Institucionalizirana korupcija

[Bobic]

Institucionalizirana korupcija

 

Sinoć, 25.10.2005.g. na HTV-u u emisiji Otvoreno u raspravi o korupciji učestvovalo je više osoba.

Mene kao pravnika zanimao je Dragutin Novosel, navodno prvi čovjek do Mladena Baića - glavnog državnog odvjetnika.

 

Interesantno je govorio. I istinito.

Njegova teza ukratko se svodi na slijedeće; ukoliko ste primijetili korupciju u pravosuđu NEMOJTE se obraćati Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Nikako. To je prerano.

 

Prvo koristite redovna pravna sredstva u postojećem prvostupanjskom sporu. Kako ste nezadovoljni postupkom onda na presudu za koju tvrdite da je posljedica korupcije, napišite redovni pravni lijek - žalbu.

 

Ako imate mogućnost obraćanja sudskom tijelu višem od drugostupanjskog, sve to ponovite.

 

I tako npr. četrnaest godina (primjer iz prakse).

 

Nemojte smetati Državnom odvjetništvu. Oni imaju važnijeg posla nego da se bave sudstvom.

 

Što dalje kaže Dragutin Novosel.

 

Kada ste “izgubili i posljednji komadić živca”, dakle nemate više niti jedan pravni lijek, kada ste sudskom odlukom kroničnom alkoholičaru, kao zdravoj i radno sposobnoj osobi, osobi kojoj suci vjeruju kao sebi samima, predali npr. šest milijuna kuna, tek se onda obratite Državnom odvjetništvu.

 

Što slijedi?

 

Onda slijedi odluka Državnog odvjetništva koja u sebi sadrži slijedeće riječi:

“Sud i suci sude po zakonu”. “Sami ste krivi što ste izgubili spor”. “Kako se usudite sumnjati u poštenje sudaca (i / ili državnih odvjetnika)?”, “ne, o vašem odnosu prema sucima mora se obavijestiti Uprava Vaše tvrtke, nedopustivo je tako sumnjati u poštenje.......”, “otkud Vam pravo da pišete kaznene prijave, da li imate punomoć za pisanje kaznenih prijava” itd.

 

Tko potpisuje ove riječi? Da vidimo, odluka Državnog odvjetništva Republike Hrvatske br. KR-I-DO-1238/01 od 01.10.2003.g. - potpis: Dragan Novosel - zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Ili npr. G-DO-501/02 od 10.09.2002.g. koju potpisuje Mladen Bajić a inicijali autora glase “ŽO”. Itd.

 

Inače, priče iz Pravosuđa su jednostavne, Državnom odvjetništvu napišete da je na sudskom ročištu bio prisutan Mladen Đurčič iz Križevaca što je konstatirala sutkinja Mirjana Tišljar. A onda državni odvjetnici iz Križevaca u svom odgovoru napišu da je na ročištu umjesto Mladena Đuričića bila “nepoznata ženska osoba”. Inače, da je bio Mladen Đuričić, kako to piše u sudskom zapisniku Državno odvjetništvo moralo bi ga pitati zašto je dao onakav iskaz kakav sadrži sudski zapisnik i otkud su na javnoj ispravi osobno predanoj sutkinji po Mladenu Đuričiću, pardon “nepoznatoj ženskoj osobi” koja se predstavila kao Mladen Đuričić, napisani brojevi jedni preko drugih.

Ovako je jednostavnije.

 

Ili recimo zašto suci Županijskog suda u Koprivnici već četrnaest godina tvrde da je Mladen Đuričić radno sposobna i zdrava osoba koja hoće i može raditi, pa ga zato treba zaposliti. To što kao opće radno nesposobna osoba prima mirovinu, to je sa suce i državne odvjetnike tako nebitno. Barem dok se ostali umirovljenici ne pobune zbog nedostatka novca za njihove mirovine. I tada će to biti posao za policiju. Naravno, prema ovim drugim umirovljenicima.

 

Vidite, kada kćerka suca Županijskog suda, zamjenika predsjednika suda, kandidata za suca Vrhovnog suda RH, koja je također sutkinja ne želi odlučiti o prigovoru zastare možete smatrati njen postupak protuzakonitim. U školi ste učili da sudac ne može voditi parnicu u kojoj je tužba napisana sa dvanaest godina zastare.

Ali, po stavu Državnog odvjetništva morate napisati žalbu na parnicu, koju ćete uz ovakve postupke očito izgubiti. Jer niti o prigovoru zastare nije odlučeno. O žalbi će odlučivati tata ili neko od njegovih kolega. Dakle, možete razmišljati o porodičnim odnosima u pravosuđu, koliko otac utječe na kćerku i obrnuto, ali redovnim pravnim sredstvima ne možete učiniti NIŠTA.

Pa tatina kćerka još nije odlučila niti o prigovoru zastare a da ne nabrajam dalje.

 

I na kraju, u ovakve priče redovno je ukorporirano Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

 

Moj zaključak je da u državi u kojoj se redovnim pravnim sredstvima bori protiv nezakonitog ili protuzakonitog postupanja sudaca niti jedan građanin ili pravna osoba nema izgleda da bilo što promijeni u svoju korist.

 

Upravo onako kako je to sinoć na TV od jednog učesnika preneseno iz analize korupcije; korupcija je dio državnog sustava u kojem država ne poduzima ništa protiv nje. Normativno postoji USKOK, pa npr. web stranica Ministarstva unutarnjih poslova (za probu, preko ove stranice e_mailom zatražite da Vam dostave adresu na koju da dostavite službenu dokumentaciju i npr. zatražite da Vam se obrati radnik MUP-a, a zatim na kalendaru zaokružite datum kada ste poslali e_mail, i .......... čekajte), ali nitko od njih ne želi ili ne može (MUP - njih mi je stvarno žao jer su oni itekako svjesni ovog o čemu pišem) ništa poduzeti.

 

Damir Bobić, Bjelovar