Psihotična paranoja

[anonimno]

Imam složen problem. Majka mi je početkom godine provela mjesec dana na lokalnoj psihijatriji i oko mjesec dana na dnevnoj terapiji. Za to je zaslužan najviše centar za socijalni rad koji ju je uputio na psihijatrijski pregled zbog nasilja u obitelji (i psihičkog, a i fizičkog - nanesene su ozljede maloljetnom članu obitelji) - to je jedna od prvih stvari koja se čini kada je ustanovljeno kršenje Zakona o nasilju u obitelji. Dijagnoza psihijatra je psihotična paranoja. Međutim, odmah nakon prestanka dnevne terapije majka je prestala piti propisanu terapiju, nije obavila kontrolni pregled, a i opet pravi probleme - obratila se ministarstvu (ne znam kojem) s navodima kako su obitelj, socijalna radnica, doktor opće prakse i doktori na psihijatriji jednom rječju negativci koji su joj sve to namjestili. Ministarstvo je uputilo dopis Centru za socijalnu skrb, doktoru opće prakse i psihijatrijskom odjelu u kojem traže očitovanje istih. Usput, obilazi mjesne odvjetnike i nudi im polovicu kuće da dokaže kako je ona "ispravna" (kako bi svima ustvari napakostila), obilazi mog i očevog poslodavca i navodi da ju tučemo, da se drogiramo,... Na najnovije probleme socijalna radnica odgovara kako je njoj i dalje potrebno liječenje, isto tvrde i psihijatri, a i doktor opće prakse. Moja nedoumica glasi:

 

Pravnica sa psihijatrije kaže da bi majku (makar na prijevaru) trebali dovest do psihijatrije gdje će ju oni preuzeti, a ako to nije nikako moguće trebali bi obavijestiti policiju. Međutim, tu nastaju problemi, jer policija odgovornost prebacuje na hitnu pomoć, a ovi tvrde da to nije njihov posao. U međuvremenu, socijalna radnica je otišla na godišnji odmor, pa s te strane trenutno nema pomoći. Napominjem još jednom da je ona posjetila psihijatra, jer je to zahtijevao Centar za socijalnu skrb, psihijatar je smatrao neophodnim bolničko liječenje, a ona ga nije završila (nije se pojavila na kontrolnom pregledu). Sve mi nekako smrdi da je psihijatrija dužna na bilo koji način vratiti bolesnika. Što mi je činiti?

 

Hvala!

 

 

Oprostite na dužini.

[anonimno]

Vaša majka je odrasla punoljetna osoba sa svim svojim pravima..i koliko god ona bila bolesna i kakva god bolest bila u pitanju, nitko ju ne može prisilno odvesti na liječenje...to mora učiniti ona dobrovoljno, a što je očigledno neizvodivo..

CZSS je svoje napravio postupajući po policijskoj prijavi o obiteljskom nasilju, to im je dužnost, ne dobra volja..

Policija će intervenirati ukoliko opet bude kakvog prekršaja, i opet ide isti postupak, s tim što to onda može biti puno brže/hitno/ jer već postoji medicinska dokumentacija u vezi njezinog liječenja..

Ne bi bilo loše da se posavjetujete sa odvjetnikom što vam je činiti, pogotovo što bi mogla prodati/zadužiti/opteretiti imovinu kojom može raspolagati..

[anonimno]

Mozda biste mogli pokrenuti postupak za lisenje poslovne sposobnosti svoje majke. ako ona nije sposobna brinuti se za svoje zdravlje zbog svoje psihicke bolesti i odbija se lijeciti, kad (ako) joj sud oduzme/ogranici poslovnu sposobnost onda o njenom lijecenju odlucuje njen skrbnik. postupak za lisenje poslovne sposobnosti mozete pokrenuti kao njeno dijete. postupak se vodi pred sudom a reguliran je obiteljskim zakonom.

 

[anonimno]

Ali, njen postupak liječenja nije ni završio (stalo se kod kontrolnog pregleda). Što se tiče kuće, ja se i ne bojim jer je imovina pod hipotekom i ne može se prodati slijedećih 10 godina (osim ako to ne odluči banka), ali je problem što bi većini odvjetnika zaigralo srce na takvu ponudu. Što se tiče prekršaja, zar nije prekršaj (psihičko zlostavljanje po Zakonu o nasilju u obitelji) pričat mještanima kako ju obitelj želi likvidirati, kako su članovi obitelji lopovi, ubice, dileri i narkomani (napominjem da dokazi o ovome postoje), a to nije istina?

[anonimno]

Mozda biste mogli pokrenuti postupak za lisenje poslovne sposobnosti svoje majke. ako ona nije sposobna brinuti se za svoje zdravlje zbog svoje psihicke bolesti i odbija se lijeciti, kad (ako) joj sud oduzme/ogranici poslovnu sposobnost onda o njenom lijecenju odlucuje njen skrbnik. postupak za lisenje poslovne sposobnosti mozete pokrenuti kao njeno dijete. postupak se vodi pred sudom a reguliran je obiteljskim zakonom.

 

Razmotrit ću ovaj prijedlog. Hvala! Btw. nakon tih dva mjeseca na psihijatriji dobila je otkaz na poslu i to jer realno nije poslovno sposobna. Svaka čast - mislim da u tome i leži rješenje problema.

[Mrnjaukalica]

Razlikujte radnu i poslovnu sposobnost. 100% radno nesposobni invalid ima pravo i dalje odlucivati o sebi, sto znaci da mu nije oduzeta poslovna sposobnost. Kad se ona oduzme, onda se osobi namece skrbnik. Ako poslovnu sposobnost oduzmete majci trebate biti spremni postati i njezin skrbnik, ali ce kontrolu nad svime time osim suda imati i CZSS. Inace, CZSS jedva doceka da se kome oduzme poslovna sposobnost, pogotovo ako ima imovine, jer tada drzava moze kontrolirati koristenje te imovine. Tu treba biti jako oprezan, pogotovo zato sto uz primjerenu terapiju, Vasa majka moze sasvim normalno funkcionirati i mogla bi se cak i vratiti na posao, ako joj se poboljsa do te mjere. Isto tako, izbjegavajte prisilnu hospitalizaciju ili lijecenje na "prijevaru". To za sobom povlaci i kaznenu odgovornost.

 

Zato sto je bolesna, Vasa majka se nije promijenila, u sustini je ostala ista osoba koja pati mozda cak i vise od Vas. Zamislite da zivite stalno u strahu da se tko protiv Vas urotio i da morate nekud bjezati, pisati prigovore, svadjati se i sl. I odlazak u bolnicu, pogotovo ako je prisilan, moze ostaviti duboke posljedice. Nemojte svojoj majci svojevoljno ogranicavati slobodu samo zato sto boluje od takve bolesti. Budite joj prije svega prijatelj, kao sto je i ona sigurno bila Vama.

 

A pravna perspektiva uvijek za sobom povlaci odredjene posljedice. Kao sto Vam je vec receno, postoje mehanizmi ukoliko se ponovi prekrsaj ili ukoliko Vasa majka ucini kakvo kazneno djelo u stanju smanjene ubrojivosti. Ali, o tom, potom.

[anonimno]

Da, čitao sam kasnije obiteljski zakon i shvatio što znači poslovna sposobnost. Nego, objasnite mi što je prisilna hospitalizacija ili "liječenje na prijevaru" - svi doktori (od liječnika opće prakse do psihijatara) se kunu u paranoju i to jako ozbiljan slučaj.

 

Prebacit ću se malo na BPD (granični poremećaj ličnosti) - svi elementi ovoga su prisutni otkada ja znam za sebe - trenutno stanje je zapravo kulminacija i smatram da je dijagnoza nepotpuna, pa ću zatražiti i psihijatrijsko vještačenje o ovoj mogućnosti. Inače, postoje osnovane sumnje kako je majka ustvari žrtva zlostavljanja svog oca. Apsurdno je što joj je on jedini autoritet, a njega nije briga o ničemu. Moj otac ne bi mrava zgazio, pa ga zato i ne poštuje nimalo (znate što sam mislio s time).

 

Vrlo dobro razumijem da je njoj najteže, ali ja se više sa ovim ne mogu nositi – 26 godina ovo proživljavam i više ne želim. Htio bih konačno ostvariti svoje pravo na život, obitelj, društvo… Zašto bih ja trebao osjećati moralnu obvezu njoj pomoći, ako me ona zlostavlja i pokušava nanijeti zlo od osnovne, preko srednje škole do dan-danas? Kako da joj pomognem kad ona ne prihvaća pomoć 26 godina? Btw. u međuvremenu sam se i oženio, pa se to nasilje okreće i prema mojoj supruzi koja se nimalo nije upetljala u ništa (osim što meni pruža potporu). Zar i dalje mislite da bi vi postupili drugačije?

 

Zanima me taj dio oko skrbništva – koje su moguće komplikacije u slučaju da je se liši poslovne sposobnosti? Mislim na ovaj dio u kojem tvrdite da država u tom slučaju upravlja imovinom. Zar ne upravlja skrbnik (uz nadzor CZSS kod važnijih pitanja)?

 

Pozdrav (i hvala na pomoći)!

 

[anonimno]

Prebacit ću se malo na BPD (granični poremećaj ličnosti) - svi elementi ovoga su prisutni otkada ja znam za sebe

 

ostavite se tog bpd-a i popularne psihologije (i to vjerojatno americke, tamo ionako svatko ima svog psihijatra). otkad su na forum postana ona dva nesretna linka, 1/2 foruma u uzoj obitelji ima bar jednog bdp-ovca, valjda vam je jasno da takvo nesto nije moguce?

dijagnosticiranje i dijagnosticke kriterije prepustite strucnjacima jer su i objektivni i skolovani da prepoznaju kada normalne ljudske "musice" prerastaju u patologiju. a ono malo sto ja o tome znam iz opce kulture je da je paranoidna psihoza (ne psihoticna paranoja) ozbiljna bolest, da je upravo za nju karakteristicno izbjegavanje terapije i da su remisije u slucaju prestanka uzimanja lijekova gotovo neizbjezne. svakako poduzmite nesto, razumijem i stav mrnjaukalice, ali ne slazem se s njim jer ne vidim kako biste bez prisilne hospitalizacije poboljsali stanje. bolesnik je po vasem pisanju ionako izgubio i kriticnost i kontakt sa stvarnim svijetom, tu vise nema ljudskog razgovora i racionalnog objasnjavanja...

a i hitno postupite u skladu sa moderatorovim savjetom, ako je stanje doista tako lose, a bolesnik raspolaze nekom imovinom - spasavajte sto se spasiti da.

i naravno, nemojte se ljutiti na bolesnu osobu sto god da vam je ucinila - morate znati da to nije ucinila ona vec njena bolest.

[Mrnjaukalica]

Ono sto sam mislio pod "prisilnim lijecenjem" jest ono na sto Vas nagovara bolnicka pravnica. Da Vi majku dovedete do bolnice, a da ju oni zadrze bez njenog pristanka, bilo bi prisilno lijecenje bez legitimiteta.

 

Prisilno lijecenje s legitimitetom moguce je prema cl. 22. Zakona o zastiti osoba s dusevnim smetnjama (ZZODS; NN, br. 111/97). To ce se uciniti samo onda kada osoba s tezim dusevnim smetnjama uslijed svoje smetnje ozbiljno i izravno ugrozava vlastiti zivot ili zdravlje ili sigurnost, odnosno zivot ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba, a sve po postupku posebno propisanim tim Zakonom.

 

Prema cl. 23. st. 1. ZZODS, osoba iz cl. 22. istog Zakona primit ce se u psihijatrijsku ustanovu na temelju uputnice doktora medicine koji nije zaposlen u doticnoj psihijatrijskoj ustanovi i koji je tu osobu osobno pregledao i napisao propisanu ispravu o tom pregledu. U cl. 24. ZZODS definirano je da u iznimnim slucajevima kada postoji osnovana sumnja ugrozavanja dobara iz cl. 22. ZZODS osobu mogu dovesti nadlezne sluzbene osobe MUP-a u psihijatrijsku ustanovu. U cl. 27. ZZODS definira se obaveza obavjescivanja nadleznog suda.

 

Kada biste Vi svoju majku doveli u bolnicu, na prijevaru, i kada bi ju lijecnik hospitalizirao, to bi predstavljalo povredu cl. 23. st. 1. ZZODS, a onda i povredu cl. 27. st. 1. ZZODS ako psihijatar to ne bi prijavio nadleznom sudu. A ako bi protupravno hospitalizirao pacijenta, pa to prijavio sudu, odmah bi se izgubio razlog tog postupka i psihijatar bi odgovarao.

 

Osobu se prisilno moze hospitalizirati i ako je pocinila kazneno djelo zbog neubrojivosti izazvane dusevnom smetnjom.

 

Meni blizak clan obitelji boluje od paranoidne shizofrenije vec 15 godina. Uzima saku lijkova tri puta dnevno, svaki dan. To ce vjerojatno morati do kraja zivota, ako medicina ne bude napredovala i nasla neko bolje rjesenje. I dobro mi je poznato to sto prolazite citav zivot. Istovremeno, ne mogu u toj tezini naci opravdanje za djelovanje izvan zakona, a u cilju ogranicenja necije slobode. A kod paranoidne psihoze to je jako opasno. Jer, ogranicite li slobodu svojem bliznjem i on toga postane svjestan, nece vam nikad oprostiti bez obzira na lijekove i, uvijek ce to imati na umu kad se slijedeci put stanje pogorsa.

 

Zato kod toga treba biti izuzetno oprezan i postupati zakonito, prije svega.

[anonimno]

Što se tiče "djelovanja izvan zakona" ja sam uvijek protiv toga - zato i jesam na ovome forumu. Zakoni su, inače, u ovakvim slučajevima manjkavi, a na štetu svima, osim pogrebnim poduzećima - i ja sam imao jednog člana uže obitelji koji je patio baš od PARANOIDNE SHIZOFRENIJE. Zakon joj je dopustio da bude potpuno slobodna i da tako slobodna, nakon 8 godina bolesti (u kojoj su se mnogi namučili, ponekad morali i "ograničavati slobodu"), samoinicijativno ode sama na ljetovanje i proguta šaku tableta. Tada joj otkaže joj jetra. Nakon tri dana kome nije se probudila. Smatram da bi svaka razumna osoba "djelovala izvan zakona" i uskratila joj slobodu instinktivno (kad bi znali kakav će bit ishod).

 

No, mi nismo (još) u tom stadiju da bismo morali kršiti zakon. Djelujemo jako oprezno. Ne želimo ograničiti nikada majčinu slobodu - želimo samo svoj mir i njeno liječenje. Svjesni smo da se nikad neće izliječit i da će se bolest uvijek vraćati, ali moramo poraditi na tome da ju ona sama sebi prizna i počne piti lijekove, te dopusti obitelji da joj pomogne. A gore navedena bolnička pravnica je ili nestručna ili vrlo dobro zna na šta se može pozvati (u što se iskreno nadam)..

 

Svaka vam čast na pomoći - rasvijetlili ste mi puno toga. Jedino, uporno preskačete Zakon o nasilju u obitelji (ne da mi ga se sad tražit i citirati vam) gdje lijepo stoji da CZSS prekršitelja/icu šalje na psihijatrijski pregled (napominjem da je evidentirano i psihičko i fizičko nasilje), a tek nakon toga slijedi niz drugih sankcija (globe, razne sudske zabrane,...) ukoliko se nasilje nastavi. Psihijatrica je procjenila da je neophodna hospitalizacija i evo nas opet tu - majka je bolesna, ne želi se liječiti, mi joj ne smijemo ništa (pomoći), jedino u CZSS možemo igrati (na žalost) na kartu da nas se zlostavlja, pa da ona izmisli nekakvu foru. Ustvari, možemo još nešto - ostaviti dokle ide, a tu tragediju vam ne mogu opisati.

 

Osvrnut ću se na članak 22. ZZODS koji ste citirali - njezina smetnja "ozbiljno i izravno ugrozava zivot ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba" - postoji pisani dokaz. Ona ga je napisala Ministarstvu. Mene i nije briga šta će Ministarstvo reći o meni. Mogu preboliti i reakciju okoline, ali umalo smo dobili otkaz i otac i ja (zbog njenog lupetanja), stalno nam prijeti izbacivanjem na ulicu (opterećivanjem i rasprodajom nekretnina), povremeno se ne spava, jer zna verbalno zaprijetiti (ukoliko joj se usprotivite ili pokušate preuzeti inicijativu kako bi joj pomogli postaje izuzetno impulzivna, a ponekad i agresivna) - nije li ovo izvanredna situacija. Još kad se sjetim da su mi proteklih dana dva liječnika opće prakse (bivši i sadašnji), bolnička pravnica, psihijatrica objašnjavali kako je majka bolesna, a ja ju takvu gledam godinama. I svi mi, a ne vidimo....

