta njih mogu samo sanjati cca 1000 eura.Jesi razmisljala da potrazis neko radno mjeszo blize svojem mjestu boravka???Ili promjeniti mjesto stanovanja tako da budes blize radnommjestu.Uz sve to imas VSS a nisi casnik ( znam i zasto :-D ).I na krajusvega jos si i perspektivna.

bina je napisao:

A znam, vrlo kratko i jasno. Bila sam se ponadala da možda ima neka fora koju ne znam. Hvala na iskrenom odgovoru.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Plaća časničkog namjesnika je 5600 kn što i nije tako mala plaća, ali kući sam samo vikendom, djecu mi čuva otac jer sam samohrana majka i imovinu ne smijem napustiti jer se za nju tužim sa bivšim mužem i njegovim roditeljima. Duga i komplicirana priča. Časnik nisam jer sam to tri puta službeno odbila. Bilo bi me sram biti časnik i sjediti veći dio službe u kancelariji dok su moje kolege obični vojnici tukli terene, a i kad sam vidjela kako su neki postali časnici ( bila sam personalac 6 godina ) i na koji način kategorički sam odbila biti u istom košu s njima. I danas sam istog mišljenja i bez podsmjeha jer sam u odori od veljače 1992.g. i previše znam kako su neka napredovanja realizirana. Moja plaća je sada u rangu satnik/bojnik, a bez uvlačenja. Doduše sad više i ne mogu postati časnik jer sam prešla 36 godina starosti, a da sam onda pristala sad bi bila neperspektivna. A stav je vrlo jasan: Rijeka je bez vojske, tri godine sam neprekidno na terenu ( Gospić, Velika Gorica ), za Delnice imam prevelik čin, a i nije sve u novcu, zar ne? Pa ipak 500 kn mi naplaćuju smještaj u vojarni i plaćaju putne troškove za samo dva vikenda što iznosi 380 kn mjesečno, a još plaćam mjesečne rate kredita bivšeg muža u iznosu od 2600 kn. Volim ovaj posao, ali životne neprilike me tjeraju na promjene i zato Raul ne budite tako kritični jer ponekad treba znati cijelu istinu da bi ste se mogli čovjeku nasmijati ili ga razumjeti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

e moja bina;-

Pa barem si ti kao personalac bila bilže oltaru i mogla si predvijdjeti svoju ne blistavu budućnost.

Bila ti dočasnik ili časnik ako si iz rata nadaj se uskoro umirovljenju.

Ja da sam na tvom mjestu najprije bih otišao u reigonalni centar za branitelje i tamo sa stručnim osobama popričao i savjetovao se.

Imaš soluciju da iako nemaš HRVI , tj. ako otvoriš bolovanje na ptsp tada te MORH šalje na lječnički i onda na mirovinsko gdje te ocjenjuju za invalidsku braniteljsku mirovinu.

Druga solucija ti je čekanje da se stvari ulaskom u NATO same od sebe počmu rješavati u tvoju korist.

Naime radi se o tome da tvoja ratna prošlost ne prolazi u NATO-u i svi će se (više-manje) ratnici morati umiroviti.

Kako?

Vrlo jednostavno!

Ponuditi će se dobra mirovina uz dobru otpremninu.

Primjer Slovenaca:

kada su ušli u NATO njihovi su sedmodnevni ratnici patnici junaci umirovljeni sa mirovinama od 80% plaće + otpremnina 1700 eura po godini staža.

 

Ne kažem da će tako biti i kod nas, ali znam jedno - ostati nećeš u sustavu, potjerati te ne smiju , a da bi te se rješili nešto će ti morati i ponuditi.

ODLUČI SE!

U svakom slučaju i smjeru ćeš se načekati.

 

 

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Tektonac imaš potpuno pravo. Propustila sam priliku, ali tko je znao da ću se ovoliko zadržati. Ništa, kako kažeš, načekat ću se, a i bilo bi vrijeme da nas pošalju kući s nekom pristojnom mirovinom, ako prije toga ne izgubim strpljenje i dam otkaz. Iskreno ne mogu se niti zamisliti kao umirovljenik. Prvenstveno moram misliti na djecu, posao je teško naći, a i poprilično sam izašla iz kruga van vojnog sustava. I tako se uvijek vrtim u krug, skupim hrabrosti da izađem i onda opet se javi strah od neizvjesnosti. A i danas mi je loš dan pa sam sklona kukanju. Srušila sam se i sumnjaju na epilepsiju. E samo mi još i to treba pa mogu razmišljati o suicidu i postati još jedan statistički podatak. Hvala svima na savjetima i smatrajte da je tema završena.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija