“Nevin a osuđen”

[Bobic]

Naslov ove poruke nije vezan za mene. U neposrednoj je vezi sa shvaćanjima sudaca malog suda u provinciji što čini čovjeka da bi se smatrao intelektualnim bićem. Ali o tome na kraju ove čitabe.

 

Prije nekoliko godina na ovim stranicama objavio sam priče o korupciji u pravosuđu ove države. U stvari, vezano za nekoliko lokalnih sudova i sudaca, ali bitno se ne razlikuju od priča iz drugih mjesta.

 

Uz službeno obraćanje, javna objava je djelovala, doduše sporo jer je trebalo “dugo nervirati” službenike u državnim službama u Zagrebu da konačno štogod poduzmu iz svog opisa rada. Pa makar se radilo o poduzimanju neformalnih radnji.

Radilo se o parnicama, doduše fiktivnim ali sa namjerom donošenja stvarne sudske odluke o stjecanju zamalo pa deset milijuna kuna, u kojoj su suci Županijskog suda u Koprivnici, nakon što su petnaest godina javnim putem uvjeravani da u sudskom postupku ne smiju koristiti krivotvorenu službenu dokumentaciju, pretvarati se da ispred sebe imaju kakvog sudskog vještaka i vještačenje, itd. odustali od ovog novca.

 

Bilo je strašno naporno. Petnaest godina pisanja ministrima pravosuđa, uzaludnog pisanja Državnom sudbenom vijeću, nezainteresiranosti Vrhovnog suda RH, suosjećajnosti Policije i naravno protuakcije od strane kolega i kolegica sudaca koji su inicirali ove priče.

 

Primjer tih “protuakcija” činila su suđenja pred Općinskim sudom u Bjelovaru za neprijavljivanje počinitelja kojeg je možda bilo a možda ga i nije bilo a učinio je nešto nepoznato (Hančić / Piškorec), zatim da je kleveta iznijeti mišljenje da samo duševno bolesne osobe doživljavaju žene, citirati ću: “kao krave, glupače, pseta, duševno bolesne osobe samim rođenjem” i sl. (Hančić / Šarko - ranije Abramović; Slivar - ranije Bižić; ..). Zatim tu je i nevjerojatno uporna Vesna Šuflaj koja je sudske odluke zasnivala na u sudskom predmetu nepostojećoj dokumentaciji Vrhovnog suda RH, do te mjere da sam i danas uvjeren da nije svjesna što je napravila Vrhovnom sudu RH i bjelovarskim sucima. I pravosuđu, općenito. A da nije“mislila” doslovno su to napisali i sami suci bjelovarskog Županijskog suda. I pored svega, bez obzira o čemu su suci u Bjelovaru mislili a da se to nisu usudili napisati u ovim presudama, presude su i danas na snazi, a time za smijeh i na sramotu svih sudaca u Bjelovaru. Na žalost i onih koji to nisu zaslužili, ali sudbinski pripadaju tim sudovima. A time i pravosuđa RH. Naime, presude su na različite načine objavljene i svima date na znanje, tako da nitko ne može reći da za njih ne zna.

 

Kada kroz nekoliko godina amortizirate pritiske u “uvjeravanju” da se aktivno ne protivite sucima koji kroz dugi niz godina nastoje da na temelju kakve krivotvorine donesu presudu kojom se stječu ogromni novci, uvijek se nađe neki sudac koji će “po starom”. Bez obzira što je na ovim slučajevima imao prigodu da shvati da se čast i ugled gube samo jednom u životu. Sjećanje na ono su činili konkretni suci ostaje do kraja života i koliko se god ljudi međusobno pretvarali da se poštuju, nikada nećete moći sebi ravnom smatrati ženu koja će napisati da duševno zdrave osobe doživljavaju žene na prethodno opisani način. Osjetiti će se to u boji glasa, pogledu, stilu pisanja i sl. Kada na ulici, u sudnici ili bilo gdje drugdje takvog suca pozdravite sa “dobar dan”, niti sami nećete vjerovati u svoje upravo izgovorene riječi. Niti će Vam takav sudac vjerovati. Logično i jednostavno. Uostalom, za iskrenost ne bi trebala biti uvjet za obavljanje sudskog posla.

 

U to vrijeme nagovijestio sam da ću morati pisati o još jednom malom sudu. Pa kako mi je na stolu rješenje Općinskog suda u Bjelovaru prema kojem se ima provesti ovrha na plaći radi 3.000,00 kn kazne eto moram ispuniti vlastito, tada uvjetno dano obećanje. Vlastita riječ mora se poštivati, jer je to pitanje međusobnog povjerenja.

 

Rješenje o ovrsi već je na prvi pogled čudno. Predlagatelj ovrhe i vjerovnik (ovrhovoditelj) je Općinski sud u Đurđevcu. Zastupa ga sutkinja Senzel Zrinka. U stvarnosti ona ne zastupa ovaj sud već Želimir Hrvatić koji, koliko se sjećam, pored svog imena označava funkciju predsjednika.

 

Ustvari, naveden je račun za naplatu ovog suda na koji se novci uplaćuju dobrovoljno, što mi nije niti na kraj pameti, tako da je prijedlog za prisilnu naplatu a drugim riječima molba, stvarno neobičan(a).

 

Prijedlog / molbu prihvatio je sudac Općinskog suda u Bjelovaru, čije me je ime i prezime podsjetilo na slučaj od prije dvije godine. Tvrtka u kojoj radim dobila je od Općinskog suda u Bjelovaru rješenje o ovrsi, dakle prisilnoj naplati hrpe novca. Odmah sam otišao na sud, prelistao predmet, vidio akt sutkinje iz Zagreba, koja je pojednostavljeno rečeno odvjetniku Mladenu Klasiću odgovorila: “bez mene”. Naravno, tada odvjetnik da bi stekao novce mora pronaći drugi sud i drugog suca. I to je naravno sud u Bjelovaru i sudac čije ime i prezime iznova iščitavam. Bio sam toliko ljut da sam pred 5-6 službenica Općinskog suda u Bjelovaru glasno izgovorio “da mijenjam deset sudaca iz Bjelovara za jednu sutkinju iz Zagreba”. Nisu se niti osvrnule. Možda da sam rekao “mijenjam SVE suce....”

No dobro, da o sucima ovog suda ne bih iznova pisao MUP-u, Državnom odvjetništvu i drugima, iskoristio sam priliku da predsjedniku suda objasnim što mu to suci, očito bez njegovog znanja, rade. Jer ne radi se o sudačkom poslu. Mislim da je razumio.

Jer je poslije uslijedio dopis odvjetnika, u smislu da nije znao da nikoga ne zastupa, da je posve slučajno u prijedlogu za ovrhu napisao svoj broj žiro računa (jelte’: sada već u rješenju o prisilnoj naplati ovog suca) i sl.

A to je valjda trebalo poslužiti kao buduća ispričnica da niti suci u Bjelovaru ne misle što rade. Za inače teško zamislivu situaciju da ih netko iz nadzornih službi iz pravosuđa (ako tako nešto postoji?) pita.

 

Kad bih samo jednom zatekao suca sa njegovim potpisom u tuđem džepu zaboravio bih to, ali odmah se sjetim dvojice gradonačelnika (bila je smjena) kojima sam na šaljiv način objasnio što to suci ovog suda rade s novcima Grada Bjelovara, sa više od deset milijuna kuna. Ne znam da li je poslije “letjelo perje”, ali iz ureda su izašli brže nego što bih mogao vidjeti smiješak na njihovim licima. Ustvari, čini mi se da im primjer koji sam im dao nije bio smiješan? A samo sam im objasnio da Grad Bjelovar nije oznaka građevinske tvrtke i uz to još ponešto.

 

Definitivno, čitanje sudskih odluka intuitivno započinjem od potpisa suca.