 

Molim još jedanput (ako netko zna) da mi pojasnite koliko bi pametno bilo tražiti od CZSS lišavanje poslovne sposobnosti i dodjeljivanje skrbnika? Da li je u tom slučaju potreban njen pristanak na liječenje ili o tome odlučuje skrbnik?

 

Nekako mi smrdi da ćemo se inače non-stop vrtiti u krug (mjesec dana liječenja, pa sve ispočetka, ...) - to će nas skupo koštati (ne mislim na materijalno), a nismo ni krivi ni dužni...

 

Hvala puno i veliki vam pozdrav!!!

[Mrnjaukalica]

Kazete da bi svatko instinktivno oboljeloj osobi ogranicio slobodu kada bi znao kakav ce biti ishod njezinog postupka. Osnovno je pitanje mozete li doista znati ili samo pretpostaviti stupanj rizika u odnosu na neke druge okolnosti? Ljudska sloboda je dobro koje se stiti Ustavom i ogranicava se samo u izvanrednim situacijama, o cemu se odlucuje u svakom pojedinom slucaju. Bilo bi vrlo diskriminatorno, protuustavno i protivno medjunarodnom zakonodavstvu kada bi se propisala regulativa koja bi svim osobama s dusevnim smetnjama izrijekom ogranicavala pravo na slobodu. A kolika bi tek bila mogucnost zloupotrebe. Psihijatrija je grana medicine koja zadire u pravo covjeka na slobodu kroz nekoliko razina: 1. pravo na slobodu kretanja, 2. pravo na slobodu izrazavanja, 3. pravo na slobodu odlucivanja o vlastitom zdravlju i vlastitim dobrima, a kroz ogranicenje tih prava posredno se mogu ograniciti i ona koja su nepovrediva. Nepovredivo je pravo na zivot, a oduzmete li pacijentu pravo na odlucivanje, njegov skrbnik moci ce donijeti odluku da ga izlozi cak i elektrosok-terapiji. Ako ste svjesni rizika koji to nosi, znat cete da zapravo mozda odlucujete o zivotu ili smrti osobe o kojoj donosite odluku. U proslom su stoljecu, usudim se reci, moja prabaka, pratetka i praujak ubijeni elektrosokovima. Primjena takve terapije da ih se izlijeci bila je po cijenu nihova zivota, a njihovo ponasanje nije zadovoljavalo nacela iz danas utvrdjenog cl. 22. ZZODS, vec se oni nisu uklapali u postojeci drustveni konformizam. I zato su umrli! To otvara i brojna eticka, ne samo pravna pitanja. Preporucam Vam da nabavite sjajnu knjigu prof. dr. Zvonimira Separovica s naslovom "Granice rizika" iz 1985. godine, gdje je odlicno problematizirao ovu tematiku.

 

Ne izbjegavam namjerno Zakon o zastiti od nasilja u obitelji, jer sam mislio da Vam je o tome dostatan odgovor dala Xara. CZSS je uputio Vasu majku na psihosocijalni tretman po odluci nadleznog Prekrsajnog suda da se provede zastitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, prema cl. 9. st. 1. toga Zakona. Medjutim, stavak 2. istog clanka izrijekom propisuje da zastitna mjera traje do prestanka razloga zbog kojeg je izrecena, ali se ne moze odrediti u trajanju duljem od sest mjeseci. Stoga, ukoliko Vasa majka ponovo pocini nasilje u obitelji, trebate ponovo pokrenuti postupak pred nadleznim sudom.

 

Da Vasa majka ostvaruje obiljezja potrebna za prisilno lijecenje prema cl. 22. ZZODS nije dovoljno procitati pismo koje je dostavila Ministarstvu. To treba procijeniti neovisni strucnjak, kako propisuje Zakon.

 

Meni u osnovi nije jasno zasto psihijatrijska klinika uporno trazi nacine da izbjegne zakonsku proceduru? Ako Zakon jasno kaze da je za upucivanje na prisilno lijecenje potrebno upucivanje od drugog lijecnika koji ce pregledati osobu i o tome saciniti valjani dokument, zasto se to jednostavno ne ucini tako da lijecnik opce prakse to ucini ili isto ucini lijecnik iz hitne pomoci?

 

Ako trazite lisavanje poslovne sposobnosti, neka preporuku za to osim CZSS da i psihijatar koji lijeci vasu majku. Oduzimanje poslovne sposobnosti rjesava se u sudskom postupku i praksa je da osoba bude prisutna na raspravi. Takodjer, sud ima obicaj upitati osobu slaze li se s time da joj se poslovna sposobnost oduzme. Poslovna sposobnost moze se oduzeti djelomicno ili potpuno, na odredjeni rok ili trajno, sve ovisi o rjesenju koje donese sud. Kod djelomicnog lisenja poslovne sposobnosti, osobu se ogranicava u pravu da sama odlucuje o hospitalizaciji i da upravlja vecim obimom imovine. Dakle, u tim slucajevima odlucuje skrbnik, kojeg odredjuje sud na temelju preporuke CZSS-a. Iamjte na umu da ce, medjutim, CZSS nadzirati kako Vi skrbite za majku i da cete im morati dostavljati pisane izvjestaje o tome. Ovisno o praksi Centra, mozda cete morati dostavljati i specifikaciju troskova na sto ste potrosili odredjena primanja, pogotovo ako su ona u vidu socijalne pomoci. I na poslijetku, Vasa majka moze prihvatiti bolest, moze se redovno lijeciti, moze biti sasvim svjesna i odgovorna i da tada vise nema potrebe za skrbnikom. S druge strane, CZSS ne mora biti zadovoljan razinom skrbi koju joj Vi pruzate i moze predloziti sudu dodjelu drugog skrbnika. Nekog tko je bas iz Centra. Tu moze svasta nastati i zato s time treba biti jako oprezan.

 

Ono sto bi Vam bilo dobro jest razgraniciti razine stvarnog ugrozavanja. Ako postoji nasilje u obitelji, ako Vasa majka cini kaznena djela uslijed bolesti, primjenit ce se odgivarajuca ogranicenja njezinih prava i temeljnih sloboda. No, to je ugrozavanje sasvim druga razina od onoga sto Vi vecinom navodite. Ona ide okolo, svima svasta prica, svi se snebivaju, a dad kazete da Vam je na kraju sasvim svejedno sto ce o Vama misliti Ministarstvo. Kao da Vam je to prije bilo vazno! To sto ce netko misliti o Vama svasta nije ista razina ugrozavanja kao sto je fizicko zlostavljanje.

 

Clan obitelji kojeg sam spomenuo, prihvatio je svoju bolest prije 7 godina i od tada redovno uzima lijekove. Prije toga imao je fiks-ideje da ga proganja tajna sluzba, komunicirao je s kozmickom policijom, pricao je svasta susjedima, svi su nas gledali ispod oka, vrijedjao nas je, optuzivao da ga trujemo, da na njega bacamo vradzbine, bio je i fizicki nasilan. No, danas je, iako 100% invalid koji ovisi o skrbi drzave, poslovno sposoban gradjanin ove zemlje i kao i mi moze sudjelovati u drustvenom zivotu. I, naravno, zivotu dostojnom covjeka.

 

Represivne mjere doista trebaju biti zadnje sto se primjenjuje, kada doista vise nema nikakvih izgleda i kada postoji neposredno ugrozavanje najvisih dobara. Jer, mnogo se toga moze promijeniti. Vi se mozete posluziti i takvim mjerama, ali prije toga, razmislite barem dvaput.

 

I jednom dobro razmislite za svoju majku.

[anonimno]

Moram odgovoriti.

 

Bilo bi vrlo diskriminatorno, protuustavno i protivno medjunarodnom zakonodavstvu kada bi se propisala regulativa koja bi svim osobama s dusevnim smetnjama izrijekom ogranicavala pravo na slobodu.

 

Naravno. Ali smatram da ne bi bilo zgorega da su malo detaljnije obradili ovu tematiku, pa dali više šansi za prevenciju. Svi su sigurni u to da je njoj potrebno liječenje, a svima su ruke svezane. Dotle, se stanje pogoršava. Čeka se "corpus delicti". Ja se toga bojim - koliko će trajati, u kakvoj ćemo fazi biti i majka i mi... Koliko će trajati samo dok dopusti sama sebi da se liječi. Po meni je taj period u ovoj bolesti najgori (govorim iz iskustva). Mačji kašalj je psihički bolesnik koji je svjestan svojih smetnji.

 

Ono sto bi Vam bilo dobro jest razgraniciti razine stvarnog ugrozavanja. Ako postoji nasilje u obitelji, ako Vasa majka cini kaznena djela uslijed bolesti, primjenit ce se odgivarajuca ogranicenja njezinih prava i temeljnih sloboda. No, to je ugrozavanje sasvim druga razina od onoga sto Vi vecinom navodite. Ona ide okolo, svima svasta prica, svi se snebivaju, a dad kazete da Vam je na kraju sasvim svejedno sto ce o Vama misliti Ministarstvo. Kao da Vam je to prije bilo vazno! To sto ce netko misliti o Vama svasta nije ista razina ugrozavanja kao sto je fizicko zlostavljanje.

 

Nadam se da ovim niste mislili ovdje podvalit nekakvu zavjericu. Gledajte, spomenuo sam da me briga za ministarstvo. Ja ne kršim zakone ni na koji način i potpuno sam zdrav (ukoliko zanemarimo stres, povremene probavne smetnje i izraženu anksioznost koju sam zaradio u djetinjstvu po mišljenju psihologa) - oni se mene više ništa nemaju ticati. Ružno bi bilo da nešto namještam(o) i izmišljam(o) rođenoj majci (i supruzi). Žalim(o) se i tražim(o) pomoć kada je to neophodno. Molio bih da mi navedete granicu razine stvarnog ugrožavanja. Pretpostavljam da postoji tablica koja uz pomoć podataka o spoli, dobi, tjelesnim osobinama, mentalnom stanju daje tu granicu (nemojte mi zamjeriti na ovome - ipak ste mi puno pomogli, pa vas generalno cijenim). Shvatite, nastali problemi ostavit će i meni i okolini dugotrajne posljedice. Lakše bi mi bilo da mi razbije glavu. (nemojte da vam počnem nabrajat i izravnu i neizravnu štetu koja je nastala tim bezazlenim psihičkim zlostavljanjem)

 

Stoga, ukoliko Vasa majka ponovo pocini nasilje u obitelji, trebate ponovo pokrenuti postupak pred nadleznim sudom.

 

To će se i činiti ako treba (samo da se ne zaobiđu zakonske regulative), jer smo prošli puta imali barem dva mjeseca "primirja". I majka, i mi, i svi.

 

Clan obitelji kojeg sam spomenuo, prihvatio je svoju bolest prije 7 godina i od tada redovno uzima lijekove. Prije toga imao je fiks-ideje da ga proganja tajna sluzba, komunicirao je s kozmickom policijom, pricao je svasta susjedima, svi su nas gledali ispod oka, vrijedjao nas je, optuzivao da ga trujemo, da na njega bacamo vradzbine, bio je i fizicki nasilan.