 

Pa kako izgleda sudska odluka o kažnjavanju punomoćnika tuženika?

Prikazati ću Vam na primjeru Općinskog suda u Križevcima i naravno Županijskog suda u Koprivnici. Iako sam ovaj primjer spomenuo u ranijem članku nije na odmet iznova razmisliti koliko se sa parcijalnim izmjenama propisa, tobože zbog ubrzavanja postupka daju direktne ovlasti višem sudu da nametne nižem sudu stav u korist koje strane ima riješiti predmet.

 

Kao primjer navodim Županijski sud u Koprivnici jer je Hrvatska tako mala zemlja da u koju god parnicu uđete, imati ćete potpis suca koji Vam je već ranije sudio. I biti će to sudac protiv kojeg ste prije više godina podnijeli kaznenu prijavu zbog korupcije. To čak nije Murphyjev zakon ili nedostatak sreće već karakter ovog pravosuđa.

 

Priča sa Općinskim sudom u Križevcima a time i križevčanima na radu u ŽS u Koprivnici je nešto duža, potiče iz vremena kada je Vladimir Gredelj još bio sudac općinskog suda u Križevcima zajedno sa Damirom Ronićem. Damir Ronić? Kao općinski sudac a kasnije županijski ima stav da rođaka tadašnje šefice lokalne bolnice treba sudskom odlukom zbrinuti kao radno sposobnu osobu koja hoće i može raditi. Naravno, na tuđi račun.

Nemojte zaboraviti: tada Vladimir Gredelj još nije imenovan predsjednikom Županijskog suda u Bjelovaru, te kasnije i Prvom osobom koja predstavlja sve suce u RH, tako da su suci u Bjelovaru redovno ukidali svaku odluku Damira Ronića o zaposlenju osobe koja je inače dobila otkaz zbog šestomjesečnog neprekinutog odbijanja da radi pa čak i da bude na radnom mjestu. Čak suci u Bjelovaru nisu htjeli provesti izvršive odluke Damira Ronića o plaćanjima. Damir Ronić stvorio je za hrvatsko pravosuđe čuvenu tezu da osoba koja “može da griješi u radu” pa makar ništa ne radila, odbijala da radi ili čak ne bila na radnom mjestu (npr. alkoholizam) treba sudskom odlukom zaposliti. Koliko znam ova teza je primijenjena samo prema jednoj osobi i to iz Križevaca, ali ako znate da je ovu tezu primjenjivao i u Vašim parnicama, javite.

Što se ne bi zabavljali? Bez obzira da li ste “izgubili” parnicu.

 

Onda je došlo vrijeme da su suci izbacivani sa sudova (za slučaj da to nije učinjeno nekoliko godina ranije), pri čemu Damir Ronić svojom karijerom slijedi karijeru Vladimira Gredelja koji je odabrane a time zadržane suce do te mjere štitio da je poslije “moljen” da napusti sud. Danas je odvjetnik a Damir Ronić sudac novoosnovanog Županijskog suda u Koprivnici i predstavlja cijeli odjel tog suda.

 

Damir Ronić sudio je u toj parnici u prvom stupnju, pri čemu su mu, kako sam to naveo, stalno u Bjelovaru (onom tadašnjem Bjelovaru) ukinute sve presude kao protuzakonite. Pa kada je postao sudac Županijskog suda u Koprivnici, u predmetu koji je prestao “putovati” u Bjelovar preusmjerivši se na novoosnovani sud u Koprivnici, u istoj parnici nastavio je suditi kao drugostupanjski sudac.

 

Bit je u tome da je u toj parnici uz znanje svih učesnika, pa tako tadašnjih i budućeg suca (Miloš Lojen) korištena krivotvorena medicinska dokumentacija. Fingiralo se da postoji medicinski vještak i njegov nalaz i mišljenje. Krivotvoreni zdravstveni karton sucu Općinskog suda u Križevcima Damiru Roniću predao je tada odvjetnik Miloš Lojen. Obojica su znali da se radi o krivotvorini. Nitko nije mogao reći da to ne zna.

Međutim korištenje krivotvorine nastavljeno je od strane sudaca Županijskog suda u Koprivnici do završetka 15-to godišnje parnice.

Sve dok sama liječnica Doma zdravlja u Križevcima, “nije imala kud” pa je JAVNO priznala da nikada nije bila vještak, da je vlastoručno popunila zdravstveni karton sa 4-5 godina “zakašnjenja” u toj mjeri da je upisala da je liječničke preglede obavljala u neradne dane. Pa je onda prepravljala datume. Priznala je da podatke koje je unijela nisu imali veze sa stvarnim zdravstvenim stanjem “pacijenta”, inače rođaka šefice bolnice, koji kod nje nije niti bio na pregledima kako je to napisala. Krivotvorina je trebala potvrditi stavove Damira Ronića, Miloša Lojena odnosno, nakon podnesene kaznene prijave protiv ovih sudaca, sudaca odjela kojim rukovodi Damir Ronić, koji su nastavno upućivali suca suda prvog stupnja da donese fiktivnu sudsku odluku o zaposlenju, kao radno sposobne osobe, osobe koja je tada već primala mirovinu kao OPĆE radno nesposobna osoba.

 

Prethodne odlomke naveo sam tek da osjetite “atmosferu” iz sudnica RH. Jednako onako kakvom je osjećaju službenici EU. Što je dio službene politike EU prema RH.

 

Sada dolazi onaj smiješni dio, o kojem bi trebali razmisliti profesori pravnih fakulteta kada vezano za kakve nove političke izbore budu pripremali izmjene zakona. Pravilo je da propis koji “postoji od pamtivijeka” ne treba mijenjati. Samo se uzrokuju nove greške i ruši koncepcija nekada dobro postavljenog zakonodavstva. I naravno nastaju zlouporabe od strane sudaca.

 

Dakle, krajem 2003.g. stupile su na snagu izmjene Zakona o parničnom postupku kojima se htjelo ubrzati sudski postupak. Izmjene su napravljene jer prethodno Zakonodavac a potom profesori pravnih fakulteta i predstavnici sudaca kroz ove izmjene propisa nisu htjeli priznati da uzrok nefunkcioniranju pravosuđa nije u (ranijim) propisima već u ljudima koji bi ih trebali provoditi - sucima. Primjer imate iz prethodnog teksta ili iz ovih dana primljenog rješenja sutkinje kojim utvrđuje da je tužba primljena sa zakašnjenjem. Kvaka je u tome što je za zakašnjenje znala prije 5 (pet) godina ali je trebalo da je viši sud (ŽS u Velikoj Gorici) uvjeri da to ne smije ignorirati. Inače, pretpostavljam da sam je jako nervirao time što sam svaki podnesak počinjao riječima “tužba je zakašnjela.....” i tako kroz dugih pet godina.

 

Jedna od tih novih odredbi daje ovlast sucima višeg suda da sugeriraju sucu nižeg suda da pojedina strana u postupku zloupotrebljava prava iz sudskog postupka. Time je omogućeno da se direktno izjasni u čiju korist očekuje da se niži sud prikloni u daljnjem postupku.

 

Da pojasnim u ovom primjeru. Možete li zamisliti kako su se 2003.g., nakon deset godina “truda” osjećali suci Županijskog suda u Koprivnici Miloš Lojen, Damir Ronić i Dragutin Srečec u situaciji kada je rođakinja Mladena Đuričića istog otpremala u invalidsku mirovinu a da još nije donesena pravomoćna presuda o njegovom zaposlenju? U trenutku kada je i formalno, kroz papire HZMO-a, javno vidljivo da se fiktivno pokušava sudskim postupkom zaposliti opće radno nesposobna osoba. K tome sa tako čvrstim uvjerenjem da će takva sudska odluka biti donesena, da još nije pokrenuta parnica za novce (milijuni kuna) koji jesu cilj i posljedica ovih sudskih odluka.

Zbog narednih pokušaja sudaca da isprave “svoju grešku” u nepokretanju parnice za novce i istovremeno donošenja pravomoćne odluke o o zaposlenju, tada mi je bilo “smrtno ozbiljno” ali danas se tome što su suci radili da je “isprave”, slatko cerekam. Nema tih novaca koje Vam mogu uzeti a da Vam uzimanjem plaće pokvare raspoloženje. Ili aktiviranjem kolega sa susjednog suda.

Nakon što se sutkinja, kojoj je nakon unapređenja Damira Ronića u status županijskog suca dat njegov predmet, izuzela iz zdravstvenih razloga (poslije će iz istog “razloga” u novonastalom a paralelnom postupku ovaj put za novce, izuzeti još jedna sutkinja, da bi predmet dobila Dubravka Srečec, kćerka Dragutina Srečeca), onaj prvi predmet dobio je sudac, koji je “duša od čovjeka”. Sada kada se toga sjećam razmišljam o situaciji da se u sudnici pričalo o vremenu, za rasprave se mogla popiti kava i sl. U stvari pričalo se o vremenu ali bez kave. Šteta što nije bilo kave. Raspravu na ročištima, obično bi započeo sam sudac, onda bih je malo ja vodio, pa bi vođenje preuzela druga strana, pa bih onda molio suca da je on ponovno preuzme i tako godinama. Normalan čovjek, nije htio da mu se ime spominje u kontekstu radnji Damira Ronića, Lojena i dr.

Međutim, iznenada te 2003.g. odlučio je da zaključi parnicu. Figurativno, počele su mi zujati sirene za uzbunu, jer to više nije bilo normalno. Tek je bila jedanaesta godina parnice, rođakinja tužitelja je za njega izrađivala papire za dobivanje rješenja o mirovini s osnove opće radne nesposobnosti i sve je izgledalo o.k..

Zato sam a prije stupanja na snagu novih izmjena ZPP-a zatražio od Vrhovnog suda da ponovno preispita da li je normalno da se parnica vodi temeljem krivotvorina, u situaciji u kojoj suci u istoj parnici sude u ”obje smjene”, sami umjesto odvjetnika protivne strane predlažu i određuju kome će se novci uzimati u korist tužitelja (započeo je sudski postupak protiv druge pravne osoba a da to Miloš Lojen kao odvjetnik nije niti tražio od Damira Ronića, ali uostalom što on uopće zna što treba činiti u korist njegovog klijentu? tu je sudac - Damir Ronić), pišu odluke o uzimanju novca za uzdržavanje osoba koje niti su postojale niti postoje, u kojoj se nastoji donijeti odluka o zaposlenju osobe koja samo što nije primila prvu mirovinu s osnova desetljetne OPĆE radne nesposobnosti i sl.

Uspio sam.

Prvostupanjski sudac - “duša od čovjeka” nije donio sudsku odluku kojom bi se fiktivno zaposlila takva osoba ali su zato suci u Koprivnici odlučili da cirkus produže za daljnje godine - na ukupno 15 godina. S time, čudo jedno (?), da je nastala ona nova fiktivna parnica u kojoj je Dubravka Srečec, kćerka zamjenika predsjednika ŽS u Koprivnici primila tužbu za isplatu plaće sa 12 (dvanaest) godina zastare. Zvuči nevjerojatno? Ma nije, doista je predmet stavila u ladicu sa tvrdnjom da čeka da njen kolega sa suda u onoj prvoj parnici donese odluku da se rođak bivše šefice lokalne bolnice ima zaposliti. Iako je već bio umirovljen i primio prvu mirovinu. To je napisala, ne jednom. To je i njen kolega na glas priznao. Stvarno mi je falila kava na njegovim ročištima.

 

Jeste, znam da pišem dug uvod ali sada konačno dolazim do početka ove priče - kažnjavanja zbog aktivnog suprostavljanja sucima.

Dakle, već sam bio naučen na sve ono što suci ŽS u Koprivnici poduzimaju ali da sudac koji je “duša od čovjeka”, a ovu sljedeću riječ ću napisati, što je razumljivo, pod velikim navodnicima “”podivlja”“ pa da me u 11. godini parnice kazni sa 5.000,00 kuna zbog njenog otezanja, e to nisam mogao zamisliti. Pa čemu sve one priče o vremenu i ispijanju kave u sudnici, koja je tako nepravedno izostala?

 

Razlog ovog iznenadnog i neočekivanog postupka je u tekstu koji ste malo prije pročitali, besmislenim izmjenama ZPP-a dana je mogućnost sucima višeg suda da utječu na ponašanje suca nižeg suda.

Bio sam ljut, strašno ljut. Svašta sam sucima Županijskog suda u Koprivnici napisao u žalbi. Od toga da retroaktivno primjenjuju propise, “da nisam kriv” što su sve presude Damira Ronića protuzakonite pa su mu, dok sam nije započeo raditi u istoj parnici kao drugostupanjski sudac, bile ukinute i sl.

Napisao sam im da niti onaj zahtjev za izuzeće / delegaciju NISU DOSTAVILI VRHOVNOM SUD RH.

Znate li što to znači?

U prijevodu, javno sam im rekao, dobro - napisao, da ne poštuju pravni poredak Republike Hrvatske, čiji su formalno “zaštitari”. Ne poštuju Vrhovni sud Republike Hrvatske, zakone koje je donio Sabor niti moralne stavove zajednice. Dakle, da nisu suci.

 

Rezultat? Nisam ga takvim očekivao, ali ukinuli su odluku koju su očekivali da će je donijeti prvostupanjski sudac. A zatim “nevjerojatna” rečenica: “punomoćnika tuženika trebalo je ranije kazniti”. Možda su mislili na vrijeme dok je rasprave vodio Damir Ronić i prije nego što mu je Miloš Lojen predao krivotvorenu medicinsku dokumentaciju. Tada bi imalo efekta. Tko bi se poslije usudio protiviti predaji i korištenje krivotvorine? Tko bi ministarstvima (i drugima) pisao da su suci korumpirani? Samo bi službenici iz EU pisali i govorili nešto što ovdje nitko ne bi razumio.

 

Kako bilo, ovo je prekrasan primjer za profesore sa pravnih fakulteta da vide čime se suci služe da ostvare svoje ciljeve. Ili da se “osvete”. Svejedno. Nakon petnaest godina, izostalo je očekivanih više od 8.000.000,00 kuna. Posljedično, Dubravka Srečec, kćerka zamjenika predsjednika županijskog suda, odbacila je tužbu iz istog onog razloga zbog kojeg ju je MORALA odbaciti čim joj je tri - četiri godine ranije Mirjana Nemec dala u rad.

 

Ovo prethodno napisano, bila je to priča o tzv. “kažnjavanju” i o sucu ŽS u Koprivnici Milošu Lojenu. Da Vas podsjetim, odluku sutkinje Zrninke Senzel o kažnjavanju, u kojoj nije napisala koji sam sud uvrijedio (vjerojatno samu sebe doživljava kao “sud” ali i takva pomisao ostala bi neobrazložena), zatim koga sam na dalje uvrijedio (koje druge sudionike????), kojim riječima i kojom gestom, potvrdio je sudac protiv kojeg sam prije 7 godina podnio kaznenu prijavu. Iako sam ga lijepo u žalbi zamolio da mi se objasni što to čini uvredu i tko je to uvrijeđen. Koji “drugi sudionici? Koji sud? S kojim riječima? Kada me je Zrinska Senzel opominjala?

 

Kako i danas ne znam koga sam i čime uvrijedio, ovim putem, javno Vas molim da mi pomognete u razumijevanju misli Zrinke Senzel i misli sudaca Županijskog suda u Koprivnici. Misli koje nisu napisane a razlog su odluke o kažnjavaju. Ne u njihovo ime već u ime “Republike Hrvatske”. To jesu napisali stavljajući one velike okrugle štambilje.

 

Zato ću Vam opisati što sam to pisao i govorio o vođenju parnice od strane sutkinje Zrinke Senzel, tako da možete i sami suditi;

 

Kakvo je već pravilo, nekada davno, jako davno, primljen je poziv sutkinje Zrinke Senzel da se odazovemo u njenu sudnicu povodom potraživanja novca od jednog ugostiteljskog, knjigovodstvenog, trgovačkog i tko zna čega sve ne, obrta poznatog vlasnika niza ugostiteljskih objekata u Đurđevcu i okolici.

Odmah u odgovoru na tužbu napisao sam sutkinji da je započela postupak suđenja na temelju krivotvorine. Već sama tužba imala je tekst da su tužitelji (suprug i supruga) vlasnici obrta, za koji obrt je Ministarstvo gospodarstva i na web-u objavilo da ne postoji. Ugašen. Što više tražilo se plaćanje novca u visini poreza na dodanu vrijednost, koji normalno, nepostojeći obrt ne plaća a niti pripada umirovljeniku. Izradom krivotvorina, taj porez očito je proknjižen kao trošak nekog drugog obrta (rodbina u prvom koljenu??). Umirovljenici plaćaju porez na dohodak, naravno teoretski, ne i u ovakvoj stvarnosti. Pisao sam Zrinki Senzel da su fakture, koje poslije primila u spis - krivotvorine. Obrt za koji je vodila parnicu - NE POSTOJI.

Uzalud. Sjećate se onog suca koji je “duša od čovjeka”? O tome bih sa njime razgovarao u sudnici, razmijenili bi mišljenje, popili kavu - no dobro bez kave, i razumjeli bi se. Ali ne u Đurđevcu, u kojem je pet godina trajao postupak kroz koji se “lokalnom čovjeku” nastojao dati novac a da su pri tome bez imalo srama u sudskom spisu stajali a i danas se nalaze krivotvoreni računi kojima je prevarena Republika Hrvatske.

U stvarnosti, uzrok nastanka parnice upravo je u odbijanju da se sudjeluje u poreznoj i svakoj drugoj prevari Republike Hrvatske.

 

Što mislite, da li je ovakvo moje razmišljanje moglo uvrijediti Sud - ustvari ne sud već Zrinku Senzel, jer ipak ona je vodila parnicu pod svojim imenom i prezimenom a ne “sud”. I nepoznatog nekog drugog? I da sam zbog toga kažnjen. Slobodno odgovorite. Nećete pomoći samo meni već i svakom drugom tko bude pozvan na ovaj sud.

 

Suci često puta podcjenjuju osobe u sudnici. Što sa pravom, ali ponekad gadno pogriješe. Npr. Damir Ronić rugao se medicinskog struci postavljajući prikriveno trik pitanje na način da je određivao vještačenje u kojem bi od liječnika ili medicinske ustanove tražio da odgovore na njegovo pitanje “da li je tužitelj mogao griješiti u radu”.

Trik je u tome da je odgovor uvijek morao biti isti i glasi: “mogao je griješiti”. Bez obzira na zdravstveno stanje (kronični alkoholizam, atrofija mozga, ili koji god drugi primjer zamislite) i da li je radilo ili nije radilo. Ali papir sa takvim odgovorom i potpisom liječnika služio je za pokriće za buduću presudu. Npr. po tzv. vještačenju Božice Jelušić (poslije je priznala da nije niti bila vještak i da je zdravstveni karton - krivotvorina), Branislava Cerovski (priznao da ne zna što je pacijent radio i što je trebao raditi a nije radio) i već čije se potpise koristilo.

 

U ovom slučaju Zrnika Senzel tražila je da tražim i da platim vještačenje po vještaku kojeg je ona predložila. Iz Đurđevca, sa stanom preko puta suda. Niti na pamet mi to nije bilo, pa čemu? Vještačenje opće poznatih propisa? Zato je doslovno izmolila onu drugu stranu (dugo je trajalo uvjeravanje tko će “naručiti” a posebno tko će platiti - trajalo je više ročišta, dolazak vještaka u sudnicu). Nećete vjerovati, ali od mene je tražila da moja strana plati dolazak vještaka u sudnicu. Da li to znači da sutkinja ne zna posao suca ili tek čini uslugu onoj drugoj strani, ne znam? A vi sami zaključite. I iznesite svoje mišljenje.

Možda sam uvrijedio nju i vještaka kojeg je predložila na način da sam odbio dati novce?

Moguće, jer to što stvarno čini uvredu i tko je uvrijeđen nije napisala.

 

Kada je ovaj, od nje predloženi vještak napisao nalaz i mišljenje, da bih spriječio njegovu upotrebu u sudskom postupku podnio sam kaznenu prijavu. Naime, tvrdio je da se PDV obračunava na cijenu roba i usluga, da su tužitelji obrtnici, napisao je tko je kriv i tko kome ima dati novce. Samo je falio naslov poglavlja “Presuda u ime Republike Hrvatske”.

Moj bože? A nekada je bio financijski inspektor. Šteta. Nije da nije znao što radi i što se od njega tražilo. No dobro, kako se pored vrata sudnice nalazio aparat za kavu i sokove pokušao sam Zrinki Senzel objasniti što znači to što je napisao. Napisao sam joj da cijena kave nije 2,00 kune koliko to piše na aparatu. Jer čim tko u njenoj sudnici spomene cijenu od 2,00 kune cijena ima da odmah da poraste za 44 lipe i time iznosi 2,44 kune. Ako bi tko s osnova nalaza i mišljenja vještaka Općinskog suda u Đurđevcu na aparatu ispravio tu cijenu, njenim ponovnim donošenjem u sudnicu ima da poraste za novih 22%.

Nikad nisam saznao da li je Zrinka Senzel razumjela što sam to objašnjavao, ali nakon kaznene prijave zbog nesposobnosti izrade nalaza i mišljenja (sudski vještak mora biti ozbiljna osoba i imati barem nekakvo znanje), lažnog prikazivanja umirovljenika kao obrtnika, korištenja krivotvorene financijske dokumentacije u nalazu i mišljenju i sl. Zrinka Senzel na ročištu ga je izuzela. Valjda zbog toga, čega drugog? Sama ga je tražila i predložila.

Nije znala da će poslije Miloš Lojen u svojoj odluci napisati da je vještačenje PROVEDENO. Čovjek ili nije čitao što u sudskom predmetu piše ili ga nije zanimalo. Napisao je to u ime Županijskog suda u Koprivnici. Nadam se da će ovo pročitati drugi suci u Koprivnici.

 

U svakom slučaju to je bilo početnih i u tih pet godina jedinih uspješno dosuđenih 600,00 kuna a na temelju krivotvorine, “iz svemira vidljive”.

Možda je sutkinja Zrinka Senzel uvrijeđena zbog toga što je nepotrebno izuzela vještaka kojeg je prije toga sama tražila i predložila? Ne znam.

 

Inače obožava cvijeće. Nemojte me pitati o kojem se cvijeću radilo, ništa o njemu ne znam ali sudnica je bila prepuna raznog cvijeća, na prozorima, ispred nje, na sredini sobe, ispred stolića za stranke, stvarno zna posvetiti vrijeme održavanju cvijeća. Da bih koga vidio u sudnici, morao sam navirivati između saksija.

Ali nikada nisam shvatio zašto je svako ročite, baš svako ročište u tih pet godina počinjalo sa zakašnjenjem od 30 od 90 minuta. Osjećao sam se tako blesavo i poniženo što je ona druga polovica od tužitelja dolazila minutu prije početka rasprave a meni su propali radni dani u čekanju. Valjda ne poznam lokalne običaje? Ili se pišu različiti pozivi za stranke? Nikoga od stranaka, prethodno nije bilo u sudnici, pa čak je i hodnik najčešće bio prazan. Jedino je za sudske daktilografkinje radio onaj aparat za kavu. A ročišta su jutarnja. Ustvari bila bi jutarnja da nije postojalo redovno kašnjenje.

 

Reći ću Vam zbog čega to pišem. Predložio sam saslušanje nekih 5-6 svjedoka. Za parnicu od pet godina, sitnica, saslušali bi se u jednom danu u sat i pol vremena.

Međutim Zrinka Senzel ignorirala je prijedlog da se saslušaju. Iskaze ona dva tri saslušana svjedoka ionako je u sudskoj odluci iskrivila. Pisala je da su izjavili ono što nisu izjavili, te bi jednostavno ignorirala ono što su stvarno rekli a nalazi se napisano u zapisnicima.

Unos u zapisnik iskaza svjedoka - obrtnika Pecikozić Zvonka (ovaj put radi se o stvarnom obrtniku) bila je prava drama. Gotovo da sam kleknuo na pod sudnice moleći Zrinku Senzel da unese iskaz svjedoka onakvim kakvim ga je dao. Nije htjela unositi u zapisnik riječi svjedoka! Razlog: pa svjedok je sutkinji predočio račun na kojem je pisalo da je tužitelj obrtnik i da je račun ispostavljen za zahtjev tužitelja s osnova obavljanja obrta. Direktan dokaz o poreznoj utaji i prijevarama kojih god vrsta u tom trenutku u sudskom postupku. Na licu mjesta predočen je originalni papir i iznesen je iskaz svjedoka o tome. Dovoljno da parnicu istog trenutka završi i da sudski spis pošalje Državnom odvjetništvu. Ne, trajalo je još godinu - dvije.

 

A kako se to kaže; “konačno mi je pukao film” kada sam doveo stručnjaka iz oblasti računovodstva koji je petnaest minuta objašnjavao Zrinki Senzel da umirovljenici ne obračunavaju i ne plaćaju PDV s osnova nepostojećeg obrta. Zatim da se porez iskazuje u cijeni a ne na cijenu, itd. O svemu tome prethodno sam joj dao i odluke Vrhovnog suda RH, stručnu literaturu, čak i propise .........

Od cijelog iskaza izdiktirala je par nesuvislih rečenica iz kojih se može zaključiti da je taj svjedok bio u sudnici i da je govorio o plaćanju poreza na DOBIT.

Nisam pogrešno napisao, stvarno je to izdiktirala. Ta rečenica i danas stoji u sudskom predmetu Općinskog suda u Đurđevcu (P-246/02-35 stranica br. 3) iako smo je i svjedok i ja zamolili da ispravi svoj diktat.

Zato sam odmah poslao dopis predsjedniku tog suda Želimiru Hrvatić s molbom da osigura da sutkinja Zrnika Senzel na posao dolazi odmorna i koncentrirana. No dobro, nešto drugačijim riječima ali dovoljno da shvati što se to događa u sudnici i što slijedi.

Rezultat: predsjednik suda smatra da je sve ovo što sam prethodno opisao posve normalan rad sudaca na Općinskom sudu u Đurđevcu. Jedino je iz sudnice nestalo cvijeće, kojeg mi je žalo, jer me nikada nije smetalo - nisam alergičan. Na cvijeće. Sve drugo je ostalo i za naredne godine.

Možda je sutkinja Zrinka Senzel uvrijeđena zbog obraćanja predsjedniku suda. Ne, ne može biti, sada mu je zamjenica. A poslije će i cvijeće moći vratiti. I dalje ne znam.

 

Znate, korupcija od slučaja do slučaja ima različit oblik. Pisao sam o tome. Jedan od blažih oblika jeste kada se državni službenik samo pretvara da zna svoj posao, a o njemu ništa ili gotovo ništa ne zna. To je i dalje “katastrofa” za državu koja mu daje plaću. Teži oblik korupcije kada sama država smatra da joj treba takva osoba.

Još teži oblik korupcije postoji kada se državni službenik samo pretvara da NE ZNA posao.

Tada sam razmišljao a i sada razmišljam da li sutkinja Zrinka Senzel i posljedično predsjednik Općinskog suda u Đurđevcu doista ne razlikuju poreze po nazivu? Ako ne razlikuju po nazivu onda ne znaju niti sadržaj poreznih propisa.

A možda se sutkinja Zrinka Senzel samo pretvarala da ne zna što je to porez na dobit. Pa je tu riječ nesuvislo unijela u zapisnik da iskaz svjedoka učini beznačajnim i nerazumljivim?

 

Da pojednostavim; da li bi itko od Vas koji ovo čitate letjeli u avionu u kojem bi iz pilotske kabine izašao pilot i pitao putnike “da li tko od vas zna spustiti ovu kantu na zemlju?”. Ili da se odlučite da odete u bolnicu u kojoj trebate operirati slijepo crijevo a usput se pacijentu sječe noga? No dobro, ovo zadnje je već bilo, ali na sreću nije pravilo.

 

Možete li zamisliti da pet godina putujete u mali sud u malom gradiću u kojem suci u zapisnik umjesto izjave svjedoka o porezu na dodanu vrijednost (PDV) i poreza na dohodak upisuju od nikog drugog u sudnici izgovorenu riječ “porez na dobit”?

Sada znate.

A ja još uvijek ne znam čime sam bilo koga uvrijedio. Jer o tome ništa u sudskoj odluci ne piše.

 

Naime, javna rasprava o znanju suca a valjda onda i predsjednika suda, ne može biti uvreda. To je činjenica vidljiva iz sudskog spisa. To su rečenice i radnje koje (ne)poduzimaju kao suci. A taj posao je javan. Ako neki sudac ne zna što je to porez na dobit, PDV, porez na nekretnine i sl. tada svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo da traži da mu sudi neki drugi sudac, ustvari sud, koji zna taj posao. Prije ove parnice ja to na žalost nisam znao, a poslije niti predsjednik suda nije ... nije izuzeo sutkinju. U presudi niti brojevi nisu mogli biti zbrojiti po općepoznatim matematičkim pravilima. Gle slučajnosti - na štetu tuženika.

 

Ovo prethodno navedeno odnosilo se na pitanje što činiti kada sudac ne zna posao?

Iz njega se izvodi pitanje tko je pošten sudac. Pitanje je postavila sama Zrinka Senzel a da pri tome nije napisala odgovor. Pa da probam odgovoriti?

Pošten sudac neće voditi parnicu koristeći pri tome krivotvorenu financijsku dokumentaciju kao da je valjana.

Pošten sudac neće od punomoćnika tuženika tražiti da donese diplomu pravnog fakulteta samo zato što (sudac) smatra da punomoćnik tuženika nije u pravu kada tvrdi da ga može i mora saslušati kao svjedoka podredno donijeti odluku da ga ne sasluša uz navođenje razloga. A kada mu taj punomoćnik donese prašnjavu diplomu i uz nju desetke stranica sa odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske te drugih sudova prema kojima je punomoćnik, normalno, saslušan kao svjedok, onda mora poštivati znanje sudaca čije je odluke i mišljenja dobila na uvid a time i punomoćnika čije je postojanje sve vrijeme ignorirala. Naravno, to će učiniti pošten sudac.

Pošten sudac prijaviti će osobu koja mu preda krivotvorinu, koja se pred njime lažno predstavlja, koja je utajila porez ili to želi postići očekujući od suca tužbom traženu odluku. To mu je zakonska obveza i obveza iz sudačkog kodeksa.

Pošten sudac će......... a kog vraga nabrajam što pošten sudac mora raditi, pa to je davno napisano u propisima i udžbenicima, a onaj tko to ne zna, samo prima plaću kao da jeste sudac.

 

Iako ništa nije napisala možda se Zrinka Senzel uvrijedila time što sam na njena ročišta pozivao inspekcijske službe iz Đurđevca i Koprivnice. Naime, Poreznoj upravi i Državnom odvjetništvu “obećao sam” da će sutkinja Zrinka Senzel pred njima upitati tužitelja da li je obrtnik. Onda će on ponoviti ono što je napisao u tužbi i kasnije pred njom izjavljivao. A onda će Državno odvjetništvo i Porezna uprava trenutno, po službenoj dužnosti pokrenuti kaznene postupke zbog lažnog predstavljanja, pokušaja dobivanja presude na prijevaru, porezne utaje, tužitelju oduzeti novce koje je dobio i danas dobiva s osnova mirovine, itd.

 

Nećete vjerovati ali državne službe iz Đurđevca propustile su priliku da rade svoj posao. U stvari moram reći da je Porezna uprava bila korektna - poslala je sutkinji Zrinki Senzel dokumentaciju da predmetna privatna imovina nikada nije bila unesena u bilo kakav obrt, da je tužitelj umirovljenik a ne obrtnik, itd. Međutim Zrinka Senzel, zatim vještak kojeg po svojoj volji zatražila i odredila i naravno Miloš Lojen (Županijski sud u Koprivnici) ignorirali su izričite i nedvosmislene stavove iz dokumentacije Ministarstva financija.

A možda je sutkinju i suca uvrijedilo što sam pisao ministrici pravosuđa, Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu financija i drugima o tome da i same inspekcijske službe nalaze svoj rad za Republiku Hrvatsku beskorisnim. Kakvog bi smisla imalo da se neki inspektor pojavio u sudnici sutkinje Zrinke Senzel, te svojim očima i ušima vidio i čuo kako se u sudnici neometano neka osoba predstavlja kao obrtnik, iako to nije i putem sutkinje po toj osnovi traži novce? I tako pet godina.

Nikakvog!

Svaka radnja na utvrđivanju i kažnjavanju za poreznu utaju i sl. propala bi u sudnici istog suda. I došlo bi do zamjeranja građana Đurđevca prema najutjecajnijim osobama u tom malom gradiću.

 

U normalnom pravnom poretku, kako to piše u Ustavu i u našim zakonima, svaki građanin mora plaćati poreze. Normalno.

Za inat sutkinji Zrinki Senzel i onoj drugoj strani obavijestio sam Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo financija, i ne mogu se sada sjetiti koga sve ne o odluci Državnog odvjetništva br. K-DO-61/2003 od 21.09.2004.g. Obrazlažući zašto je posve normalno da se na Općinskom sudu u Đurđevcu može godinama voditi postupak u kojem se traže novci s osnova nepostojeće obrtničke djelatnosti, državna odvjetnica Ankica Šimčić navela je ukratko slijedeće: istina je da tužitelj umirovljenik, ali njegova supruga ne zna hrvatski jezik pa zato suprug (tužitelj) i dalje obavlja obrtničku djelatnost. Kad sam pročitao taj službeni akt sa velikim štambiljem Državnog odvjetništva nastala mi je zbunjoza u glavi. Iz jednostavnog razloga što se i sutkinja Zrinka Senzel i sudac Miloš Lojen u svojim odlukama pozivaju na papir ispisan na hrvatskom jeziku i vlastoručno potpisan od osobe za koju Državno odvjetništvo tvrdi da ne zna govoriti i pisati (to je inače navedeno kao opravdanje zašto Zrinka Senzel vodi sudski postupak a da pri tome ignorira svoju zakonsku obvezu i istovremeno zahtjev za saslušanjem stranke u sudskom postupku).

Pitanje je; kako su ministarstva dala obrtnicu i državljanstvo osobi koja ne zna hrvatski jezik? Kako NE VJEROVATI SAM SEBI da osobno znate da ta osoba govori i piše na hrvatskom jeziku?

Ali u redu, zatvorite oči, zaboravite na čas ove nebuloze i zamislite da doista vjerujete Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i iz stavova Državnog odvjetništva izvedimo slijedeće zaključke:.

Dakle, imamo osobu koja mjesečno iz više državnih fondova na ime mirovine povlači oko pet tisuća kuna - netto. I dalje obavlja obrt koji je odjavio samo iz razloga da bi dopunski osim prihoda iz gospodarske djelatnosti mogao istovremeno primati mirovinu. Što znači da ne plaća poreze i doprinose na svoj rad i na imovinu. Ustvari, u sudskom postupku koristiti će fakture s lažnim prikazom kao da je i dalje obrtnik.

Boli glava. Sve to na očigled Državnog odvjetništva i sutkinje Općinskog suda u Đurđevcu. I naravno Županijskog suda u Koprivnici.

Normalan pravni poredak podrazumijeva da će se državi vratiti novci od nje stečeni na prijevaru - koji se u ovom slučaju zove: mirovina. To je sada oko pola milijuna kuna.

Zato ne vidim relaciju između nastojanja sutkinje da platim kaznu (3.000,00 kn) sa onim novcem koji bi pripao državi (500.000,00 kn) a da zauzvrat ne samo da nije prijavila kaznena djela, prevare, pronevjere, porezne utaje i sl. već se svih ovih pet godina ponašala kao da je takvo ponašanje posve normalno.

Ovo što sam sada napisao, ranije sam poslao na mnogo adresa.

Što mislite da li je ovakvo moje obavještavanje državnih i drugih institucija, radnja uvrede? Podsjećam: Zrinka Senzel i Miloš Lojen nisu napisali tko je i čime uvrijeđen.

 

Nekoliko riječi o riječima Zrinke Senzel iz rješenja br. P.185/04-87.

Pišući meni a prvenstveno sucima Županijskog suda u Koprvinici pa tako i Vama, jer radi se o javnoj ispravi, napisala je da me je više puta opominjala. NIJE napisala, kako, gdje i zbog čega. U ovakvim parnicama redovno sa sobom vodim osobu, za slučaj potrebe da kaže što se to stvarno događa u sudnici. Da se može meni vjerovati. Suci tada u pravilu pitaju “tko je ta osoba” a ja im odgovorim “javnost”. Tako ćete i u zapisnicima Zrinke Senzel, kada je to upisala a nije uvijek, naći tekst da njenim ročištima prisustvuje “javnost”. Zato sam “svoju javnost” pitao da li se sjeća da li me je ikada zbog bilo čega opominjala Zrinka Senzel. Makar zbog toga što ne nosim kravatu?

Jok! Ni javnost nije čula ili vidjela to što je Zrinka Senzel u svojoj odluci izmislila da je jeste učinila ili rekla - što god.

Pogledao sam zapisnike sa ročišta.

Ni tu nema riječi o bilo kakvoj opomeni.

Postoje i drugi dokazi, ali nije im sada vrijeme za iznošenje.

 

Na Vama je, a nadam se i na ministrici pravosuđa da razmislite da li ćete vjerovati sutkinji Zrinki Senzel i sucu Milošu Lojenu (sjetite se slučaja iz Križevaca) ili ćete vjerovati vlastitom razumu, naravno potkrijepljeno time da izvršite uvid u predmet P-185/04, “javnosti” (svjedocima) i slijedom toga - meni.

 

A možete vjerovati i sebi:

Odaberite web stranicu Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva: http://sor.mingorp.hr/index.php?p=5, odaberite tab “Obrt”, pod matični broj obrta unesite br. 90191374 i stavite kvačak pored riječi “odjava”. Dalje klikajte dok ne dobijete izvadak.

Vidjeti ćete nešto što sutkinja Zrinka Senzel a zatim Miloš Lojen” nisu mogli vidjeti”. Obrt zbog kojeg je tobože vođena parnica odjavljen je davne 2000.g.

Prema njihovim presudama on postoji i danas. Prema njima i lokalnom Državnom odvjetništvu osobe navedene u Registru obrta i dalje zajedno pružaju obrtničke usluge kao da obrt nije odjavljen.

 

Sve druge državne institucije tvrde, što dijelom možete provjeriti sa vlastitog PC-a da ovo dvoje sudaca NISU U PRAVU.

 

Ako pomislite da ne možete vjerovati sucima u RH, koji je onda smisao ići na sud? Dakle, ne morate niti znati da li postoji korupcija u pravosuđu RH, dovoljno je da sumnjate da postoji pa da institucija pravosuđa (sud) izgubi svoj smisao postojanja.

 

Da podsjetim, za službenike Evropske zajednice korupcija u pravosuđu Republike Hrvatske nije pitanje, nije niti sumnja - za njih je to činjenica. Činjenica koju ponavljaju svake godine, pa tako i ovih dana i kao razlog zbog čega građani ove države još uvijek nisu dio Evrope (Evropske zajednice).

Riječ korupcija u pravosuđu toliko je uobičajena da Vas nitko neće kazniti kada je upotrebite u kontekstu suda ili suca, jer nitko neće moći reći da NISTE U PRAVU. U Evropskoj zajednici bi za takve riječi bili kažnjeni. Tamo ne sumnjaju u poštenje svojih sudaca. Takve osobe ne bi bile suci.

 

Međutim kazniti će Vas na drugi način. Sjetite se postupka koji je pokrenulo Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru o neprijavljivanju nepoznatog nekog koji je učinio nešto nepoznato, o “pokrivanju” sudaca (stečajni upravitelj za kojeg je više puta DO i Ministarstvo financija utvrdilo da je doista vršio porezne utaje, pronevjere, prevare i sl. ali po DO-u da nije svjestan da su to kaznena djela pa da ne može odgovarati za njih. Usput i ove 2007. godine kao stečajni upravitelj radi za suca Trgovačkog suda u Bjelovaru, a valjda ono što se od njega i ranije tražilo?), te drugih bjelovarskih primjera. Za koje se nadam da se na ovom području više neće ponoviti. Valjda?

 

Još jedna mala napomena o korupciji. Prije četiri godine vlast je rekla da nema korupcije u Republici Hrvatskoj. Službenici EU uporno svake godine ponavljaju da je ima. Ove godine “ulovljeno” je nekoliko liječnika jer su primili novce. Količina novca i broj slučajeva nije takav da bi se kroz te primjere javno govorilo o korupciji a zanimljiv cinizam sadržan je u usporedbi razloga zbog kojih se prima novac. Liječnici za primljeni novac odradili su posao koji liječnici inače rade. Suci?

 

Pa kada već spominjem suce, što mislite da li da podnesem kaznenu prijavu protiv Zrinke Senzel? Tako je lako dokazati da je npr. u svoju odluku upisala lažnu tvrdnju da me je opominjala. Imam zapisnike, svjedoke, što god treba.

A opet nema koristi. Upravo u ovom postupku Državna odvjetnica Ankica Šimčić vlastoručno je potpisala svoju tvrdnju da građani Republike Hrvatske ne znaju pisati, čitati i govoriti. Pa je to razlog što ne znamo - ja i Vi koji ovo čitate, zašto je dio novca Zrinka Senzel dosudila osobi, koju iz ovog razloga nije mogla saslušati. I pokušala drugi dio, mnogo veći. Broj odluke sam već citirao pa je možete pročitati na Općinskom državnom odvjetništvu u Đurđevcu.

Ako Vam je ovaj stav Državnog odvjetništva čudan, pokušajte se sjetiti što su radili Damir Ronić i Miloš Lojen. Vidite, sve što su činili za kasnije u DO-u unaprijeđenu u Županijsku državnu odvjetnicu u Koprivnici Irmu Bagarić citirati ću je “samo je mišljenje suca za koje ne odgovara”. Bez obzira u kojoj količini novca se njihovo mišljenje materijaliziralo. No dobro, u toj parnici to je više stotina tisuća kuna troška za porezne obveznike Republike Hrvatske dok će se onih 8.000.000,00 kn ...... e ne znam gdje će se.

Idemo dalje, što mislite o pisanom aktu njene zamjenice - Mirjane Bogdanović - Kamber da Državno odvjetništvo ne može postupiti po kaznenoj prijavi ako joj nije priložena punomoć.

 

Niste znali da morate imati punomoć da bi prijavili kazneno djelo?

Upravo Vam treba punomoć? No frks, javite se Državnom odvjetništvu. Možda ovom koje je takvu misao napisalo - županijskom u Koprivnici? I čekajte. I dalje čekajte. Inače, ova napisana tvrdnja Državnog odvjetništva potiče iz slučaja sa sudskim zapisnikom u kojem se nalazi priznanje liječnice da je krivotvorila zdravstveni karton za potrebe sudskog postupka. Isti teritorij. Liječnica odgovarajući na pitanja izričito je i nedvosmisleno priznala da nije obavila upisane liječničke preglede, da je popunjavajući zdravstveni karton sa 4-5 godina zakašnjenja pišući bez provjere u kalendaru kao radne dane upisala neradne, da slijedom propisa nije niti mogla biti medicinski vještak u predmetu Damira Ronića (fiktivno je bila liječnica tužitelja pa je zakonski i elementarno logično da nije mogla vještačiti vlastiti, fiktivno prikazani posao), da su istiniti medicinski nalazi iz Bolnice Sestara milosrdnica iz Zagreba a koji su suprotni sadržaju krivotvorine koju je napravila, da podaci koje je unijela prema medicinskim zakonitostima (radi se o katarakti gdje ne postoji situacija “sada vidi pa onda ne vidi i onda opet vidi, a što po tužbi sada trebam reći?”) nisu niti mogli postojati.

Državno odvjetništvo po Županijskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, a imena i prezimena ste pročitali, “kune se”, tvrdi, piše, jamči ugledom i čašću svakog Državnog odvjetnika u RH i onog Glavnog u Zagrebu, vlastoručno potpisuje po zamjenici županijske državne odvjetnice, da liječnica dajući iskaz na zapisnik nije znala da ne zna ono što Državno odvjetništvo zna. Državno odvjetništvo ZNA da ona JESTE BILA MEDICINSKI VJEŠTAK. K tome dobar vještak. Jednako onoliko koliko to zna Damir Ronić, Miloš Lojen i drugi suci Županijskog suda u Koprivnci.

Pa si mislite da li ćete ići na Državno odvjetništvo po punomoć kao uvjet da im možete reći ono što Vam je počinitelj kaznenog djela priznao. Ili podatke o kaznenom djelu za koje ste sami saznali. Policiji niti “na pamet ne pada” da iz takvog razloga odbaci kaznenu prijavu (Policija čeka naloge sa DO-a što da nakon kaznene prijave poduzme - u pitanju su suci) a poslije možete se s policajcima, ponekad bude i policajka, zagrliti se i međusobno prosipati suze po ramenima.

U biti, liječnica sama po sebi nije nikom bitna, sama sebi nije pisala narudžbu krivotvorenja zdravstvenog kartona, nije ona u sudnici predala Damiru Roniću krivotvorinu koju je po narudžbi napravila niti je nagovorila Damira Ronića, a kasnije i druge suce Županijskog suda u Koprivnici (on im je šef), da se u sudskim odlukama pozivaju na nju. I tako petnaest godina sve dok nije “progovorila”. Prema citiranim stavovima Državnog odvjetništva, koji su sadržano za Guinness-ovu knjigu, ako odgovarajuća rubrika postoji u toj knjizi rekorda, a ne za udžbenike prava, očito proizlazi da su napisani radi zaštite kolega iz dijela pravosuđa koji se naziva “sud”. Iz takvih izjava kakve jesu može se zaključiti da je posljednja kaznena prijava ipak djelovala putem DO-a i drugih državnih tijela, doduše na uvrnut i prikriven način ali i na takav način ipak se odustalo od 8.000.000,00 kuna. Do slijedećeg primjera. Pišite o njemu.