 

Kažete "PRIJE TOGA". E, pa mene hvata panika što smo mi još na "prije toga" i već jaaaaaaaaako dugo tapkamo u mjestu.

 

No, danas je, iako 100% invalid koji ovisi o skrbi drzave, poslovno sposoban gradjanin ove zemlje i kao i mi moze sudjelovati u drustvenom zivotu. I, naravno, zivotu dostojnom covjeka.

 

Bio bih presretan da smo i mi na "DANAS". Ne bi smetalo ni najmanje da ju povremeno uhvati "žuta minuta", ali ovo su "žute godine".

 

Represivne mjere doista trebaju biti zadnje sto se primjenjuje, kada doista vise nema nikakvih izgleda i kada postoji neposredno ugrozavanje najvisih dobara. Jer, mnogo se toga moze promijeniti. Vi se mozete posluziti i takvim mjerama, ali prije toga, razmislite barem dvaput. I jednom dobro razmislite za svoju majku.

 

U svojoj glavi sam složio da sam dosta mladosti potrošio trudeći se da u obitelji bude mir, vidio da ne ide i ne namjeravam više podnositi žrtvu (u obliku da sve podnosim), jer su pomaci na bolje u trenutnim uvjetima nemogući, amoji gubici na svim drugim planovima preveliki. Vi ste mi ovdje pomogli sa obiljem korisnih informacija, koje ću razmatrati slijedećih dana skupa sa ostatkom obitelji, CZSS, liječnikom opće prakse i psihijatrima. Ni slučajno neću biti taj koji će donositi odluku ili činiti bilo kakav pritisak, ali ću nadgledati i sudjelovati u radu gore navedenih. Naravno da će represivne mjere biti primijenjene tek u slučaju krajnje nužde.

 

Hvala vam svima puno (posebno Mrnjaukalici) na poklonjenoj pažnji.

 

Izvjestiti ću vas ukoliko se dogodi nešto pozitivno.

 

 

VEEEEEEELIK POZDRAV!!!

[Mrnjaukalica]

Nisam mislio na nikakvu zavjeru s tim Ministarstvom. Spomenuo sam ga samo da uocite razliku izmedju stvarne ugrozenosti iz cl. 22. ZZODS i ugrozenosti koju prepoznajete kroz eventualne reakcije onih kojima bi Vasa majka mogla nesto pronijeti. Kao da je bitno sto ce misliti susjedi, neki sluzbenici u Ministarstvu i ostali, koji nasjednu na paranoicne deluzije Vase majke i, takodjer, to nije dovoljno da se dokaze da je Vasoj majci potrebno prisilno lijecenje.

 

U Zagrebu postoji udruga roditelja i clanova obitelji osoba s dusevnim smetnjama, koja djeluje kao suportivna grupa. Ukoliko ste iz Zagreba i ukoliko zelite, budite slobodni obratiti mi se na e-mail (kliknite na moje korisnicko ime), pa cu Vas rado spojiti sa odgovornim osobama u toj udruzi. Ako nista, dobro ce Vam doci da porazgovarate i s drugima koji imaju slicna iskustva - tek toliko da vidite da niste sami i da ima izlaza iz toga svega.

 

 

[anonimno]

Mačji kašalj je psihički bolesnik koji je svjestan svojih smetnji

 

eh... da je vasa majka svjesna svojih smetnji, da ima uvid u svoje stanje i da se moze kriticki postaviti prema paranoidnoj konstrukciji koju je izgradila, onda ni ne bi bila bolesna...

 

 

[anonimno]

eh... da je vasa majka svjesna svojih smetnji, da ima uvid u svoje stanje i da se moze kriticki postaviti prema paranoidnoj konstrukciji koju je izgradila, onda ni ne bi bila bolesna...

 

Ne slažem se. Niste u pravu. Pričam o svijesti da je potrebno liječenje. Duševne smetnje (kao i svaka druga bolest) ima svoje specifičnosti. Većina bolesti se ne otklanja kritičkim pristupom prema njoj, ali taj pristup sigurno pomaže. Posjetite donji link, pa će vam biti jasno zašto je to važno.

 

http://www.plivazdravlje.hr/?section=qa2&qa=20&id=11465&nocpp=1&offset=130#11465

[anonimno]

to nije dovoljno da se dokaze da je Vasoj majci potrebno prisilno lijecenje.

 

Postoji niz, naglašavam EVIDENTIRANIH dokaza o psihičkom zlostavljanju, kojemu je između ostalih izloženo i maloljetno dijete, a bez obzira na dosadašnje liječenje (koje je, dakle, bez rezultata). Posljedice maltretiranja i stvarna ugroženost su prisutne (a o njima ne bih ovdje). Na temelju svega toga CZSS, liječnik opće prakse i psihijatrija su sigurni i odlučni. Sumnjom u ispravnost njihovih namjera i odluka dovodite u pitanje legitimnost rada i struku niza osoba. Javio bih vam se privatno na mejl (s pravim informacijama), ali nigdje ga ne primjećujem.

 

 

Pozdrav!

[anonimno]

Ne slažem se. Niste u pravu. Pričam o svijesti da je potrebno liječenje. Duševne smetnje (kao i svaka druga bolest) ima svoje specifičnosti. Većina bolesti se ne otklanja kritičkim pristupom prema njoj, ali taj pristup sigurno pomaže.

 

nije posebno vazno, ali bojim se da se nismo razumjeli: kod paranoidnih psihoza srz bolesti cini nemogucnost kritickog pristupa sumanutoj ideji, ona se prihvaca kao ispravna i stoga izostaje svijest o bolesti.

za razliku od recimo kojekakvih neuroza gdje je bolesnik svjestan da s njim nesto nije u redu...

u vezi linka na plivazdravlje, mislim da on samo potvrdjuje ono sto sam rekao, s tim da "vrlo cesto" predstavlja eufemizam za "bez iznimke" jer je i kod ono malo iznimki vjerojatno rijec o disimuliranju.

btw, iz linka lijepo proizlazi potreba za lijecenjem jer kazu da su temelj lijecenja medikamenti (a ne lijepa rijec, razumijevanje ili bilo sto slicno). ako bolesnik odbija uzimati lijekove (a odbija) onda je jasno da nije kritican i da postoji opasnost po njegovo zdravlje. u tom smislu treba tumaciti i savjete u vezi prisilne hospitalizacije ili hospitalizacije na prevaru, sve je to za njeno dobro...

[anonimno]

Konačno. Tu smo negdje.

 

Hvala!

[Mrnjaukalica]

Dobro, ako se lijecnik opce prakse slaze s onims to ste rekli, zasto ne izda uputnicu i ne posalje vasu majku na lijecenje? Zasto ju Vi morate navoditi da dodje do bolnice pa da je tamo onda prisilno zatvore. Nije mi jasno da ako su svi slozni oko toga da joj je potrebno prisilno lijecenje, zasto to ne ucine?

 

I kad Vas zlostavlja, vice, pravi nered, napada, zovite policiju. I oni imaju zakonsku mogucnost odvesti je u bolnicu. Ako ni to ne upali, ponovo pokrenite prekrsajni postupak zbog nasilja u obitelji.

 

E-mail je:

 

kristijan_grdjan@yahoo.com

[anonimno]

Dobro, ako se lijecnik opce prakse slaze s onims to ste rekli, zasto ne izda uputnicu i ne posalje vasu majku na lijecenje?

 

To ću ga pitat sutra.

 

Zasto ju Vi morate navoditi da dodje do bolnice pa da je tamo onda prisilno zatvore.

 

Ništa se ne mora osim umrijeti. Ovo je meni smrdilo, zato smo i raspravljali o ovome.

 

Nije mi jasno da ako su svi slozni oko toga da joj je potrebno prisilno lijecenje, zasto to ne ucine?

 

Rekao sam da su svi složni kako joj je liječenje (nisam rekao da itko predlaže PRISILNO liječenje - za taj termin sam prvi put čuo od vas) neophodno. Prisilno liječenje razmatramo vi i ja (ovdje na forumu), a razmatrat će ga, vjerujem soc. radnica po povratku sa godišnjeg odmora.

 

Javit ću vam se na mejl. Mrzim internet - dijalog je zakon!!!

[anonimno]

I kad Vas zlostavlja, vice, pravi nered, napada, zovite policiju. I oni imaju zakonsku mogucnost odvesti je u bolnicu. Ako ni to ne upali, ponovo pokrenite prekrsajni postupak zbog nasilja u obitelji.

 

Ne da imaju mogućnost, već će to i napraviti, ali samo u slučaju da postoji i određeni prekršaj...ovdje će biti - nasilničko ponašanje prema nekome od članova obitelji..i dalje ide procedura, koju možete "podebljati" postojećom medicinskom dokumentacijom koju majka ima..

Čitala sam i ostale postove, pa da prokomentiram malo... Iz iskustva, u ovakvim slučajevima vam kažem, nitko neće i ne može prisilno majku "smjestiti" na liječenje..Jednaka stvar vam je i u slučajevima alkoholizma, narkomanije...dok takva osoba ne krši zakon, ona je punopravni građanin ove države..da bi se nešto poduzelo u odnosu na njih, mora im se ograničiti/uskratiti određena prava..

U ranijim postovima vam je i to rečeno...i ja sam vas uputila na odvjetnika, on bi vjerujem, jednako rekao...Ne vidim problem da se ide u postupak za lišenje posl. sposobnosti, neka netko iz CZSS bude i skrbnik, zašto ne...? I sami kažete da imate svoju obitelj, da vas sve to skupa opterećuje kako prije, tako i sada...i zašto bi se uostalom taj krug širio na još neke osobe, ako ne mora, a i vi biste se trebali iz njega izvući...I nikakva imovina i sl. kojom bi eventualno Centar raspolagao, nije vrijedna vremena koje može proći dok majka sama ne odluči podvrći se liječenju...Možda to grubo zvuči - lišiti nekoga njegovih prava - ali, u određenim slučajevima to može biti jedini način da se takvoj osobi pomogne dok još nije kasno...najvažnije u toj priči je to što bi netko drugi, a ne ona, odlučila o njezinu odlasku na liječenje...sve drugo zanemarite i stavite u drugi plan..Na kraju, njoj se njezina uskraćena prava mogu vratiti..

 

 

 

[anonimno]

(i psihičkog, a i fizičkog - nanesene su ozljede maloljetnom članu obitelji)

 

Možete li reći u kom su svojstvu vaša majka i ovaj mlt. član obitelji?

Majka-dijete?

Baka-unuče?

[anonimno]

u kom su svojstvu vaša majka i ovaj mlt. član obitelji

 

majka - dijete.

 

Hvala!

[anonimno]

Vidite, započeli ste i otvorili temu, a niste recimo sve rekli... I još bih ja pitala dalje - tko sve čini tu obitelj? Punoljetni, maloljetni, svi pod jednim krovom? A suprug-otac, gdje je on u toj priči i kako se snalazi?

Pitam zbog ovoga mlt. člana...

A to mora imati u vidu i CZSS, štititi njegova prava, spriječiti svaki oblik zlostave, pa i zapuštanja u svim vidovima...jer pretpostavljam da je to dijete prisutno "scenama", čuje, sluša, proživljava..Tko se o njemu inaće skrbi? Majka? Funkcionira li na tom polju?