 

Što se tiče ostalih učesnika koji su poduzeli službene radnje, što mislite kako se osjećaju policijski inspektori, koji uzgred rečeno imaju pisane izjave osobe koja je figurirala kao tužitelj kojima pisanim izjavama je ta osoba potvrdila priznanje liječnice da kod nje nije bila na pregledima? I da dalje ne nabrajam dokaze na dodatnih 10 stranica - uzaludno?

 

Na kraju

Ovu čitabu dostaviti ću ministrici pravosuđa. Ma zna ministrica za ove događaje, u detalje ali eto samo zbog matematike.

Jer i poslije sveg ovog pisanja i dalje ne vidim u čemu bi RH imala satisfakciju u onih 3.000,00 kn u odnosu na pola milijuna kuna kojih su se u njeno ime i na njenu štetu odrekli lokalni službenici RH. Prevelika je razlika između 3.000,00 kuna i 500.000,00 kn da bi se tko imao smatrati zadovoljenim. S druge strane, penzioneri, oni pravi penzioneri ostati će nezadovoljni, jer novce koji su njima namijenjeni kao mirovine, troše radno sposobne osobe koje i danas radom zarađuju jednako kao i prije primitka rješenja o svom dodatnom prihodu - mirovini. U doslovnom smislu “umirovljenici” sa mirovinom od par stotina kuna bili bi presretni da im se vrati taj novac.

A neformalni vlasnik više restorana iz Đurđevca i okoline? Ako je vjerovati vijestima iz Državnog odvjetništva on i dalje sretno i uspješno radi na crno. Da li i dalje izdaje račune kao obrtnik nepostojećeg obrta a zatim ih koristi pred Općinskim sudom to ne znam. Ova “moja” parnica je za mene davno završila, godinu dana prije nego što je Općinski sud u Bjelovaru primio molbu za provođenjem prisilne naplate. Samo me muči matematika.

 

Damir Bobić, Bjelovar, 16.11.2007.g.

 

 

P.S.

O naslovu ove poruke:

kada se budete uspinjali uz stepenice Općinskog suda u Đurđevcu ispred Vas pojaviti će se staklena vitrina sa nekoliko pravnih knjiga i knjiga koja se posebno ističe a da nema nikakve veze sa državnom institucijom koja se naziva “sud”. Zato sam svaki put kad bi se s kojom osobom uspinjao uz te stepenice uspio je nasmijati sa riječima iz naslova izložene knjige. Glasi: “Nevin a osuđen”.

 

P.P.S.

Kako su te stepenice duge, imati ćete vremena da razmislite i da shvatite da poruka s naslovnice knjige koja je istaknuta u zgradi državne institucije u suštini i nije smiješna. Tužna je, jer kada se samo malo zamislite uputiti će Vas na zaključak da suci u Đurđevcu nisu shvatili da čovjeka kao misaono biće ne određuje ostanak u vjeri već stalno stjecanje znanja. A to je nešto što podrazumijeva trud svakog čovjeka pojedinačno, ne podrazumijevajući prošlost jer je odviše kratka, već sadašnji trenutak i posebno budućnost.

 

[KronicnaStranka]

Poštovani Bobiću, kao što vidite moj je nick KronicnaStranka.

 

To sam postao jer sam imao nesreću da upoznam sudove u (barem) 4 grada Lijepe naše, a sve u sporovima i postupcima koje bi normalni pravosudni sustav rješavao za jednu do maksimalno 3 godine, a rješava ih desetljećima. Većine njih ne bi ni bilo, jer su nastali kao posljedica nerješavanja onih prethodnih.

 

Kad bih se raspisao o svojim iskustvima kao Vi, to bi bio napis dulji od Vašeg, a toliko pun bizarnosti da bi mi malo tko vjerovao. Nešto malo sam iznio ovdje na forumu u nekim svojim postovima.

 

Ovo pišem da biste mi povjerovali da susjećam s Vama.

 

Ali samo susjećam. Pošteno priznajem, nisam pročitao Vaš napis puno dalje od početka. Predugačak je i nerazumljiv, i takvim pristupom ništa nećete postići. Nitko to neće čitati.

 

Imam jednu ideju. Ako ste već toliko napora uložili u ispravljanje krivih Drina, možda će Vam se dati da učinite još nešto.

 

Izdvojite iz svega ovoga dokumente (ali samo dokumente) koji na jednostavan i očigledan način ukazuju na negativnosti. Dakle, one koji na jednostavan način sami po sebi ukazuju na nepoštivanje zakona, koji sadrže subjektivne stavove kojima nije mjesto u sudskim odlukama, u kojima se oslanja na nepostojeće ili krivotvorene dokumente i slične stvari. Svedite na izbor nekoliko golih, očiglednih činjenica. I onda to, bez opisa cijele povijesti, uloge pojedinaca itd. itd. pošaljite predstavnicima Evropske unije da to proslijede onima koji s Hrvatskom pregovaraju o poglavlju pravosuđa.

 

Time nećete ispraviti ono što smatrate nepravdom, ali ćete možda makar sićušno pridonijeti da se stvari počnu mijenjati, jer će se mijenjati samo pod tim pritiskom (a kad se - ako se - promijene, onda u Evropsku uniju više i ne moramo

 

Ako ostavimo te pregovore profesionalnim muljatorima iz ministarstava, oni će i pregovarače Evropske unije prevesti žedne preko vode. A onda smo najebali.

[Bobic]

Za početak - hvala.

Ovaj put pokušati ću da KRAJ bude za svega nekoliko redova teksta.

Znam da će moj prethodni post pročitati svega nekoliko ljudi. Ustvari možda i nešto više od njih nekoliko. Ali ono što očekujem, tih nekoliko osoba čitati će svaku rečenicu i po deset puta.

 

Znate li zbog čega? To što pročitaju, biti će im tema za preispitivanje do kraja života. Otprilike: "da li mi je to trebalo? Ili zbog koga sam to ....."

 

Što se tiče dokumentacije, ona se nalazi u odgovarajućim ministarstvima (i drugdje). Drugo je pitanje za što će je u tim ministarstvima koristiti. Zvanično - korupcije u Hrvatskoj nema, pa "zvanično" nema niti te dokumentacije. Praktično, koristiti će se ali u vrijeme i na način kako se to bude smatralo potrebnim.

Kako sam u postovima citirao brojeve sudskih predmeta, svako zainteresiran tamo će je naći.

 

Ali to me se ne tiče. Tiče me se nešto drugo - kad mi sudac na početku parnice kaže da ću izgubiti parnicu, red je na meni, na kraju, da mu kažem - ovaj put NE!

 

Drinu neću ispraviti - ne tražim niti vjetrenjače, ali onaj tko bude imao vremena i volje da pročita cijeli mail shvatiti će da se pojedinačne bitke mogu dobiti. Bez obzira na rane koje se pri tome moraju prihvatiti.

 

Pa ako kome ovakvo iskustvo o načinu kako dobiti kakvu "bitku" može pomoći, time mail dobiva još jednu korist. Samo mora znati da je naporno i da se izlazi iz onog formalnog i "regularnog" postupanja.

 

Bobić

 

PS - postoji i sporedan cilj mail-a ali on se odnosi na odluke o tzv. kažnjavanju i to je više pitanje razumijevanja uzroka i posljedice