Koliko je bilo prekršajnih prijava protiv majke do sada?

Pitam, jer ako je intenzitet i učestalost njenih verbalnih napada takav da se dovodi u pitanje normalno odrastanje ovog mlt. djeteta, da ono trpi, ima strah, nesretno je i nezadovoljno, da se to može primjetiti po njegovu ponašanju, uspjehu u školi/ako je pohađa, nervozno je, agresivno i sl., protiv majke se može voditi i kazneni postupak...i CZSS bi tu mogao intervenirati u cilju zaštite mlt. Zato pitam tko sve čini obitelj, i kako ona ili tko umjesto nje brine o djetetu...

[anonimno]

Sinoć sam vam napisao poprilično dugačak mejl i pri samome kraju nestane struje na sekundu. Nije mi se dalo ponovno pisat. Iscrpljen sam trenutno. Javim vam se za koji dan (upravo radim na hospitalizaciji legalnim putem i mogu vam reći da mi to oduzima puno energije).

 

Pozdrav!

[Mrnjaukalica]

Jucer je bilo jako nevrijeme i nije ni cudo sto je nestalo struje. Javite se kad budete mogli. I sretno s hospitalizacijom!

 

 

[anonimno]

Velika vam hvala na razumijevanju i podršci, proteklih par dana sam bio kao guska u magli (a to me stanje čini prilično konfuznim i nervoznim). Nisam naveo (kako se ne bi pogrešno shvatilo) da ja ne živim s majkom. S njom žive maloljetni (moj) brat, moj otac (njezin suprug) i djed (dakle, njezin otac). Pred bratom se sve odvija (svađe, prijetnje, psovke,…) od njegovih malih nogu. I ja sam prošao tu školu, pa preživio, a i on će izgleda. Xsara, i ja sam primijetio da tu ima elemenata za kazneni progon, ali majka je bolesna, pa bi to bilo iživljavanje bez koristi.

 

Dosad je brigu oko majke i pratećih problema vodio moj otac, ali vidim da nije on dovoljno jak da se nosi s tim (nesnalažljiv, slabije komunikativan, okupiran svojim bolestima, pravno neiskusan, izraženo emotivan, uopće ne može shvatit težinu problema) i potpuno je neefikasan. Djed je nezainteresiran i uglavnom smetnja. Ja sam uvijek uglavnom služio kao podrška u svim problemima. Krpao rupe. Na temelju informacija koje sam dobio ovdje, u razgovorima s CZSS, danas s liječnikom opće prakse i dežurnom psihijatricom odlučio sam stvar preuzeti u svoje ruke, jer je rizik sveden na minimum (uvijek igram na sigurno). Uz pomoć svih koje sam naveo (uspio sam to nekako nažicat) majka će sutra biti hospitalizirana, a pravni sustav zadovoljen - treba mi još samo "točka na i", a to je blagoslov osobne psihijatrice (ujutro). Pitate se kako će pravni sustav biti zadovoljen? I ja se isto pitam, ali liječnik opće prakse i psihijatrica su mi rekli da ne brinem – to je njihov problem.

 

O lišavanju poslovne sposobnosti ću razgovarati sa soc. radnicom kad se vrati s G.O. (danas sam saznao da je produžila još tjedan dana).

 

Imam dva linka za one koji još nisu shvatili kakva je ovo opasnost (za majku i ostale):

 

Link1

Link2

 

 

Veeeeeeeeeeeeeliiiiiiiiikiiiiiiiiiii pozdrav!

 

Javit ću vam se.

 

P.S. Xsara, ovdje su napisane neke stvari koje su sinoć nestale sa strujom, a namijenjene Vama. Nadam se da nisam opet nešto ispustio.

 

[anonimno]

Drago mi je da se nešto pokrenulo...Žao mi je što je do pokretanja moralo doći na vašu inicijativu, a ne onih kojima je to posao...

Ima elemenata za kazneni progon, i kroz njega se moglo "prisiliti" majku na liječenje..Ali, kazneni progon dođe na kraju, nakon što sve mjere koje je CZSS poduzeo u cilju zaštite mlt. brata, ne daju nikakve rezultate...Po vašem pisanju nisam stekla dojam da je Centar intervenirao u obitelji koristeći se mjerama i ovlastima koje ima temeljem Obiteljskog zakona i Zakona o soc. skrbi...

Iz iskustva znam da su morali intervenirati već nakon prve, a pogotovo slijedećih prekršajnih prijava, i nakon svake intervencije policije...povezati se i sa liječnikom, pribaviti podatke o liječenju, kontaktirati nekog od obitelji da bi se "spasio/sklonio" brat dok se ne riješi pitanje majke...Ne može se dijete samo tako ostaviti u takvim nehumanim uvjetima, i čekati da naraste...tko kaže da će on biti toliko jak da izraste u sigurnu i potpunu osobu? Nisu sva djeca jednaka...

To je sustav...vrlo čudno funkcionira..u vašem slučaju trebao je profunkcionirati i ranije...Dijete je u pitanju, koje pored neefikasnog i potpuno neadekvatnog oca kao roditelja, i staroga djeda koji nije vjerovatno sposoban ni o sebi da brine kako treba, a ne o malome dječaku, i uz bolesnu majku, treba pomoć ovoga društva, da reagira, izvuče ga iz te zbrke dok je vremena....ne čekati da netko nekoga ozlijedi ili nešto gore...

Sretno! I razmislite o mogućoj varijanti da uzmete brata pod svoj krov, a isključite iz vašega i njegovog života ostale...za stalno, ili barem dok ne srede svoje živote...